Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura Et-Tewba

Status
Tema je Zatvorena

Boots

Urednik
Urednik Foruma
ViP Član
Regist
11-03-2024
Poruka
3,308
Reakcije
64
Bodovi
216
ET-TEVBA / POKAJANJE / OBJAVLJENA U MEDINI*, IMA 129 AJETA**

"Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore." /1/ "Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti." /2/

Ova časna sura jedna je od posljednjih koje su objavljene Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji je objavljen jeste: "Oni traže od tebe tumačenje reci: 'Allah će vam kazati propis o kelali'"; a posljednja je objavljena sura: "Beraeh" - Obznana. Ona ne počinje bismillom, jer ashabi nisu pisali bismillu na njenom početku u vladarevom Mushafu povodeći se u tome za vođom vjernika Osmanom bin Afanom, radijAllahu anhu.

Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa sažeto: (427) "Da je on pitao vođu vjernika Osmana bin Afana o nerastavljanju između sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa 'Bismillahi - rahmani - rahim'. Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila među prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh među posljednjim što je objavljeno od Kur'ana. Njena su kazivanja bila slična kazivanjima u suri Beraeh i bojao sam se da nisu od nje same, i preselio je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a nije nam objasnio da je ona (bismilla) iz nje (sure Et-Tevbe), zbog toga sam ih spojio i nisam napisao između njih dvije 'Bismillahi – rahmani – rahim', a stavio sam je u sedam dugih sura."

Slično njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne bilježe Buhari i Muslim.

Početak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nakon što se vratio iz Bitke na Tebuku i namjeravao otići na hadž, zatim je spomenuto da se mušrici spremaju iste godine u sezoni hadža obaviti to po njihovom običaju: obilaziti oko svete kuće goli, i Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije volio miješati se sa njima, pa je poslao Ebu-Bekra es-Sidika, radijAllahu anhu, kao vodiča na hadž te godine da pokaže ljudima njihove obrede hadža i da pouči mušrike da nedolaze na hadž poslije ove godine i da naglasi ljudima: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika". Kada se vratio, poslao je Aliju bin Ebi-Taliba kao dostavljača od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zato što je bio u srodstvu s njim.

Allahov govor: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika", znači obznanu od Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora.

"Onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore. Putujte po svijetu još četiri mjeseca". Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili ugovore na neodređeno vrijeme ili na onog koji ima zaključen ugovor manje od četiri mjeseca neka ga upotpuni sa četiri mjeseca. A što se tiče onog čiji je ugovor na određeno vrijeme, njegovo je trajanje do samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog riječi Uzvišenog Allaha: "Ispunite ugovore do ugovorenog roka", i hadisa o kojima će biti govora. Ko bude imao zaključen ugovor između njega i Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, njegov ugovor traje do ugovorenog roka. Ovo je najbolja i najjača konsatacija koju je odabrao Ibn-Džerir, Allah mu se smilovao. Rekao je Ebu-Ma'šer el-Medeni: Pričali su nam Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi: (428) "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, devete je godine po Hidžri u periodu hadža poslao Ebu-Bekra kao vodiča i poslao je Aliju bin Ebi-Taliba sa trideset ili četrdeset ajeta iz sure "Beraeh" pa ih je čitao ljudima, dajući mušricima rok od četiri mjeseca da putuju po zemlji. On im je pročitao na Arefatu, da je rok koji im se daje dvadeset dana od zul-hidžeta, muharem, safer rebiul-evel i deset dana od rebiul-ahira. Zatim im je to pročitao u njihovim kućama i rekao: 'Poslije ove godine mušrici neće obavljati hodočašće niti će obilaziti oko svete kuće goli.'" Prenosi Ibn Ebi-Nedžih od Mudžahida, koji kaže: "Proglašeno je da su vlasnici ugovora sigurni četiri uzastopna mjeseca, dvadeset dana od zul-hidžeta pa do isteka deset dana rebiul-ahira. Poslije toga prestaju ugovori, i proglašena je svim ljudima borba ukoliko ne budu primili islam. Ovako je prenošeno od Es-Suddija i Katade.

I proglas od Allaha i Njegova Poslanika. Ljudima na dan velikog hadža, Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s mnogobošcima, pa ako se pokajete - to je za vas bolje a ako se okrenete znajte da Allahu nećete umaći. A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom. /3/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "proglas" znači obavjest "od Allaha i Njegova Poslanika", ranije je spomenuta i rečena opomena ljudima.

"Na dan velikog hadža" to je dan prinošenja žrtvi (kurbana), koji je najvredniji, najbolji i najveći dan hadža.

"Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s mnogobošcima", znači i Njegov Poslanik je čist od njih također, zatim ih je pozvao na pokajanje Njemu, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Pa ako se pokajete" od toga to što Mu vi druga pripisujete, tj. činite širk.

"To je za vas bolje, a ako se okrenete", tj. ako nastavite sa onim u čemu ste, tj. širku, "znajte da Allahu nećete umaći" nego vi ste u Njegovom vlasništvu i pod Njegovom silom i voljom.

"A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom", tj. na dunjaluku će doživjeti poniženje i strogu kaznu, a na Ahiretu kukaste štapove i vratne okove.​
 
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je rekao: /429/ "Poslao me je Ebu-Bekr na Minu među onima koji će proglasiti da mušrici ne čine hodočašće poslije ove godine i da ne obilaze svetu kuću goli, a dan velikog hadža jeste dan prinošenja žrtvi. Ovaj dan je nazvan Velikim hadžom jer su ljudi govorili mali hadž. Ebu-Bekr prenio je i dostavio ljudima te godine, a u godini Oprosnog hadža, kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavio hadž, nijedan mušrik nije to uradio.

" Ovo je tekst Buharije i nalazi se u poglavlju El-Džihad. Prenosi imam Ahmed od Muhriza bin Ebi-Hurejrea, a on od svog oca da je rekao: /430/ "Bio sam sa Alijom bin Ebi-Talibom kada ga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao stanovnicima Meke sa "Obznanom", pa su rekli šta ste to pozivali? Rekao je: "Pozivali smo da neće ući u Džennet osim vjernik, niti će obilaziti Kabu ko je go i ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, njegov je rok važenja četiri mjeseca[350], a kada prođu četiri mjeseca zaista, Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce, niti će mušrici činiti hodočašće Kabi poslije ove godine. Pozivao sam dok mi nije glas promukao." Prenosi Ibn-Džerir od Alije, radijAllahu anhu, da je rekao: /431/ " Poslao me je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je objavljena obznana sa četiri stvari:

Da ne obilaze oko svete kuće goli; da se mušrici ne približavaju El-Mesdžidul - Haramu nakon ove godine; ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, on je važeći do njegovog ugovorenog roka i da u Džennet neće ući drugi osim pravi vjernik." A što se tiče dana velikog hadža, to je dan prinošenja žrtvi, kao što prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer et-Taberi od Ibn-Omera neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, da je rekao: /432/ "Zastao je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kod džemreta na Oprosnom hadžu pa je rekao: 'Ovo je dan Velikog hadža.'" Prenosi Šu'be, od jednog Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ashaba da je rekao: /433/ "Stao je među nas Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na crvenoj kamili kojoj je odrezan krajičak uha pa nam je rekao: 'Da li znate koji je danas dan?' Odgovorili su: 'Dan prinošenja žrtvi.' Rekao je: 'Istinu ste rekli, ovo je Dan Velikog hadža.'"

Prenosi Ibn-Džerir od Abdurrahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: /434/ " Tog dana sjedio je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na svojoj devi, a ljudi su držali za njen povodac pa je rekao: 'Koji je danas dan?' Šutjeli smo toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog hadža."[351] Ovi su prenosioci vjerodostojni, a bilježi se među sahih hadisima.

Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do četiri mjeseca važi za onog ko je sklopio ugovor na neodređeno vrijeme a ne do određenog roka, njegov rok je, kao što je prethodno spomenuto četiri mjeseca. On može putovati kuda hoće da bi se spasio, odlazeći da bi postigao što želi, osim onog koji je sklopio ugovor do određenog vremena njegov rok važenja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa njegov ugovor važi do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poništi svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podsticao na poštivanje toga, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

"Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." /5/

Razišli su se mufesiri u tome šta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki kažu da je to što se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...a četiri su sveta…" [352] Međutim, ovo mišljenje je upitno, a ono što je vidljivo iz konteksta, a do čega drži Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na četiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Putujte po svijetu još četiri mjeseca." Zatim je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kad prođu sveti mjeseci", znači: kada isteknu četiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih nađete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na nešto što nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o četiri sveta mjeseca doći će u sljedećem ajetu ove časne sure.

"Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete", na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "I ne borite se protiv njih kod Mesdžid - Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte." Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zarobljavajte ih", znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike. "Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte", tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam.

Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, radijAllahu anhu, u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: /435/ "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."​
 
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje napuštanje poslušnosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj časni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore između Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i mušrika, sve ugovore i sve rokove.[353] Razišli su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi kažu: "On je dokinut ajetom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao suprotno.

"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobožaca" protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke "zamole za zaštitu", zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.

