Pet velikih blagodati

Blagodati koje čovjek uživa nebrojene su. Neke su vidljive i poznate, a neke nevidljive i skrivene. Sklad čovjekovog tijela, razlikovanje dozvoljenog od zabranjenog, dobra od zla, raznovrsnost ishrane i mnogo toga drugog jesu blagodati koje nam je Allah, dželle šanuhu, dao na ovom svijetu.

Mnogo je ajeta u kojima Allah ukazuje na Svoje blagodati prema ljudima. U jednom od njih kaže: ”I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, i na njima, i na lađama se vozite.” (El-Mu'minun, 21-22)

Velika Allahova blagodat jeste i voda koju pijemo, a koju nam Allah iz dubine zemljine izvodi. Nezaobilazno je spomenuti blagodat odjeće i kuća u kojima boravimo i u kojim se lagodno i bezbjedno osjećamo. Uzvišeni kaže: ”Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše.” (En-Nahl, 80.)

Ako su šatori nekad bili blagodat, onda je daleko veća blagodat u toplim i ugodnim kućama i vilama. Šta tek reći za toplu vodu u kuhinjama i kupaonicama?! Šta reći za automobile koje vozimo ili avione kojima velike razdaljine u kratkom vremenskom razmaku prevaljujemo?! Uopćeno rečeno, Allahove blagodati veće su od toga da se mogu pobrojati ili obuhvatiti. On Uzvišeni kaže: ”…i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.” (Ibrahim, 34.)

Naše supruge i porod koji imamo od njih velika je blagodat za koju Allah kaže: ”Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje.” (En-Nahl, 72.)

Svrha i mudrost ovolikog broja blagodati jeste da ljudi zahvaljuju Darovatelju i da Mu se potpuno pokore i nikoga Mu kao druga ne pripisuju. Samo na taj način čovjek će se spasiti i blagodati će trajati: ”I kada je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti”’ (Ibrahim, 7.).

Nema zahvale ako ona u sebi ne bude sadržala tri stvari: priznanje da su blagodati od Plemenitog Darovatelja, njihovo korištenje u onome što Allah voli i što je čovjeku stavio u obavezu, i govor o tim blagodatima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je zašto toliko bdije noću (u noćnom namazu), kada su mu oprošteni prethodni i budući grijesi, pa je rekao: ”Zar da ne zahvaljujem Allahu.” Najveća blagodat je svakako vjera islam. Bez nje bi vladao nered, kako u privatnoj tako u javnoj sferi.​

U Kur’anu Časnome objavljena je i obznanjena velika istina: I ako biste blagodati Allahove brojali, ne biste ih nabrojali! (Ibrahim, 34) I, doista, svakoj pametnoj i razumom obdarenoj osobi jasno je da su Božije blagodati ljudima neizmjerne, beskrajne i neizbrojive. Odakle god počeli da ih zbrajamo, naići ćemo na njihov beskraj: u čovjeku i njegovoj duhovnoj i fizičkoj konstituciji, u strukturi Univerzima, u prirodnim fenomenima, biološkim sistemima, društvenim odnosima itd. Jednom riječju, u cjelokupnom postojanju mi stojimo pred čudesnim beskrajem ili mozaikom Božijih blagodati koje, eto, ne možemo čak ni izbrojati!

Spoznaja ove krupne činjenice tjera na neizbježno pitanje odnosa ili korištenja neizbrojnih blagodati koje su nam date na ovome svijetu. U prvom redu od čovjeka se traži da prizna ono što mu je sasvim očigledno i sa čime i(li) pomoću čega, zapravo, i živi kao biće, tj. da prizna postojanje neizbrojivih Božijih blagodati. I na drugom mjestu, od njega se traži da zahvaljuje Stvoritelju na nebrojenim darovima tako što će ih koristiti na plemenit, dobronamjeran, human i općekoristan način. Dakle, od čovjeka se ne traži ništa previše, samo ove dvije osnovne stvari: priznanje i zahvaljivanje. Zar je to mnogo?!
Ni’meh, nimet

Arapska riječ za blagodat (el-munne) je ni’metun ili ni’meh (kao i riječ: na’mā’; riječ na’meh označava blagostanje, raskoš). Riječ ni’meh može značiti i māl (imetak), na primjer kaže se: Fulānun vāsi’u n-ni’meh, u značenju: “Taj i taj ima mnogo imetka.” Iz ove etimologije vidljivo je da se imetak ubraja u blagodati. U našem jeziku se arapska riječ ni’meh udomaćila kao nimet (mn. nimeti; izgovara se da dugim ī na prvom slogu).
Nimeti u Kur’anu

U Kur’anu se suglasnički korijen n-‘-m, odakle je derivirana imenice ni’meh, pojavljuje stotinu četrdeset četiri puta u svojim različitim glagolskim i imeničkim varijacijama. Nas ovdje, dakako, isključivo zanima riječ ni’metun ili ni’meh, koja se, u samo ove svoje dvije forme: ni’metun i ni’metin, spominje na trideset četiri mjesta u Kur’anu (v. više: Abdulbaki, El-Mu’džemu l-mufehres, 801–802).

