- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 4,246
- Reakcije
- 274
- Točke
- 216
Što je to Kur’an (Kuran)?
Prvi, najvažniji i nezaobilazni izvor cjelokupnog islamskog učenja je Kur’an , Sveta knjiga muslimana.
Kur’an je vječna, autentična, doslovna Riječ Božja obavljena na arapskom jeziku posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu a.s. posredstvom meleka/anđela Objave, časnoga Džibrila a.s./Gabrijela u razdoblju od 23 godine, od 610. do 632. godine (13 godina u Meki i 10 u Medini). Muhammed a.s. nije autor ni urednik Kur’ana, niti u njemu ima išta osim Allahovih dž.š. poruka, naredbi, zabrana, savjeta, pouka, kazivanja o prošlim poslanicima.
Muhammed a.s. bio je samo primatelj Kur’ana
Muhammed a.s. bio je samo primatelj Božje Objave. Točno se zna kada, kako i gdje je spušten svaki ajet Muhammedu a.s. Svaki put kada bi od meleka Džibrila Poslanik dobio Objavu, izgovorio bi je naglas kako bi je njegovi ashabi( prijatelji Poslanika a.s) zapamtili i zapisali. Muhammed a.s. nije znao ni čitati ni pisati kada mu se počeo objavljivati Kur’an. I to je dio Božjeg plana kako nitko ne bi mogao prigovoriti da Muhammed a.s. sam piše ili sastavlja Kur’an. Od samog početka objavljivanja Kur’ana, Muhammed a.s. je imao osobne pisare. Oni su, slijedeći upute Muhammed a.s., bili dužni zapisivati svaki ajet i smjestiti ga u poglavlje koje bi melek Džibril odredio po Allahovu naređenju. Ajeti su zapisivani na svemu što je moglo poslužiti u tu svrhu: kamenim pločama, komadima kože, korama drveta, papirusu, no najviše u srcima i dušama Poslanikovih sljedbenika, ashaba, koji su riječi Objave slušali neposredno od Poslanika, pamtili ih i dalje ih širili. Zapisani ajeti postepeno su sakupljani dok nisu za vladavine prvog halife Ebu Bekra r.a. objedinjeni u jednu Knjigu – Mushaf odnosno Kur’an. Tako se dogodilo ono što je u povijesti nebeskih Knjiga jedinstveno: zapisana je svaka riječ Objave i svako njezino slovo u razdoblju poslaničke misija. Većina ashaba bili su hafizi, to jest napamet su znali integralni tekst Kur’ana. Hifz je tako i danas najsigurniji način čuvanja Kur’ana, a hafizi su bili i ostali najcjenjenije osobe među muslimanima.
Milozvučno recitiranje Kur’ana (Kurana) jako je važno u životu muslimana
Milozvučno recitiranje Kur’ana jako je važno u životu muslimana jer omogućava slušanja istinske Božje Riječi, što je ne samo religijski, već i umjetnički doživljaj kojim započinju sve svečanosti u islamskoj zajednici. Svako slovo, svaki znak i glas te cjelokupan sadržaj Kur’ana svet je za muslimane. Iz tog razloga mnogi muslimani, koji nisu Arapi i koji ne znaju ni govoriti ni pisati arapski, ganuti su kada slušaju učenje Kur’ana. U milozvuku Allahove Riječi leži Božja snaga koja dotiče dubinu muslimanske duše i izaziva suze i učaču i slušatelju, čak i ako ne razumiju značenje kur’anskih riječi. Kur’an je knjiga nenadmašne stilske i jezičke ljepote. Najveće čudo kojim je dokazivao svoje poslanstvo Muhammed a.s. imao je upravo u Kur’anu. Njegova jezična savršenost i nenadmašna stilska ljepota naziva se idžaz i najbolji je dokaz njegova Božanskog porijekla.
