Literatura Najvažniji izvor islama!

Što je to Kur’an (Kuran)?

Prvi, najvažniji i nezaobilazni izvor cjelokupnog islamskog učenja je Kur’an , Sveta knjiga muslimana.

Kur’an je vječna, autentična, doslovna Riječ Božja obavljena na arapskom jeziku posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu a.s. posredstvom meleka/anđela Objave, časnoga Džibrila a.s./Gabrijela u razdoblju od 23 godine, od 610. do 632. godine (13 godina u Meki i 10 u Medini). Muhammed a.s. nije autor ni urednik Kur’ana, niti u njemu ima išta osim Allahovih dž.š. poruka, naredbi, zabrana, savjeta, pouka, kazivanja o prošlim poslanicima.
Muhammed a.s. bio je samo primatelj Kur’ana

Muhammed a.s. bio je samo primatelj Božje Objave. Točno se zna kada, kako i gdje je spušten svaki ajet Muhammedu a.s. Svaki put kada bi od meleka Džibrila Poslanik dobio Objavu, izgovorio bi je naglas kako bi je njegovi ashabi( prijatelji Poslanika a.s) zapamtili i zapisali. Muhammed a.s. nije znao ni čitati ni pisati kada mu se počeo objavljivati Kur’an. I to je dio Božjeg plana kako nitko ne bi mogao prigovoriti da Muhammed a.s. sam piše ili sastavlja Kur’an. Od samog početka objavljivanja Kur’ana, Muhammed a.s. je imao osobne pisare. Oni su, slijedeći upute Muhammed a.s., bili dužni zapisivati svaki ajet i smjestiti ga u poglavlje koje bi melek Džibril odredio po Allahovu naređenju. Ajeti su zapisivani na svemu što je moglo poslužiti u tu svrhu: kamenim pločama, komadima kože, korama drveta, papirusu, no najviše u srcima i dušama Poslanikovih sljedbenika, ashaba, koji su riječi Objave slušali neposredno od Poslanika, pamtili ih i dalje ih širili. Zapisani ajeti postepeno su sakupljani dok nisu za vladavine prvog halife Ebu Bekra r.a. objedinjeni u jednu Knjigu – Mushaf odnosno Kur’an. Tako se dogodilo ono što je u povijesti nebeskih Knjiga jedinstveno: zapisana je svaka riječ Objave i svako njezino slovo u razdoblju poslaničke misija. Većina ashaba bili su hafizi, to jest napamet su znali integralni tekst Kur’ana. Hifz je tako i danas najsigurniji način čuvanja Kur’ana, a hafizi su bili i ostali najcjenjenije osobe među muslimanima.
Milozvučno recitiranje Kur’ana (Kurana) jako je važno u životu muslimana

Milozvučno recitiranje Kur’ana jako je važno u životu muslimana jer omogućava slušanja istinske Božje Riječi, što je ne samo religijski, već i umjetnički doživljaj kojim započinju sve svečanosti u islamskoj zajednici. Svako slovo, svaki znak i glas te cjelokupan sadržaj Kur’ana svet je za muslimane. Iz tog razloga mnogi muslimani, koji nisu Arapi i koji ne znaju ni govoriti ni pisati arapski, ganuti su kada slušaju učenje Kur’ana. U milozvuku Allahove Riječi leži Božja snaga koja dotiče dubinu muslimanske duše i izaziva suze i učaču i slušatelju, čak i ako ne razumiju značenje kur’anskih riječi. Kur’an je knjiga nenadmašne stilske i jezičke ljepote. Najveće čudo kojim je dokazivao svoje poslanstvo Muhammed a.s. imao je upravo u Kur’anu. Njegova jezična savršenost i nenadmašna stilska ljepota naziva se idžaz i najbolji je dokaz njegova Božanskog porijekla.

„A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Bekara, 23-24) Za Kur’an se ne može kazati ni da je proza niti poezija, a ni zbirka povijesnih epizoda prijašnjih poslanika i njihovih naroda, iako od svega toga pomalo posjeduje. Kur’an je naprosto Božja Objava čiji je jezik, tekst i zvuk Božanske prirode i iznad mogućnosti ljudskog oponašanja. Zato je Kur’an nemoguće u potpunosti prevesti na bilo koji drugi jezik. Svi dosadašnji napori na tom planu predstavljaju samo pokušaje prezentiranja i približavanja značenja Kur’ana muslimanima čiji materinski jezik nije arapski. Zato su svi muslimani pozvani ovladati učenjem Kur’ana onako kako je to činio Muhammed a.s. i njegovi prvi sljedbenici.

Za potpuno razumijevanje kur’anskoga teksta, osobito onima koji ga prvi put čitaju/proučavaju, potreban je komentar određenih kur’anskih ajeta. Danas postoje brojni komentari (tefsiri) pisani unutar različitih koncepcija pristupa kur’anskom tekstu, od dominantno lingvističkih, zatim racionalističkih, tradicionalističkih, znanstvenih, pravnih, pa do mističnih/sufijskih i sl. Sve u svemu, možemo ustvrditi da su iz različitih aspekata islamski učenjaci tijekom 14. stoljeća pokušavali približiti smisao i značenje Božjih Riječi i smjestiti ih u kontekst svoga vremena. Kur’an je namijenjen svakome čovjeku, bez obzira na njegovo porijeklo, ali i mjesto i vrijeme njegova življenja. On nudi univerzalna stajališta o porijeklu čovjeka, svrsi njegova stvaranja, dobru i zlu, životu poslije smrti, raju i paklu, odnosno o budućem svijetu. Kur’an na općenit način propisuje čovjekove obveze prema Bogu, prema drugim ljudima i prema sebi samome.

