Komentar sure: En-Nasr (2.dio)

Komentar Kurana Komentar sure: En-Nasr (2.dio)

Pripremio: Selmir Hadžić, prof.

Ovo je drugi dio tefsira sure En-Nasr, uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću. U ovom dijelu bit će riječi o trećem, zadnjem ajetu, u kojem se govori o istigfaru.

Komentar istigfara

Allahove riječi: “I moli Ga da ti oprosti”, znače: traži njegov magfiret – oprost, a magfiret je zaštita od zla grijeha, a ne samo njegovo prikrivanje.

Razlika između afva – brisanja i magfireta – oprosta jeste u tome što je afv brisanje tragova grijeha, što ponekad može biti i poslije kazne, za razliku od magfireta koji ne biva sa kaznom – ukubetom.

U riječima: “On je uvijek pokajanje primao” (En-Nasr, 3), nalazi se nagovještaj da On, Slavljeni, prima tevbu – pokajanje od onih koji Ga za oprost mole i Njemu se kaju, što je podsticanje na istigfar – traženje oprosta i podstrek na tevbu – pokajanje.

Skupina ashaba, radijallahu anhum, smatra da je Poslaniku, sallallahu alejhi sellem, naređen tesbih, tahmid, i istigfar, prilikom dolaska pobjede (nasr) i oslobođenja (feth) iz zahvalnosti (šukra) Allahu na toj blagodati. Kao što je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao na dan oslobođenja Meke osam rekata, a tako je isto klanjao i Sa‘d b. Ebu Vekkas, na dan oslobođenja gradova, a taj namaz se nazivao salatul-feth – namaz pobjede.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je risalat – poslanicu svoga Gospodara i podučio svoj ummet obredima i ibadetima, te ih ostavio na bijelom putu čije su noći poput dana, a na dunjaluku mu nije ostala nikakva potreba. Tada se pripremio za preseljenje na ahiret, jer je ahiret za njega bolji od dunjaluka, i zato je na Arefatu objavljeno: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio” (El-Maida, 3). (Buhari, 1/105, 8/270; Muslim, 4/2312)

Podučio je svoj ummet njihovim obredima i rekao im: “Vjerovatno vas neću vidjeti poslije ove godine.” (Muslim, 2/943)

Također im je rekao: “Jesam li dostavio?”, a oni su odgovorili: “Svakako!” Allaha je uzeo za svjedoka u tome i oprostio se sa ljudima, pa su kazali: “Ovo je oproštajni hadž.” (Buhari, br. 573–574; Muslim, 3/1307)

Dato mu je da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je zadnje što se čulo od njego bilo: “Allahu moj, uzvišeno društvo.” (Buhari, 8/136; Muslim, 4/1722)

Slično ovom razumijevanju, koje je shvatio Omer iz ove sure, jeste i ono što je razumio Ebu Bekr iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj hutbi – govoru: “Doista je jednom robu dato da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je odabrao susret sa svojim Gospodarom.” (Ahmed, 3/478, 4/211; Tirmizi, br. 3659) A već smo spomenuli hadis Ibn Abbasa koji na to upućuje.

A u Buharijevom Sahihu u hadisu Seida b. Džubejra koji prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, navodi se da je rekao: “Omer me je uvodio u društvo učesnika Bedra, pa kao da nekima od njih nije bilo po volji, te je kazao: ‘Zašto da on ulazi u naše kružoke, mi imamo djecu njegovih godina?’ Pa im je rekao: ‘On je od onih koje vi već znate.’ Zatim ih je jednog dana pozvao, a i mene je sa njima uveo, a mislim da me tada nije pozvao među njih osim da im pokaže. Upitao ih je: ‘Šta kažete o riječima Uzvišenog i Plemenitog Allaha: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’? Neki rekoše: ‘Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu i molimo Ga da nam oprosti kada nam dođu pomoć i pobjeda.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa kazali. Tada je mene upitao: ‘Da li i ti tako kažeš, Ibn Abbase?’ ‘Ne’, rekoh. ‘A šta kažeš?’, upita. Rekoh: ‘To je edžel – smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je obznanio rekavši: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.’ To je znak tvoga edžela – smrtnog časa, ‘a ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’ Omer b. Hattab tada reče: ‘Ja o njima ne znam ništa osim ovoga što si ti rekao.’” (Buhari, 8/735, br. 735) Ovo kazivanje preneseno je od Ibn Abbasa sa više puteva.

