Prije nego što započnemo temu o moralu učenika (onog koji traži znanje) lijepo je da spomenemo nešto o vrijednosti na-
uke, položaju učenih i veličini njihove vrijednosti kod Allaha , zatim što je spomenuto po ovome u Kur’anu, hadisima (sunnetu)
Allahovog Poslanika , i izrekama poštovanih ashaba i časnih
prethodnika.
Nema sumnje ako učenici spoznaju veličinu počasti koju stiču traženjem znanja i ugledno mjesto koje uživaju učenjaci
da će ih to učiniti još više ustrajnim na putu nauke i sticanja znanja i da se odgoje u šeriatskim moralom koje će im još više
povećati mjesto i vrijednost kod Allaha i uzvisiti njihov ugled a i drugi ljudi će se okoristiti s njima.
U nastavku ukratko ćemo spomenuti što je navedeno o podsticanju na traženje nauke i mjestu učenjaka i koje im je ve-like nagrade i neizmjerne blagodati spremio Allah
načinu odgoja i vaspitanja tako da su da su njihovim trudom proizašle blagoslovljene generacije snadbjevene islamskim
znanjem, postupale su po njemu i njegovom moralu. Uistinu je ta ulema uradila najbolji poduhvat, i udarila je temelje islamskoj
civilizaciji koja se smatra ponosom cijelog ummeta gdje je velićina i mjesto učenjaka prevazilazila položaj vladara, a to je
postalo ponos znanja i učenjaka što je jasna vrlina u islamskoj sredini.
Takvo stanje je potrajalo nekoliko stoljeća pa je počelo
opadanje. Oslabio je ugled učenjaka u očima ljudi kada je oslabilo strahopoštovanje prema Allahu u srcima učenjaka.
Učenjaci su se okrenuli natjecanju sa dunjalučarima, sticali prolazna dobra ovoga svijeta i takmičili se radi ugleda na njemu.
Danas vidimo prve korake svijetlog povratka Allahovoj vjeri. Još uvijek gledamo kako se mnogi učenici okreću od onog
odgoja kojem su dobri prethodnici podučavali učenike i zapažamo kako se natječu da steknu diplomu, naučno znanje ili naučne titule želeći položaj u društvu i tražeći sebi službu sa
velikom platom, tako je znanje postalo sredstvo a ne cilj. Ovakvi učenici se zadovoljavaju sa onim što su učili na univerzitetima.
Tada su stekli svoje diplome i većina ih nakon zavrešetka školovanja prestaje da se bavi naukom.
Još gore od toga je što oni misle da znanje koje su stekli na taj način ih čini učenjacima i da ih stavlja ured velikih
učenjeka fikha kojima ni prašine ne mogu potrti. I pored toga što sve to što su stekli od znanja i što su specijalizirali ne
prelazi jedan mali dio od dijelova nauke.
Zato je obaveza za učenike da se posavjetuju među
sobom, da jedan drugog podsjećaju na strahopoštovanje prema Allahu od kojeg se ne može ništa sakriti i da se odgoje lijepim
odgojem bez kojeg nije dozvoljeno nijednom učenjaku ni učeniku da bude bez njega.
Nema sumnje da islamski neprijatelji planiraju kako da udalje muslimansku omladinu od korisnih znanosti a posebno
šerijatske nauke s kojom je život našeg ummeta, njegova
uke, položaju učenih i veličini njihove vrijednosti kod Allaha , zatim što je spomenuto po ovome u Kur’anu, hadisima (sunnetu)
Allahovog Poslanika , i izrekama poštovanih ashaba i časnih
prethodnika.
Nema sumnje ako učenici spoznaju veličinu počasti koju stiču traženjem znanja i ugledno mjesto koje uživaju učenjaci
da će ih to učiniti još više ustrajnim na putu nauke i sticanja znanja i da se odgoje u šeriatskim moralom koje će im još više
povećati mjesto i vrijednost kod Allaha i uzvisiti njihov ugled a i drugi ljudi će se okoristiti s njima.
U nastavku ukratko ćemo spomenuti što je navedeno o podsticanju na traženje nauke i mjestu učenjaka i koje im je ve-like nagrade i neizmjerne blagodati spremio Allah
načinu odgoja i vaspitanja tako da su da su njihovim trudom proizašle blagoslovljene generacije snadbjevene islamskim
znanjem, postupale su po njemu i njegovom moralu. Uistinu je ta ulema uradila najbolji poduhvat, i udarila je temelje islamskoj
civilizaciji koja se smatra ponosom cijelog ummeta gdje je velićina i mjesto učenjaka prevazilazila položaj vladara, a to je
postalo ponos znanja i učenjaka što je jasna vrlina u islamskoj sredini.
Takvo stanje je potrajalo nekoliko stoljeća pa je počelo
opadanje. Oslabio je ugled učenjaka u očima ljudi kada je oslabilo strahopoštovanje prema Allahu u srcima učenjaka.
Učenjaci su se okrenuli natjecanju sa dunjalučarima, sticali prolazna dobra ovoga svijeta i takmičili se radi ugleda na njemu.
Danas vidimo prve korake svijetlog povratka Allahovoj vjeri. Još uvijek gledamo kako se mnogi učenici okreću od onog
odgoja kojem su dobri prethodnici podučavali učenike i zapažamo kako se natječu da steknu diplomu, naučno znanje ili naučne titule želeći položaj u društvu i tražeći sebi službu sa
velikom platom, tako je znanje postalo sredstvo a ne cilj. Ovakvi učenici se zadovoljavaju sa onim što su učili na univerzitetima.
Tada su stekli svoje diplome i većina ih nakon zavrešetka školovanja prestaje da se bavi naukom.
Još gore od toga je što oni misle da znanje koje su stekli na taj način ih čini učenjacima i da ih stavlja ured velikih
učenjeka fikha kojima ni prašine ne mogu potrti. I pored toga što sve to što su stekli od znanja i što su specijalizirali ne
prelazi jedan mali dio od dijelova nauke.
Zato je obaveza za učenike da se posavjetuju među
sobom, da jedan drugog podsjećaju na strahopoštovanje prema Allahu od kojeg se ne može ništa sakriti i da se odgoje lijepim
odgojem bez kojeg nije dozvoljeno nijednom učenjaku ni učeniku da bude bez njega.
Nema sumnje da islamski neprijatelji planiraju kako da udalje muslimansku omladinu od korisnih znanosti a posebno
šerijatske nauke s kojom je život našeg ummeta, njegova
