- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 767
- Reakcije
- 112
- Točke
- 5,156
Nije uslov da bi liječenje Kur’anom bilo uspješno da osoba koja se liječi bude musliman, jer je učenje Kur’ana prilikom šerijatske rukje lijek za sve ljude muslimane i nemuslimane. Ovo potvrđuje vjerodostojna predaja u kojoj je jedan od ashaba (drugova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) učenjem Fatihe (sure iz Kur’ana) izliječio nemuslimana od ujeda škorpiona.
Ono što je problem u slučaju kada osoba koja se liječi Kur’anom nije musliman je to što džini (koji djeluju na ljude preko sihra, šejtanskog dodira ili uroka) imaju olakšan pristup onima koji ne praktikuju islamski način života (klanjanje, post, ostavljanje bluda, alkohola i sve ono što jedan musliman treba da radi u svom svakodnevnom životu).
Naravno, isti je slučaj i sa onima koji se deklarišu kao muslimani ali u svom životu ne praktikuju islamski način života.
Učio sam rukju ( seansu skidanja crne magije ), mnogim nemuslimanima , koji su bili izvarani od raznoraznih hodža zapisničara,raznih nana i baba,koji su im uzeli basnoslovne svote novce,a prodavali su im samo maglu i šuplju priču,čak šta više i pogoršali su im zdravstveno stanje.Ali kad je osoba pod udarom crne magije hvata se i za najmanju slamku,ma koliko ona lažno izgledala,ne pita za cijenu,i tad na scenu nastupaju ovi predatori,koji znaju lijepo upakovati svoju laž u celufan tobožnje istine,pa spominju cifre od nekoliko hiljada eura za kojekakve zapise trave,tekućine koje izgledaju i mirišu na povraćotinu,a mnogi se na žalost pecaju na tu udicu.
Ali opet,Bog ih svojom milošću,nadahne da dođu do onih osoba koji ispravno liječe Kur’anom,iskrenih Allahovih robova,kojima je stalo da pomognu insanu, ma koje vjere bio,u nevolji.Zbog ispravnih liječnika Kur’anom,mnogo nemuslimana je počelo cijeniti i poštovati Islam.
ŠTA JE RUKJA I MOŽE LI SE RUKJA UČITI NEMUSLIMANIMA?
Ispravna i sunnetom potvrđena, šerijatska rukja jest splet učenja ajeta iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa nekoj oboljeloj osobi. Zamislimo da je Kur’an apoteka u kojoj se nalazi preko šest hiljada medikamenata; svaki lijek ima svoju svrhu protiv bolesti koju liječi. Tako, naprimjer, oni koji imaju glavobolju, neće uzeti lijek protiv bola u želucu, već lijek protiv glavobolje. Rukja je, može se slobodno reći, ustvari ciljano učenje određenih ajeta i vjerodostojnih dova na koje posebno brzo reagiraju džini i koji najefikasnije liječe oboljele od džina i džinskih bolesti.
Sve ostale pojave na koje nailazimo i kojima se pomažu različiti učači rukje naknadno su pridošle, ili prikačene kao posljedica, možda i stoljetnoga, eksperimentisanja pri liječenju od džinskih bolesti i džinskih upada u čovjekov organizam. Neke od ovih metoda su se pokazale korisnima a neke beskorisnima, ili pak štetnim pa samim tim i zabranjenim.
Učenje ezana je efikasno kako bi se oboljeli “dozvao sebi” na kraju rukje, s obzirom da šejtan (prema vjerodostojnim hadisima) bježi od ezana, a što, s druge strane, opušta oboljelog i vraća ga u svjesno stanje, ukoliko je džinsko djelovanje uslijedilo na glavu i pomućivanje razuma.
Pljuckanje u lice oboljeloga, bez korištenja pljuvačke, uglavnom se koristi samo simbolično, kako bi se isprovocirao ili zastrašio džin koji dah učača rukje doživljava kao gađenje koje ga guši i otežava mu disanje, posebno ako učač posti, bilo da je post u ramazanu, bilo da je dobrovoljni post, i uči Kur’an. Pljuckanje u lice oboljeloga s izbacivanjem pljuvačke je nezdravo, zbog prenošenja eventualnih zaraza i bolesti, pa je, s toga, zabranjeno a i veoma je nepristojno.
Udaranje prilikom rukje spada u primjenu sile protiv džina i mnogo je diskutabilno, jer je sam pojam udaranja jako širok. Poslanik a. s. udarao je ashaba kojem je učio rukju. Zabilježio je Ibn Madže u svojim Sunnenima, s pouzdanim lancem prenosilaca od Osmana ibni ebi-l- Asa, da je bio Poslanikov namjesnik u Taifu pa se požalio Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga ezijete i bihuzure šejtani, na što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da sjedne ispred njega, te je on sjeo na svoje tetive, a onda ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario dlanom po prsima i tri puta ponovio: “Uhrudž, aduvallah!” (“Iziđi, Allahov neprijatelju!”).
