Sa arapskog preveo dr. Sead Seljubac
مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ ٱللَّهِ وَٱلَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّآءُ عَلَى ٱلْكُفَّارِ رُحَمَآءُ بَيْنَهُمْ تَرَاهُمْ رُكَّعاً سُجَّداً يَبْتَغُونَ فَضْلاً مِّنَ ٱللَّهِ وَرِضْوَاناً سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِمْ مِّنْ أَثَرِ ٱلسُّجُودِ ذَلِكَ مَثَلُهُمْ فِي ٱلتَّوْرَاةِ وَمَثَلُهُمْ فِي ٱلإِنجِيلِ كَزَرْعٍ أَخْرَجَ شَطْأَهُ فَآزَرَهُ فَٱسْتَغْلَظَ فَٱسْتَوَىٰ عَلَىٰ سُوقِهِ يُعْجِبُ ٱلزُّرَّاعَ لِيَغِيظَ بِهِمُ ٱلْكُفَّارَ وَعَدَ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّالِحَاتِ مِنْهُم مَّغْفِرَةً وَأَجْراً عَظِيماً }
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku. (El-Feth, 29)
Muhammed, je Alejhisselamovo ime, a Allahov poslanik je njegov novi opis. Mi smo upoznali Muhammeda, prvo kao osobu prije nego je bio Allahov poslanik. Ime Muhammed (Hvaljenik) je od arapske riječi hamd koja znači pohvala, u smislu da su ga ljudi hvalil, da ga je hvalio njegov narod od njegovog djetinjstva. Govorili su da je Sadik (istinoljubivi), da je Emin (pouzdani i povjerljivi). Njegova prošlost i raniji život koji je proveo među njima dokazuje istinitost ovih njegovih svojstava, kao i to da je on među svojom rodbinom bio posebna, specifična i nesvakidašnja osoba. Svi su se u tome slagali prije poslanstva. U njegovom dječaštvu vidjeli su da ga nije doticalo ništa od mrlja dječaštva, ni igra, ni zabava.
Vidjeli su ga kako ostaje da čuva stoku, dok su njegovi vršnjaci koji su također čuvali stoku izvan grada, noću silazili u Mekku kako bi prisustvovali noćnim zabavama. Jednom je čak razmišljao da pođe s njima, pa kada je pošao uhvatio ga je drijemež i savladao san, a probudio sa kada su noćobdije već razišle. Kao da ga je na taj način Allah htio zaštititi i poštediti njegov vid i sluh da čuju ili vide bilo šta od toga. Njegovi prijatelji su mu se čudili jer su ga rijetko viđali među njima. Postao je za njih pozdana i povjerljiva osoba. Pošto od njega nikada nisu čuli lažnu riječ nazvali su ga Sadik (istinoljubivi) i (pouzdani i povjerljivi).
Jednog dana su se dječaci okupili i pokušali da ponesu neki teški kamen kojim su se željeli igrati. Pošto je bio za njih pretežak zadigli su svoje galabije i podbacili ih pod kamen kako im ne bi nažuljao ramena. Resulullah, s.a.v.s., je bio s njima pa je i on uhvatio svoju galabiju za kraj i htio da učini isto što i oni ali je čuo glas koji ga upozorava: „Tvoje stidno mjesto, Muhammede!!!“ među njima je on bio jedini koji nije tom prilikom otkrio svoje stidno mjesto. Oni su to zapazili kod njega i prije punoljetnosti, kao i to da je poseban u mnogo čemu drugome.
Upoznali su i ispravnost i ljepotu njegovog razmišljanja putem slučaja sa postavljanjem Crnog Kamena na njegovo mjesto. Kurejševićka plemena se nisu mogla dogovoriti ko će dobiti tu čast da ga postavi na njegovo mjesto i gotovo su se potukli a onda su odlučili da o tome odluči prvi koji naiđe. Naišao je upravo Muhammed koji je bio i istinoljubivi i povjerljivi i o tome nije bilo dvojbe među njima, pa je skinuo svoju košulju, na nju stavio Hadžer-i Esved a onda kazao da predstavnik svakog plemena uzme za jedan kraj košulje, ponesu kamen do Kabe, podignu ga i stave na njegovo mjesto. Tako je okončan spor koji je bio izazvao gnjev naroda.