A u Musnedu Ebu Rizina bilježi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je da je tada upozoren na blizinu svoje smrti.

Već smo spomenuli hadis od Ibn Abbasa u kojem se navodi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je objavljena ova sura, počeo žestoko truditi i pripremati za ahiret.

Bilježi Haraiti u djelu Kitabuš-šukr, br. 52, putem Šaza b. Fejjada od Harisa b. Šibla od Ummi Nu‘man el-Kindije od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Kada je objavljen ovaj ajet: ‘Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu’ (El-Feth, 1), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povećao je svoj ibadet, pa mu je rečeno: ‘O Allahov Poslaniče, kakvo je to dodatno ulaganje truda u ibadetu, pa zar ti Allah nije oprostio i prijašne i buduće grijehe?’ “A zar da ne budem zahvalni rob’, odgovorio je on. Isnad – lanac mu je daif – slab.

Bilježi Bejheki putem Seida b. Sulejmana od Abbada b. Avvama od Hilala b. Habbaba od Ikrime od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Fatimu i rekao joj: ‘Ja sam već dobio vijest da ću preseliti’, pa je ona zaplakala, a zatim se nasmijala. Kazala je: ‘Upoznao me o tome da je obaviješten o svojoj smrti, pa sam zaplakala, a potom me obavijestio da sam ja prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, pa sam se nasmijala.’” (Darimi, 1/37; Taberani, El-Kebir, 11/330, i El-Evsat br. 887; Bejheki, Delailun-nubuvva, 7/167, a isnad mu je hasen – dobar)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon objave ove sure, mnogo je izgovarao tesbih – subhanallah, tahmid – elhamdulillah i istigfar – estagfirullah. Tako se u dva Sahiha od Mesruka od Aiše, radijallahu anhu, prenosi da je kazala: “Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je izgovarao na rukuu i sedždi: Subhaneke Allahumme ve bi hamdike Allahummagfir li! – Slavljen neka si Ti, naš Gospodaru, Tebi neka je hvala, Allahu moj oprosti mi! – tumačeći tako Kur’an.” (Buhari, 2/299, 8/733; Muslim, 1/350)​
 
A u Musnedu i Sahihu Muslima od nje se prenosi da je kazala: “Pred kraj svoga života, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je izgovarao: Subhanallahi ve bi hamdihi, estagfirullahe ve etubu ilejh! – Slavljen neka je Allah, Njemu neka je hvala, Allaha molim da mi oprosti i Njemu se kajem.”

I rekao je: “Moj Gospodar me je obavijestio da ću ja vidjeti znak u svome ummetu, i naredio mi je da, kada ga vidim, Njega slavim i hvalim i molim Ga za oprost, jer On doista pokajanje prima, a već sam taj znak vidio: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu…’” (Muslim, 1/351)

Bilježi Ibn Džerir putem Hafsa od Asima, a on od Ša‘bija da je Ummu Selema, radijallahu anha, kazala: “Pred kraj svoga života Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi ustajao, niti odlazio, a ni vraćao se, a da ne bi rekao: Subhanallahi ve bi hamdihi! – Slavljen neka si Ti, o moj Gospodaru, i Tebi neka je hvala!, pa sam mu kazala: ‘O Allahov Poslaniče, ti mnogo izgovaraš: Subhanallahi ve bi hamdihi! Ne odeš, niti se vratiš, niti sjedneš, a niti ustaneš a da ne kažeš: Subhanallahi ve bi hamdihi!’ ‘Meni je to naređeno’, Poslanik reče i prouči: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu…’” (Ibn Džerir, 30/216; Taberani, Es-Sagir, 1/241, a isnad hadisa je sahih – vjerodostojan i nema razloga za autorovu ocjenu hadisa sa garib – čudan. Kaže Hejsemi, Medžmeu, 9/23: “Prenosioci su mu prenosioci Sahiha.”)

