Još jedan projekat Islamskog kulturnog centra Sandžaka ulazi u dnevnik
dogaðaja koji će ostati zabilježen i upamćen da se javno progovorilo o
zločinima nad Bošnjacima Sandžaka. Projekat će se realizovati u u
subotu 26. ovog mjeseca u Sjenici. Progovoreno je o pokolju u
Šahovićima poslije 85 godina, progovoriće se poslije 200 godina o
zločinu nad sjeničkim muslimanima. Kako i zašto je pobijeno preko 3000
muških glava, čut će se od učesnika ove tribine.
Pozivu organizatora, Islamskoj zajednici u Srbiji, Islamskom kulturnom
centru i Medžlisu Sjenica odazvali su se poznati bošnjački
inetelektualci:
Prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje ratnih zločina u BiH
Prof. dr. Mahamed Šestanović,
Prof. dr. Rasim Muratović, i dr.
U ime oganizatora tribinu će otvoriti Samir ef. Tandir, predsjednik Medžlisa u Prijepolja.
Kako Sjenica nema još odgovarajući prostor, pošto je zgrada Kulturnog
centra još u adaptaciji a zbog velikog interesovanja ne samo graðana
Sjenice, ovaj dogaðaj će se održati u restoranu „Berlin“. Kako smo
obavješteni od organizatora pored navedenih uglednika prisustvo su
najavili poznate ličnosti iz politike, kulture i veći broj historičara
i naučnih radnika. /Meša Brničanin/
***
Sandžak: Poslije 200 godina od genocida nad sjeničkim
muslimanima 26. decembra konačno će se progovoriti i u Sjenici.
"POŠTEDITE MI ČAST, ŽIVOT VAM HALALIM" su riječi sandžačke djevojke
koja je prvo mučena, silovana pa ubijena od strane četnika. U svojoj
dugoj i dramatičnoj povijesti Sandžak je bio izložen
konstantnom razaranju, a njegovo stanovništvo mukama i stradanjima.
Naročito je bošnjačko stanovništvo Sandžaka zapamtilo osvajače sa Zapada koji su se svetili osvajačima sa Istoka i obrnuto, u čemu se posebno izdavajaju Srbi i Crnogorci ubijanjem Bošnjaka radi pljačke njihove imovine i prisvajanja njihove zemlje pod lažnom optužbom „odroðavanja“ i zahtjevom da se „vrate u veru pradedovsku“, što je zapravo primitivni izgovor hajdučkih sinova. Oni to čine pojedinačno, ali i zajednički s drugima. Tako su npr. srpska i habzburška vojska spalile 1689. godine Novi Pazar nakon što su ga opustošile, poubijale sve dostupno stanovništvo, bez obzira na pol i starost, da bi se osvetile „Turcima“. Sličnom stradanju bili su izloženi i Sjenica, Prijepolje, Akova kao i druga mjesta Sandžaka i Crne Gore.
Štoviše istebljenje poturica koje su izveli Crnogorci 1711. U Crnoj Gori, nadmašilo je sva dotada učinjena. „Istrebljenje“ koje je Njegoš opjevao u „Gorskom vijencu“, zlo u koje se umiješalo i ruski car Petar Veliki. Od toga istrebljenja nije ni manje nečovječna bila prevara Bošnjaka Sjenice, Nove Varoši, Prijepolja i Priboja.
Misli se posebno na masakr 1809. godine u Sjenici kada se Karaðorðe nakon otpora koji su mu pružili Sjeničaci, dogovorio s njima da dopuste njegovoj vojsci samo da prenoći u gradu, garantujući da se stanovništvu neće ništa dogoditi. Kada je srpska vojska ušla, sjenički Srbi uručili su dželatima spiskove Bošnjaka koje treba likvidirati, a pošto se po dogovoru morala skloniti sjenička vojska, bio je otvoren put za klanje, pa je zaklano preko 2.500 Bošnjaka Sjenice.
Karaðorðeva vojska produžila je potom put prema Suhom Dolu i tamo se sastala sa crnogorskom vojskom, a onda su zajednički krenule na Novi Pazar u kojem su izvršile slične zločine nad Bošnjacima. Klanje Bošnjaka izvedeno je u jednoj od novopazarskih džamija iz koje se poput potoka na ulicu probila krv zaklanih.Još gnusniji zločin nad Bošnjacima izvršili su Crnogorci u Kolašinu 1858. Godine kada je izgorjelo u vlastitim domovima preko 600 Kolašinaca Bošnjaka ne računajući one koji su u bijegu ubijeni, što se desilo mnogima iz okoline Kolašina čiji su domovi najprije opljačkani a potom spaljeni.
