Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Anam

EL-EN'AM / Stoka - objavljena u Meki,165 ajeta*

El-'Avfi prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-En'am objavljena je u Meki." A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-En'am objavljena je kompletna noću u Meki, i sa njom je sišlo 70. 000 meleka koji su naglas tesbih činili Allahu." A El-Hakim u svom "Mustedreku" prenosi od Džabira da je rekao: (195) "Kada je objavljena sura El-En'am, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izgovorio je: "subhanallah", a zatim rekao: "Ovu je suru dopratio toliki broj meleka da su potpuno zatvorili horizont." El-Hakim kaže da je ovo predanje vjerodostojno i odgovara kriterijima Muslimovim.

Ibn-Merdewejh prenosi od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (196) "Sura El-En'am sišla je sa povorkom meleka koja je prekrila obzorje, njihovi su glasovi brujali, a zemlja se tresla od njihovog (tesbiha) veličanja Allaha. A Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izgovarao je: Subhanallahil 'Azim, Subhanallahil 'Azim."

"Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!"/1/ "On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate." /2/ "On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite." /3/

Allah, dželle šanuhu, hvali Svoje uzvišeno biće za stvaranje nebesa i Zemlje kao prebivališta Svojih robova i stvaranje tmine i svjetla, kojima se ljudi koriste noću i danju. Tminu spominje u množini, a svjetlost (nur) u jednini, jer je svjetlost odabranija. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zdesna i sa lijevih strana." (16:47) Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: "...pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!"; i pored svega toga, pojedini Njegovi robovi Njega ne vjeruju, druge Mu ravnim smatraju i dijete i suprugu pripisuju. Daleko je Allah iznad svega toga!

"On vas od zemlje stvara." Ovdje se misli na Adema, alejhi selam, praoca svih ljudi. "...i čas smrti određuje i samo On zna kada će Smak svijeta biti". Se'id ibn Džubejr prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "...i čas smrti određuje", znači smrt. "...i samo On zna kada će Smak svijeta biti", znači Sudnji dan. A Allahove, dželle šanuhu, riječi: / kod Njega, znače da to niko ne zna osim Njega. To potvrđuje ajet: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u Njegovo vrijeme otkriti..." (7:187)

"...a vi opet sumnjate". Es-S'adî i drugi kažu: "Znači, sumnjate u Sudnji dan." "On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite." Mufesiri se razilaze u tumačenju ovog ajeta, ali su svi saglasni da se ne može prihvatiti tumačenje prvih "džehmijja", koji kažu, a Allah je daleko iznad onoga što oni govore, da se On nalazi na svakom mjestu.[268] Najispravnije je tumačenje onih koji kažu: "On, Allah, Taj je Kome se dove upućuju i na nebesima i na Zemlji", tj. Njega obožava i Njemu pripisuje svojstva savršenstva sve što je na nebesima i Zemlji. Svi ga oni nazivaju imenom Allah i njemu se obraćaju sa strahopoštovanjem, izuzev onih koji su nevjernici između ljudi i džina. Po ovom tumačenju ovaj ajet ima isto značenje kao i ajet:

"On je Bog i na nebu i na Zemlji..." (43: 84) Znači: On je Bog onih koji su na Zemlji i onih koji su na nebesima.[269] "On zna i što krijete i što pokazujete", bilo da su riječi ili stanja (djela). "On zna ono što radite", zna sve što činite, bilo dobro ili loše.

"A nevjernicima ne dođe ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu." /4/ "Oni smatraju da je laž istina koja im dolazi, ali njima će sigurno stići vijesti onoga čemu se rugaju." /5/ "Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali." /6/

Allah, dželle šanuhu, u ovim ajetima govori nam o mušricima koji uporno niječu tewhid Allaha, i da oni, svaki put kada im dođe dokaz ili nadnaravno djelo kao potvrda Allahovog tewhida, okreću svoje glave i uopće se na to ne osvrću. Allah, dželle šanuhu, kaže:

Oni smatraju da je laž istina koja im dolazi, ali njima će sigurno stići vijesti onoga čemu se rugaju." Ovo je prijetnja za njihovo poricanje istine, tako što će im neminovno stići vijesti o onome što su poricali. Njih će stići njihova zabluda i sigurno će iskusiti njene posljedice. Zatim ih Allah, dželle šanuhu, upozorava na to da će ih zadesiti velika patnja i kazna na ovom svijetu, koja je zadesila njima slične iz prijašnjih pokoljenja, koji su bili snažniji i bogatiji od njih, imali više potomaka i bili na većem stupnju razvoja, pa im kaže: "Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali", a zatim kaže: "...i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku", znači, povećali smo im količinu kiše sa neba i broj izvora vode na zemlji, odgađajući im kaznu i prepuštajući im da još više grijeha zarade. A zatim: "...pa smo ih, zbog grijehova njihovih uništavali". Riječ ovdje znači, tj. zbog grijehova njihovih, "...i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali", tj. druga pokoljenja nakon njih stvarali kako bismo i njih iskušali. Oni su, međutim, postupali isto kao i njihovi prethodnici i bili poput njih uništavani. Zato se i vi čuvajte da vas ne zadesi ono što je njih zadesilo, jer, vi niste Allahu draži od njih, a vaš je Poslanik na većem stupnju kod Allaha od njihovog poslanika. Vi ste, dakle, preči za kaznu od njih, da nije Allahove milosti i Njegove dobrote.​

“A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: "Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina." /7/ “Oni govore: "Trebalo je da mu se pošalje melek!" A da meleke pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni jedan čas vremena im se ne bi više dao.” /8/ "A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno." /9/ "Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali." /10/ “ Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!" /11/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima i njihovom upornom odbijanju istine, te o njihovim izmišljotinama i polemikama o tom pitanju. "A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju", tj. da je oni svojim očima vide i budu direktni svjedoci njena silaska, "...opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: "Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina." Ovim nam Allah, dželle šanuhu, govori o njihovom nijekanju pojava koje se opažaju osjetilima. "Oni govore: "Trebalo je da mu se pošalje melek!" da bi zajedno sa njim opominjao ljude. Allah dželle šanuhu im odgovara: "A da meleke pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni jedan čas vremena im se ne bi više dao." Znači, kada bi meleki sišli, a oni ostali u svom nevjerstvu, snašla bi ih kazna od Allaha. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:

"Onoga dana kada ugledaju meleke grješnici se neće radovati..." (25:22) Dalje Allah, dželle šanuhu, kaže: "A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno." Ed-Dahhak prenosi od Ibn- 'Abbasa: "A da im je melek došao, došao bi im u obliku čovjeka, jer oni nisu u stanju gledati u meleke zbog njihovog nura." "...opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno", tj. kada bi došao melek u ljudskom obliku, opet bi im bilo nejasno, isto kao što oni sami sebi ne mogu objasniti njihovo neprihvatanje objave. Allah, dželle šanuhu, iz Svoje milosti, svakoj skupini stvorenja šalje poslanika između njih, da bi jedni druge pozivali i kako bi im omogućio da se koriste jedni drugima razgovorom i pitanjima. Allah, dželle šanuhu, kaže: "...kad im je jednog između njih kao poslanika poslao..." (3:164)

Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali", predstavljaju utjehu Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, za poricanje i odbijanje istine od strane njegovog naroda i obećanje njemu i vjernicima da će oni pobijediti na ovom i budućem svijetu. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!", tj. porazmislite u sebi o prijašnjim narodima koje je Allah žestoko kaznio i na ovom i na onom svijetu zbog njihovog poricanja poslanika i kako je spasio poslanike i iskrene vjernike među Svojim robovima.

Upitaj: "Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?" - i odgovori: "Allahovo!" On je sebi propisao da bude milostiv. On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni neće vjerovati. /12/ "Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; On sve čuje i sve zna." /13/ Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" /14/ Reci: "Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu." /15/ "A onaj ko toga dana bude pošteđen, On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh." /16/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da On vlada nebesima i Zemljom i svim što se na njima nalazi, i da se obavezao da će biti milostiv. To potvrđuje hadis kojeg prenose El-Buhari i Muslim preko A'meša od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (196) "Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u knjizi koja se nalazi kod Njega iznad 'Arša: Moja milost prevladava Moju srdžbu." A Allahove, dželle šanuhu, riječi: "On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje." Određeni član (lam) u ovom kontekstu uvod je u zakletvu, pa se Allah, dželle šanuhu, kune

Svojim uzvišenim bićem da će sve ljude sakupiti na Sudnjem danu, u koji ne sumnjaju vjernici, a nevjernici se o tom pitanju u svojoj sumnji kolebaju. Et-Tirmizi prenosi hadis: (198) "Svaki će poslanik imati svoje vrelo, a ja se nadam da će najviše ljudi biti na mom vrelu." "Oni koji su sebe upropastili" na Sudnjem danu, "pa - oni neće vjerovati". Oni ne vjeruju u Kijametski dan i ne boje se njegovih strahota. "Njemu pripada sve što postoji u noći i danu", tj. svako stvorenje u svemiru Njegov je rob i On ga je stvorio. "On sve čuje i sve zna." On čuje sve što Njegova stvorenja kažu i zna za svaki njihov pokret i najskrivenije tajne. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kojeg je poslao sa veličanstvenim tewhidom i pravednim Šerijatom i naredio mu da poziva na Allahov pravi put:

Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje?", tj. ja nikog neću uzeti za zaštitnika osim Allaha, Kome niko nije ravan, Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prijašnjeg uzora. "On hrani, a Njega niko ne hrani!", tj. ne jede. Reci: "Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju", od ovog ummeta (naroda) - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" Reci: "Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu", znači: na Sudnjem danu. "A onaj ko toga dana bude pošteđen" od kazne "On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh." Uspjeh je dobit, suprotno gubitku, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden, taj je postigao uspjeh." (3:185)​

"Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On svemoćni",/17/ "i jedini je On Vladar nad robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajući"./18/ Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ništa s time što vi smatrate druge Njemu ravnim." /19/ "Oni kojima smo knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni neće vjerovati." /20/ "Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista neće uspjeti!" /21/

Allah, dželle šanuhu, u ovim nas ajetima obavještava da jedini On šteti i koristi i da postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće, i da niko ne može mijenjati Njegovu odredbu niti je poništiti. "Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On svemoćni", kao što su riječi Allaha:

"Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati..." (35:2) El-Buhari prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često izgovarao slijedeće riječi: (199) "Allahu dragi, niko ne može spriječiti ono što Ti podariš i niko ne može dati ono što Ti spriječiš, i bogatašu kod Tebe neće koristiti bogatstvo!" Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "I jedini je On Vladar nad robovima Svojim", tj. On je Taj Kome su sva stvorenja povinovala svoja lica i sva Njemu pokorna, te se pred Njim i pod Njegovom vlašću u poslušnosti Njemu smirila. "On je Mudar", u svim Svojim djelima, "i Sveznajući", zna šta svakoj stvari pripada, te ne daje niti brani, nego samo onom ko to zaslužuje. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?", tj. ko najbolje svjedoči - i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti", tj. On zna zbog čega sam ja vama došao. "A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem", tj. on je opomena svakom do koga dođe. Do koga god ovaj Kur'an dođe on se smatra isto kao i onaj ko je vidio Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i sa njim razgovarao. 'Abdur-Rezzak prenosi od Ma'mera, a ovaj od Katadeta, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (200) "Dostavljajte poruku od Allaha do koga dođe samo jedan ajet Kur'ana, do njega je došla Allahova naredba."

"Zar vi, zaista, tvrdite", o nevjernici (mušrici), "...da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim", kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "...pa ako oni posvjedoče, ti im ne moj povjerovati" (6:150). Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ništa s time što vi smatrate druge Njemu ravnim." Zatim nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da su jevreji i kršćani znali za dolazak Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovu ulogu, isto kao što poznaju svoju vlastitu djecu. Zato što su svi poslanici donosili radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova rođenja, mjestu u koje će učiniti Hidžru i opisima njegovog ummeta (njegovih sljedbenika). Zato Allah, dželle šanuhu, odmah nakon toga kaže: "...oni koji su sebe upropastili, pa - oni neće vjerovati" u ovu radosnu vijest koju su poslanici nagovještavali. Zatim, Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove?", tj. nema većeg nasilnika od onoga koji tvrdi da ga je Allah poslao (da mu silazi objava), a Allah ga nije poslao, a zatim nema većeg silnika od onoga koji poriče Allahove dokaze. "Nepravedni zaista neće uspjeti!", tj. neće uspjeti onaj koji potvara i onaj koji poriče.

“A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?" /22/ "neće im ništa drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" /23/ "Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su bili izmislili!" /24/ "Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!" /25/ "Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju." /26/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o nevjernicima (mušricima): "A na Dan kada ih sve sakupimo", tj. na Sudnjem danu, pa ih Allah, dželle šanuhu, upita o kipovima i onima koje su Allahu ravnim smatrali i njih mimo Allaha obožavali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?", kao što u drugom ajetu stoji: "A na Dan kad ih On pozove i upita: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" (28:62) "...neće im ništa drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!", tj. neće imati drugog dokaza. Ibn-Džerir kaže da je pravilno značenje ovog ajeta: Kada ih budemo ispitivali na Sudnjem danu, njima ništa drugo neće preostati kao opravdanje za širk koji su činili Allahu, "...nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"​

Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su bili izmislili! Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "... i potom upitani: Gdje su oni kojima ste se klanjali, a ne Allahu?" -"Izgubili su nam se iz vida" - odgovorit će. (40:73-74)

"Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali", tj. oni dolaze da čuju tvoje učenje, ali to njima ništa ne vrijedi, jer im je Allah zastore na njihova srca stavio, da ne razumiju Kur'an, a uši njihove učinio gluhim na svaki koristan govor. Zato, ma koliko jasnih dokaza vidjeli, oni u njih neće povjerovati, i oni ne razumiju niti su u stanju pravilno prosuđivati. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju." (8:23)

”A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju", tj. da se s tobom lažima prepiru o istini, "govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!", tj. preuzete iz knjiga naroda prijašnjih. "Oni zabranjuju da se Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju", tj. oni drugima brane da slijede istinu, Poslanika vjeruju i Kur'anu se pokoravaju, a "...i sami se od njega udaljavaju", pa čine dva veoma ružna djela; oni se ne koriste, niti dopuštaju da se bilo ko drugi koristi. "...i oni sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju", tj. oni ovim svojim postupkom nikog drugog ne uništavaju nego samo sebe i njegova se šteta vraća samo njima, a da toga nisu ni svjesni.

“ A da ti je vidjeti kako će, kad pred Vatrom budu zadržani, reći: "Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!" /27/ "Ne, ne! njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci",/28/ “i rekli bi: "Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!" /29/ “A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarem svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" - odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara našeg!" - a i kako će On reći: "E, pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!" /30/

Allah, dželle šanuhu, spominje stanje nevjernika, kada budu na Sudnjem danu zaustavljeni nad Vatrom i budu vidjeli okove i lance koji se u njoj nalaze, i ugledaju njene užase i strahote, oni će tada reći: "Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!", tj. oni će tada zaželjeti da se povrate na ovaj svijet, kako bi radili dobra djela i ne bi poricali Allahove dokaze, nego u njih vjerovali. Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu iskreni u svojim priželjkivanjima, pa kaže: "Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili"; tj. tada će im se jasno pokazati njihov kufr, koji su prije u sebi prikrivali, i oni neće tražiti povratak na ovaj svijet iz želje za imanom, nego iz straha od kazne koju su svojim očima ugledali, a koja im je pripremljena zbog njihovog nevjerstva u kom su bili. Oni će, dakle, tražiti da se vrate na ovaj svijet samo da bi se spasili Vatre koju su ugledali. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci", u svome traženju da se vrate na ovaj svijet kako bi bili vjernici. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže za njih da kada bi se oni vratili na ovaj svijet, da bi se vratili svom nevjerstvu, suprotstavljanju Allahovim, dželle šanuhu, naređenjima i svojim izjavama: "Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!"

"A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: Zar ovo nije istina?", tj. zar ovo vaše proživljenje nije istina? A ne neistina, kako ste vi smatrali? - odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara našeg!" - a i kako će On reći: "E pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!", tj. zbog toga što ste ga poricali, pa sada iskusite njegove poteškoće.

“Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: "O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!" i grijeheće svoje na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti! /31/ "Život na ovom svijetu samo je igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?" /32/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o propasti onoga ko porekne Susret sa Njim, o gubitku njegove nade kada ga iznenadi Sudnji dan, o njegovom kajanju za ono što je propustio od dobrih djela i što je počinio od loših. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: O žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!", tj. sebi dozvolili od djela sa kojima Allah, dželle šanuhu, nije zadovoljan. "I grijehe će svoje na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Merzuka da je rekao: "Kada nevjernik ili veliki grješnik bude izlazio iz kabura, njega će dočekati osoba u liku najružnijeg čovjeka, sa najgorim mirisom. On će mu tada reći: Ko si ti? Zar me ne poznaješ, odgovorit će. On će mu reći: Ne, tako mi Allaha, samo vidim da ti je Allah dao ružan izgled i loš miris. Ja sam tvoja loša djela koja si činio na dunjaluku, ona su ovako izgledala i ovako se čula. Kako si ti mene 'jahao' na dunjaluku, ja ću sada tebe 'jahati', reče on." To su riječi Gospodara: "I grijehe će svoje na leđima svojim nositi..." "Život na ovom svijetu samo je igra i zabava", tj. većina života na ovom svijetu je takva. "...a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?"​

"Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi." /33/ "A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša - a niko ne može Allahove riječi zamijeniti - i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti." /34/ "Ako je tebi teško to što oni glave okreću, onda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno čudo! Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!" /35/ "Odazvat će se jedino oni koji su poslušni. - A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti." /36/

Allah, dželle šanuhu, tješi Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zbog neprihvatanja poziva od njegovog naroda i zbog njihovog suprotstavljanja njemu, pa kaže: "Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore", tj. Mi znamo za to da oni odbijaju tvoj poziv i smatraju te lašcem i znamo za tvoju žalost i tugu zbog toga. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "...pa ne izgaraj od žalosti za njima" (35:8). "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi", tj. oni ne optužuju tebe za laž, nego oni niječu istinu, i grudima je svojim odbijaju. Sufjan es-Sevri prenosi da je Alija, radijAllahu anhu, rekao: Ebu-Džehl je rekao Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "Mi ne smatramo tebe lašcem, nego mi ne prihvatamo ono sa čime si ti došao." Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi."

Ibn-Džerir prenosi preko Esbata, da je Es-Suddi rekao: Kada je bila Bitka na Bedru... pa se El-Ahnes osamio sa Ebu-Džehlom te mu rekao: "O Ebu El-Hakem, kaži mi da li Muhammed istinu govori ili je lažac? Ovdje nema nikog od Kurejševića, izuzev nas dvojice, da sluša naš razgovor." Ebu-Džehl mu odgovori: "Teško tebi! Muhammed je iskren čovjek i on nikada nije slagao. Međutim, ako (pleme) Ben-Kusajj preuzme zastavu (vođstvo), napajanje hodočasnika zemzemom, brigu o Kabi i poslanstvo, šta će onda ostati ostalim Kurejševićima?" Na to se odnose riječi Allaha, dželle šanuhu: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi."

