Razni Članci Smokva rajsko voće

Smokva (lat. Ficus carica) jedinstveno je voće koje izgledom podsjeća na suzu. Otprilike je veličine našeg palca, ispunjena stotinama sitnih sjemenki i ima jestivu ljubičastu ili zelenu koru. Meso ploda je ružičasto, blagog i slatkog okusa, a može se jesti zrela ili sušena. Smokve se također nazivaju i slatkiši iz prirode jer sadrže prirodni šećer. Plod smokve član je porodice šljiva, koja se obično nalazi u Aziji. U Indiji se plod naziva anjeer. Smokve, ali i njihovo lišće, prepune su hranjivih tvari i nude cijeli niz zdravstvenih prednosti. Različite sorte voća mogu imati različite boje -- od ljubičaste, crvene i zelene do zlatnožute. Najpopularnije vrste smokava su crne misijske smokve, smeđa smokva, sierra smokve, calimyrna smokve i kadota smokve. Sušene smokve lako su dostupne gotovo svugdje i tokom cijele godine. Smokva je zahvalna za uzgoj pa uspijeva i na krševitom tlu, ali i u uvjetima umjereno kontinentalne klime. Danas postoji oko 600 različitih vrsta tog voća.

Svježe smokve sadrže jako malo kalorija (30 kalorija u jednoj smokvi) iz prirodnog šećera, tako da je nekoliko smokava dnevno niskokalorični međuobrok ili dodatak obroku. S druge strane, suhe smokve bogate su šećerom (50--70% više šećera nego kod svježe smokve). Zapamtimo, šećer postaje koncentriran kada se voće suši. Prednost je da u njima ostaje jednaka koncentracija ostalih nutrijenata, no, ne pretjerujmo u jedenju suhih smokava. Ovdje posebnu opasnost predstavljaju brojni konzervansi kojima se tretiraju sušene smokve. Naime, na tržištu su najčešće one prepune sumpora, te ostalih štetnih aditiva i konzervansa. Stoga, vodite računa da kupujete domaće sušene smokve, koje su daleko sigurnije od ovih dostupnih na komercijalnom tržištu, a koje konzervirane stoje i godinama. Akumulirane količine aditiva i sumpora, doslovno, unište sve nutrijente u njima. (ref)

Smokva kroz historiju

Stablo smokve spominje se i u Starom i u Novom zavjetu (neki znanstvenici vjeruju da je zabranjeno voće koje je ubrala Hava bila smokva, a ne jabuka). U mnogim svjetskim religijama, uključujući kršćanstvo, islam, hinduizam, judaizam i budizam, smokve imaju simbolično značenje, predstavljajući plodnost, mir i prosperitet.

Smokva potječe iz sjevernog dijela Male Azije, a kroz Sredozemlje se proširila zajedno s migracijama Grka i Rimljana. Sumerske kamene ploče koje datiraju iz 2500. god. pr. n. e., pokazuju rekordnu kulinarsku upotrebu smokava, a ostaci stabala smokava pronađeni su tokom iskopavanja neolitskih nalazišta iz 5000. god. pr. n. e. Neki historičari zasade smokava smatraju prvim domaćim kulturama.

Drevni Olimpijci zarađivali su smokve kao rezultat svojih atletskih sposobnosti, a Plinije Stariji isticao je obnavljajuće moći ovog voća. Vrijednost smokve kao hrane i lijeka spominje se još u staroegipatskim medicinskim spisima. U staroj Grčkoj smokva je bila jedna od glavnih namirnica u prehrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem. (ref)​

Smokva u islamu

Koliko je smokva važna u islamu, i fizički i duhovno, govori činjenica da je cijelo jedno kur'ansko poglavlje dobilo naziv po smokvi i da se Uzvišeni Allah zaklinje ovim drvetom. Tako 95. sura Kur'ana ima simboličan naziv Smokva / Et-Tin i glasi:

"Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog, sigurnog -- Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna. Pa šta te onda navodi da poričeš obračun -- zar Allah nije sudija najpravedniji?!" (Et-Tin, 1--8)

U vrijeme Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, smokve se nisu mogle često naći na Arabijskom poluotoku, pa nisu ni spominjane u sunnetu, izuzev nekih hadisa koje su hadiski stručnjaci ocijenili slabim.

Ibn Kajjim preporučuje korištenje smokve za jačanje jetre i slezene, čišćenje bubrega i mokraćnog mjehura, te kao sredstvo za izmokravanje. Također, savjetuje da se smokve jedu zajedno s bademima i orasima radi ostvarivanja dodatnih koristi. Još u to vrijeme, a i danas se koriste kao dio kućnih tradicionalnih apoteka Bliskog istoka za liječenje jakih menstrualnih i postporođajnih krvarenja. (Ibn Kajjim el-Dževzi, Poslanikova medicina, str. 341)

Hemijski sastav smokve

Smokve čine dio tipične zdrave mediteranske prehrane. Uz bogatu historiju, legende koje se vežu uz njih i neiscrpne kulinarske primjene, smokve su i u središtu brojnih znanstvenih istraživanja. Naime, kao izvanredan izvor prehrambenih vlakana, minerala i polifenola, razmatraju se kao namirnica povoljna za zdravlje i potencijalna pomoć u prevenciji i terapiji bolesti današnjice.

