Pripremio: Selmir Hadžić, prof.
Ovo je drugi dio tefsira sure En-Nasr, uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću. U ovom dijelu bit će riječi o trećem, zadnjem ajetu, u kojem se govori o istigfaru.
Komentar istigfara
Allahove riječi: “I moli Ga da ti oprosti”, znače: traži njegov magfiret – oprost, a magfiret je zaštita od zla grijeha, a ne samo njegovo prikrivanje.
Razlika između afva – brisanja i magfireta – oprosta jeste u tome što je afv brisanje tragova grijeha, što ponekad može biti i poslije kazne, za razliku od magfireta koji ne biva sa kaznom – ukubetom.
U riječima: “On je uvijek pokajanje primao” (En-Nasr, 3), nalazi se nagovještaj da On, Slavljeni, prima tevbu – pokajanje od onih koji Ga za oprost mole i Njemu se kaju, što je podsticanje na istigfar – traženje oprosta i podstrek na tevbu – pokajanje.
Skupina ashaba, radijallahu anhum, smatra da je Poslaniku, sallallahu alejhi sellem, naređen tesbih, tahmid, i istigfar, prilikom dolaska pobjede (nasr) i oslobođenja (feth) iz zahvalnosti (šukra) Allahu na toj blagodati. Kao što je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao na dan oslobođenja Meke osam rekata, a tako je isto klanjao i Sa‘d b. Ebu Vekkas, na dan oslobođenja gradova, a taj namaz se nazivao salatul-feth – namaz pobjede.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je risalat – poslanicu svoga Gospodara i podučio svoj ummet obredima i ibadetima, te ih ostavio na bijelom putu čije su noći poput dana, a na dunjaluku mu nije ostala nikakva potreba. Tada se pripremio za preseljenje na ahiret, jer je ahiret za njega bolji od dunjaluka, i zato je na Arefatu objavljeno: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio” (El-Maida, 3). (Buhari, 1/105, 8/270; Muslim, 4/2312)
Podučio je svoj ummet njihovim obredima i rekao im: “Vjerovatno vas neću vidjeti poslije ove godine.” (Muslim, 2/943)
Također im je rekao: “Jesam li dostavio?”, a oni su odgovorili: “Svakako!” Allaha je uzeo za svjedoka u tome i oprostio se sa ljudima, pa su kazali: “Ovo je oproštajni hadž.” (Buhari, br. 573–574; Muslim, 3/1307)
Dato mu je da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je zadnje što se čulo od njego bilo: “Allahu moj, uzvišeno društvo.” (Buhari, 8/136; Muslim, 4/1722)
Slično ovom razumijevanju, koje je shvatio Omer iz ove sure, jeste i ono što je razumio Ebu Bekr iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj hutbi – govoru: “Doista je jednom robu dato da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je odabrao susret sa svojim Gospodarom.” (Ahmed, 3/478, 4/211; Tirmizi, br. 3659) A već smo spomenuli hadis Ibn Abbasa koji na to upućuje.
A u Buharijevom Sahihu u hadisu Seida b. Džubejra koji prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, navodi se da je rekao: “Omer me je uvodio u društvo učesnika Bedra, pa kao da nekima od njih nije bilo po volji, te je kazao: ‘Zašto da on ulazi u naše kružoke, mi imamo djecu njegovih godina?’ Pa im je rekao: ‘On je od onih koje vi već znate.’ Zatim ih je jednog dana pozvao, a i mene je sa njima uveo, a mislim da me tada nije pozvao među njih osim da im pokaže. Upitao ih je: ‘Šta kažete o riječima Uzvišenog i Plemenitog Allaha: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’? Neki rekoše: ‘Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu i molimo Ga da nam oprosti kada nam dođu pomoć i pobjeda.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa kazali. Tada je mene upitao: ‘Da li i ti tako kažeš, Ibn Abbase?’ ‘Ne’, rekoh. ‘A šta kažeš?’, upita. Rekoh: ‘To je edžel – smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je obznanio rekavši: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.’ To je znak tvoga edžela – smrtnog časa, ‘a ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’ Omer b. Hattab tada reče: ‘Ja o njima ne znam ništa osim ovoga što si ti rekao.’” (Buhari, 8/735, br. 735) Ovo kazivanje preneseno je od Ibn Abbasa sa više puteva.
