- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,308
- Reakcije
- 64
- Bodovi
- 216
Blagodat znanja i učenosti
Idrīs, alejhisselam, je treći čovjek koji je, nakon Adema i Šīta, alejhimesselam, odabran za vjerovjesnika i poslanika dragoga Allaha.
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu (se odazvasmo), a svi su oni bili strpljivi.I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri. (21:85,86)
Precizan opis njegove mubarek ličnosti donosi nam sljedeći citat:
... U hadisima se kaže da je Idrīs, alejhisselam, prvi poslanik iza Adema i Šīta, prvi koji je perom pisao, lijep, visok, guste brade, snažan, mišićav, lijepo građen, zamišljen, šutljiv, miran. Kad bi hodao u zemlju bi gledao, pomalo tužna lica, mnogo bi razmišljao o Allahovoj moći i stvorenjima, kad bi govorio povisio bi glas i mrdao bi kažiprstom. ...
Izvori nam također govore da je on Šītov, alejhisselam, direktni potomak u petome koljenu i najčešće nam donose sljedeći njegov rodoslov: Šīt, alejhisselam, je imao sina Enosa, ovaj je imao sina Kainana, ovaj je imao sina Melajila, ovaj je imao sina Jareda i Jaredov sin je Idrīs, alejhisselam, za koga se prenosi da je imao i drugo ime Henoh, a dragi Allah najbolje zna. U izvorima se obično prenosi i to da je Idrīs, alejhisselam, rođen još za života svoga šestoga djeda Adema, alejhisselam, što logički uopće nije neprihvatljivo budući da se zna (a to časni Kur'an u 14. ajetu 29. sure jasno i potvrđuje u slučaju Nūha, alejhisselam) da je život prvih generacija ljudi na Zemlji trajao mnogo duže od onih kasnijih.
Na bazi ovoga se zaključuje da je Idrīs, alejhisselam, bio odgajan od strane obojice svojih djedova koji su imali emanet vjerovjesništva i poslanstva prije njega i da se razvijao pod njihovnim duhovnim vodstvom, a najvjerovatnije je preuzeo vodstvo zajednice i u duhovnom i u svjetovnom pogledu tek nakon Šītove, alejhisselam, smrti.
Osim emaneta vjerovjesništva i poslanstva koje je svakako najveća blagodat koju čovjek može dobiti, Idrīsu, alejhisselam, je dragi Allah dao i posebnu blagodat velikoga znanja, mudrosti i učenosti. Prenosi se da mu je otac odmah po rođenju na čelu uočio svjetlo Muhammeda, alejhisselam, pa je odatle odmah znao da će mu sin biti odabranik dragoga Allaha. Tada mu je i dao ime Idrīs koje ima značenje ''onaj koji mnogo uči''.
I zaista, Idrīs, alejhisselam, je ostao poznat kao veliki mudrac i jedan od najvećih genija ljudskog roda čije znanje obuhvataše različite znanosti. O tome nam lijepo govori sljedeći citat:
... Idris bijaše prvi koji je počeo pismo pisati[2] i odijelo šiti. Do tada su se ljudi odijevali kožama od životinja. Isto tako se Idris prvi počeo baviti kozmografijom (ilmi hej'etom), astronomijom (nudžumom), medicinom (tibbom), matematikom (hisabom) i uopće filozofijom. On je dakle izumitelj i začetnik sviju pomenutih znanosti. On se je prvi počeo baviti i slaganjem pjesama (kasida), koje je spjevao o kojekakvim stvarima u prirodi i njezinim pojavama.
S ovoga svega neki ga poistovjećuju sa egipatskim Hermesom, mudracem inače bajoslovnim, kojemu stari Egipćani (Misirci) i Grci pripisivahu izum i začetništvo gore pomenutih, kao i još nekih drugih znanosti. Idrisa je pak Svemogući tim obdario, da mu to bude mu'džizom (čudom i dokazom da je Božiji poslanik).