„A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Bekara, 23-24) Za Kur’an se ne može kazati ni da je proza niti poezija, a ni zbirka povijesnih epizoda prijašnjih poslanika i njihovih naroda, iako od svega toga pomalo posjeduje. Kur’an je naprosto Božja Objava čiji je jezik, tekst i zvuk Božanske prirode i iznad mogućnosti ljudskog oponašanja. Zato je Kur’an nemoguće u potpunosti prevesti na bilo koji drugi jezik. Svi dosadašnji napori na tom planu predstavljaju samo pokušaje prezentiranja i približavanja značenja Kur’ana muslimanima čiji materinski jezik nije arapski. Zato su svi muslimani pozvani ovladati učenjem Kur’ana onako kako je to činio Muhammed a.s. i njegovi prvi sljedbenici.
Za potpuno razumijevanje kur’anskoga teksta, osobito onima koji ga prvi put čitaju/proučavaju, potreban je komentar određenih kur’anskih ajeta. Danas postoje brojni komentari (tefsiri) pisani unutar različitih koncepcija pristupa kur’anskom tekstu, od dominantno lingvističkih, zatim racionalističkih, tradicionalističkih, znanstvenih, pravnih, pa do mističnih/sufijskih i sl. Sve u svemu, možemo ustvrditi da su iz različitih aspekata islamski učenjaci tijekom 14. stoljeća pokušavali približiti smisao i značenje Božjih Riječi i smjestiti ih u kontekst svoga vremena. Kur’an je namijenjen svakome čovjeku, bez obzira na njegovo porijeklo, ali i mjesto i vrijeme njegova življenja. On nudi univerzalna stajališta o porijeklu čovjeka, svrsi njegova stvaranja, dobru i zlu, životu poslije smrti, raju i paklu, odnosno o budućem svijetu. Kur’an na općenit način propisuje čovjekove obveze prema Bogu, prema drugim ljudima i prema sebi samome.
On sadrži i kazivanja o prošlim narodima, njihovim usponima i padovima te nudi pouke kako budući naraštaji ne bi ponavljali greške zbog kojih su propadale civilizacije. U njemu su upute o vladanju za vladare i za obične podanika, za bogate i za siromašne, za rat i za mir, za duhovnu kulturu i za materijalno blagostanje. U njemu su sadržani i zakoni o braku, o postupcima žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu braka, o odgoju djece i postupanju prema njima, o trgovini, krivičnom, građanskom pa i međunarodnom pravu. Kur’anski stil interpretacije ima vlastitu logiku i proteže se na sva područja koja zaokupljaju ljudski duh: na područje vidljivog i nevidljivog svijeta. Otuda nemjerljiva i neiskaziva važnost Kur’ana za muslimane. Kur’an je zaglavni i zasvodni kamen islamskog života/društva, njegov ustav koji prožima sve aspekte čovjekova života. Kur’an, savršena i konačna Riječ Božja, usmeno i pismeno sačuvana još za Muhammedova a.s. života, namijenjena je cijelom čovječanstvu u svakome vremenu do kraja svijeta.
Postoji samo jedan tekst/jedna pisana verzija Kur’ana koji prihvaćaju svi muslimani: sunniti, šiiti i ostali. Kur’an sadrži 114 sura (poglavlja) i oko 6200 ajeta (stavaka). Nikada u proteklih 14. stoljeća nikakvih izmjena u tekstu Kur’ana nije bilo, niti je bilo ikakvih revizija, premda se neke riječi, zbog bogatstva narječja arapskog jezika, mogu čitati na više načina a da se pritom ne mijenja izvorno značenje. S Kur’anom se nije dogodilo ono što se dogodilo s prijašnjim Objavama. Jer ako pogledate današnju verziju Biblije, koju čitaju katolici, pravoslavni i protestanti, uvidjet ćete da je riječ o tri različite knjige Biblije. Nijedan musliman nema, niti smije imati, sumnju da je Kur’an potpuno vjerno sačuva. Musliman se rađa, živi i umire s milozvukom učenja Kur’ana. Musliman je, bio muškarac ili žena, od rođenja pa do preseljenja na vječni svijet obavijen kur’anskim učenjem. Ljubav prema Časnom Kur’anu i odanost prema njegovu nauku dužnost je svake generacije muslimana. Tako je danas, i tako će biti do Sudnjega dana.