"To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca." Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako mnogobošci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid- Harama zaključili; sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobožne." /7/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju mudrost u obznani da nema ništa sa mušricima i davanje roka od četiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi oštra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kako mnogobošci mogu imati ugovor", tj. zaštitu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika. "Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid - Harama zaključili", tj. na Hudejbibji. "Sve dok se oni budu ugovora pridržavali, predržavajte se i vi" , tj. dokle god se budu pridržavali njihovog ugovora prema vama i što ste ugovorili s njima o prekidu rata između vas i njih u periodu od deset godina.

"Pridržavajte se i vi jer Allah voli bogobojazne." Tako su radili Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul-ka'deta šeste godine po Hidžri sve dok nisu Kurejšije poništile ugovor tako što su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hidžri, pa mu je Allah, dželle šanuhu, dao da osvoji Sveti grad i omogućio mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, dželle šanuhu Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon što ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani puštenim zarobljenicima.

Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao ga je pod zaštitu i pustio da hoda po zemlji četiri mjeseca i da ide gdje hoće. Među njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-Džehl i drugi. Zatim ih je Allah, dželle šanuhu, uputio potpuno u islam; samo je Allah, dželle šanuhu, hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.​
 
"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici." /8/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, objašnjavajući da oni nisu ti koji zaslužuju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezništvo poštivali. Mnogobožac koji ne poštuje Allaha, dželle šanuhu, u Njegovom jedinstvu - kako će poštovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili zaštiti. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.

"Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju, zaista je ružno kako postupaju." /9/ "Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju i sve granice zla prekoračuju." /10/ "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." /11/

Govor Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: "Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju", tj. mnogobošci u zamjenu za slijeđenje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa od puta Njegova odvraćaju", tj. sprečavaju vjernike u slijeđenju istine. "Zaista je ružno kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju." Tj. ne poštuju ni rodbinstvo ni ugovor. "Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje: napuštanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." (Pa ako budu postupali tako, "braća su vam po vjeri". Njihova su prava kao i naša i njihove obaveze su kao i naše obaveze, a Allah će oprostiti onome koji se pokaje).[354]

"A ako prekrše zakletve svoje poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve - da bi se okanili." /12/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ako prekrše zakletve svoje mnogobošci sa kojima ste sklopili ugovor do određenog roka...", tj. sporazume i testamente… "...i ako vjeru vašu budu vrijeđali", tj. omalovažavali je i potcijenili. Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrijeđa Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, neka je salavat i selam na njega, ili vjeru islam, ili ga omalovaži. Radi toga je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva; za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili", znači: Vraćaju se na ono što i jesu: nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je općenit, iako su povod njegove objave bili vođe kurejšijskih nevjernika, on je općenit za njih i druge mimo njih.

"Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika i prvi vas napali ? Zar ih se bojite ? Preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici." /13/ "Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti." /14/ "I iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah će onome kome On hoće oprostiti, Allah sve zna i Mudar je." /15/

Ovo je, također, bodrenje i podsticanje na borbu protiv mnogobožaca, koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije." (8:30) Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...i prvi vas napali", znače: Prekršili su ugovor koji su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sve dok im nije došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u godini osvajanja Meke pa je bilo šta je bilo, a Allahu pripada svaka hvala i zahvala. Govor Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zar ih se bojite, preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici" znači:

Ne bojte se njih već se bojte Mene. Ja sam dostojan da se robovi plaše Moje Sile i Mog kažnjavanja. Zatim Allah, dželle šanuhu, podstiče i bodri na borbu protiv mnogobožaca, saopćavajući Svoju mudrost u propisivanju džihada, pored toga što je moćan uništiti neprijatelje. On naređuje: "Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti. I iz srca njihovih brigu odstraniti" u odnosu na njih. "A Allah će onome kome On hoće oprostiti" od Svojih robova. "Allah sve zna" , što je dobro za njih i odgovara im. "...i Mudar je" u Svojim djelima i riječima kozmičkim i šerijatskim (zakonskim), pa radi šta hoće propisuje šta hoće.​
 
"Zar mislite da će te biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah zna ono što radite." /16/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Zar mislite", o vjernici, da ćete sami sebi prepušteni biti i da nećete biti ispitivani kako bi se razlučili iskreni i odlučni od lažljivaca. "A da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikog za prisna prijatelja", tj. intimnog, prisnog i tajnog. Naprotiv, oni tajno i javno pozivaju u vjerovanje u Allaha i Poslanika, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Elif - Lam - Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: mi vjerujemo, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu". (29:1-3) Vjernici su stavljeni na kušnju tako što je propisan džihad i u njemu je ispit za Njegove robove, da se vidi ko Mu je pokoran u tome, a ko neposlušan. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dobro zna šta je bilo, a šta biva i šta nije bilo, da je bilo, kako bi bilo, poznaje stvar prije njenog stvaranja i sa njenim stvaranjem kakva je, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega, niti onog koji može odbiti ono što On odredi i izvrši.

"Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u Vatri će vječno ostati." /17/ "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu. /18/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ne trebaju oni koji čine širk Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu", tj. mnogobošci, održavati Allahove džamije, koje su sagrađene samo u Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su čitali: mesdžidellahi u jednini smatrajući da se odnosi na El-Mesdžid el-Haram, najčasniju džamiju na zemlji. "Kad sami priznaju da su nevjernici", da pitaš kršćanina i jevreja i Sabijca - svaki bi odgovorio da je to što jeste, potvrđujući tako kufr (nevjerovanje). "Djela njihova će se poništiti" zbog njihovog mnogoboštva. "i u Vatri će vječno ostati", kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna". (8:34) Zbog ovoga je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, potvrđuje iman onome koji održava džamije, kao što prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (436) "Kada vidite čovjeka da posjećuje džamiju, posvjedočite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi El-hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (437) "Zaista su graditelji džamija Allahovi ljudi." "...i koji namaz obavljaju", koji spada u najveće tjelesne pokornosti. "...i koji zekat daju", koji spada u najbolja djela koja prelaze u dobročinstvo ljudima. "...i koji se nikoga osim Allaha ne boje." Nikoga se ne boje osim Njega. "Oni su, nadati se, na pravom putu." Svaka riječ "možda" u Kur'anu označava nužnost. Ibn-Ishak kaže: "Kad Allah kaže 'možda', to je istina."

"Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine." /19/ "U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju ,i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore zalažući imetke svoje i živote svoje, oni će postići što žele." /20/ "Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u dženetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati." /21/ "Vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika."/22/

Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta: "Zaista su mnogobošci govorili: 'Održavanje Časnog hrama i napajanje hodočasnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu', pa su se udaljili od Kur'ana i Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pa je Allah, dželle šanuhu, odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa Vjerovjesnikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nad održavanjem Časnog hrama od mnogobožaca i napajanja hodočasnika i nisu imali koristi kod Allaha, dželle šanuhu, uz pripisivanje druga Njemu."

Rekao Je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine", tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji održavaju džamije; Allah, dželle šanuhu, nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu čine zbog tog što čine širk, tj. mnogoboštvo. Neće imati nikakve koristi od održavanja.​
 
Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Bešir el-Ensarija da je rekao: (438) "Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodočasnike.' A drugi je rekao: 'Ne to, već održavanje Mesdžid-Harama', zatim je drugi rekao: 'Borba na Allahovom putu je bolja od toga što ste rekli.' Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime i rekao: 'Ne podižite glasove kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to je bilo u petak - a ja ću kada klanjam džumu ući kod Poslanika, alejhi selam, i pitati ga o tome oko čega ste se razišli.'" To je Omer, radijAllahu anhu, i učinio pa je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objavio:

"Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine." Bilježe ga Muslim u svome Sahihu i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn-Hibban u svome Sahihu.

"O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom, ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se, doista, prema sebi ogriješio." /23/ "Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.'"/24/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je napuštanje tj. bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili očevi i sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći". (58:22)

Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin Ševzeba da je predhodni ajet objavljen povodom Ebi- Ubejde bin el-Džerraha nakon što ga je pokušao njegov otac El-Džerrah ubiti, mada se Ebu-

Ubejda držao postrani. Pošto je navaljivao El-Džerrah, ubio ga je njegov sin Ebu-Ubejde i to u Bici na Bedru. Tim povodom Allah, dželle šanuhu, objavio je: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." Zatim Allah , dželle šanuhu, prijeti onome ko dadne prednost svojoj porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim Poslanikom. Kaže Allah, dželle šanuhu: "Reci: ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli", tj. koja ste zarađivali "i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate", volite ih zbog njihove udobnosti i njihove ljepote. Ako su bile ove stvari "milije od

Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte", znači: pričekajte šta će vas zadesiti od Njegove kazne i Njegove opomene. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...dok Allah Svoju odluku ne donese, a Allah grješnicima neće ukazati na pravi put." Prenosi Imam Ahmed od Zehre bin Ma'beda, a on od svoga djeda da rekao: (439) "Bili smo sa Allahovim Poslanikom, a on je držao za ruku Omera, sina Hattabova, pa je rekao: 'O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, draži si mi od svega drugog osim samog sebe.' Zatim je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: 'Niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od samog sebe.' Zatim je rekao Omer: 'Tako mi Allaha, ti si mi sada draži i od samog sebe', a Allahov

Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: 'Sada Omere.'" Jedino El-Buhari bilježi ovo predanje. Potvrđeno je u sahih hadisu da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (440) "Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti pravi vjernik, dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ljudi." Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud, a ovo je njegov tekst, od Ibn-Omera, da je rekao: (441) "Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: 'Kada budete trgovali skupocjenim stvarima i uzimali za kravlje repove i budete zadovoljni usjevima, a napustite džihad, kaznit će vas Allah, dželle šanuhu, poniženjem kojeg se nećete osloboditi dok se ne vratite svojoj vjeri.'"​
 
"Allah vas je na mnogim bojištima pomagao,a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali." /25/ "Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." /26/ "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je." /27/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobročinstvo prema njima pomažući ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i da je sve to od Njega, Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, Njegovom podrškom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mnoštvom i njihovom spremnošću, i obratio im je pažnju da je pomoć od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mnoštvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ništa im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , sallAllahu ‘alejhi we sellem; zatim je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoju pomoć i podršku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao što ćemo s Božijom pomoći to detaljno objasniti, da bi ih poučio da je pomoć samo od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, i sa Njegovom podrškom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne čete Allahovom voljom nadjačale mnogobrojnije čete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu ševalu osme godine po Hidžri.