Prema komentatorima Kur’ana, ova riječ ima deset kontekstualnih značenja u kur’anskome tekstu. U pitanju su sljedeća značenja (prema: Ibnu l-Dževzi, Nuzhetu l-e‘ajuni n-nevāzir…, 289–90):
​

Ova semantička raskoš riječi ni’met u Kur’anu naznačava i ukazuje na to neizbrojivo i nepregledno polje blagodati ovoga svijeta. Iz ovog širokog semantičkog polja uočavamo opseg blagodati: od fizičkih do duhovnih ili, drugim riječima, od dunjalučkih do ahiretskih. Prema tome, blagodat je udoban život, blagodat je sloboda, blagodatje vjera, blagodat je Kur’an, blagodat je poslanstvo Muhammeda, a.s., blagodat je islam.​

Pet blagodati

U jednom hadisu onaj kome je data “punina riječi” posebno je istakao ili naglasio pet blagodati. Naime, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., savjetujući jednog čovjeka rekao: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.” (Hakim, Mustedrek, 7846, 4/341)

U samom ovom hadisu, opet, postoji specificiranje, jer ova peta spomenuta blagodat, “život prije smrti”, sâma po sebi uključuje sve prethodne. Ali, budući da se prije nje eksplicitno spominju još četiri blagodati: mladost, zdravlje, bogatstvo i slobodno vrijeme – to govori o njihovoj velikoj važnosti i značaju za ljude te da im je potrebno obratiti posebnu pažnju, kako se to, uostalom, razumije s početka hadisa: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet!”

Prije nego što ukratko prokomentiramo svaku od blagodati spomenutih u rečenom hadisu, recimo i to da ovaj hadis bilježi Hakim u svome Mustedreku (7846) za koga kaže: “Ovo je sahih (vjerodostojan) hadis prema uvjetima dvojice šejhova, tj. Buharija i Muslima, a oni ga nisu zabilježili.” Također, ovaj hadis još bilježe: Ibn Ebi Šejbe (34319), Kuda’i u djelu Musnedu š-šihāb (729) i Albani u djelu Sahīhi l-džāmi‘ (1077), koji ga smatra sahihom. Kao sahih bilježi se i u djelu: et-Tergīb ve t-Terhīb (3355).

Mladost

Prva blagodat koja se spominje u navedenom hadisu jeste mladost (šebāb). Mladost je, doista, proljeće života i najljepše životno doba, ali uvijek treba imati na umu da nakon proljeća sigurno dolazi ljeto i jesen. Drugim riječima, mladost ne traje vječno, odnosno brzo prolazi, kao i čitav život. Da, mladost jeste vrijeme snage, energije, snova, želja, odluka, nastojanja, podviga – ali i velikih iskušenja i, nažalost, čestih posrtaja, neobjašnjive ljenosti i kobnih grešaka – i zato nas naš Poslanik, a.s., savjetuje da mladost iskoristimo na najbolji mogući način, prije jesenje starosti. Jer u periodu mladosti učimo, studiramo, zasnivamo bračnu i porodičnu zajednicu, stječemo radno iskustvo i prijatelje, biramo društvo i mnogo toga drugoga što ima itekako veliki i počesto presudan utjecaj na ostatak naših života. Zato se u jednoj drevnoj mudrosti kaže: “Radi u mladosti da bi u starosti mogao uživati plodove svoga rada!” Zbog svega ovoga, čednost, pobožnost i Bogobojaznost mladih ljudi ima poseban značaj kao i utjecaj na druge. Prisjetimo se samo onoga hadisa u kome se kaže da će na Sudnjem danu u Allahovom hladu, između onih sedam osoba, biti i ‘mladić koji je odrastao u pokornosti uzvišenom Allahu’” (Buhari, 1423).

Našoj omladini koja svoju mladost proživljava u složenoj i teškoj društvenoj i ekonomskoj situaciji u kojoj se trenutno nalazi naša domovina preporučujem sljedeće: (a) kad vam neko vaših godina kaže: “Ne mogu”, recite mu: “Pokušaj!”; (b) kada vam neko kaže: “Ne znam”, odgovorite mu: “Nauči!”; i (c) kada vam neko kaže: “Nemoguće”, kažite mu: “Probaj!”

