- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 2,667
- Reakcije
- 242
PRVO PITANJE: Selam alejkum! Imam sedamnaest godina i prošle godine u mjesecu avgustu otkrili su da imam sihire, kada sam zamalo počinila samoubistvo vrišteći kroz kuću dok mi je sestra učila sure. Roditelji su me odveli jednoj ženi koja saljeva strave i ona mi je odmah rekla da sam puna džinna i da me roditelji odmah vode kod jednog hodže u Kalesiju u blizini Tuzle. Po dolasku kod njega, otvarajući neku knjigu, znao je sve o meni i šta se dešava.
Naredni dan došla sam sa flašom maslinovog ulja na koju mi je on učio nešto i dobila sam zapis koji sam stavila u teglu meda (na papiru su napisana arapska slova). Morala sam tri puta dnevno da popijem malu kašičicu ulja i jednu kašičicu meda i tako dok sve nisam popila. Nije smio odjednom da istjera džinne, jer, kako je rekao, mogu ostati slijepa na jedno oko ili nešto poput toga, pa da će to odraditi postepeno. Učio mi je i svaki put sam se osjećala bolje, ali nisu mi jasni ti zapisi. Svaki put sam dobivala po jedan papir da stavim u flašu vode, pa da se njome umivam, pa kad se papir raspadne, da se zakopa blizu nekog kalema i sve tako sam se liječila oko šest-sedam mjeseci.
Zadnji put kad sam otišla dao mi je hamajliju koju je rekao da nosim stalno osim kad idem WC i da ću sama osjetiti kad mi više neće trebati i da je tada skinem. Mojim roditeljima je rekao da me tjeraju da klanjam jer se samo tako mogu spasiti. Ponekad kad me je strah, nazovem ga, a on prouči nešto, popriča sa mnom i djeluje mi kao jako dobar čovjek, ali mi ti papiri sa slovima ne idu u glavu nikako. Hodža je malo poznatiji, kad god sam išla uvijek bude puno ljudi i svi govore da je mnogima pomogao. I sad imam hamajliju, stoji u sobi u zdjeli, ali ne smijem je otvoriti jer se bojim, pa vas molim da mi date samo malo objašnjenja oko ovoga.
Naredni dan došla sam sa flašom maslinovog ulja na koju mi je on učio nešto i dobila sam zapis koji sam stavila u teglu meda (na papiru su napisana arapska slova). Morala sam tri puta dnevno da popijem malu kašičicu ulja i jednu kašičicu meda i tako dok sve nisam popila. Nije smio odjednom da istjera džinne, jer, kako je rekao, mogu ostati slijepa na jedno oko ili nešto poput toga, pa da će to odraditi postepeno. Učio mi je i svaki put sam se osjećala bolje, ali nisu mi jasni ti zapisi. Svaki put sam dobivala po jedan papir da stavim u flašu vode, pa da se njome umivam, pa kad se papir raspadne, da se zakopa blizu nekog kalema i sve tako sam se liječila oko šest-sedam mjeseci.
Zadnji put kad sam otišla dao mi je hamajliju koju je rekao da nosim stalno osim kad idem WC i da ću sama osjetiti kad mi više neće trebati i da je tada skinem. Mojim roditeljima je rekao da me tjeraju da klanjam jer se samo tako mogu spasiti. Ponekad kad me je strah, nazovem ga, a on prouči nešto, popriča sa mnom i djeluje mi kao jako dobar čovjek, ali mi ti papiri sa slovima ne idu u glavu nikako. Hodža je malo poznatiji, kad god sam išla uvijek bude puno ljudi i svi govore da je mnogima pomogao. I sad imam hamajliju, stoji u sobi u zdjeli, ali ne smijem je otvoriti jer se bojim, pa vas molim da mi date samo malo objašnjenja oko ovoga.