U Musnedu od Ebu Ubejde od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, on bi često, kada je prouči i učini ruku’, govorio: Subhaneke Allahumme, rabbena ve bi hamdike Allahummagfir li, inneke entet-tevvabur-rahim! – Slavljen neka si Ti, Allahu, Tebi neka je hvala, naš Gospodaru! Allahu moj, oprosti mi jer Ti si uistinu Onaj koji pokajanje prima i koji je milostiv!, tri puta.” (Ahmed, 1/392, 394, 410, 434, 455, 456, a isnad hadisa je munkatiun – prekinut, jer Ebu Ubejda, sin Abdullaha b. Mesuda, nije slušao od svoga oca. A hadisu svjedoče prethodne predaje)

Znaj da je tesbih (subhanallah) i tahmid (elhamdulillah) ima značenje pritvrđivanja svojstava savršenstva (sifatul-kemal) i negiranja nepotpunosti i nedostataka.

S druge strane, istigfar sadrži zaštitu od zla grijeha. Pa je ono Allahovo pravo, a ovo je pravo Njegovog roba. Zato je i u hutbetil-hadže rečeno: “Elhamdullillahi, nahmeduhu ve nesteinuhu ve nestagfiruhu! – Hvala Allahu, Njega hvalimo, i od Njega pomoć i oprost tražimo!” (Muslim, 2/593)

U vrijeme Hasana el-Basrija bijaše neki čovjek koji je izbjegavao ljude, pa ga je Hasan upitao o njegovom stanju. “Ja svaki dan osvanem između blagodati i grijeha, pa za blagodati učinim hamd – zahvalu, a za grijeh istigfar – traženje oprosta, i ja sam time zauzet”, reče čovjek. “Drži se toga na čemu si, jer si ti kod mene pametniji od Hasana.”

Istigfar je također i pečat i završetak dobrih djela, pa je zbog toga i naređeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga se drži na završetku svoga života.

Isto tako i klanjaču je propisano da na kraju namaza traži istigfar – oprost grijeha tri puta (Muslim, 1/414), i kao što je propisano onome ko klanja noćni namaz da u praskozorje oprost traži. Rekao je Uzvišeni: “…i u praskazorje oprost od grijeha molili” (Ez-Zarijat, 18), “…i oni koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili” (Alu Imran, 17).

Isto tako propisano je traženje oprosta na kraju obreda hadža. Kaže Uzvišeni: “Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tra‍žite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (El-Bekara, 199)

Također, sijelo i druženje propisano je završiti tesbihom, tahmidom i istigfarom, a to je keffaretul-medžlis – iskupljenje za grijehe koji se počine na sijelu. (Ahmed, br. 4942; Ebu Davud, br. 4858; Tirmizi, br. 3433, ocijenivši ga vjerodostojnim)

Preneseno je da se time također i završava i uzimanje abdesta. (Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 81; Taberani, El-Evsat, kao što to stoji u djelu Medžmeal-bahrejni, br. 40; Hakim, 1/564)