Prvi, najvažniji i nezaobilazni izvor cjelokupnog islamskog učenja je Kur’an , Sveta knjiga muslimana.
Kur’an je vječna, autentična, doslovna Riječ Božja obavljena na arapskom jeziku posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu a.s. posredstvom meleka/anđela Objave, časnoga Džibrila a.s./Gabrijela u razdoblju od 23 godine, od 610. do 632. godine (13 godina u Meki i 10 u Medini). Muhammed a.s. nije autor ni urednik Kur’ana, niti u njemu ima išta osim Allahovih dž.š. poruka, naredbi, zabrana, savjeta, pouka, kazivanja o prošlim poslanicima.
Muhammed a.s. bio je samo primatelj Kur’ana
Muhammed a.s. bio je samo primatelj Božje Objave. Točno se zna kada, kako i gdje je spušten svaki ajet Muhammedu a.s. Svaki put kada bi od meleka Džibrila Poslanik dobio Objavu, izgovorio bi je naglas kako bi je njegovi ashabi( prijatelji Poslanika a.s) zapamtili i zapisali. Muhammed a.s. nije znao ni čitati ni pisati kada mu se počeo objavljivati Kur’an. I to je dio Božjeg plana kako nitko ne bi mogao prigovoriti da Muhammed a.s. sam piše ili sastavlja Kur’an. Od samog početka objavljivanja Kur’ana, Muhammed a.s. je imao osobne pisare. Oni su, slijedeći upute Muhammed a.s., bili dužni zapisivati svaki ajet i smjestiti ga u poglavlje koje bi melek Džibril odredio po Allahovu naređenju. Ajeti su zapisivani na svemu što je moglo poslužiti u tu svrhu: kamenim pločama, komadima kože, korama drveta, papirusu, no najviše u srcima i dušama Poslanikovih sljedbenika, ashaba, koji su riječi Objave slušali neposredno od Poslanika, pamtili ih i dalje ih širili. Zapisani ajeti postepeno su sakupljani dok nisu za vladavine prvog halife Ebu Bekra r.a. objedinjeni u jednu Knjigu – Mushaf odnosno Kur’an. Tako se dogodilo ono što je u povijesti nebeskih Knjiga jedinstveno: zapisana je svaka riječ Objave i svako njezino slovo u razdoblju poslaničke misija. Većina ashaba bili su hafizi, to jest napamet su znali integralni tekst Kur’ana. Hifz je tako i danas najsigurniji način čuvanja Kur’ana, a hafizi su bili i ostali najcjenjenije osobe među muslimanima.
Milozvučno recitiranje Kur’ana (Kurana) jako je važno u životu muslimana
Milozvučno recitiranje Kur’ana jako je važno u životu muslimana jer omogućava slušanja istinske Božje Riječi, što je ne samo religijski, već i umjetnički doživljaj kojim započinju sve svečanosti u islamskoj zajednici. Svako slovo, svaki znak i glas te cjelokupan sadržaj Kur’ana svet je za muslimane. Iz tog razloga mnogi muslimani, koji nisu Arapi i koji ne znaju ni govoriti ni pisati arapski, ganuti su kada slušaju učenje Kur’ana. U milozvuku Allahove Riječi leži Božja snaga koja dotiče dubinu muslimanske duše i izaziva suze i učaču i slušatelju, čak i ako ne razumiju značenje kur’anskih riječi. Kur’an je knjiga nenadmašne stilske i jezičke ljepote. Najveće čudo kojim je dokazivao svoje poslanstvo Muhammed a.s. imao je upravo u Kur’anu. Njegova jezična savršenost i nenadmašna stilska ljepota naziva se idžaz i najbolji je dokaz njegova Božanskog porijekla.