Nakon što je Alejhiselam završio sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vođa im je bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je još bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-Džešm, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin 'Amir. Približavali su se, a sa njima su bile žene, djeca, ovce i blagodati; došli su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je učestvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada, što muhadžira, što ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pušteni na slobodu. Išao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini između Meke i Taifa, koja je zove Hunejn.

Bitka je bila pred samu zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Pošto su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, požurili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao što im je naredio njihov vođa, pa su se muslimani dali u bijeg, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ostao je postojan na sivkastoj mazgi goneći je ka dubini neprijatelja. Njegov amidža Abbas držao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib za lijevi, umirujući je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vraćanje, govoreći: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio: (443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik." Ostali su čvrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko kaže osamdeset; među njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , dželle šanuhu, zadovoljan njima.

Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio svom amidži Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najjačim glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludirajući na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu "er-ridvan". Pod tim drvetom muhadžiri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da neće bježati od njega, pa ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!"

Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure El-Bekare", pa su govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su se ljudi i vraćali ka Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ako nekog od njih ne bi poslušala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim sišao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pošto se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo šaku prašine. Nakon što je uputio dovu svome Gospodaru i tražio da ga pomogne, rekao je: /446/ "Bože moj ispuni mi ono što si mi obećao."

Zatim je bacio prema mušricima, i nije bilo nijednog čovjeka a da mu od te prašine nešto nije ušlo u oči i usta, sprečavajući ga da se bori, zatim su bili poraženi a muslimani su ih slijedili, ubijajući ih i zarobljavajući. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-nikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem​
 
U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, bilježe da mu je neki čovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste bježali od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejnu?" On je odgovorio: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije bježao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su poraženi, pa su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas dočekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako govori dok je Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib držao za povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'"

Kažem: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom metežu kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bježanje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominjući u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ništa drugo do pouzdanje u Allaha, dželle šanuhu, i oslanjanje na Njega, znajući da će ga On pomoći i upotpuniti ono sa čim ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.

Zato Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, kaže: "Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj spustio", tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika. "...i na vjernike", one koji su sa njim. "...i vojske koje vi niste vidjeli poslao" , a to su meleki.

Kao što prenosi imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: "Pričao mi je čovjek koji je bio sa mušricima na Hunejnu: (448) 'Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejnu, nisu nam pružali otpor ni koliko se ovca može pomusti. Pošto smo ih razbili, dali smo se u potjeru za njima dok nismo došli do vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem Kod njega su nas dočekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se! Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i bila su lica kako su rekli.'"

Od Šejbe bin Osmana prenosi se da je rekao: (449) "Izašao sam sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se Hevazin uzdigne nad plemenom Kurejš, pa sam rekao, a stajao sam sa njim: 'O Allahov Poslaniče, ja zaista vidim šarene konje', pa mi je rekao: 'O Šejbe, zaista njih vidi samo nevjernik.' Udario je svojom rukom po mojim prsima, zatim je rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu', zatim je udario drugi put i rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu.' Zatim je udario treći put, i rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu.' Tako mi Allaha, nije ni podigao svoju ruku s mojih prsa treći put, a niko od Allahovih stvorenja nije mi bio draži od njega... "

Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo dozivanje i traženje pomoći Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dok nije Allah, dželle šanuhu, porazio mnogobošce. Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da je rekao: "Čuo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je bio u Bici na Hunejnu sa mnogobošcima, zatim je poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je Allah, dželle šanuhu, ubacio u srca mnogobožaca na Hunejnu, pa je uzeo kamenčić, ubacio ga u lavor i prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: 'Osjećali smo u našim njedrima slično ovome.'"

Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda, a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (450) "Pobijedio sam pomoću straha i dat mi je jezgrovit govor." Radi toga Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." Zatim je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je." Allah, dželle šanuhu, oprostio je preostalima iz plemena Hevazin, pa su primili islam i pridružili se Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem To je bilo u blizini Meke kod El-Džarane, otprilike dvadeset dana poslije sukoba.

On im je dao da biraju između toga da im vrati zarobljenike ili imovinu, pa su izabrali zarobljenike. Bilo je šest hiljada zarobljenika, što djece i žena, zatim su im vraćeni njihovi zarobljenici, a imetak je podijeljen među muslimanskim vojnicima i nagrađeni su ljudi koji su pušteni na slobodu, tj. darovani poklonima da bi se pridobila njhova srca islamom - dato im je stotinu deva. Od onih kojima je dato po stotinu deva bio je Malik bin 'Avf en-Nadri, pa ga je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, postavio za zapovjednika, a i prije je bio zapovjednik svoga naroda. Malik je tada pohvalio Poslanika kasidom u kojoj se kaže sljedeće:[355] "Niti sam vidio niti sam čuo među svim ljudima poput Muhammeda, najbolje puni želje i najviše daje bogatome kad od njega poklon traži, i kad hoće, šta će sutra biti obavijestit će te.[356] A kada je četa u bijeg svoje deve potjerala zbog kopalja i udaraca svake sablje, on je poput lava koji zaklanja svoje mladunce usred legla, u zasjedi."​
 
"O vjernici, mnnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze na hadž Mesdžid-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i Mudar je." /28/ "Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno."/29/

Allah, dželle šanuhu, Svojim robovima vjernicima, čiste vjere i ličnosti, naredio je odbijanje mnogobožaca, koji su sama pogan što se tiče vjere, od Mesdžid-Harama i da mu se ne približavaju nakon objavaljivanja ovog ajeta - a to je devete godine. Radi toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao Aliju, radijAllahu anhu, u pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi mnogobošcima da mušrik ne obilazi Sveti hram go, to je Allah, dželle šanuhu, upotpunio i donio sud o tome Šerijatom i odredbom.

Rekao je El-Imam el-Evzai: "Pisao je Omer bin Abd el-Aziz, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, svojim namjesnicima da se zabrani ulazak židovima i kršćanima u muslimanske mesdžide, navodeći iza svoje zabrane riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...mnogobošci su sama pogan. "Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:"A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti." Rekao je Ibn-Ishak da su ljudi govorili: "Oslobodit će nam pijace, propast će nam trgovina, prestat će dobiti koje smo imali od nje", pa je Allah , dželle šanuhu, objavio:"A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti." Prenose Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, dželle šanuhu, govora:"Ako hoće…" do riječi "...poslušno i ponizno" , da znači: ovo je naknada što ste se plašili za propast pijaca, pa im je Allah, dželle šanuhu, dao u naknadu što je prekinuta veza sa širkom, glavarinu od sljedbenika knjige, a Allah , dželle šanuhu, kaže:"Allah zaista sve zna" , što je dobro za vas "...i Mudar je" , u onome što naređuje i odvraća od njega, zbog toga što je On savršen u Svojim djelima i Svojim riječima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvišen.

Radi toga im je dao naknadu, za bivše zarade u glavarini koju su uzimali od štićenika. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:"Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno."

Ovaj časni ajet je prva zapovijed borbe protiv sljedbenika knjige nakon što se situacija sa mnogobošcima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je Svom Poslaniku borbu protiv sljedbenika knjige, židova i kršćana, to je bilo devete godine, jer su oni poricali Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od poslanika, niti u ono sa čime su dolazili, zaista su slijedili svoja mišljenja i strasti i svoje očeve u onome na čemu su oni bili.

Svi su vjerovjesnici nagovještavali njegov dolazak i naređivali njegovo slijeđenje; pošto je došao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pripremio za sukob Bizantijaca; pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini suše, žege i vrućine. Kada je Allahov Poslanik , sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao - želeći sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka, spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je molio Allaha, dželle šanuhu, da mu da odluku oko povratka u Medinu, pa se vratio te godine, zbog teške situacije i malaksalosti ljudi, kao što će doći objašnjenje poslije, s Božijom pomoći.

Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se džizja uzima samo od sljedbenika knjige ili sličnih njima, kao što su vatropoklonici, a o tome postoji vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, uzimao džizju od vatropoklonika Hedžera. Ovo je po šafijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda. Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: "Naprotiv, uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili mnogobožaca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji su sljedbenici knjige."

Rekao je imam Malik: "Naprotiv, dozvoljeno je nametnuti džizju svim nevjernicima; sljedbenicima knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i drugima." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno" . Tj.: ako im se nisu pokorili da plaćaju glavarinu poslušno, ponizno, jadno i osramoćeno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled i dostojanstvo štićeniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslušni i jadni, kao što je zabilježno u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (451) "Sa židovima i kršćanima ne otpočinjite selamom; kada nekog od njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta." Zato je vođa vjernika Omer, sin Hatabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, iznio im poznate uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost i jadnost, što prenose imami, hafizi od 'Abdurahmana bin Gunema el-Eša'rija, da je rekao: "Napisao sam Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa kršćanima Šama, slijedeće:​
 
'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vođu vjernika, od kršćana iz tog i tog grada. Zaista, kada ste nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost naših života, i naših potomaka, i naših imetaka, i sljedbenika naše vjere, i jamčili smo vam našim životima da nećemo graditi u našem gradu niti njegovoj okolici: manastir, niti crkvu, niti toranj, niti kaluđerske ćelije, niti ćemo popravljati što je pokvareno od toga, niti ćemo ih oživljavati na teritorijama za muslimane, niti ćemo sprečavati bilo koga od muslimana niti noću niti danju da dođe u naše crkve, i da ćemo širom otvoriti njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i neka nam navrati ko bude prolazio pored nas od muslimana - nahranit ćemo ga tri dana, nećemo skrivati u našim crkvama niti u našim stanovima doušnike, niti ćemo tajiti nevjeru prema muslimanima, niti ćemo našu djecu podučavati

Kur'anu, niti ćemo pokazivati mnogo-boštvo, niti ćemo ikoga njemu pozivati, niti ćemo sprečavati bilo kome od naše rodbine ulazak u islam, ako to budu htjeli, i da ćemo uvažavati muslimane, i da ćemo im ustajati sa naših mjesta, ako budu željeli sjedenje, niti ćemo ih oponašati u bilo čemu: u njihovom oblačenju kape, turbanu, cipelama i načinu češljanja kose. Niti ćemo govoriti njihovim govorom, niti ćemo se nazivati njihovim nadimcima, niti ćemo jahati sedla, niti ćemo se opasavati sabljama, niti ćemo uzimati bilo šta od oružja i nositi ga sa sobom, niti ćemo urezivati na našim prstenovima arapska slova, niti ćemo prodavati alkohol.

I da ćemo šišati prednje dijelove naših glava, i da ćemo oblačiti našu odjeću gdje god da budemo, i da ćemo se stezati pojasevima preko naših sredina. I da nećemo otkrivati krst na našim crkvama, i da nećemo ni u čemu pokazivati naše križeve i naše knjige na putevima muslimana i njihovim pijacama, niti ćemo udarati naša zvona u našim crkvama osim lagahnim udarcem, niti ćemo podizati naše glasove prilikom učenja u našim crkvama u bilo čemu pred muslimanima, niti ćemo izlaziti na noćne molitve i molitve na uskršnji ponedjeljak, niti ćemo podizati naše glasove prilikom sahrane naših umrlih, niti ćemo paliti zbog njih vatru na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti ćemo sahranjivati naše mrtve blizu njihovih, niti ćemo uzimati roblje što pripada muslimanima, i da ćemo usmjeravati pravim putem muslimane, niti ćemo ih gledati u njihovim stanovima.'

Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu: 'Nećemo udarati nikog od muslimana uvjetovali smo vam to na naše živote i sljedbenike naše vjere, i prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo suprotstavljali u nečemu što smo vam bili uvjetovali i odredili na naše živote, nema nam zaštite i odobreno vam je od nas što je odobreno od prkosnika i razdornika.'"

"Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kršćani kažu: 'Mesih je Allahov sin'. To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih - ubio ih Allah .Kuda se odmeću?" /30/ "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." /31/

Ovo je podstrek od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, vjernicima na borbu protiv nevjernika, jevreja i kršćana, zbog ovog njihovog, odvratnog i lažnog izgovora o Allahu, dželle šanuhu Što se tiče jevreja, govorili su o Uzejru da je on Allahov sin, Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, vrlo je visoko iznad toga. A što se tiče kršćanske zablude o Mesihu, ona je očita. Oni su ga proglasili Allahovim sinom, ili da je on lično Allah, ili da je on jedan od trojice. Zato Allah obje skupine proglašava lažovima, pa kaže Uzvišeni: "...to su riječi njihove, iz usta njihovih", tj. oni nemaju dokaza za ono što tvrde, osim njihovih izmišljotina i njihovih razilaženja "...oponašaju", tj. njihove su riječi poput "...riječi nevjernika prijašnjih", tj. zavedeni su u zabludu, kao što su bili i narodi prije njih u zabludi. "Ubio ih Allah". Rekao je Ibn-Abbas: Prokleo ih Allah. "Kuda se odmeću", tj. kako se odmećete od istine, a ona je očita i upućujete se prema neistini? Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, kaže:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina." Prenose imam Ahmed i Et-Tirmizi od Adijj bin Hatima, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime: (452) "Da je pobjegao u Šam nakon što je obaviješten o misiji Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a bio je kršćanske vjere u džahilijetu, njegova sestra i skupina njegovog naroda bila je zarobljena, zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, učinio dobročinstvo prema njegovoj sestri i oslobodio je, pa se vratila svom bratu i poticala ga da primi islam i ode Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim je Adijj otišao u Medinu, a bio je vođa svoga naroda, tj. plemena Tajj, a njegov otac

Hatim et-Tai - bio je poznat po plemenitosti, ljudi su pričali o njegovom dolasku, pa je Adijj ušao kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na njegovom vratu bio je križ od srebra. Poslanik, s.a.v.s, proučio je ovaj ajet: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje." Adijj kaže: "Rekao sam, zaista oni njih nisu obožavali", pa je rekao: "Naprotiv, oni su im zabranjivali što je dozvoljeno, a dozvoljavali im što je zabranjeno, pa su ih slijedili, i to je njihovo obožavanje." Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: "O Adijj, šta govoriš? Da li ti je na štetu da kažeš: Allah je najveći? Da li poznaješ išta veće od Allaha?

To ti ne šteti… Da li ti smeta da kažeš: nema boga osim Allaha?" Zatim ga je pozvao u islam, pa je primio islam i posvjedočio svjedodžbu istine. Rekao je: "Vidio sam njegovo lice kao se razveselilo, zatim je rekao Muhammed, alejhi selam: 'Zaista su jevreji oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali, a kršćani oni koji su zalutali." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a naređeno im je da jednom Bogu ibadet čine." Tj. kada nešto zabrani, ono je haram, a kada nešto dozvoli, ono je halal, što je propisao - to se slijedi, a što je naredio - to se izvrši.​
 
"Nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju", tj. On je čist od toga da ima sudruga, suparnika, pomagača, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara izuzev Njega.

"Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima." /32/ "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima." /33/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: žele oni, nevjernici, mnogobošci i sljedbenici Knjige: "...utrnuti Allahovo svjetlo", znači: ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to je uputa i prava vjera, samim njihovim izmišljotinama, njihov primjer je kao onaj koji želi ugasiti sunčevu ili mjesečevu svjetlost svojim puhanjem, a to je nemoguće. Isto tako, i ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, mora da se učini vidljivim, uzdigne i upotpuni. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, suprotstavljajući se onome što su željeli, rekao: "A Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima."

A pojam "kafir" označava onoga koji nešto prikriva i pokriva ga, otuda je i noć nazvana "kafir", jer ona prikriva stvari. "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom." Uputa jeste ono sa čim je došao od: istinitih obavještenja, ispravnog vjerovanja i korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu. "Da bi uzdigao iznad svih vjera", znači: nad ostalim vjerama, kao što je potvrđeno u Sahihu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: (453) "Zaista mi je Allah, dželle šanuhu, skupio Zemlju, njen istok i njen zapad, i vlast će moga ummeta dostići dokle mi je skupljena."

Prenosi imam Ahmed od Temima ed-Darija, radijAllahu anhu, da je rekao: (454) "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: 'Dostići će ova stvar (islam) dokle doseže noć i dan. Allah, dželle šanuhu, neće ostaviti kuću od ilovače niti od dlake, a da neće ući u nju ova vjera, uzdižući dostojanstvenog a ponižavajući prezrenog. Dostojanstvenom će Allah, dželle šanuhu, uzdići islam a poniženjem poniziti nevjerovanje (kufr).'"

Temim ed-Dari kaže: "Prepoznao sam to na svojoj obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je dobrota i čast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih zadesilo ga je poniženje i niskost i džizja", tj.glavarina.