Ovo je jedino potvrđeno od Muhammeda alejhisselam. Udaranjem se džini zastrašuju i želi se izazvati dodatni fizički bol jer se oni, nakon što uđu u tijelo, skrivaju ispod kože, u venama, u mišićima, pa i u kostima, vješto kružeći ljudskim tijelom.
Ono što je problem u slučaju kada osoba koja se liječi Kur’anom nije musliman je to što džini (koji djeluju na ljude preko sihra, šejtanskog dodira ili uroka) imaju olakšan pristup onima koji ne praktikuju islamski način života (klanjanje, post, ostavljanje bluda, alkohola i sve ono što jedan musliman treba da radi u svom svakodnevnom životu).
Naravno, isti je slučaj i sa onima koji se deklarišu kao muslimani ali u svom životu ne praktikuju islamski način života.
Učio sam rukju ( seansu skidanja crne magije ), mnogim nemuslimanima , koji su bili izvarani od raznoraznih hodža zapisničara,raznih nana i baba,koji su im uzeli basnoslovne svote novce,a prodavali su im samo maglu i šuplju priču,čak šta više i pogoršali su im zdravstveno stanje.Ali kad je osoba pod udarom crne magije hvata se i za najmanju slamku,ma koliko ona lažno izgledala,ne pita za cijenu,i tad na scenu nastupaju ovi predatori,koji znaju lijepo upakovati svoju laž u celufan tobožnje istine,pa spominju cifre od nekoliko hiljada eura za kojekakve zapise trave,tekućine koje izgledaju i mirišu na povraćotinu,a mnogi se na žalost pecaju na tu udicu.
Ali opet,Bog ih svojom milošću,nadahne da dođu do onih osoba koji ispravno liječe Kur’anom,iskrenih Allahovih robova,kojima je stalo da pomognu insanu, ma koje vjere bio,u nevolji.Zbog ispravnih liječnika Kur’anom,mnogo nemuslimana je počelo cijeniti i poštovati Islam.
ŠTA JE RUKJA I MOŽE LI SE RUKJA UČITI NEMUSLIMANIMA?
Ispravna i sunnetom potvrđena, šerijatska rukja jest splet učenja ajeta iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa nekoj oboljeloj osobi. Zamislimo da je Kur’an apoteka u kojoj se nalazi preko šest hiljada medikamenata; svaki lijek ima svoju svrhu protiv bolesti koju liječi. Tako, naprimjer, oni koji imaju glavobolju, neće uzeti lijek protiv bola u želucu, već lijek protiv glavobolje. Rukja je, može se slobodno reći, ustvari ciljano učenje određenih ajeta i vjerodostojnih dova na koje posebno brzo reagiraju džini i koji najefikasnije liječe oboljele od džina i džinskih bolesti.
Sve ostale pojave na koje nailazimo i kojima se pomažu različiti učači rukje naknadno su pridošle, ili prikačene kao posljedica, možda i stoljetnoga, eksperimentisanja pri liječenju od džinskih bolesti i džinskih upada u čovjekov organizam. Neke od ovih metoda su se pokazale korisnima a neke beskorisnima, ili pak štetnim pa samim tim i zabranjenim.
Učenje ezana je efikasno kako bi se oboljeli “dozvao sebi” na kraju rukje, s obzirom da šejtan (prema vjerodostojnim hadisima) bježi od ezana, a što, s druge strane, opušta oboljelog i vraća ga u svjesno stanje, ukoliko je džinsko djelovanje uslijedilo na glavu i pomućivanje razuma.
Pljuckanje u lice oboljeloga, bez korištenja pljuvačke, uglavnom se koristi samo simbolično, kako bi se isprovocirao ili zastrašio džin koji dah učača rukje doživljava kao gađenje koje ga guši i otežava mu disanje, posebno ako učač posti, bilo da je post u ramazanu, bilo da je dobrovoljni post, i uči Kur’an. Pljuckanje u lice oboljeloga s izbacivanjem pljuvačke je nezdravo, zbog prenošenja eventualnih zaraza i bolesti, pa je, s toga, zabranjeno a i veoma je nepristojno.
Udaranje prilikom rukje spada u primjenu sile protiv džina i mnogo je diskutabilno, jer je sam pojam udaranja jako širok. Poslanik a. s. udarao je ashaba kojem je učio rukju. Zabilježio je Ibn Madže u svojim Sunnenima, s pouzdanim lancem prenosilaca od Osmana ibni ebi-l- Asa, da je bio Poslanikov namjesnik u Taifu pa se požalio Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga ezijete i bihuzure šejtani, na što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da sjedne ispred njega, te je on sjeo na svoje tetive, a onda ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario dlanom po prsima i tri puta ponovio: “Uhrudž, aduvallah!” (“Iziđi, Allahov neprijatelju!”).
Ovo je jedino potvrđeno od Muhammeda alejhisselam. Udaranjem se džini zastrašuju i želi se izazvati dodatni fizički bol jer se oni, nakon što uđu u tijelo, skrivaju ispod kože, u venama, u mišićima, pa i u kostima, vješto kružeći ljudskim tijelom.