Hatib: dr. Saūd ibn Ibrahim eš-Šurejm
4. ramazan 1439. po Hidžri / 18. maj 2018.
Hvala Allahu, Silnom, Oprostitelju, Snažnom, Jedinom, Svemoćnom, Koji uvodi dan u noć, i uvodi noć u dan. Njemu pripada svaka hvala. U njegovim rukama je svako dobro i Njemu se sve vraća. On stvara i odabire šta želi. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i odabrani poslanik, kojeg je poslao s radosnom viješću i opomenom i on je dostavio poslanicu, ispunio emanet i ustrajao je u pokornosti Allahu i traženju oprosta. Neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu časnu porodicu i supruge, i na njegove ashabe, muhadžire i ensarije, i sve one koji budu hodili njihovim putem i slijedili njihovu uputu, dok se smjenjuju dan i noć.
Najljepši govor je Allahov govor, i najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su nove stvari u vjeri, svaka nova stvar u vjeri je novotarija, a svaka novotarija je zabluda. Savjetujem sebe i vas, o ljudi, da se samo Allaha bojimo, jer bogobojaznost je opskrba vjerniku i putokaz zbunjenom. Ko se bude držao puta bogobojaznosti, uspio je, a ko se udalji od nje, propao je. Ona je čovjekova zaštita od Allahove kazne. Uzvišeni kaže: “I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.” (Junus, 62–63)
O vjernici! Vrijeme kruži poput mlinskog točka. Noć prođe i dođe dan, dan prođe i dođe noć. Ljudi u njemu su između onih koji mnogo i onih koji malo čine ibadet, marljivih i nemarnih, ozbiljnih i lahkomislenih, i onih koji prodaju svoju dušu pa je spase ili je upropaste. Srećan je onaj koji spozna vrijednost odabranih vremena i iskoristi ih, maksimalno se angažuje u njima i ne zapostavi ih. U odabranim vremenima je dobitak i prilika. U vremenima spuštanja blagoslova i milosti je put i uzdizanje ka Allahu, kojem Allah upućuje one koji marljive i uporne, a od kojeg odvraća lijene i nemarne. Vrijeme, za sve, brzo prolazi, a sporo se vraća. Ko propusti jedan njegov trenutak, nikada ga neće moći nadoknaditi, jer ono što je prošlo, zauvijek je nestalo, a ono čemu se nadamo je nepoznanica. Čovjeku pripada samo onaj trenutak u kojem trenutno živi.
O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se. Ljudska srca, kao i sve ostalo, podložna su vanjskim utjecajima. Mogu zahrđati kao što zahrđa željezo, mogu presušiti kao što presuši vime i osušiti se kao što se osuši biljka. Njihova potreba za onim što će u njih vratiti supstancu života, što će odstraniti hrđu sa njih i natopiti njihovu suhoću, je nemjerljiva. Duša se često “izgubi” u dunjalučkim obavezama, i zaposli se stvarima koje joj ne dopuštaju da se ozbiljno pozabavi sobom, svojim čišćenjem i “pospremanjem”, a posebno onim što će je duhovno ispuniti.
Zaista je mjesec koji vas je natkrilio najbolji pomoćnik u svemu tome. Uzvišeni kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)
To je mjesec dobročinstva, posta, namaza, milosti i solidarnosti, mjesec ukroćenja strasti, sputavanja duše, njenog navođenja na dobročinstvo i spašavanja iz začaranog kruga “iluzornog savršenstva” koji predstavlja imaginarnu barijeru između čovjeka i korištenja prilika i duhovne nadogradnje. Također, pretjerano uživanje u dopuštenim stvarima odvraća dušu od pobožnih djela. Čovjek se prepušta užicima sve dok njegova duša ne “oteža”, ne postane ravnodušna, “hladna” i nemarna prema dobrim djelima i pada u okove strasti, lijenosti i ravnodušnosti.