"O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." /34/ "Na dan kad se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali." /35/

Svećenici jesu jevrejski učenjaci kao što je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: "Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju." (5:63) Monasi jesu kršćanski pobožnjaci, a svećenici njihovi su učenjaci, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...zato što među njima ima svećenika i monaha" (5:82), misli se na opreznost od nevaljalih učenjaka i pobožnjaka zablude, kao što je rekao Sufjan bin Ujejne: "Ko je pokvaren od naših učenjaka sličan je jevrejima, a ko je pokvaren od naših pobožnjaka sličan je kršćanima."

U hadisu koji je sahih - vjerodostojan, stoji: (455) "Vi ćete sigurno slijediti postupke onih koji su bili prije vas, poput ravno odsječenog perja (na strijeli)." Ashabi tada rekoše: "(To su) jevreji i kršćani", a Poslanik reče: "A ko drugi?!" U drugom predanju stoji da su rekli: "Perzijanci i Bizantijci", A on odgovori: "Pa ko drugi nego oni?!" Iz ovoga je uslijedilo upozorenje od oponašanja njih u njihovim govorima i njihovim stanjima. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: "Doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju." Oni su živjeli na račun vjere, i na osnovu svojih vodećih položaja jeli su imetke drugih ljudi, kao što su jevrejski svećenici nad narodom i džahilijetu imali ugled i od njih su im dolazili prinosi, pokloni i porezi.​
 
Kada je Allah, dželle šanuhu, poslao Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nastavili su sa svojom zabludom, svojim nevjerovanjem i inadom, žudeći da ostanu njima ti vodeći položaji, pa ih je Allah, dželle šanuhu, ugasio svjetlom poslanstva i oduzeo ih, a u zamjenu im dao poniženje i niskost, i na sebe navukoše srdžbu Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i od Allahova puta odvraćaju", tj. uz to što su se hranili haramom, odvraćaju ljude od slijeđenja istine, prikrivaju je neistinom, i onim neznalicama koji ih slijede pokazuju da su oni ti koji pozivaju ka dobru, a nisu kao što smatraju, nego oni pozivaju u vatru, i na Sudnjem danu niko im neće pomoći. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." Ovo su oni koji predstavljaju treću vrstu od vodećih ljudi; zaista ljudi zavise od učenjaka, pobožnjaka i veleposjednika, pa kada su stanja ovih pokvarena, pokvarena su i stanja ljudi. A što se tiče pojma "kenz", od Ibn-Omera se prenosi da je rekao da je to imetak na koji se ne daje zekat. Prenosi Es-Sevri od Ibn-Omera da je rekao: "Ono na što je dat zekat nije 'kenz', tj. gomilanje imetka, makar bilo ispod sedam zemalja". Slično ovome rekao je i Omer bin el-Hattab. U mnogim hadisima navodi se da je pohvalno držati manje zlata i srebra, a da je pokuđeno njihovo gomilanje. Prenosi Abdur-Rezzak od Alije,radijAllahu anhu, o riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju", da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (456) "Propao je ko uzima zlato, propao je ko uzima srebro" - tri puta je izgovorio; rekao je prenosilac: "To je teško palo drugovima Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Pa je rekao Omer, radijAllahu anhu: "Ja ću vam doznati o tome." Pa je rekao: "O Allahov Poslaniče, zaista su tvoji drugovi u nevolji i govore: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Rekao je: "Jezik koji zikr čini, srce koje zahvaljuje i žena koja pomaže nekog od vas u njegovoj vjeri." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je rekao: (457) Pošto je objavljen ovaj ajet: "Onima koji zlato i srebro gomilaju", to je izgledalo preteško muslimanima, pa su govorili: "Niko od vas ne može osigurati svome djetetu imetak da mu ostane poslije njega." Rekao je Omer: "Ja ću vam otkloniti brigu." Otišao je, a Sevban ga je slijedio, pa je došao Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim rekao: "O Allahov Vjerovjesniče, zaista ovaj ajet izgleda pretežak tvojim drugovima." Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: "Zaista, Allah, dželle šanuhu, nije propisao zekat osim da bi očistio njime ono što je od vašeg imanja, i zaista je propisao naslijeđa u imetku koji ostane poslije vas." Rekao je Omer: "Allah je najveći", zatim mu je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: "Hoćeš li da te obavijestim o najboljem blagu što gomila čovjek? Lijepa žena, koja čovjeka, kada pogleda u nju, oraspoloži, kada joj naredi - posluša ga, i kad je odsutan od nje - vjerna mu je." Prenose ga Ebu-Davud i El-Hakim u svom Mustedreku i Ibn-Merdevejh od Jahja bin Ja'la. Rekao je El-Hakim da je hadis sahih i ispunjava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose.

U riječima Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: "Na dan kada se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo, pa njime čela njihova i slabine njihove, i leđa njihova budu žigosani. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali." Tj. ovo će im se reći u vidu prijekora, grđenja i izrugivanja, kao što je to u riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja ključa izlijevajte. Okušaj, ta Ti si, uistinu, moćni i poštovani." (44:48,49) Znači: ovo je za ono što ste bili gomilali za sebe. Radi toga se kaže: Ko nešto zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema Allahu, dželle šanuhu, bit će podvrgnut patnji (kazni). Pošto su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su kažnjeni zbog toga. I pošto su imeci bili najdraža stvar njihovim vlasnicima, oni će biti najštetnija stvar po njih na ahiretu, pa će usijati u džehenemskoj vatri, a neopisiva je njena vrelina, pa će čela njihova i slabine njihove i leđa njihova njima biti pržena.​
 
U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (458) "Nema nijednog čovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a da neće imati na Sudnjem danu ploče od vatre kojom će biti prženi njegove slabine, njegovo čelo i njegova leđa, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne presudi među robovima, zatim će vidjeti svoj put ili ka Džennetu ili Vatri."

Prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Sevbana, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govorio: (459) "Ko ostavi poslije sebe "kenz", tj. nagomilano zlato, na Sudnjem danu će mu biti pretvoreno u zmiju oguljene glave i sa dvije crne tačke iznad očiju koja će ga pratiti, a on će govoriti: 'Teško tebi, šta si ti?', pa će reći: 'Ja sam tvoje nagomilano blago koje si ostavio poslije sebe',[357] pa će ga pratiti sve dok mu ne uzme ruku u usta i odgrize je, zatim će nastaviti sa ostalim tijelom." Prenosi ga Ibn- Hibban u svom "Sahihu", a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu".

"Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca kao što se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." /36/

Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je držao govor na hadžu, pa je rekao: (460) "Zaista vrijeme kruži u svome obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, četiri od njih su sveta, tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidže i muharem, i redžeb plemena Mudar, koji je između dva džumadija i ša'bana." Zatim je rekao: 'Koji je ovo dan?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije dan prinošenja žrtava?' Rekli smo: 'Svakako', zatim je rekao: 'Koji je ovo mjesec?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, najbolje znaju', pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije zul-hidže?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Koji je ovo grad?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije grad (Meka)?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Zaista su vaši životi i vaši imeci' - a mislim i da je rekao: i vaša čast - vama sveti, kao što vam je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovome gradu. Susret ćete vašeg Gospodara, pa će vas pitati za vaša djela, zato nemojte poslije mene, zalutati ubijajući jedni druge, da li sam dostavio? Neka prisutni od vas obavijesti onog koji je odsutan, možda da bude razboritije onom kome je dostavljeno do nekih koji su slušali.'" Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.

U riječima Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u hadisu: "Zaista vrijeme kruži u svom obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju", utvrđivanje je od njega, neka je Allahov blagoslov i spas na njega, i potvrda za odredbu koju je Allah, dželle šanuhu, učinio u početku, bez uranka i kašnjenja, dodavanja i oduzimanja, i bez premještanja i zamjenjivanja, kao što je rekao o nepovredivosti Meke: (461) "Zaista je ovaj grad Allah, dželle šanuhu, učinio svetim na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju i on je svet Allahovim hurmetom (svetošću) do Sudnjeg dana." I ovako je rekao ovdje: "Zaista vrijeme kruži u svom obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju." Znači, i danas je odredba po vjerozakonu kao što je Allah, dželle šanuhu, odredio u Svojoj knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez ranjenja i kašnjenja, ili premještanja i izmjenjivanja, kao što su radili Arapi. Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavljao je hadž u zul-hidžetu. A Arapi su povremenim premještanjem, ustvari, u većini slučajeva obavljali hadž izvan mjeseca zul-hidžeta.

Poglavlje: Spomenuo je Eš-Šejh 'Alemuddin es-Sehavi u svesku koji je sakupio i nazvao: "El-mešhur fi esmail-ejjami veš-šuhur" (Poznata imena dana i mjeseci) - Imena lunarnih mjeseci: el-muharem… it.d., i izvedenice njihovih naziva od čijeg detaljnog spominjanja nema koristi. Također spomenuo je imena dana u sedmici, počevši od nedjelje. Mora se skrenuti pažnja na to da su imena dana kod prethodnih čistokrvnih Arapa bila drugačija od poznatih imena: Arapi su nazivali dane: evvel, zatim ehven, zatim džebar, zatim mu'nis, zatim el-'urubetu, zatim šejar. Rekao je pjesnik, jedan od prethodnih čistokrvih Arapa: "Nadam se da živim, a moji dani su evvel ili ehven ili džebar ili slijedeći debbar, a ako ga proživim, onda je mu'nis ili 'urube ili šejar."

U riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "A četiri su sveta." Njih su također i Arapi smatrali svetim, većina je bila na tome, izuzev jedne skupine koja se zove El-Besl, koji su smatrali svetim osam mjeseci u godini, pretjerivajući u tome. A što se tiče Poslanikovih, sallAllahu ‘alejhi we sellem, riječi: "Tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidže i muharem, a redžeb plemena Mudar između je dva, džumadija i ša'bana"; on je redžeb pripisao plemenu Mudar da bi objasnio ispravnost njihovog govora o redžebu, da je on mjesec koji je između džumadija i ša'bana, a ne - kao što smatra pleme Rebi' - da je redžeb sveti mjesec, koji je između ša'bana i ševala, tj. ramazan, kako je to poznato danas, pa je objasnio Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je sveti mjesec redžeb onaj što ga smatra pleme Mudar, a ne pleme Rebi'a.​
 
Bila su četiri sveta mjeseca, tri jedan za drugim i jedan pojedinačno, radi obavljanja obreda hadža i umre prije mjeseci hadža, pa je učinjen svetim mjesec zul-ka'de, jer su oni odustajali od borbe u njemu i mjesec zul-hidže, jer oni u njemu obavljaju hadž i bave se izvršavanjem obreda. Zatim je učinjen poslije njega drugi mjesec, a on je el-muharrem, da bi se vratili sigurni u najudaljenije njihove zemlje. I učinjen je svetim redžeb u sredini, radi obilaska svete kuće i obavljanja umre, za onog koji dolazi iz najudaljnijih krajeva poluotoka pa je posjeti, zatim se vrati u svoju domovinu sigurno.

U riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, "To je prava vjera." Znači: Ovo je pravi zakon u poslušnosti Allahovih naredbi u pogledu onog što je određeno, kao što su sveti mjeseci i postupanje po njima i brojanje onako kako je prethodilo u prvoj Allahovoj Knjizi.

Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:"U njima ne griješite." Znači: U ovim svetim mjesecima, jer je u njima grijeh izražajniji i veći od drugih, kao što su grijesi u Svetom gradu (Meki) uvećavaju prema Allahovim riječima: "...i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi." (22:25) Također, i u svetim mjesecima grijesi su veći, pa ne činite zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene stvari zabranjenim, kao što su radili mnogobošci premještanjem svetih mjeseci, a ono spada u to, tj. smatranje onoga što je zabranjeno dozvoljenim i obratno, a time se samo povećava nevjerovanje.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "A borite se svi protiv mnogobožaca." Riječ znači: , tj. svi, "...kao što se oni svi bore protiv vas", tj. kao što se oni svi (zajedno) bore. "...i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." Učenjaci su se razišli u vezi sa zabranom započinjanja borbe u svetom mjesecu - da li je to dokinuto ii važeće - na dva mišljenja; jedno od njih da je dokinuto i ono je poznatije, jer Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: "U njima ne griješite." A naredio je borbu protiv mnogobožaca, i vanjski kontekst upućuje da je ovo naredio općenito, a da je to bilo zabranjeno u svetom mjesecu, odmah bi to ograničio istekom svetih mjeseci.

I Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opkolio je žitelje Taifa u svetom mjesecu i to zul-ka'detu, kao što je potvrđeno u Buhariji i Muslimu da je izišao u opsadu Hevazina u ševvalu, i dobivanjem njihovog imetka sklonili su se u Taif, pa je krenuo ka Taifu i opsjedao ih četrdeset dana, a zatim je otišao, a nije ga oslobodio, pa je potvrđeno da je opsjedao u svetom mjesecu. I drugo mišljenje - da je nedokinuto i da je započinjanje borbe u svetom mjesecu haram, i da nije dokinuta nepovredivost svetog mjeseca. Prema riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadža ni sveti mjesec." Moguće da je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dozvolio vjernicima borbu protiv mnogobožaca u svetom mjesecu, u slučaju da mnogobošci započnu borbu, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...i ne borite se protiv njih kod Mesdžid- Harama, dok vas oni tu ne napadnu. A ako vas napadnu, onda ih ubijajte." (2:191) Ovakav je odgovor za opsadu stanovnika Taifa i Poslanikovo, sallAllahu ‘alejhi we sellem, povlačenje opsade jer je ušao u sveti mjesec, pa je on dopunio borbu protiv plemena Hevazin i njegovih saveznika, plemena Sekif, a zaista su oni bili ti koji su otpočeli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i uputio prema njima.

"Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje čime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim, ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju." /37/​
 
Ovim je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kritizirao mnogobošce i njihovo uplitanje u Allahov zakon, sa njihovim iskvarenim mišljenjem, mijenjanje Allahovih propisa besmislenim željama i to što su dozvoljavali ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, a zabranjivali ono što je Allah, dželle šanuhu, dozvolio, te što im je bio dugačak period od tri mjeseca u nepovredivosti koja ih je sprečavala u izvršavanju njihovih potreba i borbi protiv njihovih neprijatelja. Bili su uveli kao novotariju prije islama jedno vrijeme to da su smatrali mjesec muharem dozvoljenim (za borbu), a njega su tj. muharem, prebacili u mjesec safer, pa su činili dozvoljenim sveti mjesec, a činili zabranjenim dopušteni mjesec, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, a to su četiri mjeseca.

Prvi koji je Arapima premještao mjesece i činio dopuštenim, one koje je Allah, dželle šanuhu, učinio svetim, a činio svetim one koje je Allah, dželle šanuhu, učinio dopuštenim - zvao se "veliki poglavar", a on je Huzejfe bin abd Fekim bin Adijj bin 'Amir čije se srodstvo veže za Malika bin Kinane bin Huzejme i Ma'd bin Adnana. Zatim su ga u tome naslijedili poslije njega, njegovi sinovi i njegovi unuci; posljednji od njih bili su Ebu-Sumame i Džunade bin 'Avf, koji je svake godine dolazio na hadž i govorio: "Zaista se Ebu-Sumameu niti odgovara niti mu se zamjera. Zaista je mjesec safer ove godine prvi mjesec i ove godine je dozvoljen." Tako bi ga učinio dopuštenim ljudima. Jedne godine bi safer proglašavao zabranjenim (svetim), a druge godine muharem. Zato Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje", tj. jedne godine ostavljaju mjesec muharem (na njegovom mjestu), a druge godine ga proglašavaju svetim, "...da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim", tj. četiri mjeseca, pa su činili dozvoljenim ono što je Allah, dželle šanuhu, učinio svetim tako što su premještali i odlagali ovaj sveti mjesec.

Rečeno je da su zvali zul-hidže muharemom, a muharem saferom, safer rebiom i tako da bude zul-ka'de zul-hidže, pa bi činili hodočašće u stvarnosti u zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali zul-hidže. Kaže se da se podudarao hadž Ebu-Bekra sa zul-ka'detom. To je rekao Mudžahid i to je diskutabilno, a kako će biti ispravan hadž Ebu-Bekra koji se dogodio u zul-ka'detu i kako to može uopće biti kada kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadža: Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce?" (10:2) Ovim ajetom se pozivalo na hadž kada je vođa bio Ebu-Bekr; da nije bio u zul-hidžetu, ne bi rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Na dan velikog hadža…" (10:2) Ne proizlazi nužno iz njihovog postupka premještanja mjeseci to što je spomenuto o njihovom godišnjem ciklusu i da su hadž obavljali svake godine u dva različita mjeseca. I bez ovoga premještanje je postignuto, pošto su oni jedne godine dopuštali mjesec muharem, a slijedeće godine činili nepovredivim umjesto njega safer, a poslije njega rebi', poslije drugi rebi', i tako do kraja godine u njenom ciklusu, broju i imenima njenih mjeseci, zatim, u drugoj godini činili bi svetim muharem i ostavljali bi ga na njegovoj nepo-vredivosti a poslije njega safer i rebi', i drugi rebi', i tako do kraja godine. "Jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim."