A u Musnedu Ebu Rizina bilježi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je da je tada upozoren na blizinu svoje smrti.
Već smo spomenuli hadis od Ibn Abbasa u kojem se navodi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je objavljena ova sura, počeo žestoko truditi i pripremati za ahiret.
Bilježi Haraiti u djelu Kitabuš-šukr, br. 52, putem Šaza b. Fejjada od Harisa b. Šibla od Ummi Nu‘man el-Kindije od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Kada je objavljen ovaj ajet: ‘Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu’ (El-Feth, 1), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povećao je svoj ibadet, pa mu je rečeno: ‘O Allahov Poslaniče, kakvo je to dodatno ulaganje truda u ibadetu, pa zar ti Allah nije oprostio i prijašne i buduće grijehe?’ “A zar da ne budem zahvalni rob’, odgovorio je on. Isnad – lanac mu je daif – slab.
Bilježi Bejheki putem Seida b. Sulejmana od Abbada b. Avvama od Hilala b. Habbaba od Ikrime od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Fatimu i rekao joj: ‘Ja sam već dobio vijest da ću preseliti’, pa je ona zaplakala, a zatim se nasmijala. Kazala je: ‘Upoznao me o tome da je obaviješten o svojoj smrti, pa sam zaplakala, a potom me obavijestio da sam ja prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, pa sam se nasmijala.’” (Darimi, 1/37; Taberani, El-Kebir, 11/330, i El-Evsat br. 887; Bejheki, Delailun-nubuvva, 7/167, a isnad mu je hasen – dobar)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon objave ove sure, mnogo je izgovarao tesbih – subhanallah, tahmid – elhamdulillah i istigfar – estagfirullah. Tako se u dva Sahiha od Mesruka od Aiše, radijallahu anhu, prenosi da je kazala: “Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je izgovarao na rukuu i sedždi: Subhaneke Allahumme ve bi hamdike Allahummagfir li! – Slavljen neka si Ti, naš Gospodaru, Tebi neka je hvala, Allahu moj oprosti mi! – tumačeći tako Kur’an.” (Buhari, 2/299, 8/733; Muslim, 1/350)
Ovo je drugi dio tefsira sure En-Nasr, uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću. U ovom dijelu bit će riječi o trećem, zadnjem ajetu, u kojem se govori o istigfaru.
Komentar istigfara
Allahove riječi: “I moli Ga da ti oprosti”, znače: traži njegov magfiret – oprost, a magfiret je zaštita od zla grijeha, a ne samo njegovo prikrivanje.
Razlika između afva – brisanja i magfireta – oprosta jeste u tome što je afv brisanje tragova grijeha, što ponekad može biti i poslije kazne, za razliku od magfireta koji ne biva sa kaznom – ukubetom.
U riječima: “On je uvijek pokajanje primao” (En-Nasr, 3), nalazi se nagovještaj da On, Slavljeni, prima tevbu – pokajanje od onih koji Ga za oprost mole i Njemu se kaju, što je podsticanje na istigfar – traženje oprosta i podstrek na tevbu – pokajanje.
Skupina ashaba, radijallahu anhum, smatra da je Poslaniku, sallallahu alejhi sellem, naređen tesbih, tahmid, i istigfar, prilikom dolaska pobjede (nasr) i oslobođenja (feth) iz zahvalnosti (šukra) Allahu na toj blagodati. Kao što je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao na dan oslobođenja Meke osam rekata, a tako je isto klanjao i Sa‘d b. Ebu Vekkas, na dan oslobođenja gradova, a taj namaz se nazivao salatul-feth – namaz pobjede.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je risalat – poslanicu svoga Gospodara i podučio svoj ummet obredima i ibadetima, te ih ostavio na bijelom putu čije su noći poput dana, a na dunjaluku mu nije ostala nikakva potreba. Tada se pripremio za preseljenje na ahiret, jer je ahiret za njega bolji od dunjaluka, i zato je na Arefatu objavljeno: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio” (El-Maida, 3). (Buhari, 1/105, 8/270; Muslim, 4/2312)
Podučio je svoj ummet njihovim obredima i rekao im: “Vjerovatno vas neću vidjeti poslije ove godine.” (Muslim, 2/943)
Također im je rekao: “Jesam li dostavio?”, a oni su odgovorili: “Svakako!” Allaha je uzeo za svjedoka u tome i oprostio se sa ljudima, pa su kazali: “Ovo je oproštajni hadž.” (Buhari, br. 573–574; Muslim, 3/1307)
Dato mu je da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je zadnje što se čulo od njego bilo: “Allahu moj, uzvišeno društvo.” (Buhari, 8/136; Muslim, 4/1722)
Slično ovom razumijevanju, koje je shvatio Omer iz ove sure, jeste i ono što je razumio Ebu Bekr iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj hutbi – govoru: “Doista je jednom robu dato da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je odabrao susret sa svojim Gospodarom.” (Ahmed, 3/478, 4/211; Tirmizi, br. 3659) A već smo spomenuli hadis Ibn Abbasa koji na to upućuje.