Te znanosti, koje su od Idrisa potekle, prelazile su baštinom s jednih na druge, dok su napokon doprle do Egipćana, koje moderna povijest naziva prvim prosvijećenim narodom. ...[3]
Svakako, najveća i najvažnija znanost između svih onih koje su, milošću dragoga Allaha, sevepom Idrīsa, alejhisselam, ostavljene u emanet čovječanstvu jeste znanost o vjeri.[4] Naime, samo ljudi koji su slijepi za istinu egzistencije dragoga Allaha, Stvoritelja i Gospodara svjetova svih, nisu svjesni činjenice da je znanost o vjeri, tj. znanost koja čovjeka poučava kako da stekne zadovoljstvo svog Gospodara i zasluži spas u vječnosti budućega svijeta, najveća i najvažnija od svih nauka.
Nisu matematika i filozofija, kako se to u naše doba počesto tvrdi, nauke svih nauka, već je to nauka o vjeri (islamu). To je zbog toga što su sve ostale znanosti (nauke) usmjerene ka ovome svijetu, usmjerene su ka tome da čovjeka pouče boljitku na ovome prolaznome i varljivome svijetu, što je, dakako, veoma značajno i velika je to blagodat od dragoga Allaha ljudima, ali je sve to beznačajno u odnosu na činjenicu da je vjerski nauk usmjeren ka čovjekovu spasenju na budućem svijetu koji je bolji od ovoga i koji nema kraja.
U pogledu ove najvažnije znanosti Idrīs, alejhisselam, je, naravno, imao najveće znanje svoga vremena zato što je on, poput očeva svojih Adema i Šīta, alejhimesselam, odabran za Allahovoga vjerovjesnika. Ljude je pozivao u vjeru, objašnjavao im njezine pouke, mudrosti i propise, stimulisao ih na činjenje dobrih djela i predvodio ih u svim segmentima njihova rada i djelovanja. Kaže se da mu je bilo objavljeno ukupno trideset suhufa, a dragi Allah najbolje zna.
Osim ovoga, dragi ga je Allah, kako rekosmo, nadahnuo znanjem iz oblasti mnogih znanosti i praktičnih vještina korisnih ljudima koje su se njegovim sevepom počele širiti na Zemlji.
Prvo da pomenemo filozofiju. Naime, u islamskoj filozofskoj tradiciji obično se kaže da je znameniti mudrac Hermes, kojeg filozofske škole pretežno na Istoku, ali i neke na Zapadu, smatraju utemeljiteljem filozofije, u stvari Allahov poslanik Idrīs, alejhisselam:
Idrīs, alejhisselam, je treći čovjek koji je, nakon Adema i Šīta, alejhimesselam, odabran za vjerovjesnika i poslanika dragoga Allaha.
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu (se odazvasmo), a svi su oni bili strpljivi.I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri. (21:85,86)
Precizan opis njegove mubarek ličnosti donosi nam sljedeći citat:
... U hadisima se kaže da je Idrīs, alejhisselam, prvi poslanik iza Adema i Šīta, prvi koji je perom pisao, lijep, visok, guste brade, snažan, mišićav, lijepo građen, zamišljen, šutljiv, miran. Kad bi hodao u zemlju bi gledao, pomalo tužna lica, mnogo bi razmišljao o Allahovoj moći i stvorenjima, kad bi govorio povisio bi glas i mrdao bi kažiprstom. ...
Izvori nam također govore da je on Šītov, alejhisselam, direktni potomak u petome koljenu i najčešće nam donose sljedeći njegov rodoslov: Šīt, alejhisselam, je imao sina Enosa, ovaj je imao sina Kainana, ovaj je imao sina Melajila, ovaj je imao sina Jareda i Jaredov sin je Idrīs, alejhisselam, za koga se prenosi da je imao i drugo ime Henoh, a dragi Allah najbolje zna. U izvorima se obično prenosi i to da je Idrīs, alejhisselam, rođen još za života svoga šestoga djeda Adema, alejhisselam, što logički uopće nije neprihvatljivo budući da se zna (a to časni Kur'an u 14. ajetu 29. sure jasno i potvrđuje u slučaju Nūha, alejhisselam) da je život prvih generacija ljudi na Zemlji trajao mnogo duže od onih kasnijih.
Na bazi ovoga se zaključuje da je Idrīs, alejhisselam, bio odgajan od strane obojice svojih djedova koji su imali emanet vjerovjesništva i poslanstva prije njega i da se razvijao pod njihovnim duhovnim vodstvom, a najvjerovatnije je preuzeo vodstvo zajednice i u duhovnom i u svjetovnom pogledu tek nakon Šītove, alejhisselam, smrti.
