Kalendar Događaja Dan sjećanja na žrtve Prijedora i Sane

Vijeće muftija donijelo je 4. jula 2018. godine Fetvu o proglašenju područja u Prijedoru i dolini rijeke Sane šehitlucima i područjem najtežih zločina sa elementima radnji učinjenja genocida. Kao takvi proglašena su šehidska mezarja: Kamičani u Medžlisu IZ-e Kozarac, Skela, Bišćani, Rakovčani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo i Zecovi na području Medžlisa IZ-e Prijedor, Vrhpolje u Medžlisu IZ-e Sanski
Most, Biljani i Pudin Han na području Medžlisa IZ-e Ključ te Blagaj Japra u Medžlisu IZ-e Bosanski Novi. Prema tekstu fetve ovi šehitluci za trajno imaju svoj hurmet, s posebnim normama ponašanja za muslimane i muslimanke.

U okviru obilježavanja 20. jula - dana sjećanja na strašne ratne zločine s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane, u Kamičanima je danas održan komemorativni skup za žrtve Prijedora i doline Sane.

- Teško je govoriti 20. jula, a posebno danas dok se u Palestini, Siriji i Ukrajini događaju slični zločini. Nadali smo se da se nakon Prijedora, Srebrenice i cijele Bosne i Hercegovine ovakvi zločini nikad neće ponoviti. Ubijanje tolikog broja nevinih civila je neshvatljivo s ljudske strane - poručila je ovom prilikom Seida Karabašić, predsjednica Udruženja Prijedorčanki "Izvor".

Na skupu se obratio i dr. Mujo Begić, iz Instituta za traženje nestalih. On je i autor izložbe o Korićanskim stijenama koja je danas postavljena u haremu džamije u Kamičanima, pa je ovom prilikom govorio o tom lokalitetu zločina.

- Ono što je specifično za zločin na Korićanskim stijenama je to da su zločinci odvajali svoje poznanike, nekadašnje prijatelje ili školske kolege i ubijali ih. Zločinci su nakon izvršenja zločina na svaki način nastojali sakriti tijela prekrivajući ih ogromnim količinama kamena, a kasnije devastirati posmrtne ostatke - podsjetio je dr. Begić.

Pojasnio je da su zločinci neposredno prije izvršenja zločina temeljito pljačkali žrtve.

- To su činili čak i nakon zločina, tako što su sa ubijenih žrtava skidali i uzimali dragocjenosti sa tijela. To pokazuje monstruoznost zločina, a Korićanske stijene su obilježile živote ljudi na ovim prostorima - rekao je dr. Begić.

U ime porodica žrtava svoju poruku je uputio Vahidin Elezović.

- Ljeto u Kozarcu je obilježeno tužnim uspomenama. Prošle su 32 godine, a dana našeg rastanka se sjećam kao da je jučer bilo. Odvedeni su sa kućnog praga, mučeni, a zatim i ubijani. Sa samo 17 godina sam pošao istim putem, ali me taj put odvedo drugim putem, putem Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Vratio sam se poslije da budem dio ponovne obnove Kozarca. Ja sam se vratio, a dio mene je zauvijek ostao na Korićanskim stijenama uz kosti moga oca - rekao je Elezović.

Skupu su prisustvovale porodice žrtava, predstavnici vjerskog, političkog i društvenog života naše zemlje, predstavnici diplomatskog kora, kao i brojni gosti iz naše i susjednih zemalja.

Nakon komemorativnog skupa bit će klanjana i kolektivna dženaza za četiri žrtve, koju će predvoditi resiul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.​

Delegacija Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata prisustvovala kolektivnoj šehidskoj dženazi i komemorativnom skupu u Prijedoru u organizaciji Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula, dana sjećanja na strašne ratne zločine s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane.