Sva hrana koju jedemo posjeduje određena farmakološka svojstva. Međutim, prirodna, nemodificirana hrana nikad neće moći biti vrsta lijeka koji će nas izliječiti u tri dana i otkloniti nam bolove trenutno, ali hrana može biti naš saveznik u vječnoj borbi za zdravlje. Ona to mora biti, jer mi predstavljamo ono što jedemo!

Slijedeći pomno principe prehrane, tačnije pravilne prehrane u pojedinim stanjima i tokom bolesti, pomažemo našem organizmu da se brzo oporavi i povrati ravnotežu koja znači zdravlje. A to je moguće upravo zahvaljujući biološki aktivnim spojevima sadržanim u pojedinim namirnicama. Jedno od najjačih farmakoloških svojstava smokve jesu polifenoli.​

Istraživanja su pokazala da su smokve iznimno bogat izvor polifenola, i to znatno bogatiji od, primjerice, jabuke, borovnice, grožđa, narandže, šljive i jagode, pa čak i od namirnica koje se smatraju izrazito bogatima polifenolima. Polifenoli su, zapravo, tvari koje su biljke sintetizirale kao odgovor na stresne uvjete, kao molekule specifičnih osobina koje su služile za odbranu od insekata i nametnika. Te su molekule izuzetno raznolike. Malo se zna da je njihov metabolizam određen i sadržajem bakterija u našoj crijevnoj flori. Bakterije metaboliziraju polifenole, pretvaraju ih u još učinkovitije tvari koje organizam upija i koristi u svojoj fiziologiji.

No, što je sa crijevima koja su polupropusna i koja imaju jako malo dobrih bakterija? Takva crijeva apsolutno nemaju mogućnost apsorpcije hranjivih tvari i mikronutrijenata iz namirnica. Stoga se u tretiranju bilo koje bolesti treba započeti sa čišćenjem crijeva, te analizom i promjenom hrane koja se unosi u organizam.

Smokve sadrže i biljne sterole, kojima je dokazano povoljno djelovanje na razinu holesterola u krvi. Biljni steroli (poput stigmasterola i lanosterola sadržanih u smokvama) vežu se na molekule holesterola u crijevima i tako ometaju njegovu apsorpciju. Zato su smokve jako dobar pomagač za snižavanje povišenog holesterola u krvi.

U smokvama su pronađeni i spojevi s potencijalnim antikarcinogenim djelovanjem -- benzaldehid i kumarini. Ti spojevi ispitivani su u znanstvenim studijama, a rezultati su obećavajući, osobito kad je riječ o karcinomu prostate, kože i skvamoznih stanica. I svježe i suhe smokve vrlo su bogate mineralima, posebice kalcijem, magnezijem i kalijem. Sadržaj kalcija višestruko je viši u suhim smokvama, te se razmatraju kao važan nemliječni izvor kalcija. Iznimno su bogat izvor prehrambenih vlakana, a visok udio čine vlakna topljiva u vodi. Ta vrsta vlakana pomaže pri sniženju razine glukoze i holesterola u krvi, a ujedno povoljno djeluje na regulaciju probave. Bogate su i brojnim fitohemikalijama, posebice beta-karotenom i antocijaninima, tanin, lutein i vitamini A, C, B i K.

Redovita konzumacija smokava povoljno djeluje na kardiovaskularno zdravlje. Mnogo je razloga koji govore u prilog tome. Primjerice, bogatstvo polifenola sa snažnim antioksidativnim djelovanjem štiti LDL lipoproteine od oksidacije i tako prevenira aterosklerozu. Visok udio kalija djeluje povoljno na regulaciju krvnog pritiska, a topljiva vlakna i biljni steroli na razinu holesterola u krvi. Prehrambena vlakna iz ploda smokve imaju antidijabetičko djelovanje, kao i smokvini listovi. Iako ne djeluje da su jestivi, u nekim kulturama smokvini listovi doista su sastavni dio jelovnika. Zbog niza molekula koje posjeduju, smokve imaju i potencijalno antikarcinogeno djelovanje.​

Smokve su bogate vlaknima, magnezijem, manganom, vitaminom B6, kalijem i kalcijem, prema USDA nacionalnoj bazi podataka o hranjivim sastojcima, promiču gustoću kostiju i snižavaju krvni pritisak. Osušene smokve sadrže fenol, omega-3 i omega-6 masne kiseline koje pomažu poboljšanju zdravlja, osobito kardiovaskularnog sistema.