Razlog za to jeste što su robovi nepotpuni i nedosljedni u izvršavanju Allahovih prava onako kako to treba i u njihovom obavljanju na način koji dolikuje Njegovoj plemenitosti i veličanstvenosti, već ih oni izvršavaju onoliko koliko su u stanju. Međutim, pravi znalac zna da je istinsko pravo daleko i visoko iznad toga, pa se stidi svoga znanja i traži oprost zbog svojih propusta u izvršavanju prava, kao što neko drugi za oprost moli zbog grijeha i nemara. I što god je osoba veći poznavalac Allaha, Njega se više boji i svoje propuste bolje uočava. Zbog toga se pečat svih poslanika, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, trudio da hvali svoga Gospodara te da kaže na kraju svojih pohvala: “La uhsi senaen alejke, ente kema esnejte ala nefsike! Ja nisam u stanju obuhvatiti sve pohvale koje Ti zaslužuješ, Ti si onakav kako si Sebe pohvalio.” (Muslim, 1/352)

U tom smislu su i riječi Malika b. Dinara: “Htio sam oporučiti da me, kada umrem, okuju, te da me dovedu kao što se dovodi odbjegli i neposlušni rob svome gospodaru. Pa kada me Allah upita, reći ću: ‘Gospodaru moj, nisam se trudio da postignem Tvoje zadovoljstvo ni koliko traje treptaj oka.’ Kehmes je znao klanjati u jednom danu hiljadu rekata, pa kada bi ih obavio, zgrabio bi svoju bradu i sebi rekao: ‘Ustani o boravište svakog zla! Allaha mi, nisi postigao Allahovo zadovoljstvo ni koliko je treptaj oka!’” (Ebu Neim, El-Hul’ja, 6/211)​
 
Koristi istigfara

Istigfar – traženje oprosta spominje se zasebno, a i zajedno uz tevbu – pokajanje. Ako je istigfar spomenut zasebno, u njega ulazi i traženje zaštite od zla prošlih grijeha uz dovu, i kajanje zbog njih, kao i traženje zaštite od zla grijeha koji se očekuju, uz odlučnost da se odustane od grijeha.

● Istigfar sprečava ustrajavanje u griješenju i čuva od velikih grijeha

Ovo je istigfar koji zabranjuje i sprečava ustrajavanje u griješenju, kao što na to ukazao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u riječima: “Ne ustrajava (u griješenju) onaj ko istigfar čini, pa makar se u jednom danu vratio (grijehu) i sedamdaset puta” (Ebu Davud, br. 1513; Tirmizi, br. 3559); “Nema malog (grijeha) sa ustrajavanjem, niti velikog (grijeha) sa istigfarom.” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba, br. 26)

Isto tako je spomenuto u riječima Uzvišenog: “I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole.” (Alu Imran, 135)

● Istigfar sprečava kaznu

Istigfar spriječava kaznu, kao što se navodi u riječima Uzvišenog: “Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.” (El-Enfal, 33) A ako se spominje zajedno sa tevbom – pokajanjem, onda to pripada posebno prvoj vrsti. A ako uz istigfar nije pridružena i tevba – kajanje zbog prošlih grijeha, već to bude samo molba, to je onda dova, a ako je uz njega pridruženo kajanje, onda je to pokajanje. Odlučnost u nevraćanju griješenju ulazi u potpunost tevbe.

● Istigfar čisti ljudska srca

A o vrijednostima i odlikama istigfara preneseno je mnogo hadisa, od kojih su i hadisi: “Čišćenje srca postiže se učenjem Kur’ana i istigfara.”, “Pa ako se pokaje i zatraži oprost (istigfar) i prestane, srce mu se očisti.” (Ahmed, br. 7939; Tirmizi, br. 3334; Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 418; Ibn Madža, br. 4244; Taberi, Tefsir, 30/62; Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba, br. 29; Ibn Hibban, br. 2448; Hakim, 2/517; Begavi, Šerhus-sunna, 5/89)

● Istigfar briše grijehe, bez obzira na njihov broj

“O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi dostigli vrhove nebesa, a zatim Me ti zamolio da ti ih oprostim, Ja bih ti oprostio, i ne bih mario.” (Tirmizi, br. 3540)

