Ramazan za muslimane predstavlja posebno blagoslovljeno vrijeme čija posebnost je istaknuta na više mjesta u Kur'anu i hadisu.
Vjeruje se da se sva dobra djela učinjena u ramazanu posebno vrednuju. Pored obaveznog posta, vjernici s posebnim poletom i ushitom žure u činjenju dobrih djela vjerujući da ih za to čeka posebna nagrada a napuštaju loša kako ne bi bili od onih za koje je Poslanik kazao da od svog posta imaju samo glad i žeđ.
Ono što ramazan čini dodatno značajnim u životima vjernika je to što se najodabranija noć Lejletu-l-kadr za koju Kur'an kaže da je bolja od hiljadu mjeseci nalazi u ovom mjesecu.
Vjerodostojni hadisi nam kazuju da se ova noć nalazi u posljednjoj trećini ramazana, a u pojedinim hadisima se navodi da ovu noć treba tražiti u neparnim noćima posljednje trećine ramazana, dok u drugima stoji da se ova noć treba tražiti u zadnjih sedam dana ramazana.
Nerijetko učenjaci naglašavaju vrijednosti dobrih djela u ramazanu uopće, a naročito podstiču na intenziviranje ibadeta u zadnjoj trećini ovoga mjeseca, s ciljem i u nadi da vjernici ne propuste obećanu nagradu koja slijedi svakoga ko Lejletu-l-kadr provede u pobožnosti.
Poseban naglasak se, pritom, stavlja na i'tikaf, klanjanje teravije, klanjanje noćnog namaza i učenje Kur'ana kao uobičajene ibadete koje vjernici čine u ovim odabranim danima i noćima. Od Poslanika, s.a.v.s, se prenosi da je imao običaj zadnju trećinu ramazana provoditi u i'tikafu, da je oživljao noći i budio svoje ukućane da provode ovo vrijeme u ibadetu.
No, dobar broj žena barem jednom u životu s tugom dočekuje zadnju trećinu ramazana.
Tuga, jer u takvom ozračju dobivaju osjećaj da za njih, mjesečnom fiziološkom pojavom, ramazan završio prije njegovog kraja. Često imaju osjećaj da nisu dobile priliku oprostiti se od ramazana kako mu priliči ili da su ostale uskraćene za blagodati koje zadnja trećina ramazana donosi. Tome se nije uspjela oduprijeti ni majka vjernika. Aiša, r.a., kako je zabilježeno u vjerodostojnoj predaji, je zbog istog razloga zaplakala kada je krenula obavljati hadž pa joj je Allahov Poslanik, a.s, kazao: „To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerima...“, a potom ju je uputio na radnje koje može izvršiti u spomenutom prirodnom stanju.
Zbog toga, neophodno je podsjetiti sve žene da je mjesečno fiziološko stanje nije znak kraja ramazana za njih, to je samo prirodno stanje koje je Allah propisao kćerima Ademovim, a koje neće biti, ako Bog da, razlog da im se nagrada za ispošten ramazan umanji, niti je razlog da se odustane od nagrade koja čeka one koji provodu Lejletu-l-kadr u pobožnosti.
Sve žene koje su redovno postile prije nego su im nastupile šerijatske zapreke i nastavile bi postiti da nisu bile spriječene, ako Bog da, čeka nagrada kao da su taj ibadet izvršile, a na osnovu hadisa koji upućuju na to da vjernike koji su redovno izvršavali ibadet i dobra djela čeka nagrada kao da su u potpunosti izvršili ta djela u slučaju da budu spriječeni bolešću, putovanjem ili slično. (Napominjem da ovo ne znači da ne treba napostiti propuštene dane, već samo da im nagrada neće biti umanjena zbog spriječenosti da poste). Isto se, ako Bog da, odnosi i na žene koje su redovno klanjale teraviju i noćni namaz.
Vjeruje se da se sva dobra djela učinjena u ramazanu posebno vrednuju. Pored obaveznog posta, vjernici s posebnim poletom i ushitom žure u činjenju dobrih djela vjerujući da ih za to čeka posebna nagrada a napuštaju loša kako ne bi bili od onih za koje je Poslanik kazao da od svog posta imaju samo glad i žeđ.
Ono što ramazan čini dodatno značajnim u životima vjernika je to što se najodabranija noć Lejletu-l-kadr za koju Kur'an kaže da je bolja od hiljadu mjeseci nalazi u ovom mjesecu.
Vjerodostojni hadisi nam kazuju da se ova noć nalazi u posljednjoj trećini ramazana, a u pojedinim hadisima se navodi da ovu noć treba tražiti u neparnim noćima posljednje trećine ramazana, dok u drugima stoji da se ova noć treba tražiti u zadnjih sedam dana ramazana.
Nerijetko učenjaci naglašavaju vrijednosti dobrih djela u ramazanu uopće, a naročito podstiču na intenziviranje ibadeta u zadnjoj trećini ovoga mjeseca, s ciljem i u nadi da vjernici ne propuste obećanu nagradu koja slijedi svakoga ko Lejletu-l-kadr provede u pobožnosti.
Poseban naglasak se, pritom, stavlja na i'tikaf, klanjanje teravije, klanjanje noćnog namaza i učenje Kur'ana kao uobičajene ibadete koje vjernici čine u ovim odabranim danima i noćima. Od Poslanika, s.a.v.s, se prenosi da je imao običaj zadnju trećinu ramazana provoditi u i'tikafu, da je oživljao noći i budio svoje ukućane da provode ovo vrijeme u ibadetu.
No, dobar broj žena barem jednom u životu s tugom dočekuje zadnju trećinu ramazana.
Tuga, jer u takvom ozračju dobivaju osjećaj da za njih, mjesečnom fiziološkom pojavom, ramazan završio prije njegovog kraja. Često imaju osjećaj da nisu dobile priliku oprostiti se od ramazana kako mu priliči ili da su ostale uskraćene za blagodati koje zadnja trećina ramazana donosi. Tome se nije uspjela oduprijeti ni majka vjernika. Aiša, r.a., kako je zabilježeno u vjerodostojnoj predaji, je zbog istog razloga zaplakala kada je krenula obavljati hadž pa joj je Allahov Poslanik, a.s, kazao: „To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerima...“, a potom ju je uputio na radnje koje može izvršiti u spomenutom prirodnom stanju.
Zbog toga, neophodno je podsjetiti sve žene da je mjesečno fiziološko stanje nije znak kraja ramazana za njih, to je samo prirodno stanje koje je Allah propisao kćerima Ademovim, a koje neće biti, ako Bog da, razlog da im se nagrada za ispošten ramazan umanji, niti je razlog da se odustane od nagrade koja čeka one koji provodu Lejletu-l-kadr u pobožnosti.
Sve žene koje su redovno postile prije nego su im nastupile šerijatske zapreke i nastavile bi postiti da nisu bile spriječene, ako Bog da, čeka nagrada kao da su taj ibadet izvršile, a na osnovu hadisa koji upućuju na to da vjernike koji su redovno izvršavali ibadet i dobra djela čeka nagrada kao da su u potpunosti izvršili ta djela u slučaju da budu spriječeni bolešću, putovanjem ili slično. (Napominjem da ovo ne znači da ne treba napostiti propuštene dane, već samo da im nagrada neće biti umanjena zbog spriječenosti da poste). Isto se, ako Bog da, odnosi i na žene koje su redovno klanjale teraviju i noćni namaz.