Kolektivna šehidska dženaza za četiri žrtve iz Prijedora i doline Sane, koje su ubijene 1992. godine, klanjana je danas u Kamičanima u Kozarcu, a dženazu je predvodio reis-u-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

Ove godine klanjana je dženaza za Musić Bademu, Musić Nazifa, Aliju Envera i Forić Aliju. Oni su ubijeni na području Korićanskih stijena, Čarakova i Kozarca.

Musić Badema najstarija je žrtva, imala je 50 godina kada je 1992. godine nestala u Čarakovu. Najmlađa žrtva je Forić Alija. On je imao svega 23 godine kada je ubijen u junu 1992. godine na području Kozarca.

Povorka s tabutima šehida krenula je 19. jula 2024. godine iz Identifikacionog centra “Šejkovača” pored Sanskog Mosta preko Sanskog Mosta, Ključa, Bosanskog Petrovca, Bihaća, Bosanske Krupe, Bosanske Otoke, Bosanskog Novog, Prijedora, te je u kasnim posljepodnevnim satima stigla u Kamičane.

Na području Prijedora ubijeno je 3.172 civila, od čega 256 žena i 102 djece.

Posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana do sada su nađeni u tri države, i deset različitih općina, što govori o razmjeri zločina.
Kozarac – 24. maj 1992.- 24. maj 2022. Nauka je dokazała genocidnu namjeru u Kozarcu.

Sjećaš li se Kozarca? – Da se nikada ne zaboravi zločin u Kozarcu. Sve dok se oni negiraju zločin u Kozarcu mi ćemo ih tući naučnom i sudskom istinom.
Slike užasa u Kozarcu u kome je ljudski život ponižen kao rijetko kad u historiji civilizacije vječno su ostale u pamćenju, ali i trajno trasirale put borbe za istinu i pravdu.

Zaista ljudska i civilizacijska budućnost mora biti prinuđena da sebe odredi prema zločinu u Kozarcu.

Zločin u Kozarcu je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta bića Bošnjaka, istina o uništavanju svega postojećeg što odražava bošnjački nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka u cilju stvaranja „Velike Srbije“, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba na tuđoj teritoriji.

Zločin u Kozarcu je bio način ostvarivanja ratnih ciljeva. Radi se o namjernim, planiranim, masovnim zločinima nad civilima i o planskom uništavanju svakog osnova njihovog kolektivnog ili individualnog života. Zločin u Kozarcu je sastavni dio agresije na Republiku BiH kao udruženog zločinačkog poduhvata zauzimanja bosansko-hercegovačke teritorije i nasilnog, neustavnog preuzimanja vlasti od strane bosanskih Srba uz pomoć i podršku jedinica Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacija iz Srbije.

Rušenje Kozarca, silovanje, ubijanje, svakojaka poniženja, paljevine, mučenja i logori nisu bili samo plod razmišljanja plitikih barbarskih mozgova, već i dio razrađene osvajačke strategije osvetničkog srpskog pamćenja koje ima samo jedan ishod ponavljanje zla. Dakle, za nauku o genocidu, u kozarcu se dogodio genocid jer se nije se radilo o pojedinačnom incidentu, već o masovnom zločinu širih razmjera koji je imao za posljedicu masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava i sloboda. Zločin u Kozarcu je bio usmjeren protiv osnovnih načela humanizma, protiv prava i sloboda čovjeka, protiv međunarodnog humanitarnog prava. To je zapravo vrhunac čovječije nehumanosti prema čovjeku, civilizaciji.

Zašto govorimo o genocidu u Kozarcu? Zato što je u Kozarcu izvršeno svakodnevno organizovano, planirano, masovno, namjerno ubijanje i nasilno protjerivanje Bošnjaka. U Kozarcu je izvršeno uništenje tragova kulture, duhovnosti i vjerskih obilježja Bošnjaka. U Kozarcu je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u ubijanja u koncentracionim logorima smrti. U Kozarcu je izvršen masovni zločin silovanja. U Kozarcu je izvršen masovni zločin organizovanog i namjernog ubijanja bošnjačke inteligencije. Nauka o genocidu je sve navedeno naučno istraživački dokazala.​