"A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša." Ovo su riječi utjehe Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, povodom odbijanja njegovog poziva od pojedinih ljudi, naredba njemu da bude strpljiv, kao što su bili strpljivi odabrani među poslanicima, i obećanje za pomoć i pobjedu nakon poricanja i nanošenja uvreda. A zatim je njima (poslanicima) došla pomoć i pobjeda na ovom svijetu, kao što će oni biti pobjednici na budućem svijetu. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a niko ne može Allahove riječi zamijeniti", tj. riječi kojima je propisao pomoć i pobjedu Svojim iskrenim vjernicima na ovom i na budućem svijetu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah je, zaista, moćan i silan." (58:21) "...i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti", tj. vijesti o tome kako su oni potpomognuti i podržani protiv onih koji su ih lažnim smatrali, pa ti u njima imaš uzor i primjer.

Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako je tebi teško to što oni glave okreću", tj. ako ti je teško što oni od tebe svoje glave okreću, "onda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo". Ibn-'Abbas kaže: "En-nefek je otvor, kanal, pa da u nj uđeš i doneseš im kakav dokaz, ili da sebi napraviš stepenice do neba, pa se na njih uspneš, kako bi im došao sa kakvim dokazom koji je bolji od onoga sa čime si im već došao, ako si to u stanju." "Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!", tj. povjerovat će samo onaj koji je već zabilježen u Allahovom, dželle šanuhu, znanju da će odabrati iman nad kufrom, te mu je zbog toga već prije propisana sreća. "Odazvat će se jedino oni koji su poslušni", tj. tvome će se pozivu odazvati, o Muhammede, oni koji slušaju i shvataju tvoj govor. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "da opominje onoga ko ima pameti (onoga ko je živ), i da zasluže kaznu nevjernici" (36:70). "A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti." Ovdje se misli na nevjernike, jer su njihova srca mrtva, pa ih poredi sa onima čija su tijela mrtva, pa kaže: "A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti." Ove su Allahove, dželle šanuhu, riječi jedan vid ismijavanja i ponižavanja istih.

Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!" Reci: "Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna." /37/ "Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo ništa izostavili - i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim." /38/ "A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće - Allah stavlja u zabludu, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi." /39/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima, da su oni govorili: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!", tj. nadnaravno djelo kakvo su oni željeli i uporno tražili, kao što u drugom ajetu stoji: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš!" (17:90) Reci: "Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna", tj. Allah je, dželle šanuhu, to u stanju učiniti, ali Njegova mudrost zahtijeva da se to odgodi, jer kada bi ga On poslao, a oni se ne bi odazvali, spustio bi na njih Svoju kaznu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kada bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli." (26:4)

”Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas." Katade veli: "Ptice su ummet (zajednica), ljudi su ummet i džini su ummet." A Es-Suddi veli: "tj. stvorenja kao i vi". "u Knjizi Mi nismo ništa izostavili", tj. kod Allaha, dželle šanuhu, znanje je o svima njima, On ne zaboravlja ničiju nafaku niti brigu o njemu, bez obzira iz koje vrste on bio. Sve je to poimenice i po broju zapisano u Knjizi kod Njega. U njoj su zapisani svaki i najmanji pokreti i mirovanja svih stvorenja. "...i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim", tj. svi će oni biti proživljeni na Sudnjem danu. Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i kada se divlje životinje saberu". (81:5) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, (201) da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ugledao kako se dvije ovce tuku, pa je rekao: "O Ebu-Zerr, znaš li ti zbog čega se one tuku?" "Ne", odgovori on. "Ali, Allah zna i On će im presuditi (na Sudnjem danu)."​

"A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su", tj. oni su po svom neznanju i neshvatanju slični gluhom koji ne čuje i slijepom koji ne vidi i pored toga su u tminama u kojima se inače ništa ne vidi, pa kako će takvi pronaći put i izaći iz stanja u kome se nalaze? Allah, dželle šanuhu, za takve kaže: "Slični su onima koji potpale vatru, i kada ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste." (2:17-18) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Onoga koga hoće - Allah stavlja u zabludu, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi", tj. On postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće.

Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?" /40/ "Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali." /41/ "A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali, ne bi li poslušni postali." /42/ "Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostajala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili." /43/ "I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili",/44/ "i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" /45/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da On radi ono što hoće, da sa Svojim stvorenjima postupa kako On hoće i da Njegovu odredbu niko ne može promijeniti, niti iko može Njegovu odredbu prema stvorenjima osujetiti izuzev Njega samog, Koji nema sudruga i Koji kada se od Njega nešto zatraži daje kome On hoće. Zato kaže, uzvišen neka je: Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta", tj. jedno ili drugo, "...da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?", tj. vi ne biste drugog prizivali, jer ste svjesni da to niko drugi osim Njega nije u stanju otkloniti. Zato je rekao: "ako istinu govorite", tj. o vašem uzimanju drugog za bogove mimo Njega. "Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali", tj. za vrijeme nužde nikog drugog ne prizivate osim Njega i zaboravljate na kipove. Kao što na drugom mjestu stoji: "Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu." (29:65) "A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom", tj. siromaštvom i oskudicom, "i bolešću" i bolovima ih kažnjavali, "ne bi li poslušni postali", tj. Allaha ponizno i sa strahopoštovanjem prizivali. "Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla!", tj. trebali su nas oni, nakon što ih to zadesi, ponizno moliti. "Ali, srca su njihova ostajala tvrda", tj. nisu omekšala niti bogobojazna postala. "...a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili", tj. šejtan im je uljepšao širk i griješenje. "I kada bi zaboravili ono čime su opominjani", tj. kada bi se okrenuli od toga i pravili se da su ga zaboravili, "Mi bismo im kapije svega otvorili", tj. otvorili bismo im vrata svake vrste opskrbe koju bi izabrali. To je, svakako, samo postepeno navođenje na još veću kaznu i odgađanje iste samo za neko vrijeme. Allaha, dželle šanuhu, molimo da nas sačuva svakog zla. Zato Allah, dželle šanuhu, dalje kaže: "...a kada bi se onome što im je dato obradovali", tj. od imetka, djece i nafake, "...iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili", tj. svaku nadu u bilo kakav hajr.

Imam Ahmed prenosi od 'Ukbeta ibn 'Amira da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (202) "Ako vidiš nekog čovjeka da mu Allah, dželle šanuhu, daje ono što želi i pored njegovih grijeha, znaj da je to samo privremeno zavođenje." A zatim je proučio riječi: "I kada bi zaboravili ono čime su opominjani" - do riječi Allaha: "i oni bi odjednom svaku nadu izgubili", kao što u sljedećem ajetu kaže: "...i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"

Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću." /46/ Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernički nastradao?" /47/ "Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čime neka ne tuguju." /48/ "A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju." /49/​

Allah, dželle šanuhu, kaže Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: Reci onima koji poriču: "Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio", tj. ako bi vam zabranio da se njima koristite, pa zato kaže: "...i srca vaša zapečatio", kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova" (8:24), "...koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?", tj. ko bi vam to vratio ako vam ga Allah, dželle šanuhu, uzme. Dakle, niko to nije u stanju uraditi do Allah. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pogledaj kako dokaze iznosimo", tj. kako ih pojašnjavamo i u njima ima jasnih pokazatelja da nema drugog Boga osim Allaha i da su svi bogovi, mimo Njega, neistiniti. "...a oni opet glave okreću", tj. okreću ih od istine i ljude odvraćaju od nje. Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano", tj. iznenada a da vi to ni ne osjetite, "ili javno", tj. naočigled, "...zar bi iko drugi do narod nasilnički nastradao?", tj. oni koji su sami sebi nasilje učinili tako što su Allahu drugog ravnim smatrali. "Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju"; tj. da radosne vijesti donose vjernicima, a da nevjernike upozore na nedaće i kazne (koje ih čekaju). Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...neka se zato, oni koji vjeruju i dobra djela čine", tj. onaj čije srce povjeruje u ono sa čim su oni došli i ko svoje postupke uskladi slijeđenjem njih, "...ničega ne boje" od onog što ih čeka, "...i ni za čime nek ne tuguju", od onog što ih je prošlo na dunjaluku. Allah, dželle šanuhu, njihov je zaštitnik u onome što su Njemu ostavili i njihov čuvar u onome što je iza njih ostalo. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: "A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju", tj. stići će ih kazna zato što su nijekali ono sa čime su došli poslanici, zato što su izašli iz okvira Allahovih, dželle šanuhu, naredbi i Njegove pokornosti, i radili ono što im je On zabranio i oskrnavili Njegove svetinje.

Reci: "Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet', niti vam kažem: 'Ja sam melek' - ja slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?" /50/ "I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati - da bi se Allaha bojali." /51/ "I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći lice Njegovo - ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio." /52/ "I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?' - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!" /53/ "A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: Mir vama! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi - pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti." /54/

Allah, dželle šanuhu, kaže Svome Poslaniku: Reci: "Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice'", tj. ja njima ne raspolažem niti ih posjedujem. "...niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet'", tj. ja ne znam od nevidljivog svijeta ništa više od onoga što me je Allah poučio i što mi je od njega pokazao. "...niti vam kažem: 'Ja sam melek'", tj. ja ne tvrdim za sebe da sam melek, nego sam ja jedan od ljudi koga je Allah, dželle šanuhu, počastio Svojom objavom. Zato dalje kaže: "ja slijedim samo ono što mi se objavljuje", tj. ni u kom slučaju to ne prekoračujem. "Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?", tj. zar je isti onaj ko slijedi istinu i onaj ko je od nje zalutao? "Zašto ne razmislite?" Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju." (13:19) "I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati", tj. opomeni Kur'anom, o Muhamede, one koji se boje Sudnjeg dana, na kojem neće imati ni rođaka ni zagovornika za oslobađanje kazne. "da bi se Allaha bojali", tj. da bi na ovom svijetu radili ono čime će ih Allah spasiti kazne na Sudnjem danu i uvećati svoju dragocjenu nagradu.