Zdravlje

Druga velika blagodat jeste zdravlje (sihha), koje smo dužni čuvati. Zapravo, zdravlje je nešto najdragocjenije što nam je uzvišeni Allah darovao poslije imana (vjerovanja), jer bez zdravlja nije moguće u potpunosti biti pokoran Njemu uzvišenom i činiti dobra djela. I otuda je nužno da u stanju zdravlja činimo što više dobrih djela, tj. da ga iskoristimo, shodno gornjem hadisu, “prije bolesti” (kable sekamik). Božiji Poslanik, a.s., u više svojih hadisa istakao je veliku važnost zdravlja, podstičući svoje sljedbenike na traženje blagodati zdravlja od uzvišenog Allaha. Na primjer, Poslanik, a.s., rekao je: “Tražite od Allaha oprost i zdravlje, jer nakon čvrstog vjerovanja nikome neće biti dato ništa bolje od zdravlja” (Nesa’i i Tirmizi). Neki beduin je pitao Allahovoga Poslanika, a.s.: “Allahov Poslaniče, šta da tražim od Allaha nakon namaza? Pa mu je on odgovorio: “Traži zdravlje” (Tirmizi i Ahmed).

Po(r)uka hadisa, ukratko, glasila bi: Ako si sada zdrav, iskoristi svoje zdravlje i čini ono što je korisno drugima, tj. ono što će tebi koristiti kada zdravlje izgubiš i dođe bolest!​

Bogatstvo

Slijedeća velika blagodat data ljudima je bogatstvo (ginā’). Bogatstvo se prvo troši na one obavezne dužnosti, kao što su izdržavanje porodice, zekat i hadždž. Zatim, ako je osoba u mogućnosti, u dobrovoljne ili humanitarne svrhe, poput davanje sadake, pomaganja jetima, potrebnih, raseljenih, bolesnih itd.

Poslanikova, a.s., (o)poruka otprilike je sljedeća: Ako si bogat, svoje bogatstvo troši u hajr i pomaži one koji su siromašni, jer će ti to biti zaliha u slučaju siromaštva, pa kao što si ti pomagao druge, tako će i drugi tebe pomagati!

Slobodno vrijeme

Slobodno vrijeme (feragake) je sljedeća Božija blagodat spomenuta u hadisu. Vremenom se, kao što znamo, Uzvišeni kune u Svojoj časnoj Knjizi, jer je ono jako važna činjenica u životima ljudi. Vrijeme neumitno prolazi i za njega polaže račun. Svaki tren, svaka sekunda vremena ima svoju važnost i predstavlja dragocjenost, i zato Vjerovjesnik, a.s., preporučuje da se vrijeme, tj. slobodno vrijeme iskoristi prije zauzetosti (kable šuglike). Dakle, iskoristi priliku slobodnog vremena i radi za ono što će ti koristiti kada budeš zauzet!

Evo nekoliko misli naših prethodnika o vrijednosti vremena i odnosu prema toj blagodati:

Hasan el-Basri je govorio: “Zapamtio sam ljude koji su više brinuli o vremenu nego vi o dinarima i dirhemima.”

Ibnul-Kajjim el-Dževzi rekao je: “Najbolje i najkorisnije razmišljanje je razmišljanje o važnosti vremena u ljudskom životu. Znalac je onaj ko je spoznao vrijednost vremena, jer onaj ko upropasti vrijeme taj je upropastio sva njegova dobra. Zato što su sva dobra svijeta povezana s vremenom, i onaj ko izgubi vrijeme, on dobrote za kojima čezne nikad dostići neće.”

Život

Već smo istakli da ova peta blagodat, život (hajāt), u sebi sadrži sve prethodno spomenute blagodati. Kao da je Božiji Poslanik, a.s., htio ukratko kazati: Ljudi, iskoristite život prije smrti! Kao komentar ovom dijelu hadisa, odnosno hadisa u cjelini, najbolje je navesti drugi hadis koji na najljepši način objašnjava (mubejjin) ovo što smo do sada naveli. Naime, Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Neće se čovjek pomjeriti sa svoga mjesta na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari: za život u šta ga je potrošio, za mladost kako ju je proveo, za znanje šta je uradio sa njim i za imetak, kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio”(Tirmizi, 2417). Kao što primjećujemo, ovdje se dodaje i znanje kao posebna blagodat za koju će čovjek biti pitan.
Požuriti s činjenjem dobra

Nekoliko se zaključaka nadaje nakon navođenja i komentiranja predmetnog hadisa. Mi ćemo se ograničiti samo na dva. Prvi se odnosi na činjenicu koju nam život i iskustvo potvrđuju, a to je da većina ljudi, nažalost, upropaštava ovih pet blagodati. Jednostavno, većina ljudi – o, žalosti! – nemarna je spram onoga što će im koristiti nakon smrti. Drugi zaključak je taj da nas ovaj hadis podstiče, tj. požuruje na činjenje dobrih djela. Otuda se on može promatrati kao komentar onim kur’anskim ajetima u kojima se to također ističe. Na primjer, u Kur’anu se veli: I požurite oprostu od Gospodara vašega i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pripremljenim za Bogobojazne! (Ali Imran, 133); …oni hitaju ka hajratima, i radi njih druge pretječu (el-Mu’minun, 61). Zato Uzvišeni pohvaljuje one koji hitaju ka hajratima, dobrim djelima i ita‘atu (pokornosti): I oni prvi, uvijek prvi! / Oni su Allahu bliski (el-Vaki‘a, 10–11).​