- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 4,183
- Reakcije
- 281
- Točke
- 216
Ḥamza je sin ʿAbdul-Muṭṭaliba i Hāle, unuk Hāšima. Poznat je i kao Ebū ʿUmāre i Ebū Jaʿlā. Rođen je 568. ili 569. godine u Mekki. Odrastao je u porodičnoj kući svoga oca ʿAbdul-Muṭṭaliba. Neki od njegovih nadimaka su: Esedullāh – Allāhov lav i Esedu Resulillāh (zbog brojnih zasluga u bitkama, nepokolebljive hrabrosti i neviđene odlučnosti), Sejjidu-š-šuhedā’ (Predvodnik šehida), El-Qatīl (Ubijeni), Eš-Šerīf (Časni)…
Budući da je Ḥamza bio stariji od svog bratića Muhammeda, s.a.v.s., samo dvije godine, od djetinjstva su bili vrlo bliski, kada su se još kao djeca zajedno igrali po mekkanskim sokacima. Dvije godine zajedno su živjeli u istoj kući, dok je brigu o Muhammedu, s.a.v.s., vodio njegov djed ʿAbdul-Muṭṭalib. Ḥamza je Muhammedov, s.a.v.s., amidža i (dvostruki) brat po mlijeku, jer su ih obojicu dojile Ḥalīma i Suvejba iz plemena (Benū) Saʿd.
Odgajan je u porodici u kojoj su mnogi bili vođe, predvodnici i dostojanstveniici plemena Kurejš. Kako je rastao i stasavao, povećavalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. Odvažan i ponosit, u okrilju privilegija koje je imao zbog porijekla, njegov uticaj i moć u mekkanskom društvu tog doba rasla je iz dana u dan. Sa kurejšijskim mladićima i mekkanskim vođama takmičio se u lovu, streljaštvu, konjaništvu, i s njima je prisustvovao sijelima na kojima se raspravljalo o najvažnijim društvenim pitanjima i događajima. Ḥamza je bio neobično lijep, naočit i zgodan. U mladosti je bio sklon zabavi i lagodnom životu; odlazio je na mnoga sijela, obilazio mekkanske kutke za razonodu i druženja. Ḥamza je bio hrabri hāšimijski ratnik, odlučan u svakoj situaciji, a u bitkama nije mu bilo ravna. Bio je poznat po vještinama iz oblasti mačevanja, streljaštva i hrvanja, disciplina koje su bile popularne među Arapima toga doba. Volio je lov i opisan je kao “najjači čovjek Kurejšija i najnepopustljiviji”.
Supruge hazreti Ḥamze su: Selmā, kćerka ‘Umejsa, Ummu ‘Āmir, kčerka El-Milla i Ḫavla, kćerka Qajsa. Imao je šestero djece: Umāmu (kćerka), ‘Āmira (sin), Ja’lu (sin), Umāru (sin) i još dvije kćerke koje su umrle u djetinjstvu. Danas nema muških potomaka hazreti Ḥamze.
Ḫadīdža, kćerka Ḫuvejlida, odlučna, inteligentna i dostojanstvena žena, ponudila se za ženu Muhammedu, s.a.v.s. Ona je uživala najveći ugled i bola je jedna od najimućnijih žena tog doba. Kada je Muhammed, a.s., ispričao svojim amidžama o namjerama hazreti Ḫadīdže, do njenog oca Ḫuvejlida pošao je Muhammedov, s.a.v.s., amidža Ḥamza. Bilo je to 595. godine.