Ovaj blagoslovljeni mjesec je mjesec povećanja bogobojaznosti i dobročinstva, i ne postoji čovjek kojem to nije potrebno. Istina, imetak i porodice zabavili su nas od čišćenja srca i njihove pripreme za duhovno uzdizanje. Neka srca postala su bezosjećajna i evo prilike da se nadahnu s vrela ramazanske milosti. Neke imetke zahvatila je suša, pa potražimo za njih uvećanje i blagoslov u ramazanu. Neki jezici su ogrubjeli, pa potražimo lijepu riječ za njih u ramazanu. Neka tijela su se ulijenila, pa potražimo snagu i volju za njih u ramazanu. Mjesec ramazan je sveobuhvatan mjesec koji je objedinio sve elemente i uzroke bogobojaznosti za one koji tragaju za njima. Uzvišeni kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekara, 183)
O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se. Svako ko osjeća ljubomoru prema vjeri, teško mu pada kada vidi da se odnos velikog broja ljudi prema ramazanu pretvorio u strogu formalnost, kojom upravljaju običaji i navike, a ne duh ibadeta i pobožnosti. Oni kao da ne razumiju, ili čak i ne razmišljaju o tome da je ramazan blagoslovljeni mjesec u kojem bi duše trebale težiti ka postizanju visokih deredža i približavanju Allahovoj vjeri, ili mjesec koji podsjeća ljude na Allahovo pravo kod njih, i u kojem se, na svakom koraku, u svakom ramazanskom druženju ili sijelu, može osjetiti miris istinske imanske povezanosti, i primjetno je povećano interesovanje ljudi za ibadetom, dobrim djelima, učenjem Kur’ana, i spremnost na potpunu transformaciju, promjenu, kako bi Allah, džellešanuhu, promijenio njihovo stanje nabolje. Uzvišeni kaže: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Er-Ra’d, 11)
Da, čestiti vjernici, mnogi u ovom blagoslovljenom mjesecu osjećaju potrebu za Allahovom Knjigom, kao što osjećaju potrebu za vodom i zrakom, jer su svjesni da ih samo Kurʼan i njegove upute mogu sačuvati od devijacija, poremećaja i tumaranja i od toga da se njihova bliskost pretvori u neprijateljstvo, zajedništvo u podjele, sigurnost u strah i stabilnost u anarhiju.
U blagoslovljenom mjesecu ramazanu musliman imanski (o)jača, i teško ga je pokolebati u njegovom stavu ako bude ispravno shvatio poziciju pokornosti Allahu i pronikne u veliku tajnu ovog mjeseca sadržanu u riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi mjesec ramazan, pootvoraju se džennetske kapije i pozatvaraju se džehennemske kapije, a šejtani budu povezani u okove.” (Buhari i Muslim).
O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se! Musliman bez Kurʼana u mjesecu ramazanu je kao onaj koji želi život bez vode i zraka, a veza nekih ljudi s Knjigom njihovog Gospodara postala je čista rutina, i milozvučno izgovaranje kurʼanskih ajeta bez razumijevanja njihovog značenja. Njihova jedina želja je da što prije dođu do zadnje sure, i tako se svrstavaju među one koje je Allah ukorio riječima: “Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju.” (El-Bekara, 78) To znači da oni samo Kur’an čitaju, ali da ne uzimaju pouku, možda su vješti u melodičnosti i u prenaglašenom izgovoru nekih harfova, ali to ih ometa u lahkoći učenja i ispravnom razumijevanju. Zaista je mjesec ramazan velika prilika da čovjek očisti svoje srce postom u toku dana, kako bi ga pripremio za razmišljanje o kurʼanskim ajetima tokom noći, jer su noćni sati pogodniji za razmišljanje o Kurʼanu. Post preko dana je “pražnjenje” srca od svega što mu šteti, a noćni namaz je “punjenje” srca svim onim što mu je potrebno. Uzvišeni kaže: “… ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije” (El-Muzzemmil, 6).
Čestiti postači, znajte da ovaj blagoslovljeni mjesec nosi značenje darežljivosti, dijeljenja i saosjećanja. Ramazan je mjesec darežljivih duša i blagodarnih ruku, u kojem nevoljnici polažu svoje nade u dobrotu imućnih ljudi. Neka svaki čovjek potraži sebi udio u ovom dobru i neka se ne koleba nijedan trenutak u pružanju utjehe siromašnima, siročadima i udovicama u svom gradu i društvu, i neka ne oklijeva u ispunjavanju njihovih potreba. Čuvajte se škrtosti i sebičnosti, jer to je sramota koja se ne može sakriti, i koja će kad-tad izaći na vidjelo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se svome Gospodaru od škrtosti i sebičnosti, i bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, poput blagog povjetarca koji donosi kišu. U dva “Sahiha” zabilježeno je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije rekao “ne” onome ko je nešto tražio od njega. Korist dijeljenja i darežljivosti neće osjetiti samo siromašni, nego se ona direktno vraća dobrotvorima.