„A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Bekara, 23-24) Za Kur’an se ne može kazati ni da je proza niti poezija, a ni zbirka povijesnih epizoda prijašnjih poslanika i njihovih naroda, iako od svega toga pomalo posjeduje. Kur’an je naprosto Božja Objava čiji je jezik, tekst i zvuk Božanske prirode i iznad mogućnosti ljudskog oponašanja. Zato je Kur’an nemoguće u potpunosti prevesti na bilo koji drugi jezik. Svi dosadašnji napori na tom planu predstavljaju samo pokušaje prezentiranja i približavanja značenja Kur’ana muslimanima čiji materinski jezik nije arapski. Zato su svi muslimani pozvani ovladati učenjem Kur’ana onako kako je to činio Muhammed a.s. i njegovi prvi sljedbenici.
Za potpuno razumijevanje kur’anskoga teksta, osobito onima koji ga prvi put čitaju/proučavaju, potreban je komentar određenih kur’anskih ajeta. Danas postoje brojni komentari (tefsiri) pisani unutar različitih koncepcija pristupa kur’anskom tekstu, od dominantno lingvističkih, zatim racionalističkih, tradicionalističkih, znanstvenih, pravnih, pa do mističnih/sufijskih i sl. Sve u svemu, možemo ustvrditi da su iz različitih aspekata islamski učenjaci tijekom 14. stoljeća pokušavali približiti smisao i značenje Božjih Riječi i smjestiti ih u kontekst svoga vremena. Kur’an je namijenjen svakome čovjeku, bez obzira na njegovo porijeklo, ali i mjesto i vrijeme njegova življenja. On nudi univerzalna stajališta o porijeklu čovjeka, svrsi njegova stvaranja, dobru i zlu, životu poslije smrti, raju i paklu, odnosno o budućem svijetu. Kur’an na općenit način propisuje čovjekove obveze prema Bogu, prema drugim ljudima i prema sebi samome.
On sadrži i kazivanja o prošlim narodima, njihovim usponima i padovima te nudi pouke kako budući naraštaji ne bi ponavljali greške zbog kojih su propadale civilizacije. U njemu su upute o vladanju za vladare i za obične podanika, za bogate i za siromašne, za rat i za mir, za duhovnu kulturu i za materijalno blagostanje. U njemu su sadržani i zakoni o braku, o postupcima žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu braka, o odgoju djece i postupanju prema njima, o trgovini, krivičnom, građanskom pa i međunarodnom pravu. Kur’anski stil interpretacije ima vlastitu logiku i proteže se na sva područja koja zaokupljaju ljudski duh: na područje vidljivog i nevidljivog svijeta. Otuda nemjerljiva i neiskaziva važnost Kur’ana za muslimane. Kur’an je zaglavni i zasvodni kamen islamskog života/društva, njegov ustav koji prožima sve aspekte čovjekova života. Kur’an, savršena i konačna Riječ Božja, usmeno i pismeno sačuvana još za Muhammedova a.s. života, namijenjena je cijelom čovječanstvu u svakome vremenu do kraja svijeta.
Postoji samo jedan tekst/jedna pisana verzija Kur’ana koji prihvaćaju svi muslimani: sunniti, šiiti i ostali. Kur’an sadrži 114 sura (poglavlja) i oko 6200 ajeta (stavaka). Nikada u proteklih 14. stoljeća nikakvih izmjena u tekstu Kur’ana nije bilo, niti je bilo ikakvih revizija, premda se neke riječi, zbog bogatstva narječja arapskog jezika, mogu čitati na više načina a da se pritom ne mijenja izvorno značenje. S Kur’anom se nije dogodilo ono što se dogodilo s prijašnjim Objavama. Jer ako pogledate današnju verziju Biblije, koju čitaju katolici, pravoslavni i protestanti, uvidjet ćete da je riječ o tri različite knjige Biblije. Nijedan musliman nema, niti smije imati, sumnju da je Kur’an potpuno vjerno sačuva. Musliman se rađa, živi i umire s milozvukom učenja Kur’ana. Musliman je, bio muškarac ili žena, od rođenja pa do preseljenja na vječni svijet obavijen kur’anskim učenjem. Ljubav prema Časnom Kur’anu i odanost prema njegovu nauku dužnost je svake generacije muslimana. Tako je danas, i tako će biti do Sudnjega dana.