"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći lice Njegovo", tj. ne odstranjuj od sebe ove ljude, nego ih prihvati kao svoje društvo i najbolje prijatelje. Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Gospodaru svome mole", tj. Njemu ibadet čine i Njemu se mole, "ujutro i navečer"; Se'id ibn Musejjeb i drugi kažu: "...pod tim se misli na propisane namaze". Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati'", tj. primit ću vašu dovu.

"...želeći lice Njegovo", tj. rade isključivo radi Njega i samo Njemu 'ibadet čineći i Njemu se pokoravajući. "ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe", kao što je Nuh, alejhi selam, odgovorio onima koji su mu rekli: "Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?" "Ne znam ja šta oni rade" - reče on - "svi će pred Gospodarom mojim , da znate, račun polagati", tj. Allah, dželle šanuhu, sa njima će račun svidjeti, ja za njih neću odgovarati, kao što i oni za mene neće odgovarati. "...jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio", tj. ako bi ti to sa njima u ovakvom stanju učinio.

Sufjan es-Sewri prenosi od El-Mikdama ibn Šurejha, a ovaj od svoga oca, da je S'ad rekao: (203) "Ovaj ajet objavljen je povodom šesterice ashaba Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među kojima je bio i Ibn-Mes'ud, koji kaže: 'Mi bismo se natjecali ko će prije stići do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zatim bismo mu se približili i slušali njegove riječi. Na to su Kurejševići rekli: Ti prihvataš te ljude, a ostavljaš nas!, pa je objavljen ajet: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole.'" Prenosi ga El-Hakim u svom Mustedreku od Sufjana i kaže da odgovara kriterijima Buharije i Muslima. Isti hadis prenosi i Ibn-Hibban u svom Sahihu preko El-Mikdama Ibn- Šurejha.​

"I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?'", tj. zbog toga što je većina onih koji su Poslanika slijedili, u početku, bila siromašnija skupina ljudi i žena i robova i robinja, a od uglednih ga, tada, nije slijedio izuzev mali broj. Kao što je narod Nuhov rekao Nuhu: "...a i vidimo da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su niko i ništa među nama..." (11: 27) Kao što je i Herakle, kralj Rimljana, pitao Ebu-Sufjana, prilikom poznatog dijaloga između njih: "Da li ga slijede ugledni ljudi ili slabići?" On odgovori: "Slabići." Na to Herakle reče: "Oni su uvijek bili sljedbenici poslanika." Dakle, mušrici među Kurejševićima ismijavali su kao slabiće one između njih koji bi prelazili na islam, mučili one od njih koje su mogli i govorili: "Zar su to oni, među nama, kojima je Allah Svoju milost ukazao?" Tj. Allah sigurno ne bi njih uputio na hajr a nas ostavio. Allah, dželle šanuhu, na njihove riječi: "Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?", odgovara riječima: "A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!", tj. zar On ne poznaje one koji su Njemu zahvalni, svojim riječima, djelima i onim što u grudima kriju, pa ih On zbog toga upućuje putevima spasa, izvodi iz tmine u svjetlost, Svojom dozvolom i upućuje ih na pravi put. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine." (29:69)

A u sahih hadisu stoji: (204) "Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše boje, nego gleda u vaša srca i djela vaša." Ibn-Džerir prenosi od 'Ikrime o značenju Allahovih, dželle šanuhu, riječi: "I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti", da je jednom prilikom došla grupa ljudi Ebu-Talibu i rekla: "Kada bi tvoj bratić Muhammed otjerao od sebe naše oslobođene robove i naše saveznike to bi mnogo značilo za nas, bili bismo mu pokorniji i prije bismo ga slijedili i povjerovali u ono što govori." A ti bespomoćnici bili su: Bilal, 'Ammar ibn Jasir, Salim - oslobođeni rob Ebu-Huzejfe - i Sabih - oslobođeni rob Usejda. A od saveznika: Ibn-Mes'ud, El-Mikdad ibn 'Amr, Mes'ud ibnul-Kari, Wakid ibn 'Abdullah el-Hanzali, 'Amr ibn 'Abdi 'Amr, Zuš-Šemalejn, Mersed ibn ebi- Mersed, Ebu-Mersed El-Ganewi - saveznik Hamze ibn 'Abdul-Muttaliba i njima slični od saveznika.

A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: "Mir vama!", tj. počasti ih uzvraćanjem selama i obraduj ih velikom i sveobuhvatnom Allahovom milošću prema njima. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv", tj. obavezao se na milost, izražavajući time Svoju darežljivost i dobročinstvo. "...ako neko od vas kakvo ružno djelo iz neznanja učini", pojedini od selefa bi rekli: "Svako onaj ko griješi prema Allahu, on je neznalica (džahil)." "...pa se poslije pokaje[270] i popravi", tj. ko napusti grijehe koje je činio, potpuno ih se kloni, čvrsto odluči da ih više nikada neće činiti i popravi svoje stanje čineći, ubuduće, dobra djela, "pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Mu'az ibn Džebelu - a poslije ćemo navesti mnoge hadise koji odgovaraju Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “A milost Moja obuhvaća sve..." (7:156), riječi koje odgovaraju ovom ajetu: (205) "Znaš li ti šta je obaveza ljudi prema Allahu? Da Ga obožavaju ne pripisujući Mu druga." A zatim je rekao: "A znašli šta je obaveza Allaha prema ljudima, ako to urade? Da ih ne kazni." Prenosi ga Ahmed.

"Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici." /55/ Reci: "Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." /56/ Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji." /57/ Reci: "Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike." /58/ "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi." /59/

Allah, dželle šanuhu, kaže nam, kao što je pojasnio ajete i dokaze koji su već spomenuti i pojašnjeni, kako bi uputili na pravi put i pokudili one koji još polemiku vode i uporno odbijaju (istinu): "Tako Mi potanko izlažemo dokaze", koje je potrebno pojasniti onima kojima je ovaj govor upućen, "i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici", tj. da bi se pokazao put kojim idu grješnici koji se protive poslanicima. Reci: "Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." [271]​

Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj", tj. meni je jasan Šerijat, koji mi je objavio Uzvišeni Allah, "...a vi Ga ne priznajete", tj. ne priznajete istinu koja mi je došla od mog Gospodara. "Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete", od kazne, "...pita se samo Allah" o požurivanju onoga što ste od kazne tražili ili i o njegovom odgađanju iz Svoje mudrosti. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "On sudi po pravdi i On je sudija najbolji", tj. On je najbolji sudija o pitanju donošenja presude i najbolje rješava sporove među Svojim robovima. Reci: "Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno", tj. da se ja za to pitam, ja bih vas kaznio onim što zaslužujete. "...a Allah dobro zna nevjernike"

A ako neko upita: Kako ćemo ovo usaglasiti sa hadisom koji prenose El-Buhari i Muslim od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: (206) "O Allahov Poslaniče! Jesi li preživio i jedan teži od dana Uhuda?" On odgovori: "Ja sam pretrpio mnogo od tvog naroda, ali najteže mi je bilo ono što sam doživio na dan 'Akabe, kada sam prišao Ibn-'Abdi Ja lejl ibn 'Abdi-Kilalu, pa mi se nije odazvao na ono u što sam ga pozivao. Ja sam tada krenuo od njega ožalošćen i nisam ni došao sebi dok nisam stigao do Karn es-Sa'alib.

Tada sam podigao glavu i ugledao jedan oblak kako mi pravi hlad, pa sam ga bolje pogledao i u njemu ugledao Džibrila, alejhi selam On me tada pozvao i rekao mi: "Allah, dželle šanuhu, čuo je šta ti je tvoj narod rekao i kako su ti odgovorili, pa ti je poslao meleka zaduženog za brda da mu narediš da sa njima uradi ono što ti hoćeš." Melek zadužen za brda pozvao me je i poselamio, a zatim mi rekao: "O Muhammede, zaista je Allah čuo njihov govor tebi i ono što su ti kao odgovor kazali, pa me je tvoj Gospodar poslao tebi da mi narediš da sa njima uradim ono što ti hoćeš: ako hoćeš, ja ću ih poklopiti sa ova dva brda." Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada mu reče: "Naprotiv, ja se nadam da će Allah iz njihovih potomaka izvesti one koji će Njega obožavati i nikog drugog Njemu ravnim neće smatrati." Ovo je rivajet Muslima. Dakle, tada mu je bilo ponuđeno i omogućeno da ih kazni i potpuno uništi, ali je on to odbio i zatražio da im se kazna odgodi ne bi li Allah od njihovih potomaka izveo one koji Mu neće pripisivati druga. Kako ćemo usaglasiti taj slučaj sa riječima Allaha, dželle šanuhu, u ovom ajetu:

Reci: "Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bi bilo svršeno, a Allah dobro zna nevjernike." Odgovor bi bio, a Allah najbolje zna, da se u ovom ajetu misli na to da bi on, da je bio u mogućnosti kazniti ih kaznom koju su tražili, u tom času to i uradio. A što se tiče hadisa, iz njega se ne razumije da su oni od njega tražili da ih tada kazni, nego je njemu melek brda ponudio spremnost da ih poklopi sa dva brda, a to su dva brda koja obuhvataju Meku sa juga i sjevera - ako to on hoće, ali on to nije htio i tražio je blagost prema njima. "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna." El-Buhari prenosi od 'Abdullaha ibn 'Umera da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (207) "Pet je ključeva tajni (gajba) koje niko ne zna osim Allaha":

"Samo Allah zna kada će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten." (31:34) "...i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru", "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna", tj. On zna svaki pokret, čak i biljaka i mrtve prirode, a pogotovo pokrete životinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih koji su šerijatski obavezni, bili džini ili ljudi, kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:

"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (40:19) "...i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi". Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-'Abbasa da je rekao: "Allah, dželle šanuhu, stvorio je (slovo) nun, koje predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio ploče na kojima je napisao sve što je vezano za ovaj svijet do njegova završetka, šta će sve od stvorenja stvoriti, koliko će podariti halal i haram opskrbe i šta će se sve od dobrih i loših djela požnjeti. A zatim je proučio ovaj ajet: '...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;'" [272]

"On vas noću uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili - zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrtni. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti." /60/ "On je Vladar nad robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." /61/ "Oni će, poslije, Allahu biti vraćeni, svome istinskom Gospodaru. Samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti." /62/​

Allah, dželle šanuhu, kaže da usmrćuje Svoje robove prilikom njihovog spavanja noću, i to je mala smrt, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I kada Allah reče: 'O 'Isa, dušu ću ti uzeti [273] i k Sebi te uzdignuti.'" (3:53) Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog", (39:42) i u ovom ajetu spominje obje vrste smrti: malu i veliku. Isto tako i na ovom mjestu spominje te dvije vrste smrti, pa kaže: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili", tj. zna šta ste od djela preko dana učinili. Ovo je umetnuta rečenica koja ukazuje na to da Allah, dželle šanuhu, Svojim znanjem obuhvata sva stvorenja noću i danju, kada miruju i kada se kreću. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi." (13:10) A na drugom mjestu kaže:

"...i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili", (78:10-11) i zato ovdje kaže: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili -" "...zatim vas budi", po danu. Ibn-Merdevejh prenosi svojim senedom od Dahhaka, a ovaj od Ibn-'Abbasa da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (208) "Sa svakim čovjekom nalazi se jedan melek koji mu uzima dušu kada zaspi, pa ako Allah dozvoli, on ga usmrti, a ako ne dozvoli, on mu je vrati." To se spominje u riječima Allaha, dželle šanuhu: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje", "...sve dok ne dođe čas smrtni", tj. edžel (određeni moment), za svakog čovjeka. "Na kraju, Njemu ćete se vratiti" na Sudnjem danu, "...i On će vas o onome što ste radili obavijestiti", tj. nagradit će vas za to ili kazniti.

"On je Vladar nad robovima Svojim" [274], tj. Onaj Koji vlada svime i Čijoj se veličini i uzvišenosti sve pokorava, "...i šalje vam čuvare", tj. meleke koji čuvaju tijelo čovjeka, kao što u drugom ajetu stoji: "Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovu naređenju nad njim bdiju" (13:11) i čuvari koji čuvaju njegova djela, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari." (82:10-11) "...a kad nekom od vas smrt dođe", tj. kada se na samrti nađe i približi se njegov edžel, "...izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu", tj. meleki koji su za to zaduženi (melek smrti ima svoje pomoćnike koji vade dušu iz tijela, pa je preuzima melek smrti kada dođe do grla). A Allahove, dželle šanuhu, riječi: "bez oklijevanja", tj. oni neće oklijevati sa čuvanjem duše i njenim pohranjivanjem na mjesto koje Allah, dželle šanuhu, odredi; ako je bio od onih koji su dobro činili, onda će to biti 'Illijjun (posebno mjesto za odabrane duše), a ako je bio od onih koji su loša djela činili - onda će to biti Sidždžin (posebno mjesto za loše duše), Allah nas od njega sačuvao. "Oni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru", tj. meleki. A moguće je da se riječi Allaha, dželle šanuhu: "Oni će, poslije, biti vraćeni", odnose na sva stvorenja koja će se na Sudnjem danu vratiti Allahu, pa će im Svojom pravednošću presuditi.

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci: "I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni." (56:49-50) A u drugom ajetu kaže: "...a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili", do riječi: "Gospodar tvoj neće nikome nepravdu činiti." (18:47-49) Zato je Allah, dželle šanuhu, rekao: "...samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti".

Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!" /63/ Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih." /64/ Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! /65/

Allah, dželle šanuhu, ističe milost prema Svojim robovima, govoreći o tome kako ih samo On spašava kada se nađu u bezizlaznoj situaciji, u tminama kopna ili mora. Tj., one koji se zbune kada se nađu usred nepoznatih prostranstava kopna ili valovitog mora - kada zapušu olujni vjetrovi, oni tada upućuju dovu samo Njemu, ne smatrajući Mu nikog ravnim. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On..." do kraja ajeta. (17:67) A ovdje Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi", tj. iz ove nevolje, "sigurno ćemo biti zahvalni!" Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: "Reci: Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.", tj. nakon toga, kada se nađete u rahatluku, vi druge bogove prizivate

Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu", tj. nakon što vas spasi. "...iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite. Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!" Mudžahid veli: "Ovo se odnosi na ummet Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, ali im je to oprošteno. Postoje mnogi hadisi koji se prenose u vezi sa ovim ajetom. Mi ćemo, ako Allah da, spomenuti samo neke od njih, od Allaha tražeći pomoć i na Njega se oslanjajući.​

El-Buhari, radijAllahu anhu, tumačeći ajet: "On je kadar..." do Allahovih riječi: "urazumili" prenosi da je Džabir ibn 'Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava...", Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Utječem se Tebi." "...ili ispod vaših nogu"; opet je izgovorio: "Utječem se Tebi." "...ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite." Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Ovo je manje opasno" ili "Ovo je lakše." Ovako ga prenose i En-Nesai od Kutejbe, Ibn-Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-Bekr ibn Merdewejh.

Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da je rekao: (210) Jedanput smo išli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, i naišli pored mesdžida Beni-Mu'avije. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao je u mesdžid i klanjao dva rekata, mi smo ušli i zajedno sa njim klanjali. Zatim je on ostao dugo učeći dovu Allahu, dželle šanuhu, a nakon toga rekao: "Pitao sam svoga Gospodara tri stvari: molio sam Ga da ne uništi moj ummet poplavom, pa mi je to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uništi moj ummet sušom, pa mi je i to udovoljio; a zatim sam Ga molio da ne učini jedne drugima od mog ummeta iskušenjem, pa mi to nije udovoljio." Muslim se ovim hadisom izdvaja od drugih po tome što ga on prenosi od 'Usmana ibn Hakima.

Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: (211) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite", Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo abdest, a zatim rekao: "Allahu dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa neba (iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu, nemoj dozvoliti da se podijele u razne stranke i nemoj dozvoliti da osjete žestinu jedni drugih." Tada mu je došao Džibril i rekao: "O Muhammede, Allah, dželle šanuhu, poštedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad njihovih glava ili ispod njihovih nogu."

Ibn-Merdewejh, također, prenosi od Ibn-'Abbasa (212) da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Molio sam svoga Gospodara da moj ummet sačuva od četiri stvari, pa ih je sačuvao od dvije, a nije mi udovoljio druge dvije. Molio sam Allaha da ih spasi od kamene kiše sa neba i potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na razne stranke i da ne okuse žestinu jedni drugih, pa ih je Allah zaštitio od kamenovanja sa neba i poplave iz Zemlje, ali ih nije zaštitio od međusobnih nereda i ubistava."

Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj ibn Ka'ba da je rekao: Postoje četiri stvari vezane za ovaj ummet, dvije su se ostvarile a dvije još nisu: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava", tj., kaže Ubejj, kamenovanje, "...ili ispod vaših nogu", tj. zatiranje u zemlju. Ovo je značenje i izbor Ibn-Džerira, a za njegovu tačnost svjedoči i ajet: "Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kada se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213) "Ovaj će ummet sigurno doživjeti kamenovanje, zatiranje u zemlju i unakažavanje. Sve ovo i slično spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana, o čemu će biti riječi na odgovarajućem mjestu, ako Allah da. A riječi Allaha, dželle šanuhu, "...ili da vas u stranke podijeli", znače: ili da vas podijeli na razne grupacije i stranke koje će se međusobno razilaziti. U hadisu, koji se prenosi sa više seneda, stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (214) "...a moj će se ummet podijeliti na 73 frakcije, sve će one završiti u vatri osim jedne..." [275] "...i učini da silu jedni drugih iskusite." Ibn-'Abbas, i drugi, kažu: "Tj. učinit će da jedni od vas muče i ubijaju druge." "Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze", tj. kako ih pojašnjavamo i razlažemo, "...da bi se oni urazumili!", tj. da bi shvatili i promotrili Allahove znakove i dokaze.

Tvoj narod Kur'an poriče, a on je istina. Reci: "Ja nisam vaš čuvar",/66/ "svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!" /67/ "Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš."/68/ "Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni opominjati, ne bi li se okanili." /69/

Allah. dželle šanuhu. kaže: "Tvoj narod", tj. Kurejšije, "Kur'an poriče, a on je istina", poslije koje je samo zabluda. Reci: "Ja nisam vaš čuvar", nego sam ja dužan dostaviti vam (objavu), a na vama je da slušate i budete pokorni. Ko me bude slijedio, bit će sretan, a ko me ne bude slijedio - bit će nesretan. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...svaki nagovještaj ima svoje vrijeme", tj. svaki nagovještaj će se ostvariti, pa makar i nakon određenog vremena. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Svako doba imalo je Knjigu" (13:38). Ovo je pritvrđena prijetnja i upozorenje, zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i vi ćete znati!"

"Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju", poričući ih i ismijavajući se njima, "...neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu", tj. dok ne ostave svoj govor o nijekanju Kur'ana i prijeđu na drugu temu. "A ako te šejtan navede da zaboraviš..." - pod ovim se misli na svakog pojedinca u muslimanskom ummetu. Svima je njima zabranjeno sjediti sa onima koji Allahove, dželle šanuhu, riječi iskrivljuju i pogrešno ih upotrebljavaju. A ako se desi da neko zaboravi, pa sa njima sjedne, "...onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš". Zato u hadisu stoji: (215) "Moj ummet neće odgovarati za ono što nenamjerno - greškom učini, u zaboravu, i ono na što bude prisiljen."