● Mnoštvo istigfara Allahovog Poslanika

U hadisu Ibn Omera kaže se: “Znali smo izbrojati da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom sijelu po stotinu puta izgovarao: Rabbigirli, ve tub alejje, inneke entet-Tevvabul-Gaffur! – Gospodaru oprosti mi, primi moje pokajanje, doista si Ti Onaj koji mnogo pokajanje prima i Onaj koji mnogo oprašta!” (Ahmed, 1/21; Buhari Edebul-mufred, br. 618; Ebu Davud, br. 1516; Tirmizi, br. 3434; Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 370; Begavi, Šerhus-sunna, 5/71, a isnad mu je sahih – vjerodostojan)

U hadisu Ebu Hurejre kaže se: “Doista ja u jednom danu molim Allaha za oprost više od sedamdeset puta i Njemu se kajem.” (Buhari, 11/101)

● Vjernik je između griješenja i istigfara

U hadisu se kaže: “Kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uništio, a doveo bi narod koji bi griješio, a zatim bi oprost tražio, pa bi im oprostio.” (Muslim, 4/2106)

● Istigfar prije spavanja koji briše sve grijehe

U Musnedu u hadisu Atijje od Ebu Seida navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada legne u svoju postelju: Tražim oprosta od Allaha osim kojeg drugog boga nema, on je El-Hajjul-Kajjum – Živi i Vječni i Njemu se kajem!, Allah će mu oprostiti grijehe, pa makar ih bilo poput morske pjene, i makar ih bilo poput sitnog pijeska, i makar ih bilo poput lišća na drveću.” (Ahmed, 3/10; Tirmizi, br. 3397; Begavi, Šerhus-sunna, 5/108, a isnad mu je daif – slab zbog Atijje el-Avfijja koji je daif – slab)

● Mnoštvo istigfara briše grijehe i izlaz je iz briga

U hadisu se kaže: “Onaj ko mnogo čini istigfar – traži oprost grijeha, Allah će mu dati izlaz iz svake brige.” Bilježi ga Ahmed u hadisu Ibn Abbasa i hadis je slab, ali ga podržavaju riječi Uzvišenog: “Tra‍žite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta.” (Nuh, 10)

● Istigfar donosi lijep život

Uzvišeni Allah kaže: “Da od Gospodara svoga oprosta traž‍ite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo prož‍ivite.” (Hud, 3)
Istigfar u životu pobožnjaka

● Rekao je Rebbah el-Kajsi: “Ja imam četrdeset i nekoliko grijeha, a za svaki od njih molio sam oprosta stotinu hiljada puta.”

● Rekao je Hasan: “Ne dozvolite da vam dosadi istigfar – traženje oprosta.”

● A Bekr el-Muzeni je kazao: “Doista se djela Ademovih sinova uzdižu, pa kada se uzdigne list na kojem je istigfar – traženje oprosta, podigne se, a on je bijel, a kada se uzdigne, a na listu nema istigfara, podigne se, a on je crn.”

● Od Hasana se prenosi da je rekao: “Mnogo činite istgfar u svojim kućama i za svojim soframa, i na svojim putevima, i pijacama jer vi ne znate kada će biti spušten magfiret – oprost.” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba)

● Rekao je Lukman svome sinu: “Sinko moj, navikni svoj jezik da izgovara: Allahummagfirli! – Allahu, oprosti mi!, jer doista kod Allaha ima jedan trenutak u kojem se ne odbija onaj ko moli.” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba)

● Viđen je Omer b. Abdulaziz u snu, pa mu je rečeno: “Šta si našao da je najvrednije djelo?” “Istigfar”, rekao je.

Ovo je završetak tefsira sure En-Nasr, pa neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe sve do Sudnjega dana.​
 

Registracija ili Prijava

Morate biti član da biste učestvovali na forumu

Registracija

Kreirajte svoj nalog

Prijava

Prijavite se ovdje

Kupite ekipi kahvu

Best Teme

Islamska Pitanja
Radio BiR   Slušaj Uživo
Donate
Nazad
Top Bottom