- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 767
- Reakcije
- 107
- Točke
- 5,156
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru, zahvalimo Mu zajedno na neizmjernim blagodatima Njegovim. Zamolimo ga da nas počasti da blagodati spoznamo kroz njihovo trajanje, a da ne postanemo svjesni neke blagodati zato što smo je izgubili. Salavat i selam Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Gospodara Uzvišenog da nas poživi na njegovom stilu života. Molimo Allaha Uzvišenog da nas Sebi uzme sa potpunim imanom i da nas proživi u Resulullahovoj, s.a.v.s., skupini i uvede nas milošću Svojom u džennet.
Veliko je djelo kada ljudi ostave nešto od čega drugi imaju koristi. Resululah, s.a.v.s., je rekao:
إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ
عَمَلُهُ إِلا مِنْ ثَلاثَةٍ : إِلا مِنْ صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ ، أَوْ عِلْمٍ
يُنْتَفَعُ بِهِ ، أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ.
”Kada čovjek preseli prestaju mu teći djela, osim u tri slučaja: ako je ostavio trajnu sadaku, znanje kojim se ljudi koriste ili čestito dijete koje uči dovu za njega.”[1]
Postoje još neke predaje koje ukazuju na stvari od kojih čovjek ima koristi nakon preseljenja kao što je posaditi voćku, pa kada neko pojede sa te voćke ili kada ostavi Kur'an da se iz njega uči, on ima nagradu i nakon smrti.
Podsjetimo se na jednu dovu, često je trebamo učiti, Allaha, dž.š., zamolimo da nam je usliša, a ona glasi:
اللَّهُمَّ أَرِني الْحَقَّ حَقّاً وَارْزُقْنِي
اتِّبَاعَهُ، وَأَرِني الْبَاطِلَ بَاطِلاً وَارْزُقْنِي اجْتِنَابَهُ.
”Gospodaru naš, pokaži nam istinu istinom i počasti nas da je slijedimo, i pokaži nam laž kakva jeste i počasti nas da je izbjegnemo.”[2]
Kada se nalazimo na mjestima gdje učimo znanje, učimo ovu dovu, a posebno kada se govori o Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s. Mnogo je ljudi bježeći od nekih autoriteta upalo u druge autoritete i na taj način su zarobili sebe u mišljenja ljudi. Alija, r.a., je govorio: ”Spoznaj istinu, znat ćeš ko je slijedi.” Istinu ne smijemo mjeriti po ljudima, osim po Božijim poslanicima, jer su samo oni zaštićeni od grijeha.
Ulema je imala običaj kazati jednu lijepu rečenicu:
زَلَّةُ الْعَالِمِ زَلَّةُ الْعَالَم.
”Greška jednog učenjaka može biti greška cijelog svijeta.”
Ljudi će učenjaka u greški, da nas Allah Uzvišeni sačuva, slijediti. Ovih stvari se trebamo konstantno sjećati, jer samo je licemjerna osoba sigurna od licemjerstva, a vjernik se boji da nije u toj skupini. Zbog toga trebamo moliti Allaha, dž.š., da nam pokaže istinu koju ćemo slijediti. Gospodar nas je počastio da u namazu na svakom rekatu učimo dovu da nas uputi na Pravi put.
Ulema nas uči da postoje dvije vrste Upute: prva je: ”hidajetu-l-iršad”, Uputa da Njemu budemo odani, a druga je: ”hidajetu-t-tesbit ve-t-tevfik”, Uputa u kojoj On daje uspjeh i postojanost na Njegovom putu. Jedna od dova Resulullaha, s.a.v.s., je bila: ”Gospodaru, Ti si Istina, Tvoje obećanje je istina, susret sa Tobom je istina, džennet je istina, džehhenem je istina, polaganje računa je istina, Vjerovjesnici su istina, Muhammed je istina.”[3]
Sedmi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ رضي الله عنه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ : الدِّينُ
النَّصِيحَة)ثلاثا( قُلْنَا لِمَنْ ؟ قَالَ: لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ
وَلِأَئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ.