U tom smislu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer škrtog i darežljivog čovjeka je kao primjer dvojice ljudi koji na sebi imaju željezni oklop, od grudi do vrata. Darežljiv čovjek nikada neće udijeliti nešto a da oklop na njemu neće popustiti, razvući se po njegovom tijelu, pokriti njegove prste i sakriti njegove tragove, a škrt čovjek, kada i poželi nešto udijeliti, svaka halka na njegovom oklopu ostane na svome mjestu, i ne može je pomjeriti i kada bi htio.” (Buhari i Muslim) Ovaj hadis ukazuje na to da se darežljivom čovjeku, kada odluči udijeliti sadaku, prsa rašire, duša se ispuni zadovoljstvom, čezne za nagradom i pohita da udijeli što je više moguće, ne osvrćući se na bilo čije riječi.
Sve što više daje, njegova duša je sve prostranija. S druge strane, kada škrt čovjek razmišlja o sadaki, osjeća veliki strah, njegove grudi se stijesne, ruke stisnu i osjeća se kao da želi udijeliti od svog života i srca, živi u okovima vlastite tjeskobe, ne vidi nikoga osim sebe, ne dotiču ga muke i vapaji siromašnih i potrebnih. Ovakvi i slični njima stavili su sebi okove na ruke i svezali ih od bilo kakvog dobra. Rekao je Uzvišeni: “Reci: ‘Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.’” (El-Isra, 100)
Nema nijedne stvari teže šejtanu i pogubnije po njegove spletke i došaptavanja od iskrene sadake, kojom dobročinitelj obznanjuje svoju pobjedu nad strastima, šejtanom i njegovim zastrašivajem čovjeka siromaštvom ukoliko bude dijelo. Uzvišeni kaže: “A ono što im šejtan obeća samo je obmana” (En-Nisa, 120); “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti. a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve” (El-Bekara, 268). To vam je šejtanovo obećanje, a ovo je Allahovo obećanje. Allah će Svoje obećanje sigurno ispuniti. O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se!
Donosite salavate na najboljeg čovjeka, Muhammeda ibn Abdullaha, vlasnika Havda i šefata: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
4. ramazan 1439. po Hidžri / 18. maj 2018.
Hvala Allahu, Silnom, Oprostitelju, Snažnom, Jedinom, Svemoćnom, Koji uvodi dan u noć, i uvodi noć u dan. Njemu pripada svaka hvala. U njegovim rukama je svako dobro i Njemu se sve vraća. On stvara i odabire šta želi. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i odabrani poslanik, kojeg je poslao s radosnom viješću i opomenom i on je dostavio poslanicu, ispunio emanet i ustrajao je u pokornosti Allahu i traženju oprosta. Neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu časnu porodicu i supruge, i na njegove ashabe, muhadžire i ensarije, i sve one koji budu hodili njihovim putem i slijedili njihovu uputu, dok se smjenjuju dan i noć.
Najljepši govor je Allahov govor, i najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su nove stvari u vjeri, svaka nova stvar u vjeri je novotarija, a svaka novotarija je zabluda. Savjetujem sebe i vas, o ljudi, da se samo Allaha bojimo, jer bogobojaznost je opskrba vjerniku i putokaz zbunjenom. Ko se bude držao puta bogobojaznosti, uspio je, a ko se udalji od nje, propao je. Ona je čovjekova zaštita od Allahove kazne. Uzvišeni kaže: “I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.” (Junus, 62–63)
O vjernici! Vrijeme kruži poput mlinskog točka. Noć prođe i dođe dan, dan prođe i dođe noć. Ljudi u njemu su između onih koji mnogo i onih koji malo čine ibadet, marljivih i nemarnih, ozbiljnih i lahkomislenih, i onih koji prodaju svoju dušu pa je spase ili je upropaste. Srećan je onaj koji spozna vrijednost odabranih vremena i iskoristi ih, maksimalno se angažuje u njima i ne zapostavi ih. U odabranim vremenima je dobitak i prilika. U vremenima spuštanja blagoslova i milosti je put i uzdizanje ka Allahu, kojem Allah upućuje one koji marljive i uporne, a od kojeg odvraća lijene i nemarne. Vrijeme, za sve, brzo prolazi, a sporo se vraća. Ko propusti jedan njegov trenutak, nikada ga neće moći nadoknaditi, jer ono što je prošlo, zauvijek je nestalo, a ono čemu se nadamo je nepoznanica. Čovjeku pripada samo onaj trenutak u kojem trenutno živi.
