- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 4,358
- Reakcije
- 278
- Točke
- 216
Islam i njegovi sljedbenici su izgradili civilizaciju koja je više od hiljadu godina imala dominantnu ulogu na svjetskoj pozornici. Jedna od najvažnijih specifičnosti islamske civilizacije je u činjenici da je riječ o civilizaciji uravnoteženosti i srednjega puta koja je spojila nauku i vjeru, uspostavila ravnotežu između duha i materije i nije razdvojila ovaj od budućeg svijeta.
To je bitna odlika islamske nad drugim civilizacijama koje primarnu pažnju poklanjaju materijalnoj strani života, tjelesnim potrebama i ljudskim porivima, pridajući, putem iznalaženje mogućnosti što bržeg zadovoljenja potreba za užitkom, veću pažnju ovosvjetskom životu, ne nalazeći odgovarajuće mjesto za Uzvišenog Stvoritelja i budući svijet u svojoj filozofiji i svome misaonom i obrazovnom organizovanju. Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Uzvišenim Stvoriteljem, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, napravila spoj između nauke i vjerovanja – podigavši značaj moralnog uzdizanja na razinu značaja materijalnog uspona.
Zahvaljujući tome, islamska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije. Autor je u ovom radu, koji je kao referat (na arapskom jeziku) podnio na Međunarodnom simpoziju u Granadi, ustvari, pokušao rasvijetliti najvažnija obilježja arapsko-islamske civilizacije u Španiji i njihov značaj na znanstven i tehnološki preporod Zapada.
Područja arapsko-islamske civilizacija u Španiji
Arapsko-islamska civilizacija u Španiji obuhvata mnogobrojna područja koja su ostavila tragove na Iberijskom poluotoku i u Evropi. Kulturna klima kojom je odisao Andalus, rezultirala je zaživljavanjem raznih aspekata nauke i kulturne misli. Osnivane su škole, otvarane brojne bilbioteke i pribavljane knjige, tako da je većina ljudi opismenjena.
Cvjetala je književnost i umjetnost. Podizane su građevine, zajedno s općim i posebnim tekovinama izvorne islamske umjetnosti. Kao rezultat tog pokreta Kordova je postala prijestolnica civilizacije, ne samo u Španiji, već i na Zapadu uopće. U njoj su osnovane škole: medicinska i tehnička, te općeobrazovne i druge stručne škole, a izgrađene su i bolnice, hemijske fabrike i opservatoriji. Kordovski univerzitet je bio veličajan svjetionik misli, kulture, sveobuhvatni držač bajraka arapsko-islamske civilizacije.
Otuda je Kordova mogla biti zavičaj nauka, u kojem je obitavao veliki broj učenjaka i eksperata medicinske, farmaceutske, hemijske, astronomske, matematičke nauke, botanike i drugih prirodnih nauka. Zastupljene su bile i neke društvene nauke, poput filozofije, logike, prevodilaštva i druge. Zato su je pohodili putnici i namjernici iz različitih evropskih zemalja koji su tragali za naukom i znanjem.
Ovaj naučni i civilizacijski pokret nije se svodio samo na Kordovu, već obuhvatao i druge špansko-islamske gradove, kao što su Granada, Toledo i drugi, koji su bili pod arapsko-islamskom upravom. Historijski izvori navode da su se mladići iz Evrope, naročito iz Italije i Francuske, natjecali da dođu na studij na neki od islamskih univerziteta u Andaluziji. Jedan od onih koji su studirali na Kordovskom univerzitetu bio je i Gerbert, koji je kasnije postao papa, poznat pod imenom Silvester
Drugi. On je u Italiju donio matematičku znanost i arapske brojke.
Isti izvori ističu da je Evropa, posredstvom grada Toleda u kojem se odvijala živa aktivnost prevođenja s arapskoga na latinski jezik, upoznala Aristotelove spise. Tu su prevedeni i brojni Platonovi i Galenovi spisi, zatim filozofijski spisi Ibn Sinaa, Al-Farabija, Ibn Tufajla, Ibn Badže i Ibn Rušda, te medicinski spisi Ibn Sinaa i Al-Razija. Veoma brzo, ti spisi su preneseni Evropom i postali nezaobilazna literatura na velikim evropskim univerzitetima. Ibn Sinino djelo Al-Qanun fi al-tibb smatrano je temeljinim priručnikom u medicinskim studijama u Evropi približno šest stoljeća. Stoga je nazivan Medicinskim jevanđeljem.