Od Temima Ed-Darimija se prenosi da je Resulullah rekao: ”Vjera je nasihat, savjet (tri puta je ponovio).” Ashabi su upitali: ”Kome je nasihat?” On je odgovorio: ”Nasihat je prema Allahu, prema Njegovim Knjigama, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i prema svim muslimanima.”[4]
Ovu riječ trebamo sačuvati u originalu, ”nasihat”. Ona je poznata u našem jeziku. Vrlo često kažemo da nam je neko dao nasihati ili da smo mi nekome dali nasihat. Kada nas neko počasti nasihatom, počastimo ga srcem i ušima, a ne samo ušima. U hadisu se spominje da je nasihat prema vođama muslimana, i ovo je jako važan segment hadisa. Imam Šafija je rekao: ”Da znam da mi Allah hoće uslišati dovu, molio bih da popravi onoga ko vodi muslimane.”
Ciljano smo ostavili riječ nasihat izvorno, kao što riječ emanet ne možemo adekvatno prevesti. Kada kažemo da je nasihat savjet, to ne obuhvata sve elemente koje riječ nasihat sadrži u sebi. Riječ nasihat se spominje u Kur'anu, na mjestima gdje se nalaze pozivi vjernicima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى
اللَّهِ تَوْبَةً نَّصُوحًا.
”O vjernici, pokajte se Allahu iskrenim pokajanjem.”[5]
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je rekao da kada čujemo u ajetima poziv vjernicima, tomu trebamo posebno posvetiti pažnju. Trebamo biti svjesni da je to veliki dar kada nas Allah, dž.š., doziva onom osobinom kojom nas je počastio. U ovom ajetu se koristi riječ nasihat, iskreno se pokajte. Prvo značenje ove riječi je da insan bude iskren prema nekome. Trebamo biti iskreni prema Allahu, dž.š., i biti svjesni da je sve u Njegovoj Vlasti i Moći, da nam niko ne može nanijeti štetu dok Uzvišeni Gospodar ne dozvoli. Iskren odnos prema Allahu, dž.š., je osnova vjere i ovaj hadis nas tome uči. Spomenut ćemo jedan hadis koji nas upozorava na emanet koji je Gospodar Uzvišeni dao nama, a to je hadis koji govori da će se Gospodar obratiti na Sudnjem danu Svome robu i kazati mu: ”Robe Moj, kada bih ti poklonio na Zemlji i nebesima i to u zlato pretvorio, da li bi to dao da se iskupiš kod Mene i u džennet uđeš!? Sin Ademov će kazati: ‘Gospodaru moj, dao bih to’. Gospodar će kazati: ‘Lažeš, tražio sam od tebe manje, a odbio si da Mi dadneš’.”[6]
Veliko je djelo kada ljudi ostave nešto od čega drugi imaju koristi. Resululah, s.a.v.s., je rekao:
إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ
عَمَلُهُ إِلا مِنْ ثَلاثَةٍ : إِلا مِنْ صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ ، أَوْ عِلْمٍ
يُنْتَفَعُ بِهِ ، أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ.
”Kada čovjek preseli prestaju mu teći djela, osim u tri slučaja: ako je ostavio trajnu sadaku, znanje kojim se ljudi koriste ili čestito dijete koje uči dovu za njega.”[1]
Postoje još neke predaje koje ukazuju na stvari od kojih čovjek ima koristi nakon preseljenja kao što je posaditi voćku, pa kada neko pojede sa te voćke ili kada ostavi Kur'an da se iz njega uči, on ima nagradu i nakon smrti.
Podsjetimo se na jednu dovu, često je trebamo učiti, Allaha, dž.š., zamolimo da nam je usliša, a ona glasi:
اللَّهُمَّ أَرِني الْحَقَّ حَقّاً وَارْزُقْنِي
اتِّبَاعَهُ، وَأَرِني الْبَاطِلَ بَاطِلاً وَارْزُقْنِي اجْتِنَابَهُ.
”Gospodaru naš, pokaži nam istinu istinom i počasti nas da je slijedimo, i pokaži nam laž kakva jeste i počasti nas da je izbjegnemo.”[2]
Kada se nalazimo na mjestima gdje učimo znanje, učimo ovu dovu, a posebno kada se govori o Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s. Mnogo je ljudi bježeći od nekih autoriteta upalo u druge autoritete i na taj način su zarobili sebe u mišljenja ljudi. Alija, r.a., je govorio: ”Spoznaj istinu, znat ćeš ko je slijedi.” Istinu ne smijemo mjeriti po ljudima, osim po Božijim poslanicima, jer su samo oni zaštićeni od grijeha.