O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se. Ljudska srca, kao i sve ostalo, podložna su vanjskim utjecajima. Mogu zahrđati kao što zahrđa željezo, mogu presušiti kao što presuši vime i osušiti se kao što se osuši biljka. Njihova potreba za onim što će u njih vratiti supstancu života, što će odstraniti hrđu sa njih i natopiti njihovu suhoću, je nemjerljiva. Duša se često “izgubi” u dunjalučkim obavezama, i zaposli se stvarima koje joj ne dopuštaju da se ozbiljno pozabavi sobom, svojim čišćenjem i “pospremanjem”, a posebno onim što će je duhovno ispuniti.
Zaista je mjesec koji vas je natkrilio najbolji pomoćnik u svemu tome. Uzvišeni kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)
To je mjesec dobročinstva, posta, namaza, milosti i solidarnosti, mjesec ukroćenja strasti, sputavanja duše, njenog navođenja na dobročinstvo i spašavanja iz začaranog kruga “iluzornog savršenstva” koji predstavlja imaginarnu barijeru između čovjeka i korištenja prilika i duhovne nadogradnje. Također, pretjerano uživanje u dopuštenim stvarima odvraća dušu od pobožnih djela. Čovjek se prepušta užicima sve dok njegova duša ne “oteža”, ne postane ravnodušna, “hladna” i nemarna prema dobrim djelima i pada u okove strasti, lijenosti i ravnodušnosti.
Ovaj blagoslovljeni mjesec je mjesec povećanja bogobojaznosti i dobročinstva, i ne postoji čovjek kojem to nije potrebno. Istina, imetak i porodice zabavili su nas od čišćenja srca i njihove pripreme za duhovno uzdizanje. Neka srca postala su bezosjećajna i evo prilike da se nadahnu s vrela ramazanske milosti. Neke imetke zahvatila je suša, pa potražimo za njih uvećanje i blagoslov u ramazanu. Neki jezici su ogrubjeli, pa potražimo lijepu riječ za njih u ramazanu. Neka tijela su se ulijenila, pa potražimo snagu i volju za njih u ramazanu. Mjesec ramazan je sveobuhvatan mjesec koji je objedinio sve elemente i uzroke bogobojaznosti za one koji tragaju za njima. Uzvišeni kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekara, 183)
O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se. Svako ko osjeća ljubomoru prema vjeri, teško mu pada kada vidi da se odnos velikog broja ljudi prema ramazanu pretvorio u strogu formalnost, kojom upravljaju običaji i navike, a ne duh ibadeta i pobožnosti. Oni kao da ne razumiju, ili čak i ne razmišljaju o tome da je ramazan blagoslovljeni mjesec u kojem bi duše trebale težiti ka postizanju visokih deredža i približavanju Allahovoj vjeri, ili mjesec koji podsjeća ljude na Allahovo pravo kod njih, i u kojem se, na svakom koraku, u svakom ramazanskom druženju ili sijelu, može osjetiti miris istinske imanske povezanosti, i primjetno je povećano interesovanje ljudi za ibadetom, dobrim djelima, učenjem Kur’ana, i spremnost na potpunu transformaciju, promjenu, kako bi Allah, džellešanuhu, promijenio njihovo stanje nabolje. Uzvišeni kaže: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Er-Ra’d, 11)
Da, čestiti vjernici, mnogi u ovom blagoslovljenom mjesecu osjećaju potrebu za Allahovom Knjigom, kao što osjećaju potrebu za vodom i zrakom, jer su svjesni da ih samo Kurʼan i njegove upute mogu sačuvati od devijacija, poremećaja i tumaranja i od toga da se njihova bliskost pretvori u neprijateljstvo, zajedništvo u podjele, sigurnost u strah i stabilnost u anarhiju.
U blagoslovljenom mjesecu ramazanu musliman imanski (o)jača, i teško ga je pokolebati u njegovom stavu ako bude ispravno shvatio poziciju pokornosti Allahu i pronikne u veliku tajnu ovog mjeseca sadržanu u riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi mjesec ramazan, pootvoraju se džennetske kapije i pozatvaraju se džehennemske kapije, a šejtani budu povezani u okove.” (Buhari i Muslim).