Na ovaj se ajet misli ajetom u kome Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni..." (4:140), tj. ako budete sa njima sjedili, pa kao da se vi sa njima u tome slažete, i tako se sa njima izjednačujete u onome u čemu su oni. "Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati", tj. ako se njih odreknu i ne budu sa njima sjedili, oni neće biti grješni za ono što drugi čine. "...ali su dužni opominjati, ne bi li se okanili", tj. to će činiti da bi opominjali one koji se Allahovim riječima izruguju, ne bi li se oni, kada vide vjernike kako ih izbjegavaju, kanili izrugivanja i ismijavanja.​

"Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali." /70/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo", tj. okreni se od njih i ostavi ih jedno vrijeme, jer oni idu ka ogromnoj kazni. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a opominji Kur'anom", tj. opominji ljude Kur'anom i upozori ih od Allahove kazne na Sudnjem danu. "...da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao", tj. da čovjek sam sebe ne odvede u propast udaljavajući se od hajra i spoznaje svoje zadaće. "...jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati", tj. ni prijatelja, niti će se ko za njega zauzimati. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine nepravdu." (2:254) "...i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti", tj. kada bi sve što ima uložio, od njega se to ne bi primilo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta..." (3:91) Isto tako Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: "niti će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali."

Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama našim - a Allah nas je već uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov je put - jedini pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo” /71/ i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni, /70/ i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio - čim On za nešto rekne: "Budi!" - ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kada se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući." /72/

Es-Suddi kaže: Mušrici su govorili muslimanima: "Slijedite naš put, a ostavite vjeru Muhammedovu." Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama našim", tj. u nevjerstvo, "a Allah nas je već uputio" - pa da mi budemo kao čovjek koga su šejtani na Zemlji zaveli. Dakle, vaš je primjer, ukoliko nakon imana nevjernici postanete, kao primjer čovjeka koji je krenuo na put sa grupom ljudi, pa je zalutao. Zatim su ga šejtani zbunili i zaveli ga drugim putem. Njegovi drugovi, koji se nalaze na putu, njega pozivaju sebi, govoreći mu: "Dođi nam, mi smo na putu." Ali on odbija da sa njima pođe. Isti je primjer i onoga ko šejtane slijedi nakon što je saznao za Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, taj koji poziva na put, a put je islam." Ovaj rivajet prenosi Ibn-Džerir. A Katade kaže: "koga su na Zemlji šejtani zaveli", koga su od pravog puta na Zemlji odveli, tj. koji je zbog njih zalutao. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...čeznu za njima..." (14:37) "pa ništa ne zna". Mudžahid veli: "Čovjek koji je zbunjen, zalutao i ništa ne zna, a njegovi prijatelji ga zovu na pravi put. To je primjer onog ko je zalutao nakon što je bio upućen. Dakle, taj čovjek kog su šejtani zaveli na njegovom putovanju,u momentu kada je bio izgubljen i zbunjen, i nije prepoznavao put, a njegovi prijatelji su bili na putu i pozivali ga sebi, da krene sa njima pravim putem, ali je on to odbio i uopće se prema njima nije okretao. A da je Allah htio, On bi ga uputio i vratio na pravi put. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Allahov je put - jedini pravi put." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

"A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne može u zabludu odvesti." (39:37) "...i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo", tj. da samo Njemu ibadet činimo, ne pripisujući mu druga. "...i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo"; tj. naređeno nam je da namaz obavljamo i da Njegove naredbe poštujemo u svim prilikama. "On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni", tj. na Sudnjem danu. "...i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju s istinom stvorio", tj. s pravdom. Jer On je njihov tvorac i vlasnik i On upravlja njima i svemu što se na njima nalazi. "...čim On za nešto rekne: Budi! - ono biva"; ovdje se misli na dan Sudnji, za koga će samo Allah reći: "Budi", i on će biti po Njegovoj naredbi u brzini treptaja oka ili još brže. "...na Dan kada se u rog duhne"; rog u koji će duhnuti Israfil, alejhi selam O tome se prenosi veliki broj hadisa u kojima Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (216) "Zaista je Israfil već stavio rog u usta i pognuo svoje lice i čeka kada će mu biti naređeno pa da duhne." Prenosi ga Muslim u svom Sahihu. A Imam Ahmed prenosi da je 'Abdullah ibn 'Amr rekao: (217) Jedan od beduina upitao je: "O Allahov Poslaniče, šta je to Sûr?" On odgovori: "Rog u koji će se puhnuti."​

A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." /74/ i Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. /75/...i kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" /76/ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, On reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali." /77/ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! /78/ Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" /79/

Postoji razilaženje o pitanju imena oca Ibrahima, alejhi selam, da li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju oni koji se bave porijeklom. Ibn-Džerir kaže da je ispravno mišljenje onih koji kažu da je njegovom ocu bilo ime Azer. A zatim je pokušao usaglasiti ova dva mišljenja, pa kaže da postoji mogućnost da je on imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno od ova dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo mišljenje dobro i jako, a Allah najbolje zna. U ajetu se govori da je Ibrahim, alejhi selam, savjetovao svoga oca da ne obožava kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio. "A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: 'Zar kumire smatraš bogovima?!'", tj. zar kip smatraš bogom koga ćeš obožavati mimo Allaha. "Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi tvoj put "u pravoj zabludi", tj. da tumarate i uopće ne znate kuda idete. Nego se nalazite u zabuni i neznanju, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

“Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti može i od kakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Svemilosnom ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" - otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime?

Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!" "Mir tebi!" - reče Ibrahim. "Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se svom Gospodaru; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome." (19:41-48) Ibrahim, alejhi selam, molio je za oprost svome ocu cijelog njegovog života. Međutim, kada je on umro u širku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao moliti za njegov oprost i odrekao ga se. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv." (9:114)

"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje", tj. Mi mu objašnjavamo način dokaza Allahove, dželle šanuhu, jednoće dok posmatra nebesa i Zemlju i ostala stvorenja u Njegovom carstvu, i da nema drugog Boga osim Njega i da je On jedini Gospodar. "...da bi čvrsto vjerovao", tj. Mi mu to pokazujemo da bi on znao i bio čvrsto uvjeren. "I kad nastupi noć", tj. kada ga prekri i zakloni noć, "on ugleda zvijezdu i reče: Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" Katade veli:

"On je znao da je njegov Gospodar vječan i da ne nestaje." "A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, On reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!", tj. po svom obimu od zvijezde i mjeseca i više svijetli. "A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!" "Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. Njega iskreno vjerujem i samo njemu ibadet činim. "...prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. Koji ih je stvorio, bez prethodnog sličnog primjera. "...kao pravi vjernik", tj. okrećući se od širka ka tevhidu. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"

Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim, alejhi selam, činio promišljajući ili samo polemišući sa svojim narodom. Tačno je to da je Ibrahim, alejhi selam, u svemu ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom, objašnjavajući im pogrešnost obožavanja ikona i kipova, što su oni činili. Na prvom im je mjestu objasnio, na primjeru svoga oca, grešku u obožavanju kipova na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu kako bi im oni posredovali kod Svemogućeg Tvorca. Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno Njega obožavaju, pa su do Njega posredovali preko meleka koje su obožavali, a koji bi njima od Njega tražili opskrbu, pomoć i drugo što im je bilo potrebno.

Zatim im je objasnio neispravnost obožavanja sedam plovećih planeta; a to su: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A najsvjetlije i najčasnije, kod njih, bilo je Sunce, zatim Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, alejhi selam, prije svega je objasnio da Venera ne zaslužuje da bude obožavana, jer je ona potčinjena i omeđena određenim kretanjem i nije u stanju od njega odstupiti niti lijevo niti desno, niti može bilo šta sama uraditi. Nego je ona jedna od planeta koju je Allah, dželle šanuhu, stvorio svijetlom, svakako zbog Svoje velike mudrosti u tome.

Isti je slučaj i sa Mjesecom, Suncem i ostalim planetama. Nakon što je dokazao da božanstvo ne može biti osobina ove tri planete koje su najsvjetlije na što ljudsko oko može pasti i nakon što se to dokazalo nepobitnim dokazom, "on reče: Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!", tj. ja nemam ništa sa njihovim obožavanjem niti ih uzimam za zaštitnike. Pa ako su oni bogovi, recite im da mi svi zajedno naude, ako su u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati. "Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. ja obožavam Tvorca ovih stvari, Onoga Koji ih je izumio, potčinio, podredio i Koji ih održava. Onoga u Čijoj je vlasti sve što postoji i Koji je Tvorac, Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:​

"Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad 'Aršem uzvisio; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (7:54) Jer, kako bi Ibrahim, alejhi selam, bio promatrač u ovom slučaju, kad je Allah, dželle šanuhu, govoreći o njemu rekao: "Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome reče: Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" (21:51-52)

"Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom će svijetu, doista, biti među onima dobrim. Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16:120-123)