Nešto prefidnije postupalo se s Bošnjacima Nikšića kada se preko 400 bošnjačkih porodica ostalo samo 19 porodica, 1879. U gradu kojeg je Cvijić smatrao najipresivnijim muslimanskim gradom na Balkanu. Mentalitet hajduka Karaðorðeva tipa, iskazanom masakrom u Sjenici, ispoljili su Crnogorci na Pešteri 1912. Kršenjem date riječi i ubijanjem nevinih ljudi, te pljačkanjem njihove imovine.
dogaðaja koji će ostati zabilježen i upamćen da se javno progovorilo o
zločinima nad Bošnjacima Sandžaka. Projekat će se realizovati u u
subotu 26. ovog mjeseca u Sjenici. Progovoreno je o pokolju u
Šahovićima poslije 85 godina, progovoriće se poslije 200 godina o
zločinu nad sjeničkim muslimanima. Kako i zašto je pobijeno preko 3000
muških glava, čut će se od učesnika ove tribine.
Pozivu organizatora, Islamskoj zajednici u Srbiji, Islamskom kulturnom
centru i Medžlisu Sjenica odazvali su se poznati bošnjački
inetelektualci:
Prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje ratnih zločina u BiH
Prof. dr. Mahamed Šestanović,
Prof. dr. Rasim Muratović, i dr.
U ime oganizatora tribinu će otvoriti Samir ef. Tandir, predsjednik Medžlisa u Prijepolja.
Kako Sjenica nema još odgovarajući prostor, pošto je zgrada Kulturnog
centra još u adaptaciji a zbog velikog interesovanja ne samo graðana
Sjenice, ovaj dogaðaj će se održati u restoranu „Berlin“. Kako smo
obavješteni od organizatora pored navedenih uglednika prisustvo su
najavili poznate ličnosti iz politike, kulture i veći broj historičara
i naučnih radnika. /Meša Brničanin/
***
Sandžak: Poslije 200 godina od genocida nad sjeničkim
muslimanima 26. decembra konačno će se progovoriti i u Sjenici.
"POŠTEDITE MI ČAST, ŽIVOT VAM HALALIM" su riječi sandžačke djevojke
koja je prvo mučena, silovana pa ubijena od strane četnika. U svojoj
dugoj i dramatičnoj povijesti Sandžak je bio izložen
konstantnom razaranju, a njegovo stanovništvo mukama i stradanjima.
Naročito je bošnjačko stanovništvo Sandžaka zapamtilo osvajače sa Zapada koji su se svetili osvajačima sa Istoka i obrnuto, u čemu se posebno izdavajaju Srbi i Crnogorci ubijanjem Bošnjaka radi pljačke njihove imovine i prisvajanja njihove zemlje pod lažnom optužbom „odroðavanja“ i zahtjevom da se „vrate u veru pradedovsku“, što je zapravo primitivni izgovor hajdučkih sinova. Oni to čine pojedinačno, ali i zajednički s drugima. Tako su npr. srpska i habzburška vojska spalile 1689. godine Novi Pazar nakon što su ga opustošile, poubijale sve dostupno stanovništvo, bez obzira na pol i starost, da bi se osvetile „Turcima“. Sličnom stradanju bili su izloženi i Sjenica, Prijepolje, Akova kao i druga mjesta Sandžaka i Crne Gore.
Štoviše istebljenje poturica koje su izveli Crnogorci 1711. U Crnoj Gori, nadmašilo je sva dotada učinjena. „Istrebljenje“ koje je Njegoš opjevao u „Gorskom vijencu“, zlo u koje se umiješalo i ruski car Petar Veliki. Od toga istrebljenja nije ni manje nečovječna bila prevara Bošnjaka Sjenice, Nove Varoši, Prijepolja i Priboja.
Misli se posebno na masakr 1809. godine u Sjenici kada se Karaðorðe nakon otpora koji su mu pružili Sjeničaci, dogovorio s njima da dopuste njegovoj vojsci samo da prenoći u gradu, garantujući da se stanovništvu neće ništa dogoditi. Kada je srpska vojska ušla, sjenički Srbi uručili su dželatima spiskove Bošnjaka koje treba likvidirati, a pošto se po dogovoru morala skloniti sjenička vojska, bio je otvoren put za klanje, pa je zaklano preko 2.500 Bošnjaka Sjenice.
Karaðorðeva vojska produžila je potom put prema Suhom Dolu i tamo se sastala sa crnogorskom vojskom, a onda su zajednički krenule na Novi Pazar u kojem su izvršile slične zločine nad Bošnjacima. Klanje Bošnjaka izvedeno je u jednoj od novopazarskih džamija iz koje se poput potoka na ulicu probila krv zaklanih.Još gnusniji zločin nad Bošnjacima izvršili su Crnogorci u Kolašinu 1858. Godine kada je izgorjelo u vlastitim domovima preko 600 Kolašinaca Bošnjaka ne računajući one koji su u bijegu ubijeni, što se desilo mnogima iz okoline Kolašina čiji su domovi najprije opljačkani a potom spaljeni.
Nešto prefidnije postupalo se s Bošnjacima Nikšića kada se preko 400 bošnjačkih porodica ostalo samo 19 porodica, 1879. U gradu kojeg je Cvijić smatrao najipresivnijim muslimanskim gradom na Balkanu. Mentalitet hajduka Karaðorðeva tipa, iskazanom masakrom u Sjenici, ispoljili su Crnogorci na Pešteri 1912. Kršenjem date riječi i ubijanjem nevinih ljudi, te pljačkanjem njihove imovine.