O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se! Musliman bez Kurʼana u mjesecu ramazanu je kao onaj koji želi život bez vode i zraka, a veza nekih ljudi s Knjigom njihovog Gospodara postala je čista rutina, i milozvučno izgovaranje kurʼanskih ajeta bez razumijevanja njihovog značenja. Njihova jedina želja je da što prije dođu do zadnje sure, i tako se svrstavaju među one koje je Allah ukorio riječima: “Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju.” (El-Bekara, 78) To znači da oni samo Kur’an čitaju, ali da ne uzimaju pouku, možda su vješti u melodičnosti i u prenaglašenom izgovoru nekih harfova, ali to ih ometa u lahkoći učenja i ispravnom razumijevanju. Zaista je mjesec ramazan velika prilika da čovjek očisti svoje srce postom u toku dana, kako bi ga pripremio za razmišljanje o kurʼanskim ajetima tokom noći, jer su noćni sati pogodniji za razmišljanje o Kurʼanu. Post preko dana je “pražnjenje” srca od svega što mu šteti, a noćni namaz je “punjenje” srca svim onim što mu je potrebno. Uzvišeni kaže: “… ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije” (El-Muzzemmil, 6).
Čestiti postači, znajte da ovaj blagoslovljeni mjesec nosi značenje darežljivosti, dijeljenja i saosjećanja. Ramazan je mjesec darežljivih duša i blagodarnih ruku, u kojem nevoljnici polažu svoje nade u dobrotu imućnih ljudi. Neka svaki čovjek potraži sebi udio u ovom dobru i neka se ne koleba nijedan trenutak u pružanju utjehe siromašnima, siročadima i udovicama u svom gradu i društvu, i neka ne oklijeva u ispunjavanju njihovih potreba. Čuvajte se škrtosti i sebičnosti, jer to je sramota koja se ne može sakriti, i koja će kad-tad izaći na vidjelo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se svome Gospodaru od škrtosti i sebičnosti, i bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, poput blagog povjetarca koji donosi kišu. U dva “Sahiha” zabilježeno je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije rekao “ne” onome ko je nešto tražio od njega. Korist dijeljenja i darežljivosti neće osjetiti samo siromašni, nego se ona direktno vraća dobrotvorima.
U tom smislu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer škrtog i darežljivog čovjeka je kao primjer dvojice ljudi koji na sebi imaju željezni oklop, od grudi do vrata. Darežljiv čovjek nikada neće udijeliti nešto a da oklop na njemu neće popustiti, razvući se po njegovom tijelu, pokriti njegove prste i sakriti njegove tragove, a škrt čovjek, kada i poželi nešto udijeliti, svaka halka na njegovom oklopu ostane na svome mjestu, i ne može je pomjeriti i kada bi htio.” (Buhari i Muslim) Ovaj hadis ukazuje na to da se darežljivom čovjeku, kada odluči udijeliti sadaku, prsa rašire, duša se ispuni zadovoljstvom, čezne za nagradom i pohita da udijeli što je više moguće, ne osvrćući se na bilo čije riječi.
Sve što više daje, njegova duša je sve prostranija. S druge strane, kada škrt čovjek razmišlja o sadaki, osjeća veliki strah, njegove grudi se stijesne, ruke stisnu i osjeća se kao da želi udijeliti od svog života i srca, živi u okovima vlastite tjeskobe, ne vidi nikoga osim sebe, ne dotiču ga muke i vapaji siromašnih i potrebnih. Ovakvi i slični njima stavili su sebi okove na ruke i svezali ih od bilo kakvog dobra. Rekao je Uzvišeni: “Reci: ‘Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.’” (El-Isra, 100)
Nema nijedne stvari teže šejtanu i pogubnije po njegove spletke i došaptavanja od iskrene sadake, kojom dobročinitelj obznanjuje svoju pobjedu nad strastima, šejtanom i njegovim zastrašivajem čovjeka siromaštvom ukoliko bude dijelo. Uzvišeni kaže: “A ono što im šejtan obeća samo je obmana” (En-Nisa, 120); “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti. a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve” (El-Bekara, 268). To vam je šejtanovo obećanje, a ovo je Allahovo obećanje. Allah će Svoje obećanje sigurno ispuniti. O ti koji želiš dobro, pristupi, a ti koji želiš zlo, suzdrži se!
Donosite salavate na najboljeg čovjeka, Muhammeda ibn Abdullaha, vlasnika Havda i šefata: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