El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (218) "Svako se dijete rađa u fitretu (urođenoj vjeri u jednog Boga)." U Muslimovom Sahihu prenosi se od 'Ijada ibn Hammada da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri (hunefa')." Ako je ovo stanje ostalih stvorenja, pa kako može Ibrahim, alejhi selam, kojeg je Allah, dželle šanuhu, učinio primjerom čestitosti, pokornim i pravim vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju druga, pa kako onda u ovom slučaju on može biti promatrač. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje, najpreči od ljudi, nakon Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da njegova priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u ovom slučaju nije bio onaj koji je započeo polemiku, potvrđuju i Allahove, dželle šanuhu, riječi:

i narod se njegov s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?/80/ A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? /81/ Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu." /82/ To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. /83/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o Svom miljeniku Ibrahimu, alejhi selam, da je on, kada ga je njegov narod pokušao razuvjeriti u pogledu tevhida, koji je on zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama, rekao: "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on, tj. vi se sa mnom raspravljate o Allahu i da nema drugog Boga osim Njega, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i ja sam siguran u to. Pa kako da se, onda, obazirem na vaše netačne tvrdnje i neosnovane sumnje? "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio", tj. jedan je od dokaza neispravnosti vaših tvrdnji to da bogovi koje vi obožavate nisu u stanju učiniti ništa i ja ih se uopće ne bojim. A ako su oni u stanju bilo šta uraditi, pa neka to učine prema meni i to što prije. "...bit će samo ono što Gospodar moj bude htio", tj. niko ne može nanijeti štetu niti koristiti osim Allaha, dželle šanuhu "Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve", tj. Svojim znanjem je obuhvatio sve što postoji i Njemu se ništa ne može sakriti. "Zašto se ne urazumite?" - u onome što sam vam objasnio. Zar nećete shvatiti da su vaši bogovi lažni, te se kaniti njihovog obožavanja? Ovaj dokaz Ibrahima, alejhi selam, sličan je dokazu Huda, alejhi selam, za koga Allah, dželle šanuhu, kaže:

"O, Hude" - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11:53-56) "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete", tj. kako bih se bojao ovih kipova? - "kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao?" Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:​

"To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao..." (53:23) "I znate li vi, ko će - mi ili vi - biti siguran?", tj. ko je od nas dvoje ispravniji i ko je preči da se osjeća sigurnim od Allahove, dželle šanuhu, kazne. Da li je to onaj ko obožava Onoga Koji donosi korist i štetu, ili onaj ko obožava onoga koji niti štetu nanosi a niti koristi, bez ikakva dokaza za to? Ovdje Allah, dželle šanuhu, preuzima odgovor na Sebe pa kaže: "Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu", tj. oni koji budu samo Njega iskreno obožavali ne pripisujući mu nikakva druga, oni će biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upućeni i na ovom i na onom svijetu.

El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu, koji kaže: (219) Kada je objavljen ovaj ajet: "...i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", njegovi su drugovi rekli: "A ko to od nas nije sebi nepravdu učinio?" (shvatajući riječ zulm - kao: nepravda). Pa je objavljeno: "Zaista je mnogoboštvo veliko nasilje." El-Buhari prenosi od Abdullaha[276] (220) pa je rekao: Kada je sišao ajet: "oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", to je bilo teško ljudima pa su rekli: "O Allahov Poslaniče, ima li iko od nas da nepravdu prema sebi ne čini?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "To se ne odnosi na ono što vi mislite, zar niste čuli riječi Allahovog iskrenog roba (Lukmana): 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim: mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.' (31:13) Nego se ovdje misli na širk."

Imam Ahmed prenosi da je Džerir ibn Abdullah rekao: (221) Mi smo jedan put izašli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, na put, pa - kada smo bili van Medine - ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada reče: "Kao da ovaj konjanik vas traži." Čovjek je došao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao: "Odakle dolaziš?" "Od svoje porodice, djece i svoga plemena" - odgovori on. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Kamo ideš?" "Idem do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem" - reče on. "Već si stigao do njega" - reče Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem

On tada reče: "O Allahov Poslaniče, pouči me imanu!" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš." On tada reče: "Svjedočim." Čovjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u rupu štakora, te je posrnuo i pao. Čovjek je pao sa deve, pao na svoju glavu i na mjestu mrtav ostao. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, povikao je: "Dovedite mi tog čovjeka!" Do njega su skočili Ammar ibn Jasir i Huzafe ibn El-Jeman, pa ga podigoše u sjedeći položaj, a zatim rekoše:

"O Allahov Poslaniče, već je preselio!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada se okrenu od njih, a nakon nekog vremena reče im: "Zar niste primijetili kako se okrećem od čovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dženetske plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!" Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ovaj je čovjek jedan od onih za koje je Allah, dželle šanuhu, rekao: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", a zatim je rekao: "Ponesite svoga brata!" Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u ćefine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prišao je na ivicu kabura i rekao: "Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo kopati, jer je 'lahd' naš, a (obično) kopanje običaj drugih."

A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn Sahbere rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (222) "Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji nepravdu učini pa se pokaje i zatraži oprost, i nad kim nepravda bude učinjena pa oprosti...", pa je ušutio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Ashabi ga upitaše: "O Allahov Poslaniče, šta je sa njim?" On odgovori: "Oni će biti na pravom putu i bit će sigurni."

"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov", tj. Mi smo njegov dokaz usmjerili protiv njih. Ovdje se misli na Allahove, dželle šanuhu, riječi: "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? i znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?" Allah, dželle šanuhu, potvrdio je istinitost njegovih riječi pa je rekao: "Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu." A zatim kaže: "To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući", tj. mudar u svemu što kaže i uradi, dobro zna koga će uputiti a koga će u zabludu odvesti.

... i Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine -/84/ i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri -/85/ i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali -/86/ i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. /87/ To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili. /88/ To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati. /89/ Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima." /90/​

Allah, dželle šanuhu, spominje nam da je Ibrahimu, nakon što je bio u poodmaklim godinama i izgubio nadu u potomstvo - i on i njegova žena Sara - darovao sina Ishaka. Njemu su došli meleki koji su bili na putu za narod Lutov i obradovali ih Ishakom, pa se njegova žena iznenadila i rekla: "Jadna ja, zar da rodim ovako stara, a i ovaj je moj muž star. Ovo je zaista nešto neobično!" "Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše oni - "Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (11:72-73) Allahove, dželle šanuhu, riječi: "I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo", predstavljaju radosnu vijest Ibrahimu, alejhi selam, da će on imati porod. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:

"I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim." (37:12) Ovo je još potpunija radosna vijest i još veća blagodat. Na drugom mjestu Allah, dželle šanuhu, veli: "...i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom..." (11:71) Tj. za vrijeme vašeg života tomće se djetetu roditi dijete, koje će vas mnogo obradovati, kao što vas je obradovalo rađanje njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i o njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i utjeha Ibrahimu, alejhi selam, koji je bio napustio svoj narod, ostavio ih i otišao od njih. On je učinio hidžru iz svog mjesta uputivši se istinskom obožavanju Allaha, dželle šanuhu, bilo gdje na Zemlji. Allah, dželle šanuhu, nadoknadio mu je gubitak svoga naroda i porodice, tako što mu je podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u njegovoj vjeri. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I Pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo." (19: 49)

"...a Nuha smo još prije uputili" - svaki od njih dvojice ima posebno velike odlike. Što se tiče Nuha, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu, potopio je sve stanovnike Zemlje izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni su mu se pridružili u lađi. Allah, dželle šanuhu, učinio je produžetak čovječanstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi danas od njegovog potomstva. A što se tiče miljenika Ibrahima, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu, nakon njega nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog potomstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali." (29:27)

"...I nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo dali..." (57:26) "i od potomaka njegovih", tj. i uputili smo od potomaka njegovih, "Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali ", a jasno je da se zamjenica odnosi najprije na Nuha, jer je on najbliže spomenut, i oko toga nema nikakve nejasnoće. To je i Ibn-Džerirov izbor. A mišljenje da se zamjenica odnosi na Ibrahima, jer je o njemu riječ, isto tako je veoma prihvatljivo. Ali, u tom slučaju, postavlja se Lut kao problem, jer on nije od potomaka Ibrahima, nego njegovog bratića Harana, sina Azerovog. Izuzev, ako se uzme da i on, u globalu, spada u njegov porod. Kao što je to slučaj sa Allahovim, dželle šanuhu, riječima:

“Vi niste bili prisutni kada je Ja'kubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjat ćemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!" (2:133) Ismail je, njegov amidža, tj. amidža Ja'kuba, dakle, ubrojan među njegove pretke. A u spominjanju Isaa, alejhi selam, među potomcima Ibrahima, ili Nuha po drugom mišljenju, dokaz je da sestrići ulaze u potomstvo čovjeka. Jer, Isa, alejhi selam, pripisuje se Ibrahimu, alejhi selam, po njegovoj majci Merjemi, alejhi selam, jer on nije imao oca. A u Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Hasanu, sinu Alijinom: (223) "Zaista je ovaj moj sin prvak, i ja se nadam da će Allah, dželle šanuhu, preko njega pomiriti dvije velike skupine muslimana." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao ga je sinom, što potvrđuje da on ulazi u potomstvo.

"...i neke pretke njihove, i potomke njihove, i braću njihovu..." Allah, dželle šanuhu, ovdje spominje njihove pretke, potomke i braću i da su odlikovanje i uputa obuhvatili sve njih. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...njih smo odabrali i na pravi put im ukazali." "To je Allahovo uputstvo, na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih", tj. to se s njima desilo samo Allahovom pomoći i Njegovom uputom. "A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili." Ovim se ajetom naglašava opasnost širka i potreba velike opreznosti u stvarima koje do njega dovode.

"To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali", tj. Mi smo im podarili sve te blagodati iz milosti prema ljudima i samilosti prema svim stvorenjima. "Pa ako ovi u to ne vjeruju", tj. ako stanovnici Meke ne vjeruju u Knjigu, mudrost i poslanstvo, i ako u to ne vjeruju ostali ljudi na Zemlji, Arapi, nearapi i kitabije, "Mi smo time zadužili ljude", tj. muhadžire, ensarije i njihove sljedbenike do Sudnjeg dana, "koji će u to vjerovati", tj. koji ništa od toga neće poricati, niti jedno jedino slovo odbacivati. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas, Svojom milošću i darežljivošću, učini od onih koji vjeruju.​

Zatim Allah, dželle šanuhu, obraćajući se Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "Njih", tj. spomenute poslanike, zajedno sa onima koji su im pridodati od njihovih očeva, potomaka i braće, "... Allah je uputio", tj. oni su sljedbenici upute, a ne neko drugi, "zato slijedi njihov pravi put". Ako je ovo naredba Poslaniku, s.a.v.s, njegov ummet ga, svakako, slijedi u onome što im donosi od propisa i naredbi. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an", tj. ja od vas ne tražim nagradu za moje dostavljanje Kur'ana vama i ja od vas ništa ne tražim, "on je samo pouka svjetovima", tj. da se njime opomenu, pa se izbave iz sljepila zablude u uputu, iz grijeha na pravi put i iz nevjerstva u iman.

Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. /91/ A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu. /92/

Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu dostojno Allaha veličali kada su Njegove poslanike, koji su im poslati, lažnim smatrali. Ovaj se ajet odnosi na Kurejšije koji su poricali poslanstvo Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, zato što je on čovjek. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: 'Opominji ljude!'" (10:2) A ovdje kaže: Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima", tj. reci, o Muhammede, ovima koji poriču da je bilo koja knjiga objavljena od Allaha, u odgovoru na njihovo uopćeno nijekanje, utvrđivanjem jedne pojedinosti koja ih obavezuje: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa" - to je Tevrat, za koji vi, a i svi drugi, znaju da je objavljen od Allaha Musau sinu 'Imranovu kao svjetlost i uputa ljudima. Tj. da se njime koriste prilikom razjašnjavanja nepoznatih stvari i rasvjetljavanja tame sumnji. "koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete", tj. čije dijelove na listove ispisujete iz originalnog primjerka koji je u vašim rukama, i ponešto od toga iskrivljujete, mijenjate i pogrešno tumačite, shodno vašim željama, a zatim kažete da je to od Allaha, a ono nije od Allaha. "i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?", tj. ko je objavio Kur'an, u kome vas Allah, dželle šanuhu, poučava vijestima onih koji su bili prije vas, obavještava o onome što će se tek desiti, a sve to vi niste poznavali, ni vi ni očevi vaši. Katade veli da se to odnosi na mušrike među Arapima.[277]

Reci: "Allah!" Ibn-'Abbas kaže: tj. reci: ”Allah ga je objavio", i ovo je jedini mogući tefsir ovog ajeta, a ne kako to tumače poneki od kasnijih mufesira, da riječi: Reci: "Allah!" znače: Neka se tvoje obraćanje njima svede samo na riječ Allah. Međutim, po ovom se tumačenju naređuje izgovor samo jedne riječi, bez konstrukcije, a izgovor samo jedne riječi u arapskom jeziku ne znači ništa, te ju je bolje ne izgovoriti.[278] "Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju", tj. a zatim ih ostavi u njihovom neznanju i zabludi neka se zabavljaju, dok im od Allaha smrt ne dođe, pa će onda znati da li će oni ili Allahovi iskreni robovi sretno završiti. "A ova Knjiga", tj. Kur'an, "koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet", tj. od arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i nearapa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

"Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena." (25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (224) "Meni je dato pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije mene", i između ostalog je spomenuo: "Svaki je poslanik bio slat samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima." Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju", tj. svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek Knjigu koju smo ti objavili, o Muhammede, tj. Kur'an. "i o namazima svojim brigu brinu", tj. oni namaze koji su im propisani, u njima određenom vremenu obavljaju.

Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" - a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: "I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje." A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali." /93/ A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali." /94/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi", tj. nema niko nepravedniji od onoga ko na Allaha laže, te Mu pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao ljudima, a to nije istina. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "ili koji govori: Objavljuje mi se - a ništa mu se ne objavljuje", 'Ikrime i Katade vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa lašcem Musejlemom. "ili koji kaže: I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje", tj. on se suprotstavlja onome što Allah objavljuje izmišljajući i bez ikakva osnova. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kada im se riječi Naše kazuju, govore: "Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli"; (8:31) "A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: Izvadite svoje duše!", tj. meleki će ih udarati u smrtnim tegobama sve dok im duše ne izađu iz njihovih tijela.

To zbog toga što kada nevjernik bude na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji, okovima, vatri, paklu i srdžbi silnog Gospodara, pa njegova duša ne posluša naređenje, nego se rasprši po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki počnu tući, sve dok njegova duša ne izađe iz njegovog tijela govoreći im: "Izvadite svoje duše! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili, i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali", tj. vi ćete danas potpuno poniženi biti, kao što ste lagali na Allaha i oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od Njegovih poslanika.​

"A došli ste nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili", tj. njima će se na Dan proživljenja reći: Mi smo vas ponovo oživili kao što smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i nemogućim "napustivši dobra koja smo vam bili darovali". Tj. ostavili ste iza sebe sve što ste stekli na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (225) "Čovjek viče: 'Moj imetak, moj imetak!' A da li je išta od tvog imetka tvoje osim onog što si pojeo, nošnjom poderao i kao sadaku podijelio, pa ga ovjekovječio, a sve što je mimo toga, ti ćeš otići i ostaviti drugima." "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali", ovo je njima ukor i prezir za ono što su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i drugog, misleći da će im oni koristiti u njihovom životu i nakon njihove smrti, ako proživljenja uopće bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima će im se pokidati i daleko će od njih biti oni koje su oni izmišljali (kao bogove). Tada će ih Allah, dželle šanuhu, pozvati pred svim stvorenjima:

"Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li vam pomoći, a mogu li i sebi pomoći?" (36:92-93) Zato ovdje kaže: "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša..." Zatim kaže: "pokidane su veze među vama". "...i nema vam onih...", tj. ostavili su vas oni "koje ste posrednicima držali". Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pozovite božanstva vaša!" - reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažalit će što na pravom putu nisu bili. (28:64)

Allah čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo; to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete? /95/ On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. /96/ On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. -Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju. /97/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je On Taj Koji čini da zrna i košpice u zemlji raspuknu, pa iz njih niče razno bilje i plodovi, različitih boja, oblika i okusa. Riječi: "On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo", pojašnjenje su riječima: "Allah čini da zrnje i košpice proklijaju", tj. On iz košpica i zrnja koje liči mrtvoj materiji izvodi živo bilje. Ili kao što je neko rekao: izvodi kokoš iz jajeta i obratno. Drugi, opet, kažu: izvodi dobro i hairli dijete od lošeg roditelja i obratno. Sve se to može uzeti u obzir. "to vam je, eto, Allah", Onaj Koji sve ovo čini je samo Allah i niko drugi, "pa kuda se onda odmećete?", tj. kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i drugog pored Allaha obožavate? "On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak", tj. učinio je tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tako mi noći kada tmine razastre" (102:1).

"...a Sunce i Mjesec za računanje vremena"; tj. oni se kreću po strogo ustaljenom i precizno određenom sistemu, koji se ne mijenja niti se remeti. Svako od njih ima svoje određene položaje koje slijedi ljeti i zimi, što prouzrokuje razliku u dužini i kratkoći dana i noći. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio..." (10:5) "to je odredba Silnoga, Sveznajućeg", tj. sve je to po odredbi Svemogućeg, Kome se niko ne može suprotstaviti niti Mu proturječiti, koji sve zna, i čijem znanju ne promiče ni koliko zrno gorušice niti na nebesima niti na Zemlji. A Allah, dželle šanuhu, veoma često govori o stvaranju noći i dana,

Sunca i Mjeseca, i završava riječima o snazi i znanju. Kao što se to vidi iz Allahovih, dželle šanuhu, riječi: "A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg", (41:12) kao što se to ponavlja na više mjesta u Kur'anu. "On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru." Pojedini iz generacije selefa rekli su: "Ko u zvijezdama bude vjerovao osim tri stvari, on je pogriješio i slagao na Allaha, dželle šanuhu: da ih je Allah učinio ukrasom na nebu, da vatra iz njih pogađa šejtane i da se pomoću njih u mraku orijentišemo." "Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša", tj. Mi smo ih podrobno objasnili, "ljudima koji znaju", tj. koji razumiju, znaju istinu i neistine se klone.

On vas stvara od jednog čovjeka da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. - Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. /98/ On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju. /99/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vas stvara od jednog čovjeka", tj. Adema, alejhi selam, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasija." (4:1) "...da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete." Ibn-Mes'ud i Ibn-'Abbas sa grupom tabiina kažu da se ovdje misli na to da je čovjek pohranjen u kičmi (kao sjeme muškaraca), a da mu je boravište u materici. "Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju", tj. razumiju Allahove, dželle šanuhu, riječi. "On vodu s neba spušta", tj. Svojom odredbom, koja donosi berićet i opskrbu ljudima, a život i spas ostalim stvorenjima, iz Allahove milosti prema

Njegovim stvorenjima. "...pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi od vode sve živo stvaramo." (21: 30) "i da iz njega izrasta zelenilo", tj. zeleno klasje i drveće, a zatim u njemu stvorimo zrnje i plodove. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a iz njega klasje gusto", tj. jedno na drugom, kao što je slučaj sa pšenicom i slično. "...i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi", tj. svježi grozdovi, "koje je lahko ubrati", tj. niske palme čiji grozdovi (hurmi) zemlji padaju. "...i vrtovi lozom zasađeni", ove dvije vrste plodova su najdragocjeniji plodovi kod stanovnika Hidžaza (Medine), a možda su najcjenjeniji plodovi na svijetu uopće. "naročito masline i šipci, slični i različiti", po listu i izgledu veoma slični jedni drugima, a po oblliku i okusu ploda različiti. "Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru", tj. razmislite o moći njihovog Tvorca iz ničega, nakon što su bili obično drvo, postali su svježe grožđe i hurme i drugo što Allah, dželle šanuhu, stvara u raznovrsnim bojama i oblicima, okusima i mirisima.​