Suhe smokve izvrstan su izvor brojnih nutrijenata i ujedno praktičan i nutritivno vrijedan obrok za sportaše rekreativce i profesionalce, a u kombinaciji s orašastim plodovima mogu poslužiti kao idealan međuobrok. Međutim, suho voće čini manje od 1% konzumirane količine voća, zbog čega stručnjaci preporučuju veću zastupljenost u prehrani jer su važan izvor antioksidansa i prehrambenih vlakana. (ref)

Važnost simbioze smokve i ose

Smokve su, zapravo, izokrenuti cvjetovi koji cvjetaju unutar kruškolike kapsule koja kasnije dozrijeva u voće koje konzumiramo. Zanimljivost je i to da ono nije samo jedna voćka, već njihov skup.

Budući da cvjetaju iznutra, smokve trebaju poseban proces oprašivanja jer se ne mogu pouzdati na pčele i vjetar, pa im tu pomažu smokvine ose. Smokva ne može preživjeti bez tih osa koje šire njen genetski materijal, a ose pak ne mogu živjeti bez smokvi jer tamo odlažu svoje ličinke. Naime, ženka ose ulazi u mušku smokvu i dok ulazi kroz taj mali prolaz, slome joj se krila i ticala. Jednom kad uđu, više ne mogu izaći. Nakon što osa umre u unutrašnjosti smokve, ona se razgrađuje, što je nužno u procesu stvaranja ukusne smokve. Smokve proizvode ficin, poseban enzim koji tijelo insekata razgrađuje na proteine koje biljka apsorbira. Dakle, ukus koji osjećate kad žvačete smokvu jednostavno su sjemenke, a ne žrtvene ose.

(Cook, James M.; Rasplus, Jean-Yves (May 2003). "Mutualists with attitude: coevolving fig wasps and figs" (PDF). Trends in Ecology & Evolution. 18 (5): 241--8. doi:10.1016/S0169-5347(03)00062-4.)

Zdravstvene koristi konzumiranja smokvi

• Pomažu u gubitku tjelesne težine. Biljna vlakna u smokvama pomažu smanjiti tjelesnu težinu i često se preporučuju pretilim osobama. Prema studiji Journal of the American College of Nutrition, smokve su vrhunski izbor vlakana. (ref)

Međutim, pretjerano jedenje smokve može rezultirati i debljanjem. Nekoliko smokava je dovoljno da dobijete preporučenu količinu hranjivih sastojaka, pa nemojte pretjerivati. Vodimo se riječima Uzvišenog Allaha: "I jedite i pijte, ali ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (El-A'raf, 31)

• Pomažu u liječenju intimne disfunkcije. Stoljećima se smokve preporučuju kao način za smanjenje problema sa seksualnom disfunkcijom, uključujući sterilnost, nisku izdržljivost ili erektilnu disfunkciju. Slatki, tanko narezani plodovi glavni su dio mitologije i kulture, a većinom ih nazivaju moćnom plodnosti ili seksualnim dodatkom. Njihov stvarni uspjeh kao afrodizijaka naučno je upitan, ali ogromna količina vrijednih vitamina i minerala vjerojatno je razlog iznenadnog porasta energije i izdržljivosti. Za te svrhe savjetuje se da se namoče dvije-tri smokve u mlijeku preko noći i pojedu ujutro. (ref)​

Sprečavanje gubitka kalcija u urinu. Osobe koje jedu visoke količine natrija (puno sole hranu) najčešće mogu imati problem gubitka kalcija kroz urin. Visoki udio kalija u smokvama pomaže da se izbjegne to stanje i regulira sadržaj otpada u mokraći, kroz eliminaciju mokraćne kiseline i drugih štetnih toksina iz tijela.

• Sprečavanje makularne degeneracije (gubitak vida kod osoba iznad 55 godina). Glavni uzrok gubitka vida kod starijih osoba jeste degeneracija makule. Organske smokve koje sadrže visoke količine beta-karotena dobro pomažu u izbjegavanju ovog uobičajenog simptoma starenja, stoga redovna konzumacija pomaže u hranjenju očnog živca.

• Pomaže u liječenju anemije izazvane nedostatkom željeza. Suhe smokve su bogat izvor željeza. Naime, jedna sušena smokva daje 2% dnevne potrebe za željezom. Željezo je važan mineral koji prenosi hemoglobin po cijelom tijelu. Dakle, jedenje suhih smokvi prirodni je način da se povisi razina hemoglobina povećanjem razine željeza u tijelu. (ref).

Mjere opreza

Smokve sadrže visoku razinu oksalata. Jedenje prevelikih količina smokava vjerojatno će imati laksativni učinak, pa ih treba umjereno konzumirati.​