Dakle, Uzvišeni kaže: Muhammed, tj. ovaj kojeg poznajete, poznajete njegovu iskrenost i povjerljivost, njegovu moralnu čistotu, ovaj koji je među vama proveo četrdeset godina svoga života, je Allahov poslanik, kojega je Allah odabrao za poslanstvo. Prema tome, svjedoci ste bili, a svjedoci ste i sada, njegove moralne ljepote i ispravnog razmišljanja, pa vam je obaveza da povjerujete u njegovo poslanstvo.
Uzvišeni Hakk nije sačuvao čistoću samog Muhammeda, nego je sačuvao i njegove pretke tako što ih je zaštitio od klanjanja kipovima, robovanja idolima koje je bilo rašireno u to vrijeme. Svi se slažu u stavu da niko od njegovih direktnih predaka nije padao na sedždu pred nekim kipom. Odatle se kaže u hadis-i šerifu: „Stalno sam prelazio iz slabina čistih muškaraca u maternice čistih žena…“, odnosno Alejhisselam potiče od čistih predaka kojinisu ukaljani razvratom predislamskog perioda.
Priča o njegovom ocu Abdullahu i Zejnebi el-Has'amijje je poznata na cijelom Arabijskom poluotoku a posebno u Mekki. Ona je u njemu vidjela ljepotu i dostojanstvenost pa se zaljubila i pokušala da ga zavede. On joj je izrekao poznate stihove:
Radije ću umrijeti nego u haram otići,
A svaki halal ja jasno poznajem
Čestiti čuva svoj obraz i vjeru,
Pa kako da učini to što ti želiš?
Kada se Abdullah oženio Aminom binti Vehb i ona zanijela Muhammedom na nju je prešao onaj nur koji je bio na licu Abdullahovu. Kada ga je nakon toga vidjela el-Has'amijja rekla je: „Šta mu ja to radim pa je nur nestao s njegovog lica?“ Sve ovo znači da je Uzvišeni Hakk stvarao Muhammeda pazeći na njega i štiteći ga od prljavštine džahilijjeta, čuvajući ga u svim fazama njegovog nastanka.
Nakon nekog vremena je umro njegov otac a on dat na dojenje u pleme Benu Sa'd. Njegova dojilja je vidjela brojne keramete i mu'džize vezane za njega. Kada je njegovoj polubraći kazala: „Čuvajte Muhammeda od vreline sunca!“, oni su joj kazali: „Vallahi, majko, mi ga još nismo vidjeli izloženog vrelini sunca, jer kada god bi on negdje pošao nad njim bismo vidjeli oblačak koji mu pravi hlad.“
Prema tome, u njemu samome kao i u njegovim precima nalazi se svjedočanstvo o tome da je uvijek bio podržan od Najuzvišenijeg.
Riječi Uzvišenog: Muhammed je Allahov Poslanik, znače da je On izabrao Poslanika u skladu sa vašim mišljenjem o njemu, pa ga nipošto nemojte smatrati lašcem. U ovoj rečenici Muhammed je subjekat a Allahov poslanik je predikat. Tj.: Muhammed vama dobro poznati je Allahov poslanik, a Allah najbolje zna kome će povjeriti Svoje poslanstvo(El-En'am, 124), i obavezni ste da povjerujete u njega i potvrdite ga istog momenta kada vam je poslan.
Uzvišeni Hakk je Muhammeda, nakon što ga je podržao materijalnim mu'džizama, podržao i racionalnom mu'džizom. Postoji velika razlika između racionalne i materijalne mu'džize. Materijalna mu'džiza se događa samo jednom, kako smo vidjeli u slučaju našeg prvaka Isa-a, a.s. Govorio je ljudima iz bešike i ovu mu'džizu su vidjeli samo oni koji su bili tu i vidjeli je. Kada je o nama riječ mi je imamo kao vijest koju mi vjerujemo i potvrđujemo jer nam o njoj govori Kur'an.
Muhammedovo poslanstvo je opće i završno, do Kijametskog Dana. Prema tome, njegova mu'džiza nužno se podudara sa univerzalnošću njegovog poslanstva, vječna je i nije ograničena na određeni prostor i vrijeme. Kur'an je ta vječna mu'džiza koja traje, zajedno sa ovim poslanstvom, do Kijametrskog Dana. Muhammed je Allahov poslanik što dokazuje upravo ovaj Nadnaravni Kur'an.
مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ ٱللَّهِ وَٱلَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّآءُ عَلَى ٱلْكُفَّارِ رُحَمَآءُ بَيْنَهُمْ تَرَاهُمْ رُكَّعاً سُجَّداً يَبْتَغُونَ فَضْلاً مِّنَ ٱللَّهِ وَرِضْوَاناً سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِمْ مِّنْ أَثَرِ ٱلسُّجُودِ ذَلِكَ مَثَلُهُمْ فِي ٱلتَّوْرَاةِ وَمَثَلُهُمْ فِي ٱلإِنجِيلِ كَزَرْعٍ أَخْرَجَ شَطْأَهُ فَآزَرَهُ فَٱسْتَغْلَظَ فَٱسْتَوَىٰ عَلَىٰ سُوقِهِ يُعْجِبُ ٱلزُّرَّاعَ لِيَغِيظَ بِهِمُ ٱلْكُفَّارَ وَعَدَ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّالِحَاتِ مِنْهُم مَّغْفِرَةً وَأَجْراً عَظِيماً }
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku. (El-Feth, 29)
Muhammed, je Alejhisselamovo ime, a Allahov poslanik je njegov novi opis. Mi smo upoznali Muhammeda, prvo kao osobu prije nego je bio Allahov poslanik. Ime Muhammed (Hvaljenik) je od arapske riječi hamd koja znači pohvala, u smislu da su ga ljudi hvalil, da ga je hvalio njegov narod od njegovog djetinjstva. Govorili su da je Sadik (istinoljubivi), da je Emin (pouzdani i povjerljivi). Njegova prošlost i raniji život koji je proveo među njima dokazuje istinitost ovih njegovih svojstava, kao i to da je on među svojom rodbinom bio posebna, specifična i nesvakidašnja osoba. Svi su se u tome slagali prije poslanstva. U njegovom dječaštvu vidjeli su da ga nije doticalo ništa od mrlja dječaštva, ni igra, ni zabava.
Vidjeli su ga kako ostaje da čuva stoku, dok su njegovi vršnjaci koji su također čuvali stoku izvan grada, noću silazili u Mekku kako bi prisustvovali noćnim zabavama. Jednom je čak razmišljao da pođe s njima, pa kada je pošao uhvatio ga je drijemež i savladao san, a probudio sa kada su noćobdije već razišle. Kao da ga je na taj način Allah htio zaštititi i poštediti njegov vid i sluh da čuju ili vide bilo šta od toga. Njegovi prijatelji su mu se čudili jer su ga rijetko viđali među njima. Postao je za njih pozdana i povjerljiva osoba. Pošto od njega nikada nisu čuli lažnu riječ nazvali su ga Sadik (istinoljubivi) i (pouzdani i povjerljivi).
Jednog dana su se dječaci okupili i pokušali da ponesu neki teški kamen kojim su se željeli igrati. Pošto je bio za njih pretežak zadigli su svoje galabije i podbacili ih pod kamen kako im ne bi nažuljao ramena. Resulullah, s.a.v.s., je bio s njima pa je i on uhvatio svoju galabiju za kraj i htio da učini isto što i oni ali je čuo glas koji ga upozorava: „Tvoje stidno mjesto, Muhammede!!!“ među njima je on bio jedini koji nije tom prilikom otkrio svoje stidno mjesto. Oni su to zapazili kod njega i prije punoljetnosti, kao i to da je poseban u mnogo čemu drugome.
Upoznali su i ispravnost i ljepotu njegovog razmišljanja putem slučaja sa postavljanjem Crnog Kamena na njegovo mjesto. Kurejševićka plemena se nisu mogla dogovoriti ko će dobiti tu čast da ga postavi na njegovo mjesto i gotovo su se potukli a onda su odlučili da o tome odluči prvi koji naiđe. Naišao je upravo Muhammed koji je bio i istinoljubivi i povjerljivi i o tome nije bilo dvojbe među njima, pa je skinuo svoju košulju, na nju stavio Hadžer-i Esved a onda kazao da predstavnik svakog plemena uzme za jedan kraj košulje, ponesu kamen do Kabe, podignu ga i stave na njegovo mjesto. Tako je okončan spor koji je bio izazvao gnjev naroda.