On sadrži i kazivanja o prošlim narodima, njihovim usponima i padovima te nudi pouke kako budući naraštaji ne bi ponavljali greške zbog kojih su propadale civilizacije. U njemu su upute o vladanju za vladare i za obične podanika, za bogate i za siromašne, za rat i za mir, za duhovnu kulturu i za materijalno blagostanje. U njemu su sadržani i zakoni o braku, o postupcima žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu braka, o odgoju djece i postupanju prema njima, o trgovini, krivičnom, građanskom pa i međunarodnom pravu. Kur’anski stil interpretacije ima vlastitu logiku i proteže se na sva područja koja zaokupljaju ljudski duh: na područje vidljivog i nevidljivog svijeta. Otuda nemjerljiva i neiskaziva važnost Kur’ana za muslimane. Kur’an je zaglavni i zasvodni kamen islamskog života/društva, njegov ustav koji prožima sve aspekte čovjekova života. Kur’an, savršena i konačna Riječ Božja, usmeno i pismeno sačuvana još za Muhammedova a.s. života, namijenjena je cijelom čovječanstvu u svakome vremenu do kraja svijeta.

Postoji samo jedan tekst/jedna pisana verzija Kur’ana koji prihvaćaju svi muslimani: sunniti, šiiti i ostali. Kur’an sadrži 114 sura (poglavlja) i oko 6200 ajeta (stavaka). Nikada u proteklih 14. stoljeća nikakvih izmjena u tekstu Kur’ana nije bilo, niti je bilo ikakvih revizija, premda se neke riječi, zbog bogatstva narječja arapskog jezika, mogu čitati na više načina a da se pritom ne mijenja izvorno značenje. S Kur’anom se nije dogodilo ono što se dogodilo s prijašnjim Objavama. Jer ako pogledate današnju verziju Biblije, koju čitaju katolici, pravoslavni i protestanti, uvidjet ćete da je riječ o tri različite knjige Biblije. Nijedan musliman nema, niti smije imati, sumnju da je Kur’an potpuno vjerno sačuva. Musliman se rađa, živi i umire s milozvukom učenja Kur’ana. Musliman je, bio muškarac ili žena, od rođenja pa do preseljenja na vječni svijet obavijen kur’anskim učenjem. Ljubav prema Časnom Kur’anu i odanost prema njegovu nauku dužnost je svake generacije muslimana. Tako je danas, i tako će biti do Sudnjega dana.​

Kur’an o Kur’anu (izabrani ajeti)

Kur’an (u našem jeziku ljudi iz ne znanja često pišu “Kuran“) – prvo i najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove Objave namijenjene cijelom čovječanstvu. „Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.“ (El-Isra´, 9)

Kitab – u značenju Knjiga (zapisana Objava, sakupljena u jednu zbirku – Mushaf). „Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?“ (El– Enbija, 10)

Furkan – Ono (Knjiga) što rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dopušteno od nedopuštenog. „Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.“ (El-Furkan, 1)

Tenzil – Spuštanje, Objava. Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem. „I Ku´ran je sigurno objava Gospodara svjetova.“ (Eš– Šu´ara´, 192)

Zikr – Opomena, Knjiga koja opominje i budi svijest. „Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!“ (El– Hidžr, 9)

Huda, Bejjinat, Furkan – Uputa, Jasan dokaz, Putokaz svim ljudima, Knjiga koja sadrži neoborive argumente. „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla…“ (El-Bekara, 185)

Nur – Svjetlo, svjetlo upute i jasnoga puta nasuprot tminama i mraku zabluda. „O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.“ (En– Nisa´, 174)

Mev’iza – Knjiga savjeta i preporuka. „To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.“ (Ali Imran, 139)

Tezkiret – Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istine i vrijednosti i drži mu svijest stalno budnom prema istinama. „Ovo je pouka, po ko hoće držat će se puta koji Gospodaru Njegovu vodi.“ (El-Insan, 29)

Belag – Knjiga saopćenja, obavještavanja. „Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku.“ (Ibrahim, 52)

Nezir – Knjiga opomena. „Vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.“ (Fussilet, 4)

Bušra – Knjiga radosnih nagovještaja. „Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju.“ (En-Neml, 2)

Milost – Knjiga u kojoj je nagoviještena i ukazana Allahova milost čovjeku. „Ovaj Ku´ran je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.“ (El-Džasije, 20)

Blagoslovljena – mubarek knjiga. „Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“

Šifa´ – Lijek za ono što je u grudima ljudi. „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (El-Isra´,82)

„A objavljuje mi se ovaj Kur’an da upozorim vas i svakog do koga dopre.“ (El-En´am, 19)

„Osim Allaha niko nikada ne bi mogao sačiniti ovaj Kur’an.“ (Junus, 37)

„Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.’ Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje.“ (El-Isra´, 88-89)

„U ovom Kur’anu smo čovječanstvu precizno naveli od svega primjer.“ (El– Kehf, 54)

„Oni kojima smo dali Knjigu, istinski je iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju.“ (El– Bekare, 121)

„U Knjizi nismo ništa propustili niti pretjerali.“ (El-En´am, 38)

„I spustili smo ti Knjigu kao objašnjenje svih stvari.“ (En-Nahl, 89)

„Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allaha je – on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!“ (Junus, 37)

„Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.“ (Ez-Zumer, 23)

„Reci: ‘Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od istine?’ Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?“ (El-Fusilet, 52-53)​