Ulema je imala običaj kazati jednu lijepu rečenicu:
زَلَّةُ الْعَالِمِ زَلَّةُ الْعَالَم.
”Greška jednog učenjaka može biti greška cijelog svijeta.”
Ljudi će učenjaka u greški, da nas Allah Uzvišeni sačuva, slijediti. Ovih stvari se trebamo konstantno sjećati, jer samo je licemjerna osoba sigurna od licemjerstva, a vjernik se boji da nije u toj skupini. Zbog toga trebamo moliti Allaha, dž.š., da nam pokaže istinu koju ćemo slijediti. Gospodar nas je počastio da u namazu na svakom rekatu učimo dovu da nas uputi na Pravi put.
Ulema nas uči da postoje dvije vrste Upute: prva je: ”hidajetu-l-iršad”, Uputa da Njemu budemo odani, a druga je: ”hidajetu-t-tesbit ve-t-tevfik”, Uputa u kojoj On daje uspjeh i postojanost na Njegovom putu. Jedna od dova Resulullaha, s.a.v.s., je bila: ”Gospodaru, Ti si Istina, Tvoje obećanje je istina, susret sa Tobom je istina, džennet je istina, džehhenem je istina, polaganje računa je istina, Vjerovjesnici su istina, Muhammed je istina.”[3]
Sedmi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ رضي الله عنه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ : الدِّينُ
النَّصِيحَة)ثلاثا( قُلْنَا لِمَنْ ؟ قَالَ: لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ
وَلِأَئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ.
Od Temima Ed-Darimija se prenosi da je Resulullah rekao: ”Vjera je nasihat, savjet (tri puta je ponovio).” Ashabi su upitali: ”Kome je nasihat?” On je odgovorio: ”Nasihat je prema Allahu, prema Njegovim Knjigama, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i prema svim muslimanima.”[4]
Ovu riječ trebamo sačuvati u originalu, ”nasihat”. Ona je poznata u našem jeziku. Vrlo često kažemo da nam je neko dao nasihati ili da smo mi nekome dali nasihat. Kada nas neko počasti nasihatom, počastimo ga srcem i ušima, a ne samo ušima. U hadisu se spominje da je nasihat prema vođama muslimana, i ovo je jako važan segment hadisa. Imam Šafija je rekao: ”Da znam da mi Allah hoće uslišati dovu, molio bih da popravi onoga ko vodi muslimane.”
Ciljano smo ostavili riječ nasihat izvorno, kao što riječ emanet ne možemo adekvatno prevesti. Kada kažemo da je nasihat savjet, to ne obuhvata sve elemente koje riječ nasihat sadrži u sebi. Riječ nasihat se spominje u Kur'anu, na mjestima gdje se nalaze pozivi vjernicima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى
اللَّهِ تَوْبَةً نَّصُوحًا.
”O vjernici, pokajte se Allahu iskrenim pokajanjem.”[5]
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je rekao da kada čujemo u ajetima poziv vjernicima, tomu trebamo posebno posvetiti pažnju. Trebamo biti svjesni da je to veliki dar kada nas Allah, dž.š., doziva onom osobinom kojom nas je počastio. U ovom ajetu se koristi riječ nasihat, iskreno se pokajte. Prvo značenje ove riječi je da insan bude iskren prema nekome. Trebamo biti iskreni prema Allahu, dž.š., i biti svjesni da je sve u Njegovoj Vlasti i Moći, da nam niko ne može nanijeti štetu dok Uzvišeni Gospodar ne dozvoli. Iskren odnos prema Allahu, dž.š., je osnova vjere i ovaj hadis nas tome uči. Spomenut ćemo jedan hadis koji nas upozorava na emanet koji je Gospodar Uzvišeni dao nama, a to je hadis koji govori da će se Gospodar obratiti na Sudnjem danu Svome robu i kazati mu: ”Robe Moj, kada bih ti poklonio na Zemlji i nebesima i to u zlato pretvorio, da li bi to dao da se iskupiš kod Mene i u džennet uđeš!? Sin Ademov će kazati: ‘Gospodaru moj, dao bih to’. Gospodar će kazati: ‘Lažeš, tražio sam od tebe manje, a odbio si da Mi dadneš’.”[6]