Dakle, Uzvišeni kaže: Muhammed, tj. ovaj kojeg poznajete, poznajete njegovu iskrenost i povjerljivost, njegovu moralnu čistotu, ovaj koji je među vama proveo četrdeset godina svoga života, je Allahov poslanik, kojega je Allah odabrao za poslanstvo. Prema tome, svjedoci ste bili, a svjedoci ste i sada, njegove moralne ljepote i ispravnog razmišljanja, pa vam je obaveza da povjerujete u njegovo poslanstvo.
Uzvišeni Hakk nije sačuvao čistoću samog Muhammeda, nego je sačuvao i njegove pretke tako što ih je zaštitio od klanjanja kipovima, robovanja idolima koje je bilo rašireno u to vrijeme. Svi se slažu u stavu da niko od njegovih direktnih predaka nije padao na sedždu pred nekim kipom. Odatle se kaže u hadis-i šerifu: „Stalno sam prelazio iz slabina čistih muškaraca u maternice čistih žena…“, odnosno Alejhisselam potiče od čistih predaka kojinisu ukaljani razvratom predislamskog perioda.
Priča o njegovom ocu Abdullahu i Zejnebi el-Has'amijje je poznata na cijelom Arabijskom poluotoku a posebno u Mekki. Ona je u njemu vidjela ljepotu i dostojanstvenost pa se zaljubila i pokušala da ga zavede. On joj je izrekao poznate stihove:
Radije ću umrijeti nego u haram otići,
A svaki halal ja jasno poznajem
Čestiti čuva svoj obraz i vjeru,
Pa kako da učini to što ti želiš?
Kada se Abdullah oženio Aminom binti Vehb i ona zanijela Muhammedom na nju je prešao onaj nur koji je bio na licu Abdullahovu. Kada ga je nakon toga vidjela el-Has'amijja rekla je: „Šta mu ja to radim pa je nur nestao s njegovog lica?“ Sve ovo znači da je Uzvišeni Hakk stvarao Muhammeda pazeći na njega i štiteći ga od prljavštine džahilijjeta, čuvajući ga u svim fazama njegovog nastanka.
Nakon nekog vremena je umro njegov otac a on dat na dojenje u pleme Benu Sa'd. Njegova dojilja je vidjela brojne keramete i mu'džize vezane za njega. Kada je njegovoj polubraći kazala: „Čuvajte Muhammeda od vreline sunca!“, oni su joj kazali: „Vallahi, majko, mi ga još nismo vidjeli izloženog vrelini sunca, jer kada god bi on negdje pošao nad njim bismo vidjeli oblačak koji mu pravi hlad.“
Prema tome, u njemu samome kao i u njegovim precima nalazi se svjedočanstvo o tome da je uvijek bio podržan od Najuzvišenijeg.
Riječi Uzvišenog: Muhammed je Allahov Poslanik, znače da je On izabrao Poslanika u skladu sa vašim mišljenjem o njemu, pa ga nipošto nemojte smatrati lašcem. U ovoj rečenici Muhammed je subjekat a Allahov poslanik je predikat. Tj.: Muhammed vama dobro poznati je Allahov poslanik, a Allah najbolje zna kome će povjeriti Svoje poslanstvo(El-En'am, 124), i obavezni ste da povjerujete u njega i potvrdite ga istog momenta kada vam je poslan.
Uzvišeni Hakk je Muhammeda, nakon što ga je podržao materijalnim mu'džizama, podržao i racionalnom mu'džizom. Postoji velika razlika između racionalne i materijalne mu'džize. Materijalna mu'džiza se događa samo jednom, kako smo vidjeli u slučaju našeg prvaka Isa-a, a.s. Govorio je ljudima iz bešike i ovu mu'džizu su vidjeli samo oni koji su bili tu i vidjeli je. Kada je o nama riječ mi je imamo kao vijest koju mi vjerujemo i potvrđujemo jer nam o njoj govori Kur'an.
Muhammedovo poslanstvo je opće i završno, do Kijametskog Dana. Prema tome, njegova mu'džiza nužno se podudara sa univerzalnošću njegovog poslanstva, vječna je i nije ograničena na određeni prostor i vrijeme. Kur'an je ta vječna mu'džiza koja traje, zajedno sa ovim poslanstvom, do Kijametrskog Dana. Muhammed je Allahov poslanik što dokazuje upravo ovaj Nadnaravni Kur'an.