A u Buharijevom Sahihu u hadisu Seida b. Džubejra koji prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, navodi se da je rekao: “Omer me je uvodio u društvo učesnika Bedra, pa kao da nekima od njih nije bilo po volji, te je kazao: ‘Zašto da on ulazi u naše kružoke, mi imamo djecu njegovih godina?’ Pa im je rekao: ‘On je od onih koje vi već znate.’ Zatim ih je jednog dana pozvao, a i mene je sa njima uveo, a mislim da me tada nije pozvao među njih osim da im pokaže. Upitao ih je: ‘Šta kažete o riječima Uzvišenog i Plemenitog Allaha: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’? Neki rekoše: ‘Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu i molimo Ga da nam oprosti kada nam dođu pomoć i pobjeda.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa kazali. Tada je mene upitao: ‘Da li i ti tako kažeš, Ibn Abbase?’ ‘Ne’, rekoh. ‘A šta kažeš?’, upita. Rekoh: ‘To je edžel – smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je obznanio rekavši: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.’ To je znak tvoga edžela – smrtnog časa, ‘a ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’ Omer b. Hattab tada reče: ‘Ja o njima ne znam ništa osim ovoga što si ti rekao.’” (Buhari, 8/735, br. 735) Ovo kazivanje preneseno je od Ibn Abbasa sa više puteva.
A u Musnedu Ebu Rizina bilježi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je da je tada upozoren na blizinu svoje smrti.
Već smo spomenuli hadis od Ibn Abbasa u kojem se navodi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je objavljena ova sura, počeo žestoko truditi i pripremati za ahiret.
Bilježi Haraiti u djelu Kitabuš-šukr, br. 52, putem Šaza b. Fejjada od Harisa b. Šibla od Ummi Nu‘man el-Kindije od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Kada je objavljen ovaj ajet: ‘Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu’ (El-Feth, 1), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povećao je svoj ibadet, pa mu je rečeno: ‘O Allahov Poslaniče, kakvo je to dodatno ulaganje truda u ibadetu, pa zar ti Allah nije oprostio i prijašne i buduće grijehe?’ “A zar da ne budem zahvalni rob’, odgovorio je on. Isnad – lanac mu je daif – slab.
Bilježi Bejheki putem Seida b. Sulejmana od Abbada b. Avvama od Hilala b. Habbaba od Ikrime od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Fatimu i rekao joj: ‘Ja sam već dobio vijest da ću preseliti’, pa je ona zaplakala, a zatim se nasmijala. Kazala je: ‘Upoznao me o tome da je obaviješten o svojoj smrti, pa sam zaplakala, a potom me obavijestio da sam ja prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, pa sam se nasmijala.’” (Darimi, 1/37; Taberani, El-Kebir, 11/330, i El-Evsat br. 887; Bejheki, Delailun-nubuvva, 7/167, a isnad mu je hasen – dobar)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon objave ove sure, mnogo je izgovarao tesbih – subhanallah, tahmid – elhamdulillah i istigfar – estagfirullah. Tako se u dva Sahiha od Mesruka od Aiše, radijallahu anhu, prenosi da je kazala: “Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je izgovarao na rukuu i sedždi: Subhaneke Allahumme ve bi hamdike Allahummagfir li! – Slavljen neka si Ti, naš Gospodaru, Tebi neka je hvala, Allahu moj oprosti mi! – tumačeći tako Kur’an.” (Buhari, 2/299, 8/733; Muslim, 1/350)