"O vjernici, zašto ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ništa." /38/ "Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može." /39/

Ovo je početak grđenja onih koji su izostali od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u osvajanju Tebuka kada su plodovi i hladovina prijali na teškoj vrućini i ljetnoj pripeci. Pa kaže Allah, dželle šanuhu: "O vjernici, zašto ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu'", tj. kad ste bili pozvani u džihad na Allahovu putu. "Kao da ste za zemlju prikovani", tj. bili ste lijeni i osjećali ste naklonost prema boravku u gozbi i bezbrižnom životu i dobroti plodova. "Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta", tj. šta vam je bilo pa ste radili ovako, zadovoljavajući se ovim svijetom u zamijenu za ahiret? Zatim Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče da se odreknu ovoga svijeta, a da teže za ahiretom, pa kaže Uzvišeni: "A uživanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ništa." Kao što prenosi El-Imam Ahmed od El-Mustevreda, brata Benu-Fahda da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (462) 'Ovaj svijet prema onom svijetu je kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka pogleda sa čim bi se vratio', i pokazao je na kažiprst." Bilježi ga samo Muslim. Ovaj svijet je ono što je proteklo, a što je ostalo od njega kod Allaha malo je. Zatim, Uzvišeni prijeti onima koji ostave džihad: "Ako ne budete u boj išli,

On će vas na nesnosne muke staviti." Rekao je Ibn-Abbas: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao je u borbu jednu plemensku zajednicu Arapa, pa mu nisu pružili traženu pomoć, te im je Allah, dželle šanuhu, uskratio kišu i to je bila njihova kazna." i drugim će vas narodom zamjeniti", tj. radi pomoći Njegovom Vjerovjesniku i uspostavljanja Njegove vjere, kao što kaže Uzvišeni: "A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (47:38) A riječi Uzvišenog: "A vi Mu nećete nimalo nauditi", znače: nećete ništa nauditi Allahu vašim udaljavanjem od džihada i vašom lijenošću i vašim oklijevanjem u odnosu na njega. "A Allah sve može", tj. moćan je da pobjedi neprijatelja i bez vas.​
 
"Ako ga vi ne pomognete, pa pomagao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kad je on rekao drugu svome: 'Ne brini Allah je s nama!' Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i činio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ - ona je gornja. Allah je Silan i Mudar." /40/

Uzvišeni kaže: "Ako ga vi ne pomognete", tj. ako ne pomognete Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa zaista je Allah, dželle šanuhu, njegov Pomagač i njegov podrživač, kao što mu je pružio Svoju podršku. "...onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov", tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobošci namjeravali ubiti, izišao je bježeći u pratnji njegova prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se sklonili u pećinu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera koja je izišla za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, ne bude nešto nažao učinjeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, smirivao i govorio: "O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?" Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) "Rekao sam Vjerovjesniku, kad smo bili u pećini, da je neko od njih pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je rekao: 'O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima Allah je treći?'" Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato kaže Uzvišeni: "...pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega", tj. Svoje učvršćenje, Svoju podršku i Svoju pomoć na Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem[358] "...i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli", tj. melekima. "...i učinio da riječ nevjernika bude donja, Allahova riječ - ona je gornja." Rekao je Ibn-Abbas: "Misli se na riječ onih koji ne vjeruju: riječ mnogoboštva, a Allahova je riječ: da nema drugog boga osim Allaha." Prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Musa el-Ešarija, neka je Allah zadovoljan njime, da je reko: (464) "Upitan je Allahov Poslanik o čovjeku koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i fanatizma i koji se bori dvolično; koji je od njih na Allahovom putu? Pa je rekao: 'Ko se bori da Allahova riječ bude gornja, on je na Allahovom putu.'" U riječima Uzvišenog: "Allah je Silan", tj. u kažnjavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od Njega zatraži utočište, "...i Mudar", u Svojim riječima i Svojim djelima.

"Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!" /41/

Prenosi Sufjan es-Sevri od Muslima bin Sabiha: "Ovaj ajet: 'Krećite u boj, bili slabi ili snažni', prvi je koji je objavljen iz sure Berae / Obznana." Prenosi Alija bin Zejd od Enesa, a on od Ebu-Talhe da je rekao: "Borite se svi, stari i mladi! Allah ne prima ničiju ispriku." Zatim je izišao u Šam i borio se dok nije poginuo. U drugom predanju stoji: "Učio je Ebu-Talha suru "Berae", pa je došao do ovog ajeta: 'Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje', pa je rekao: 'Vidim, naš Gospodar nas poziva u borbu stare i mlade, opremite me, sinovi moji', pa su mu rekli sinovi njegovi: 'Allah ti se smilovao, išao si u osvajanja sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dok nije umro, i sa Ebu-Bekrom dok nije umro, i sa Omerom dok nije umro, mi ćemo ići u pohode za tebe', pa je odbio, zatim je plovio morem i umro, i nisu našli otok da ga zakopaju na njemu, tek poslije devet dana, a tijelo mu se nije promijenilo, pa su ga zakopali na njemu." Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, 'Ikrime, Ebu-Saliha, Hasana el-Basrija, Suhejla bin Atijje, Mukatila bin Hajjama, Eš-Šabija i Zejda bin Eslema, da su u komentaru ovog ajeta: "Krećite u boj, bili slabi ili snažni", rekli: "Stari i mladi." A rekao je Mudžahid: "Mladi i stari, bogati i siromašni." Rekao je Hasan el-Basri također: "U teškoći i lahkoći". Sve ovo spada u općenitost ajeta, a ovo je izbor Ibn- Džerira.

Prenosi se od Ibn-Abbasa i Muhammed bin K'aba Ata'a el-Horosanija i drugih, da je ovaj ajet dokinut riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi".[359] (9:122) Doći će govor o tome s Božjom pomoći. Rekao je Es-Suddi: "Pošto je objavljen ajet: '...krećite u boj bili slabi ili snažni', bilo je preteško ljudima, pa ga je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dokinuo, i kaže Najveći i Uzvišeni: "Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni." (10:91) Zatim, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče u opremanju vojske na Njegovu putu i žrtvovanju života radi Njegovog zadovoljstva i zadovoljstva Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa kaže Hvaljeni: "...i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje. To vam je, da znate, bolje", tj. ovo vam je bolje i na ovom svijetu i na ahiretu, jer vi malo potrošite sredstava u opremanju, pa vam Allah kao plijen poklanja imetke vaših neprijatelja na ovom svijetu, uz ono što vam je pripremio od počasti na ahiretu, kao što je rekao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (465) "Allah se obavezao za mudžahida - borca na Njegovu putu, ako mu da smrt, da ga uvede u Džennet ili ga vrati u njegovo prebivalište uz ono što je zaradio od nagrade ili ratnog plijena."​
 
"Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista bismo s vama pošli', i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci." /42/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže prekoravajući one koji su zaostali od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk i ostali nakon što su tražili dozvolu od njega pokazujući da imaju opravdanih razloga, a nisu ih imali, pa kaže Uzvišeni: "...da se radilo o plijenu nadohvat ruke", tj. plijenu koji je blizu, "...i ne toliko dalekom pohodu", tj. koji je blizu "...licemjeri bi te slijedili", tj. bili bi došli sa tobom, "...ali im je put izgledao dalek", tj. putovanje u Šam "...i oni će se zaklinjati Allahom", tj. vama kada im se budete vratili. "...da smo mogli, doista bismo s vama pošli", tj. da nismo imali opravdanih razloga, izišli bismo s vama. Kaže Uzvišeni Allah: "...i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci". [360]

"Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu." /43/ "Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se bore zalažući imetke svoje i živote svoje - a Allah dobro zna one koji su pobožni." /44/ "Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i onaj svijet, i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su." /45/

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: "Da li ste čuli ljepše korenje od ovog? Poziv za oprost prije korenja, pa je rekao Silni, Koji kaže: 'Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu.'" Rekao je Katade: "Izgrdio ga je kao što čujete, zatim je objavio u suri "En-Nur" pa mu dopustio da im dozvoli ako hoće, pa kaže Uzvišeni: '...i kad oni zatraže dopuštenje od Tebe zbog kakva posla svoga dopusti kome hoćeš od njih.'" (24:62) Rekao je Mudžahid: "Ovaj ajet objavljen je povodom ljudi koji su govorili: 'Tražite dopuštenje od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ako vam da dozvolu - sjedite, i ako vam ne da dozvolu - opet sjedite.'" Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Dok se nisi uvjerio koji od njih govori istinu.", tj. u iznošenju isprika, "...a koji lažu", kaže Uzvišeni: "Da si ih ostavio pošto su ti tražili oproštenje, i da im nisi dozvolio da ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u pokazivanju pokornosti tebi a koji lažu, zaista su oni bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio im ti to ili ne. Zbog ovog Uzvišeni je obavijestio: "...neće od tebe tražiti dozvolu", tj. u izostanku od pohoda, "...oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje", jer oni vide džihad kao djelo koje približuje Allahu, dželle šanuhu, i kada ih je podsticao i pozvao, odazvali su se i požurili k tome. "...a Allah dobro zna one koji su pobožni. Od tebe će tražiti dozvolu", tj. da izostanu oni koji nemaju opravdanje. "...samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet", tj. ne nadaju se Allahovoj nagradi na ahiretu za svoja djela. "...i čija se srca kolebaju", tj. sumnjaju u ispravnost onoga sa čim si došao. "...pa sumnjaju i neodlučni su", tj. zbunjeni su i nisu postojani ni u čemu, oni su zbunjen i neodlučan narod, niti su sa ovima niti onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.

"Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao i bi im rečeno: 'Sjedite sa onima koji sjede.'" /46/ "Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnje ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nevjernike." /47/

Kaže Uzvišeni: "Da su imali namjeru poći", tj. s tobom u pohod "...sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno", tj. bili bi pripravni za to. "Ali Allahu nije bilo po volji da idu", tj. mrzio je da pođu sa tobom odredbom.[361] "Pa ih je zadržao", tj. zaustavio ih. "...i bi im rečeno: Sjedite sa onima koji sjede", tj. također je odredio njihovo izostajanje od džihada. Zatim je Uzvišeni objasnio Svoju mržnju prema njihovom izlasku sa vjernicima, pa kaže - Uzvišeni je On govornik: "...da su pošli s vama bili bi vam samo na smetnji", tj. jer su oni bijedne kukavice. "...i brzo bi među vas smutnju ubacili", tj. požurivali bi prema vama s klevetom, mržnjom i smutnjom. "...a među vama ima i onih koji ih rado slušaju", tj. koji su im poslušni i odobravaju njihov govor iako ne znaju njihovo stanje, što dovodi do velikog nereda među vjernicima, pa ih je Allah zadržao zbog Svog znanja o njima: da su pošli s vama, napravili bi smutnju i zaveli one koji ih slijede među vama, a oni koji ih rado slušaju, tj. iz njihove skupine. Rekao je Muhammed bin Ishak: "Oni što su tražili dozvolu, koliko mi je poznato, bili su ugledni ljudi. Među njima su bili Abullah bin Ubej bin Selul i El-Džedd bin Kajs. Da su, naprimjer, ova dvojica pošla sa Poslanikovom vojskom, poremetili bi one koji su u Poslanikovoj vojsci iz njihove skupine koji ih vole i kojima su poslušni zbog njihova ugleda među njima. Zatim je Uzvišeni obavijestio o Svom savršenom znanju, pa kaže Veličanstveni i Uzvišeni: "A Allah zna nevjernike." Obavijestio je da On zna njih i šta će uraditi prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Zato kaže: "Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji." Pa je obavijestio o njihovom stanju, kako bi bilo da su pošli, kao što kaže Uzvišeni: "A kada bi bili povraćeni opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno jer oni su, zaista, lažljivci." (6:28)

"Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." /48/ "Ima ih koji govore: 'Dozvoli mi i ne dovedi me u iskušenje!' Eto, baš u iskušenju su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu." /49/ "Ako postigneš uspjeh, to ih gorči, a kad te pogodi nesreća - oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni', i odlaze veseli." /50/ "Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/51/​
 
Allah podstiče Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, protiv licemjera:"Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali." Svoje umove upotrebljavali su u smišljanju spletki protiv tebe i tvojih ashaba i gašenju tvoje vjere. Tako su po dolasku Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Medinu, svi Arapi bili protiv njega, a ratovali su protiv njega i medinski židovi i njeni licemjeri. Kada ga je Allah pomogao na Bedru i učinio gornjom Njegovu riječ, rekao je Abdullah bin Selul, i njegovi prijatelji: "Ova stvar je osnažila, pa su površno ušli u islam, zatim kad god bi Allah uzdizao islam i njegove sljedbenike, to ih je ljutilo i pogoršavalo im raspoloženje. Zbog ovog Uzvišeni kaže: "Sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." Zatim Uzvišeni kaže: da među licemjerima ima onih koji ti kažu:

O Muhammede, “dozvoli mi", da ne idem u boj, "i ne dovedi me u iskušenje", tako što bi izišli s tobom i pali u iskušenje s Bizantijskim ženama. Rekao je Uzvišeni Allah: "Eto, baš u iskušenje su pali", tj. pali su u iskušenje ovim svojim govorom. Kao što prenosi Muhammed bin Ishak prenoseći od Ez-Zuhrija Jezida bin Rummana, Abdullaha bin Ebi-Bekra, Asima, Katade i drugih koji su rekli: "Jednog dana, kada je bio u ratnoj spremi, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je Džeddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: (446) 'Hoćeš li ti, o Džedde, ove godine u borbu protiv bijelaca?', pa je rekao: "O Allahov Poslaniče, a da me oslobodiš i ne dovedeš u iskušenje, tako mi Allaha, moj narod zna da nema čovjeka - većeg ljubitelja žena od mene, i ja se plašim, ako vidim žene bijelaca da se neću strpjeti od njih!" Zatim se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, okrenuo od njega i rekao: "Oslobodio sam te", pa je povodom El-Džedda bin Kajsa objavljen ovaj ajet: "Ima ih koji govore: 'Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.'", tj. bojao se žena bijelaca (Bizantinaca), a nije bilo tako, i iskušenje u koje je pao izostajanjem od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i preziranje samog sebe bilo je veće od toga.

Ovako je preneseno od Ibn-Abbasa i drugih da je ovaj ajet objavljen povodom El-Džedda bin Kajsa koji je bio jedan od prvaka Beni-Seleme i njihove gospode. U riječima Uzvišenog: "...a nevjernici neće sigurno umaći Džehennemu", tj. nema im izbjegavanja niti otklanjanja, niti bježanja od njega. Prvenstvo El-Džedda bin Kajsa bilo je dodijalo plemenu Benu Seleme, zbog njegove škrtosti, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, postavio za starješinu Bišra bin el-Beraa bin Ma'rura, kao što je to potvrđeno sahih hadisom. U riječima Uzvišenog: "A ako postigneš uspjeh, to ih gorči", zaista je Uzvišeni upoznao Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, s neprijateljstvom ovih prema njemu, jer kakvo god dobro postigne Poslanik i njegovi prijatelji - to ih gorči. "...a kad te pogodi nesreća, oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni'", tj. bili smo oprezni na njegovo slijeđenje prije ovog. "...i odlaze veseli." Uzvišeni Allah uputio je Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da im odgovori, pa je rekao Hvaljeni: "reci", tj. njima. "Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi", tj. mi smo pod Njegovom voljom i Njegovom odredbom. "On je Gospodar naš", tj. naš Gospodar i naše utočište, "...i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju", tj. na Njega se oslanjaju, On je nama dovoljan i divan je On Gospodar.

"Reci: 'Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra?' A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte. Mi ćemo s vama čekati." /52/ "Reci: 'Trošili milom ili silom, od vas se neće primiti, jer ste vi opak narod.'" /53/ "A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, što predanošću namaz ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju." /54/

Uzvišeni kaže: "Reci", njima o Muhammede, "...očekujete li za nas", tj. pričekujete li za nas "...šta drugo već jedno od dva dobra?", šehadet (pogibiju) na Allahovom putu ili pobjedu nad vama. To je rekao Ibn-Abbas i drugi. "...a mi očekujemo", tj. očekujemo vama "...da vas Allah sam ili rukama našim kazni", ovo ili ono, tj. zarobljeništvo ili ubistvo. "...pa iščekujte, mi ćemo s vama čekati." Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Trošili milom ili silom'", znače: koliko god potrošili dobrovoljno ili prisilno, "Od vas se neće primiti jer ste vi opak narod." Zatim je Uzvišeni izvjestio o razlogu zbog kog On neće primiti od njih "...zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju", tj. djela su ispravna uz vjerovanje (iman) ..što s predanošću namaz ne obavljaju", tj. nemaju pristup ispravan niti ambicije u djelu, "...i što ne udjeljuju" nafaku, "osim samo preko volje". Obavijestio je iskreni Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (467) "Zaista Allahu nikad ništa ne dojadi, dodijalo vama (nešto) ili ne, i zaista je Allah Dobar, i ne prima osim dobro." Zbog toga Allah ne prima od ovih davanja niti djelo. Jer, On to prima samo od bogobojaznih.

"Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici." /55/ "Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički." /56/ "Kad bi našli kakvo sklonište ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili." /57/

Kaže Uzvišeni Svom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova." To je poput riječi riječi Uzvišenog: "Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju." (23:55,56) "...a Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu." Rekao je Katade: "Ovo spada u obrnuti red riječi (mukaddem i mu'ehhar), a ajet bi značio: neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova na ovom svijetu, Allah hoće da ih njima kazni na onom svijetu", ali Hasan el-Basri je rekao: "Allah hoće da ih kazni izdvajanjem zekata i drugih davanja na Allahovom putu." Ovo mišljenje odabrao je Ibn- Džerir, a to je veoma utemeljeno i dobro mišljenje. "...i da skončaju kao nevjernici", tj. želi ih usmrtiti u nevjerovanju, da im to bude najgore i najteže kažnjavanje.

Bože sačuvaj od ove zavodljivosti njihove u kojoj su oni. Zatim je Uzvišeni Allah izvjestio Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, o njihovoj uzrujanosti i njihovoj bojazni: "...oni se zaklinju Allahu da su doista vaši", tj. zaklinju se čvrstom zakletvom. "A oni nisu vaši", tj. u stvarnosti, "...nego su narod kukavički", tj. i to je ono što ih je navelo na zakletvu. "Kad bi našli kakvo sklonište", tj. tvrđavu da se utvrde, "ili kakve pećine", koje su na planinama "...ili kakvu jamu", to je jazbina u zemlji ili tunel, "oni bi tamo trkom pohrlili", tj. žurno odlazili od vas, jer su se oni mješali s vama prisilno a ne iz ljubavi, draže bi im bilo da se nisu mješali s vama, a stanje nužde ima svoje propise. Oni su stalno u brizi, žalosti i tuzi jer islam i njegovi sljedbenici stalno su u snazi, pobjedi i visosti. Zato kad god su muslimani veseliji - njih to gorči, oni više vole da se ne mješaju sa vjernicima. Stoga Uzvišeni kaže: "Kad bi našli kako sklonište, ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili."​
 
Status
Tema je Zatvorena

Best Teme

Istaknute Teme

Best Resursi

Nazad
Top Bottom