I pored ovog prisnog prijateljstva i rodbinskih veza, Ḥamza u početku nije pokazao neko posebno interesovanje prema Muhammedovim, s.a.v.s., pozivima u islam i nije ga prihvatio kada ga je Muhammed, s.a.v.s., predočio najbližim članovima svoje porodice. Međutim, pružio mu je svoju podršku, kao rođak i prijatelj. Smatra se da je islam primio 6. godine po poslanstvu, tj. 616. godine. Muhammed, s.a.v.s., je jedne prilike sjedio na Saffi. Tim putem je naišao Ebū Džehl. Čim je vidio Muhammeda, s.a.v.s., počeo ga je uznemiravati, vrijeđati i omalovažavati. Sve je to vidjela i čula jedna oslobođena robinja iz obližnje kuće, koja je, primijetivši hazreti Ḥamzu kako se vraća iz lova, kazala: “O Ebū ʿUmāre, da si vidio šta je tvoj bratić Muhammed doživio od Ebu-l-Ḥakema ibn Hišāma (tj. Ebū Džehla). Naime, on ga je vrijeđao i uznemiravao. Onda je otišao, a da Muhammed nije ni progovorio.” To je naljutilo hazreti Ḥamzu, te se istog trena zaputio ka mjestu sastanka kurejšijskih glavešina. Kada je stigao na mjesto sastanka, prišao je Ebū Džehlu, dok je ovaj sjedio i pričao sa prijateljima. Zatim ga je tako jako udario svojim lukom u glavu, da mu je napravio ranu na glavi koja je počela krvariti. Onda mu je poručio: “Zar ga vrijeđaš, a i ja sam isto njegove vjere i pričam isto što i on priča?! Uzvrati meni, ako smiješ!” Potom se hazreti Ḥamza uputio ka jednoj kući kako bi se susreo sa Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim ashabima i obznanio svoj islam. Njegovo prihvatanje islama je obradovalo sve muslimane. Neki izvori navode da je islam primio tri dana prije hazreti Omera, r.a. Kad je hazreti Ḥamza primio islam, Kurejšijama je bilo jasno da je Poslanik, s.a.v.s., dobio veliku pomoć i zaštitu. Znali su da će Ḥamza uvijek stati iza njega, podržati ga i žrtvovati se za interese i ciljeve muslimana. Zbog toga su se klonuli mnogo čega što su ranije radili.
Hazreti Ḥamza je posjedovao izvanredan ahlak. Bio je pobožan, bogobojazan, skroman, darežljiv i plemenit.
Nepune tri godine svog života, negdje između 616. i 619. godine, proveo je u getu Ši'b, zajedno sa ostalim muslimanima, u najvećoj oskudici i potpunoj izolaciji, kada su mnogobošci vršili (sve)opći bojkot i izolaciju muslimana. 622. godine učinio je Hidžru iz Mekke u Jesrib. U Mekki je ostavio skoro sav svoj imetak i nekretnine koje su kurejšijski mušrici uzurpirali.
623. godine hazreti Ḥamza je bio komadant jednog odreda (izvidnice) od trideset konjanika muhadžira koji se, po direktnim zapovjedima Muhammeda, s.a.v.s., uputio do oblasti Sejfu-l-baḥr. Iako se ova skupina susrela sa Ebū Džehlom koji je bio na čelu tri stotine mušrika iz Mekke, nije došlo do borbe.
Budući da je Ḥamza bio stariji od svog bratića Muhammeda, s.a.v.s., samo dvije godine, od djetinjstva su bili vrlo bliski, kada su se još kao djeca zajedno igrali po mekkanskim sokacima. Dvije godine zajedno su živjeli u istoj kući, dok je brigu o Muhammedu, s.a.v.s., vodio njegov djed ʿAbdul-Muṭṭalib. Ḥamza je Muhammedov, s.a.v.s., amidža i (dvostruki) brat po mlijeku, jer su ih obojicu dojile Ḥalīma i Suvejba iz plemena (Benū) Saʿd.
Odgajan je u porodici u kojoj su mnogi bili vođe, predvodnici i dostojanstveniici plemena Kurejš. Kako je rastao i stasavao, povećavalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. Odvažan i ponosit, u okrilju privilegija koje je imao zbog porijekla, njegov uticaj i moć u mekkanskom društvu tog doba rasla je iz dana u dan. Sa kurejšijskim mladićima i mekkanskim vođama takmičio se u lovu, streljaštvu, konjaništvu, i s njima je prisustvovao sijelima na kojima se raspravljalo o najvažnijim društvenim pitanjima i događajima. Ḥamza je bio neobično lijep, naočit i zgodan. U mladosti je bio sklon zabavi i lagodnom životu; odlazio je na mnoga sijela, obilazio mekkanske kutke za razonodu i druženja. Ḥamza je bio hrabri hāšimijski ratnik, odlučan u svakoj situaciji, a u bitkama nije mu bilo ravna. Bio je poznat po vještinama iz oblasti mačevanja, streljaštva i hrvanja, disciplina koje su bile popularne među Arapima toga doba. Volio je lov i opisan je kao “najjači čovjek Kurejšija i najnepopustljiviji”.
Supruge hazreti Ḥamze su: Selmā, kćerka ‘Umejsa, Ummu ‘Āmir, kčerka El-Milla i Ḫavla, kćerka Qajsa. Imao je šestero djece: Umāmu (kćerka), ‘Āmira (sin), Ja’lu (sin), Umāru (sin) i još dvije kćerke koje su umrle u djetinjstvu. Danas nema muških potomaka hazreti Ḥamze.
Ḫadīdža, kćerka Ḫuvejlida, odlučna, inteligentna i dostojanstvena žena, ponudila se za ženu Muhammedu, s.a.v.s. Ona je uživala najveći ugled i bola je jedna od najimućnijih žena tog doba. Kada je Muhammed, a.s., ispričao svojim amidžama o namjerama hazreti Ḫadīdže, do njenog oca Ḫuvejlida pošao je Muhammedov, s.a.v.s., amidža Ḥamza. Bilo je to 595. godine.
I pored ovog prisnog prijateljstva i rodbinskih veza, Ḥamza u početku nije pokazao neko posebno interesovanje prema Muhammedovim, s.a.v.s., pozivima u islam i nije ga prihvatio kada ga je Muhammed, s.a.v.s., predočio najbližim članovima svoje porodice. Međutim, pružio mu je svoju podršku, kao rođak i prijatelj. Smatra se da je islam primio 6. godine po poslanstvu, tj. 616. godine. Muhammed, s.a.v.s., je jedne prilike sjedio na Saffi. Tim putem je naišao Ebū Džehl. Čim je vidio Muhammeda, s.a.v.s., počeo ga je uznemiravati, vrijeđati i omalovažavati. Sve je to vidjela i čula jedna oslobođena robinja iz obližnje kuće, koja je, primijetivši hazreti Ḥamzu kako se vraća iz lova, kazala: “O Ebū ʿUmāre, da si vidio šta je tvoj bratić Muhammed doživio od Ebu-l-Ḥakema ibn Hišāma (tj. Ebū Džehla). Naime, on ga je vrijeđao i uznemiravao. Onda je otišao, a da Muhammed nije ni progovorio.” To je naljutilo hazreti Ḥamzu, te se istog trena zaputio ka mjestu sastanka kurejšijskih glavešina. Kada je stigao na mjesto sastanka, prišao je Ebū Džehlu, dok je ovaj sjedio i pričao sa prijateljima. Zatim ga je tako jako udario svojim lukom u glavu, da mu je napravio ranu na glavi koja je počela krvariti. Onda mu je poručio: “Zar ga vrijeđaš, a i ja sam isto njegove vjere i pričam isto što i on priča?! Uzvrati meni, ako smiješ!” Potom se hazreti Ḥamza uputio ka jednoj kući kako bi se susreo sa Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim ashabima i obznanio svoj islam. Njegovo prihvatanje islama je obradovalo sve muslimane. Neki izvori navode da je islam primio tri dana prije hazreti Omera, r.a. Kad je hazreti Ḥamza primio islam, Kurejšijama je bilo jasno da je Poslanik, s.a.v.s., dobio veliku pomoć i zaštitu. Znali su da će Ḥamza uvijek stati iza njega, podržati ga i žrtvovati se za interese i ciljeve muslimana. Zbog toga su se klonuli mnogo čega što su ranije radili.
Hazreti Ḥamza je posjedovao izvanredan ahlak. Bio je pobožan, bogobojazan, skroman, darežljiv i plemenit.
Nepune tri godine svog života, negdje između 616. i 619. godine, proveo je u getu Ši'b, zajedno sa ostalim muslimanima, u najvećoj oskudici i potpunoj izolaciji, kada su mnogobošci vršili (sve)opći bojkot i izolaciju muslimana. 622. godine učinio je Hidžru iz Mekke u Jesrib. U Mekki je ostavio skoro sav svoj imetak i nekretnine koje su kurejšijski mušrici uzurpirali.
623. godine hazreti Ḥamza je bio komadant jednog odreda (izvidnice) od trideset konjanika muhadžira koji se, po direktnim zapovjedima Muhammeda, s.a.v.s., uputio do oblasti Sejfu-l-baḥr. Iako se ova skupina susrela sa Ebū Džehlom koji je bio na čelu tri stotine mušrika iz Mekke, nije došlo do borbe.