To je bitna odlika islamske nad drugim civilizacijama koje primarnu pažnju poklanjaju materijalnoj strani života, tjelesnim potrebama i ljudskim porivima, pridajući, putem iznalaženje mogućnosti što bržeg zadovoljenja potreba za užitkom, veću pažnju ovosvjetskom životu, ne nalazeći odgovarajuće mjesto za Uzvišenog Stvoritelja i budući svijet u svojoj filozofiji i svome misaonom i obrazovnom organizovanju. Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Uzvišenim Stvoriteljem, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, napravila spoj između nauke i vjerovanja – podigavši značaj moralnog uzdizanja na razinu značaja materijalnog uspona.
Zahvaljujući tome, islamska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije. Autor je u ovom radu, koji je kao referat (na arapskom jeziku) podnio na Međunarodnom simpoziju u Granadi, ustvari, pokušao rasvijetliti najvažnija obilježja arapsko-islamske civilizacije u Španiji i njihov značaj na znanstven i tehnološki preporod Zapada.
Područja arapsko-islamske civilizacija u Španiji
Arapsko-islamska civilizacija u Španiji obuhvata mnogobrojna područja koja su ostavila tragove na Iberijskom poluotoku i u Evropi. Kulturna klima kojom je odisao Andalus, rezultirala je zaživljavanjem raznih aspekata nauke i kulturne misli. Osnivane su škole, otvarane brojne bilbioteke i pribavljane knjige, tako da je većina ljudi opismenjena.
Cvjetala je književnost i umjetnost. Podizane su građevine, zajedno s općim i posebnim tekovinama izvorne islamske umjetnosti. Kao rezultat tog pokreta Kordova je postala prijestolnica civilizacije, ne samo u Španiji, već i na Zapadu uopće. U njoj su osnovane škole: medicinska i tehnička, te općeobrazovne i druge stručne škole, a izgrađene su i bolnice, hemijske fabrike i opservatoriji. Kordovski univerzitet je bio veličajan svjetionik misli, kulture, sveobuhvatni držač bajraka arapsko-islamske civilizacije.
Otuda je Kordova mogla biti zavičaj nauka, u kojem je obitavao veliki broj učenjaka i eksperata medicinske, farmaceutske, hemijske, astronomske, matematičke nauke, botanike i drugih prirodnih nauka. Zastupljene su bile i neke društvene nauke, poput filozofije, logike, prevodilaštva i druge. Zato su je pohodili putnici i namjernici iz različitih evropskih zemalja koji su tragali za naukom i znanjem.
Ovaj naučni i civilizacijski pokret nije se svodio samo na Kordovu, već obuhvatao i druge špansko-islamske gradove, kao što su Granada, Toledo i drugi, koji su bili pod arapsko-islamskom upravom. Historijski izvori navode da su se mladići iz Evrope, naročito iz Italije i Francuske, natjecali da dođu na studij na neki od islamskih univerziteta u Andaluziji. Jedan od onih koji su studirali na Kordovskom univerzitetu bio je i Gerbert, koji je kasnije postao papa, poznat pod imenom Silvester
Drugi. On je u Italiju donio matematičku znanost i arapske brojke.
Isti izvori ističu da je Evropa, posredstvom grada Toleda u kojem se odvijala živa aktivnost prevođenja s arapskoga na latinski jezik, upoznala Aristotelove spise. Tu su prevedeni i brojni Platonovi i Galenovi spisi, zatim filozofijski spisi Ibn Sinaa, Al-Farabija, Ibn Tufajla, Ibn Badže i Ibn Rušda, te medicinski spisi Ibn Sinaa i Al-Razija. Veoma brzo, ti spisi su preneseni Evropom i postali nezaobilazna literatura na velikim evropskim univerzitetima. Ibn Sinino djelo Al-Qanun fi al-tibb smatrano je temeljinim priručnikom u medicinskim studijama u Evropi približno šest stoljeća. Stoga je nazivan Medicinskim jevanđeljem.