Osim emaneta vjerovjesništva i poslanstva koje je svakako najveća blagodat koju čovjek može dobiti, Idrīsu, alejhisselam, je dragi Allah dao i posebnu blagodat velikoga znanja, mudrosti i učenosti. Prenosi se da mu je otac odmah po rođenju na čelu uočio svjetlo Muhammeda, alejhisselam, pa je odatle odmah znao da će mu sin biti odabranik dragoga Allaha. Tada mu je i dao ime Idrīs koje ima značenje ''onaj koji mnogo uči''.
I zaista, Idrīs, alejhisselam, je ostao poznat kao veliki mudrac i jedan od najvećih genija ljudskog roda čije znanje obuhvataše različite znanosti. O tome nam lijepo govori sljedeći citat:
... Idris bijaše prvi koji je počeo pismo pisati[2] i odijelo šiti. Do tada su se ljudi odijevali kožama od životinja. Isto tako se Idris prvi počeo baviti kozmografijom (ilmi hej'etom), astronomijom (nudžumom), medicinom (tibbom), matematikom (hisabom) i uopće filozofijom. On je dakle izumitelj i začetnik sviju pomenutih znanosti. On se je prvi počeo baviti i slaganjem pjesama (kasida), koje je spjevao o kojekakvim stvarima u prirodi i njezinim pojavama.
S ovoga svega neki ga poistovjećuju sa egipatskim Hermesom, mudracem inače bajoslovnim, kojemu stari Egipćani (Misirci) i Grci pripisivahu izum i začetništvo gore pomenutih, kao i još nekih drugih znanosti. Idrisa je pak Svemogući tim obdario, da mu to bude mu'džizom (čudom i dokazom da je Božiji poslanik).
Te znanosti, koje su od Idrisa potekle, prelazile su baštinom s jednih na druge, dok su napokon doprle do Egipćana, koje moderna povijest naziva prvim prosvijećenim narodom. ...[3]
Svakako, najveća i najvažnija znanost između svih onih koje su, milošću dragoga Allaha, sevepom Idrīsa, alejhisselam, ostavljene u emanet čovječanstvu jeste znanost o vjeri.[4] Naime, samo ljudi koji su slijepi za istinu egzistencije dragoga Allaha, Stvoritelja i Gospodara svjetova svih, nisu svjesni činjenice da je znanost o vjeri, tj. znanost koja čovjeka poučava kako da stekne zadovoljstvo svog Gospodara i zasluži spas u vječnosti budućega svijeta, najveća i najvažnija od svih nauka.
Nisu matematika i filozofija, kako se to u naše doba počesto tvrdi, nauke svih nauka, već je to nauka o vjeri (islamu). To je zbog toga što su sve ostale znanosti (nauke) usmjerene ka ovome svijetu, usmjerene su ka tome da čovjeka pouče boljitku na ovome prolaznome i varljivome svijetu, što je, dakako, veoma značajno i velika je to blagodat od dragoga Allaha ljudima, ali je sve to beznačajno u odnosu na činjenicu da je vjerski nauk usmjeren ka čovjekovu spasenju na budućem svijetu koji je bolji od ovoga i koji nema kraja.
U pogledu ove najvažnije znanosti Idrīs, alejhisselam, je, naravno, imao najveće znanje svoga vremena zato što je on, poput očeva svojih Adema i Šīta, alejhimesselam, odabran za Allahovoga vjerovjesnika. Ljude je pozivao u vjeru, objašnjavao im njezine pouke, mudrosti i propise, stimulisao ih na činjenje dobrih djela i predvodio ih u svim segmentima njihova rada i djelovanja. Kaže se da mu je bilo objavljeno ukupno trideset suhufa, a dragi Allah najbolje zna.
Osim ovoga, dragi ga je Allah, kako rekosmo, nadahnuo znanjem iz oblasti mnogih znanosti i praktičnih vještina korisnih ljudima koje su se njegovim sevepom počele širiti na Zemlji.
Prvo da pomenemo filozofiju. Naime, u islamskoj filozofskoj tradiciji obično se kaže da je znameniti mudrac Hermes, kojeg filozofske škole pretežno na Istoku, ali i neke na Zapadu, smatraju utemeljiteljem filozofije, u stvari Allahov poslanik Idrīs, alejhisselam: