Teme Pomoći Kur'an o sihiru dzinima

Dokazi iz Kur’ana o postojanju džina i šejtana

Uzvišeni Allah je rekao:

“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, i kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kada se njegovo učenje završi vratiše se da svoj narod opominju.” (El-Ahkaf, ajet, 29)

“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” (El-En’am, ajet, 130)

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć.” (Er-Rahman, 33)

“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali.” (El-Dzinn, 1)

“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (El-Dzinn, ajet, 6)

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Ma’ida, ajet, 91)

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, ajet, 21)

Dokazi iz Kur’ana su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji čitava sura koja govori o džinima. Rijec džin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista riječ u množini na sedam mjesta. Riječ šejtan u jednini je spomenuta na šezdeset i osam mjesta, a ista riječ u množini na sedamnaest mjesta. Kako vidimo, o džinima i šejtanima postoji veliki broj ajeta.

1. Rekao je Uzvišeni Allah: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeči ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikave koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za sto su se prodali, kad bi samo znali!” (El-Bekara, ajet, 102) ?

2. ”Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija? - Reče Musa - A čarobnjaci neće nikada uspjeti.” (Junus, ajet, 77)

3. “I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojom moći istinu učvrstiti, makar će to nevjernicima krivo biti.” (Junus, ajeti, 81,82).

4. “I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! - rekosmo Mi - Ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.” (Ta ha, ajeti, 67-69).

5. I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! - I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - povikaše - Gospodara Musaova i Harunova.” (El-E’araf, ajeti, 117-122).

6. “Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (Suretul-Felek)

7. “Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi.” (Suretun-Nas)

Kurtubi je rekao da riječi “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vračare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale.

Hafiz Ibnu Kesir rekao je da ove riječi označavaju sihirbaze/vračare.

Ibnu Dzerir Et-Taberi je rekao za gornje riječi: “To jest od zla vračara koji pušu u uzlove od konaca kad zapisuju.”

Ovako kaže i El-Kasimi, kao i drugi tumači Kur’ana.

Ajeta o sihru i sihirbazima ima mnogo i dobro su poznati onima koji imalo poznaju Islam.​

Prvi dio teksta Muhammed, sallalahu alejhi ve sellem, i džinni

Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jedne noći smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoćili smo tu. To nam je bila najgora noć koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pećine. Rekli smo: "Božiji Poslaniče, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noć koju može čovjek proživjeti." Rekao je: "Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i učio im Kur’an." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao: "Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja." Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nemojte se njima potirati, jer je to hrana vaše braće.“[1]

Ovo je jedan od mnogo hadisa koji ukazuju na to da džini postoje i svijet koji nije vidljiv našim očima. Pored hadisa, postoje razni dokazi u Kur'anu o postojanju gajba (nevidljivog svijeta). Kroz ovaj seminarski rad ću govoriti o Muhammedu (a.s.) i džinima
DŽINI I NJIHOVO PORIJEKLO

Allah u Kur'anu kaže: ''Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.'' [2]
Onaj ko ne vjeruje u nevidljivi svijet, počinio je grijeh i djelo kufra. Allah (dž.š.) je, svojom milošću, nama rekao šta se dešava u nevidljivom svijetu. Vjera u nevidljivo je jedna od osnovnih karakteristika vjerovanja jednog muslimana, jer u nevidljivi svijet spadaju i džennet i džehennem, pa tako i džini.Vjerovanje u nevidljivi svijet je dio vjerovanja u Allaha (dž.š.).

Na početku sure El-Bekareh, Allah (dž.š.) kaže da je Kur'an knjiga u koju nema nikakve sumnje, a to je najveći dokaz da je istina da džini postoje. Riječ ''džin'' dolazi od korijena arapske riječi (الجن), što znači nešto skriveno. Skriveno je od očiju, upotpunosti skriveno od očiju čovjeka. I ljudi i džini postoje na ovom svijetu, razlika je u tome što mi njih ne vidimo a oni nas vide.

Mi o džinima i nevidljivom svijetu znamo preko Kur'ana i sunneta Poslanika (a.s.). Džini su stvoreni prije čovjeka.
Meleki, koji također spadaju u gajb (nevidljivi svijet), su stvoreni od svjetlosti a džini od vatre. Čovjek je stvoren od težih elemenata (zemlja, voda itd.), dok su džini stvoreni od lakšeg elementa tj. od vatre. To im da je mogućnost da se lakše kreću, da lete, da prolaze kroz zidove i slično. ''Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.''[3]

U Kur'anu se spominje, kad se govori o stvaranju džina, vatra pod imenom Semum (م السمو نار من). To je vatra bez dima, znači bezdimna vatra. Ibn Abbas komentira da je to vrh plamena, na kojem imaju različite boje (crvena, žuta, narandžasta, zelena, plava...).

Džini su inteligentna bića, kao i ljudi. To znači da nisu kao životenje, bez intelekta. Pored toga, džini imaju slobodnu volju da vjeruju ili da ne vjeruju. Oni jedu i piju, vjenčaju se, imaju djecu, baš kao i mi. Mnogo su slični u različitim stvarima sa nama ljudima. Kako su stvoreni od vatre, kako se iz te vatre formiralo inteligentno biće, Allah (dž.š.) najbolje zna!​

SUSRET POSLANIKA (A.S.) SA DŽINIMA

Kada se Poslanik (a.s.) uputio sa Zejdom u Mekku, stigli su do mjesta Karnu-l- menazil. Tada je Allah (dž.š.) poslao meleka Džibrila (a.s.) sa melekom zaduženim za brda (meleku-l-džibal). Melek zadužen za brda je upitao Poslanika (a.s.), ako želi da na taj narod (u Taifu) spusti kaznu jer su ga maltretirali i ponižavali. To je Poslanik (a.s.) odbio jer se nadao da će neko od njihovih potomaka primiti islam. Ovaj događaj govori o humanosti i milosti Poslanika (a.s.).

Stigli su u Dolinu Palmi (Vadi Nahle). Tu su proveli nekoliko dana jer je tu bilo pitke vode i bilja. Dok su boravili tu, Poslanik (a.s.) je obavljao namaz tj. učio je Kur'an. O tome nam Allah (dž.š.) govori u Kur'anu : ''Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. "O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!" [4]

''Reci: "Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi put upućuje – i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati,''[5]

Nakon toga, šejtan je zapovjedio džinima da se raziđu po zemlji i da vide šta se dešava, jer u to vrijeme džini nisu mogli da prisluškuju nebeske vijesti (razgovor meleka ). Džini (griješnici) su inače imali običaj da prisluškuju nebeske vijesti i to bi prenosili vračarima, sihrbazima uz dozu laži u svemu tome. Poslanik (a.s.) u hadisu, kojeg bilježi Buhari kaže: ''Meleki u oblacima razgovaraju o nekom događaju koji će se desiti na Zemlji. Šejtani čuju riječ i uliju je u uho vračara/proroka, kao što se ulijeva u staklenku, nadopunjujući to sa stotinu laži.''[6]
Džini su imali mogućnost da prisluškuju nebeske vijesti sve dok Muhammed (a.s.) nije došao. Nakon što je njemu počela objava, nisu mogli prisluškivati. ''I sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići'.'[7]
Znači, bili su onemogućeni da više prisluškuju. Ako bi to pokušali, bili bi pogođeni munjom ili zvijezdom padalicom.

Spominje se da je Abdullah ibn Mes'ud (r.a.) bio sa Poslanikom (a.s.). Abdullah kaže, kada je sjeo vidio je Poslanika (a.s.) kako mu prilaze neki ljudi ili neka stvorenja, okupljajući se oko njega toliko da ga Abdullah ibn Mes'uad (r.a.) nije vidio. Pa je Abdullah krenuo prema Poslaniku (a.s.) da vidi šta se dešava, ali mu je Poslanik (a.s.) dao znak da stane, da mu se ne približava. To su bili džini koji su došli ispitivati Poslanika (a.s.) o islamu, pa su ga prihvatili.To je bila prva potvrda džina, bili su iz Nusajbina (grad u Šamu).

Nakon toga su otišli svome narodu i obavijestili ih o Kur'anu, kao što se spominje u Kur'anu:
''O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.''[8]​

Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
“Jedne noći smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoćili smo tu. To nam je bila najgora noć koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pećine. Rekli smo: “Božiji Poslaniče, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noć koju može čovjek proživjeti.” Rekao je: “Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i učio im Kur’an.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao: “Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja.” Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte se njima potirati, jer je to hrana vase braće.”
Prenosi ga Muslim: 4/170. U njihovo vrijeme su se potirali kamenjem, kostima i sasušenom balegom. (Prim.prev.)

Od Ibnu Se’ida El-Hudrijja, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: “Primjećujem da voliš stoku i pustinju, pa kad budeš sa svojom stokom u pustinji, i proučiš ezan, poviši svoj glas, jer ko god da čuje glas mujezina, bio to džin, ili čovjek, ili bilo šta drugo, posvjedočit će mu na Sudnjem danu.”
Prenosi ga El-Buhari: 6/343, Malik: 1/68 i En-Nesai: 2/12.

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio se sa grupom ashaba na pijacu Ukaz, a između šejtana i obavijesti sa neba je postavljena prepreka i bili su pogođeni svjetlicama. Vratili su se svome narodu. “Šta vam je?” – upitali su ih. Oni odgovoriše: “Između nas i obavijesti sa neba postavljena je prepreka, a nas pogodiše svjetlicama.” Rekli su im njihovi: “Desilo se nešto što vas je omelo, zato pređite zemlju od istoka do zapada kako biste saznali šta je to zbog čega ste spriječeni da prisluškujete (ono što će se desiti u budućnosti). Uputili su se neki od njih prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji su sa njim krenuli na pijacu Ukaz. On je u tom momentu klanjao sabah-namaz sa ashabima. Nakon što su čuli Kur’an, pažljivo su ga saslušali, i rekli: “Ovo se ispriječilo između nas i obavijesti sa neba.” Vratili su se svom narodu i rekli: “O naš narode, mi smo slušali Kur’an čudesni, koji vodi ispravnom Putu, pa smo povjerovali u njega i više nećemo nikoga Gospodaru našem ravnim smatrati.”

Tada je Allah, dželle šanuhu, objavio ove riječi:
“Reci, meni je objavljeno da je nakoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista, Kur’an, koji izaziva divljenje slušali.” (El-Džinn, 1)
Ono što je objavljeno Poslaniku bile su riječi džina.
Ovaj hadis prenose El-Buhari: 2/253 i Muslim: 4/168.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od vatre, a Adem je stvoren od onoga kako vam je već opisano.”

Od Safijje bintu Hujejj, radijallahu anha, se prenosi da je rekla:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista šejtan kola čovjekovim tijelom kao što kola krv.”
Hadis prenose: El-Buhari: 4/282 i Muslim: 14/155.

Od Abdullaha ibnu Omera, radijallahu anhu, prenosi se:
“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer šejtan i jede i pije svojom ljevicom.”
Muslim: 13/191.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ne postoji ni jedno novorođenče a da ga šejtan prilikom rađanja ne dodirne. Svako od njih zaplače od dodira šejtana. Jedino sina Merjemina (Isaa a.s.) i njegovu majku nije dotakao.”
Hadis prenose: El-Buhari: 8/218 i Muslim: 15/121.

Od Abdullaha ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
“Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je čovjek koji je prespavao cijelu noć, pa je on rekao: “U uho tog čovjeka se pomokrio šejtan.”
El-Buhari: 3/28 i Muslim: 6/64.

Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar san je od Allaha, a ružan san je od šejtana, pa ko vidi u snu nesto ružno, neka tri puta puhne na svoju lijevu stranu i neka zatraži zaštitu kod Allaha, i taj san mu neće naštetiti.”
El-Buhari: 12/283 i Muslim: 15/16.

Od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta jer šejtan može ući u njega prilikom zijevanja.”
Muslim: 18/122 i Ed-Darimi: 1/321

O ovoj temi postoje i drugi brojni hadisi, ali je onome ko traži istinu dovoljno i ovo.
Sada nam postaje jasno da je postojanje džina i šejtana stvarnost. O tome se može prepirati samo ohol čovjek koji slijedi svoje strasti, a ne želi Allahovu Uputu.​

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla:
“Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se činilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao? Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od čega boluje ovaj čovjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Reče: “Lubejd ibnul-E’asam.” “Na čemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na česlju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? – upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.”
El-Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”.

Značenje hadisa

Jevreji su se dogovorili sa Lubejd ibnul-E’asamom, (on je bio najpoznatiji jevrejski sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njih), da napravi sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za uslugu su mi dali tri dinara. I zaista, taj je pokvarenjak to i uradio na nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Donijela mu ih je robinja koja je dolazila u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuću. Napravivši na njih sihr stavio ih je u bunar Zervan.

Iz svih predaja ovog hadisa da se zaključiti da je ovaj sihr bio od vrste “spolne nemoći (impotencija)”, jer se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, činilo da se može sastajati sa svojom ženom, a kad bi joj se približio bio bi spriječen. Ovaj sihr nije naštetio ni njegovom razumu, ni ponašanju, ni razmišljanju, nego je bio uskraćen samo u ovome što smo spomenuli.

Učenjaci su se razišli oko toga koliko dugo je bio opsihren. Jedni tvrde da se radilo o četrdeset dana, dok drugi kažu da je manje ili više. Allah najbolje zna.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dugo molio Allaha, dželle šanuhu. Allah je udovoljio njegovoj dovi i poslao mu dva meleka. Jedan od njih je sjeo kod glave a drugi kod nogu te je jedan od njih rekao: “Šta je s ovim čovjekom?” Drugi je odgovorio: “On je opsihran.” “A ko ga je opsihrao?” “Lubejd ibnul-E’asam, jevrej.” Zatim je objasnio da je njegov sihr napravljen na dlakama Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose. Jevrej ih je stavio u koru palme, da bi imao što veći uticaj, a potom ga stavio pod kamen u bunar Zervan. Pošto su meleci tačno utvrdili stanje Božijeg Poslanika i ukazali na mjesto sihra, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se sihr izvadi i zakopa, a u nekim predajama stoji da ga je i spalio.

Kada proučimo sve predaje, shvatit ćemo da su jevreji napravili veoma jak sihr s ciljem da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poznato je da se nekim sihrima moze ubiti. Ali ga je Uzvišeni Allah spasio te se preobrazio u slabiji vid sihra, a on se zove “rabt” (nemogućnost prilaska ženi – impotencija).

Sumnja i odgovor na nju

Kur´an El-Ma’ziri je rekao:
“Ovaj hadis negiraju novotari u vjeri, smatrajući da on šteti ugledu poslanstva i izaziva sumnju u njegovu vjerodostojnost. Stoga smatraju da potvrda autentičnosti ovog hadisa šteti autentičnost šeriata, i kažu: “Možda mu se učinilo da mu je došao Džibril, alejhisselam, a on mu nije došao, i možda mu se učinilo da mu se objavljuje a ne objavljuje mu se.”

El-Ma’ziri kaže:
“Ovo što oni kažu je neispravno, zato što dokaz poslanstva koji je mu’džiza upućuje na istinitost onoga što mu se objavljuje od Allaha, dželle šanuhu, i na njegovu bezgriješnost. Dozvolit nešto što je u suprotnosti sa šerijatskim dokazom je besmisleno.”
Ovo se prenosi u djelu “Zadul-muslim” 4/221.

Ebul-Džukeni El-Jusufi, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Bolest koja je zadesila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljedica sihra nimalo nije naštetila ugledu poslanstva. Sve bolesti poznate na dunjaluku spopadale su i poslanike, što je povećavalo njihovu nagradu na Ahiretu, neka je selam i spas na sve njih. Zbog toga, kada mu se pričinjavalo, zbog sihra, da radi neke stvari, a on ih nije činio (a zatim mu je sve to nestalo time što mu je Allah, dželle sanuhu, ukazao na mjesto gdje se nalazi sihr i on ga je izvadio i zakopao), to nimalo nije naštetilo njegovom poslanstvu. To je bolest kao i ostale bolesti. Bolest nije imala nikakvu dominaciju nad njegovim razumom. Sihr se odrazio samo na pojedine organe kao sto su oči, tako da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a on to nije činio. U fazi bolesti navedene stvari ne mogu naštetiti poslanstvu.

On dalje kaže:
“Čudim se onima što smatraju da ono što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljedicom sihra, šteti njegovu poslanstvu i pored toga što se u Kur’anu jasno spominje slučaj Musa’a, alejhisselam, sa sihirbazima i faraonom, kad se i Musa’u učinilo da njihovi štapovi pužu. Allah ga je učvrstio, kao što se u Kur’anu to spominje:

“Ne boj se, rekosmo Mi, – ti ćes doista pobjediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni sačinili, jer je ono što su oni sačinili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti. I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara. (Ta ha, 68 – 70)

Ni jedan učenjak niti pametan čovjek nije rekao da ono što se pričinilo Musa’u, alejhisselam (kretanje konopaca), šteti njegovom poslanstvu. Naprotiv, rekli su da takve stvari koje se dešavaju poslanicima, alejhisselam, povećavaju snagu imana. Uzvišeni Allah ih pomaže protiv njihovih neprijatelja i daje im nadnaravne pojave u vidu vidljivih mu’džiza, a ponižava sihirbaze i kafire, i čini da sretan kraj bude za bogobojazne. Ovako je to pojašnjeno u brojnim ajetima.”
U djelu “Zadul-muslim” 4/22

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Klonite se sedam najvećih grijeha.” Upitali su: “A koji su to grijesi?” Rekao je: “Pripisivanje Allahu druga, vradžbina (sihr), ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija osim u slučaju zadovoljavanja pravde, uzimanje kamate, uzimanje imetka siročeta, bježanje s bojnog polja, klevetanje čestitih i bezazlenih vjernica.”
El-Buhari: 5/393 i Muslim: 2/83

Ovim hadisom se dokazuje postojanje sihra. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam naređuje da ga se klonimo, i pojašnjava nam da je to težak grijeh koji vodi u propast. Sve to govori da sihr uistinu postoji, i da nije izmišljotina.

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko nauči proricati u zvijezde, naučio je dio sihra. Povećanjem znanja o proricanju u zvijezde, povećava se znanje o sihru.”
Prenosi ga Ebu Davud i Ibnu Madže, a El-Albani ga je uvrstio među vjerodostojne hadise pod brojem 793.

Ovaj hadis nam dokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na jedan od načina učenja sihra, ali s ciljem upozorenja kako bi ga se muslimani čuvali. Tu je, upravo, i dokaz da je sihr činjenično znanje, koje se uči. Na to upućuju i ove Allahove, dželle šanuhu, rijeci: “…pa su učili od njih kako će razdvojiti muža od žene.” Jasno je da je sihr nauka kao i sve druge nauke, ima svoje temelje na kojima počiva, a izloženi prethodni ajet i hadis osuđuju sihr.

Od Imran ibnu Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji proriče i kome se proriče, onaj koji pravi sihr i ko traži da se nekome napravi sihr, a ko dode vračaru pa povjeruje njegovim riječima, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”
Prenosi Hejsemi u “Medžme’uz-zevaid” 5/20, a El-Albani ga je naveo u “El-halal, vel-haram” pod brojem 289, i kaže da je hasen li-gajrihi.

Dokaz u ovom hadisu o postojanju sihra je u tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sihr i odlazak sihirbazu, a on ne zabranjuje ništa što ne postoji i što nije vidljivo i stvarno.​

Podjela sihra kod Er-Razija

Kaže Ebu Abdullah Er-Razi:učenje-Kurana
Postoji osam vrsta sihra, a to su:

1. Sihr lažaca, koji obožavaju sedam planeta, pokretnih nebeskih tijela. Za njih vjeruju da upravljaju svijetom, i da mu donose dobro i zlo. To su oni kojima je Allah, dželle šanuhu, poslao Ibrahima El-Halila, sallallahu alejhi ve sellem, da im opovrgne njihove tvrdnje.

2. Sihr onih koji se služe opsjenama, varkama, prividima i hipnozom.
Er-Razi navodi da uobrazilja utiče na to da čovjek može da hoda po drvetu položenom na površini vode, ali da ne može hodati po njemu ako je položeno iznad površine zemlje ili slično tome.

3. Traženje pomoći od zemaljskih duhova, a to su džini i dijele se na dvije skupine; vjernike i kafire. Šejtani su kafiri iz redova džina.

Er-Razi navodi da su se ljudi koji se bave raznim pokusima osvjedočili da se uspostavljanje kontakta sa ovim zemaljskim duhovima može postići jednostavnim radnjama putem neislamske rukje (liječenja) vezane za nevjerstvo i mnogoboštvo, te ubacivanjem smutnje. Ova vrsta se zove sihr hipnoze i potčinjavanja džina.

4.Sihr obmane čula i slabljenje vida, čarolije i varke. Temelji se na tome da se vid može ponekad zavarati, tako da se zabavi jednom radnjom, a pri tome ispusti iz vida drugu. Zar nismo gledali kako vješt mađioničar pokazuje i izvodi jednu radnju i njome privuče pažnju gledalaca. Njihov pogled prikuje za tu radnju, i dok nju obavlja, velikom brzinom uradi nešto drugo i onda im tek pokaže ono što niko nije očekivao, a što prisutne zadivi. Da im ne uspije usredsrediti pažnju na nesto drugo otkrili bi i prozreli ono što trenutno radi.

5. Neobične radnje poput montiranja inžinjerskih sprava, poput konjanika sa trubom u ruci. Čim protekne sat vremena on zasvira u trubu a da ga pri tom niko ne dotakne.

Er-Razi kaže da u ovu vrstu spada montiranje sanduka-sata. On kaže da se to u stvari i ne treba ubrajati u sihr jer su mu uzroci poznati. Ko se u njih dovoljno uputi, može isto uraditi. Ove su stvari danas, naučnim napretkom, postale uobičajene.

6. Upotreba specijalnih preparata i lijekova oralno ili za mazanje.

7. Ovladavanje srcem, a to je da čarobnjak tvrdi kako on poznaje najveće Allahovo ime, te mu se džini zbog toga pokoravaju i naklonjeni su mu. Ako se uoči da je slušalac slabijeg razuma, povjerovat će da je to stvarno istina i srcem će se za to vezati. U duši tada počne osjećati jednu vrstu straha. Čim je strah pojačan, slabi moć rasuđivanja, te sihirbaz može da radi šta hoće.

8. Sihr kleveta kroz koji se ugodnim i lijepim riječima približava nekoj osobi, zavodeći je, što je vrlo rasprostranjeno među običnim svijetom.
Tefsir Ibnu Kesir 147/1.

Ibnu Kesir kaze u svom tefsiru:
“Er-Razi je većinu ovih vrsta sihra uvrstio u umjetnost sihra koji opčinjava one koji ga posmatraju, jer je sihr u jezičkom značenju sve što zavarava i čiji je uzrok sakriven.
Tefsir Ibnu Kesir 147/1.

Podjela sihra kod Er-Ragiba

Er-Ragib kaže:
Riječ sihr ima sljedeća značenja:

1. Sve što je privlačno i precizno. Kaže se: Opčinila je momka tj. laskala mu je i pridobila ga. Svako ko nešto pridobije – opčinio ga je. I ono što su pjesnici rekli: “čarolija očiju” zbog njihove mogućnosti da pridobiju duše.

Liječnici kažu: “čarobna priroda”.

Uzvišeni Allah kaže da je Musaov, alejhisselam, narod rekao: “Mi smo opčinjen narod”, tj. lišeni smo znanja.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “U retoričnosti ima čarolije”.

2. Ono što nastaje prevarom i priviđanjem i nije stvarno kao što to izvode mađioničari tako što zavaraju pogled dok brzo izvedu trik rukom.

3. Sticanje šejtanske pomoći u vračanju, tako što će ih pridobiti. Na ovo se odnose riječi Uzvišenog Allaha:

“Šejtani su nevjernici, poučavaju ljude sihru (čaroliji).”

4. Razgovor sa zvijezdama i – kako to oni vjeruju – spuštanje njihove (zvjezdane) duše.
Preneseno iz “Fethul-Bari”: 10/222

Pojašnjenja vezana za sihr

Allah-swt-Muhammed-saws Proučavajući podjelu sihra kod Er-Razija i Er-Ragiba i drugih učenjaka koji su se pozabavili ovom temom, nalazimo da su u sihr uvrstili ono što mu ne pripada. Razlog tome je što su oni pažnju usredsredili na jezičko značenje sihra te je prema njima sihr sve što je neopipljivo i čiji je uzrok nejasan. Ovo je razlog što su mu pripisali neobične izume i radnje nastale spretnošću ruke, te spletkarenje klevetnika i razdor koji svojom klevetom unose među ljude i sve što je slično tome, a čiji je uzrok skriven i što istovremeno, privlači pažnju. Sve ovo nam u našoj studiji ne koristi. Namjera i cilj nam je prikazivanje istinskog sihra u kome se sihirbaz potpomaže džinima i šejtanima.

Ono što ovdje moramo pojasniti jeste činjenica koju su spomenuli Er-Razi i Er-Ragib, a radi se o nečemu što se zove uticaj zvijezda na zbivanja. Zvijezde su, tako mi Allaha, samo Allahova stvorenja potčinjena Njegovoj Volji i nemaju nikakva uticaja na stvorenja. Ako neko kaže: vidjeli smo sihirbaze kako izgovaraju riječi za koje vjeruju da su imena zvijezda ili njihove šifre i da tako razgovaraju sa njima, nakon čega slijedi ostvarenje njihovog sihra koji prisutni može vidjeti, odgovorit će se: Ako se ovo i dogodi, to nije uticajem zvijezda nego uticajem šejtana koji obmanjuju sihirbaze. Prenosi se da su idolopoklonici, kad bi razgovarali sa svojim nijemim kamenim božanstvima, dobijali odgovor od šejtana glasom koji se mogao jasno čuti, a koji bi dopirao iz unutrašnjosti kipa. To ih je navodilo da vjeruju da se radi o stvarnim božanstvima.

Putevi zablude su brojni i raznovrsni. Da nas Allah zaštiti od šejtana u liku džina i čovjeka.

(preuzeto iz knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali)​

Mišljenja učenjaka

Kuran-4 El-Hattabi, rahmetullahi alejhi, je rekao:
“Prirodoslovci su zanijekali sihr i porekli njegovo djelovanje. A poznato je da sihr postoji i da je stvarnost. Mnogi narodi, poput Arapa, Hindusa i Rimljana složni su u tome da sihr postoji, a oni su najbolji stanovnici ove zemlje, najučeniji su i najmudriji. Allah, dželle šanuhu, je rekao: “Oni uče ljude vradžbini.” (El-Bekara, 102), i naredio je da tražimo utočište od njega. “I utičem se Gospodaru od zla smutljivca kada smutnju sije.” (El-Felek, 4)

I od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se u tu svrhu prenose brojni hadisi koje negira samo onaj koji poriče ono što je očevidno i nužno. Ulema se razišla oko adekvatne kazne za sihirbaza… Ono što nema osnove ne može ni biti na stepenu nečega što je poznato i o čemu se pročulo. Negiranje sihra je neznanje, a raspravljati sa onim ko ga negira besmisleno je i beskorisno.

El-Kurtubi, rahimehullah, je rekao: “Učenjaci Ehlis-sunneta smatraju da je sihr utvrđen i da postoji, a većina Mu’tezila i Ebu Ishak El-Istrabadi smatraju da sihr nema osnove, već da se ustvari radi o obmanjivanju, pričinjavanju, sugestiji i prikazivanju stvari drugačijim nego što izgledaju. Takav je primjer obmane i mađioničarskih trikova, kao sto Allah, dželle šanuhu, kaže: “…pričinilo im se da se one kreću.”

Nije rekao da se one uistinu kreću, nego je rekao: “pričinilo im se.” Također kaže: “Opčarali su oči ljudi.”

El-Hattabi dalje spominje:
“U tome nema nikakva dokaza, jer i mi ne poričemo da pričinjavanje spada u okvire sihra. Međutim, desile su se neke stvari koje razum dozvoljava i za njih se čulo. Neke od njih su spomenute u ajetu koji govori o sihru i njegovom podučavanju. Da nije stvaran ne bi bio ni izučavan, i ne bi nas Allah obavijestio u Kur’anu da šejtani uče ljude sihru, što upućuje na to da on stvarno postoji. Isto se spominje i u kazivanju o Faraonovim vračarima: “I dođose sa velikom vradžbinom.”

I u suri El-Felek. Svi se mufessiri slažu da je povod objave ove sure sihr koji je Lubejd ibnul-E’asam napravio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Slučaj je spomenut u hadisu kojeg prenose El-Buhari i Muslim i drugom od Aiše, radijallahu anha, kada je rekla:
“Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opsihrio je jevrej iz plemena Zurejk. Kažu da se zvao Lubejd ibnul-E’asam….”

U istom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je sihr prestao djelovati, rekao:
“Uistinu me je Allah izliječio.”

Izlječenje biva sa uklanjanjem bolesti, što upućuje da je to istinito i činjenično. Nepotrebno je o postojanju sihra više raspravljati nakon što su i Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome izvijestili i jasno uputili na njegovo postojanje. Nema nikakve koristi niti štete u tome što se istini o postojanju sihra suprostavljaju Mu’tezile i njima slični, kada znamo da većina uleme zastupa suprotno mišljenje.

On dalje kaže:
“Sihr se u prošlim vremenima mnogo proširio i o njemu su ljudi puno pričali, nije zapamćeno ni od ashaba ni od tabi’ina da su negirali postojanje sihra.

El-Ma’ziri, rahimehullah, je rekao:
“Sihr je potvrđena stvar i on je realnost. Ima uticaj na onoga kome je napravljen, iako postoje ljudi koji smatraju da je on nestvaran, a da je ono što se desi, kao posljedica sihra, iluzija i pokvarena lažna mašta.

Sve što je navedeno o neutemeljenosti sihra neistinito je, jer ga je Uzvišeni Allah spomenuo u Svojoj Časnoj Knjizi. On se uči, i putem njega se postaje kafir. Njime se može razdvojiti muž od žene. U hadisu koji govori o opsihrenosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se da je on načinjen od stvari i predmeta koji se zakopavaju i vade. Stvari i predmeti su materijalne prirode. Sve što smo spomenuli, ne može se desiti kod stvari koje nisu realne i stvarne. Kako se može izučavati ono što nije istinito i stvarno?

On dalje kaže:
“Nije pojmljivo da Allah izmijeni ustaljene prirodne pojave izgovorom formula, ili spajanjem supstanci i određenih snaga, na način koji ne zna niko osim sihirbaz.”

Ko se osvjedočio u postojanje supstanci poput droga koje imaju smrtonosno djelovanje ili koje izazivaju bolesti ili one koje dovode do izliječenja kao što su antibiotici, nije mu teško shvatiti da se sihirbaz može izdvojiti u vezi poznavanja smrtonosnih snaga ili riječi koje dovode do razdvajanja.

Kuran9 En-Nevevi, rahimehullah, kaže:
“Istina je da je sihr realnost. Većina uleme se u tome slaže, a na to upućuju i Kur’an i Sunnet.”

Ibnu Kudame, rahimehullah, rekao je:
“Sihr je istina. Posljedica sihra može biti ubistvo, bolest, razdvajanje muža od žene tako što će se sustezati od spolnog općenja sa njom. Postalo je rašireno među narodom postojanje kompliciranih odnosa među bračnim drugovima kao posljedica sihra. Zbog toga muškarac nije u stanju da priđe ženi. Kada se sihr ukloni, komplikacije nestaju. Toliko toga je preneseno o sihirbazima, tako da je nemoguće i pomisliti da se radi o potvorama ili lažima.

Ebu Muhammed El-Makdisi, rahimehullah, rekao je u svom djelu “El-Kafi”:
“Sihr je vračanje, zapisi i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i razdvajanje bračnih drugova, a Uzvišeni Allah kaže: “Učili su od njih kako ce muža od žene rastaviti.” (El-Bekara, 122)

U drugom ajetu kaže:
“Utječem se Allahu od zle smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove.” (El-Felek, 4)

To jest: od zla vračara koji pušu u uzlove i koji vezuju sihr u uzlove. Da sihr nije realnost, Allah, dželle šanuhu, ne bi naređivao da tražimo Njegovu zaštitu od djelovanja sihra.

Veliki učenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u djelu “Beda’iul-Fevaid” kaže:
“Allahove riječi: “I od zla smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove” i hadis kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, upućuju na djelovanje sihra i na to da je on stvarnost.”

Ebul-’Izz El-Hanefi, rahimehullah, kaže:
“Ulema je dugo raspravljala o sihru i njegovim vrstama. Većina njih tvrdi da on ima udjela u uzrokovanju smrti i bolesti onoga kome je napravljen bez vidljivog vanjskog utjecaja.”​

Islamski stav u pogledu sihra

Imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Sihirbaz koji pravi sihr, a to i ne čini niko osim sihirbaz, sličan je onom za koga Allah kaže:
“Znali su da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati.” (El-Bekara: 102), i ja smatram da se treba ubiti osoba koja to čini.”

Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Kazna za sihirbaza je ubistvo”.
Ovo mišljenje se prenosi od Omera ibnul-Hattaba, Osmana ibnu Affana, Ibnu Omera, Hafse, Džundub ibnu Abdullaha, Džundub ibnu Ka’ba, Kajsa ibnu Sa’da, Omer ibnu Abdul-Aziza, a tako misle i Ebu Hanife i Malik.

El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Islamski pravnici su se razišli u pogledu propisa o sihirbazu muslimanu i nemuslimanu, tako da je Malik mišljenja da ako sihirbaz lično nekog opsihri, a njegov sihr bude izvršen putem riječi koje u sebi sadrže kufr, onda ga treba ubiti i ne treba pri tome od njega tražiti da se pokaje. Njegovo pokajanje se ne prima, zato što je sihr stvar kojom on želi da se prikrije i zato što je Allah sihr nazvao nevjerstvom: “…a njih dvojica nisu nikog učili dok nisu rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik.” (El-Bekara, 102)

Ovo je mišljenje Ahmed ibnu Hanbela, Ebu Sevra, Ishaka, Safije i Ebu Hanife. Treba napomenuti da je poznato mišljenje Safije da ne treba ubiti sihirbaza samo zbog sihra, nego se on ubija u odmazdi, tj. u slučaju da je on nekog sihrom ubio.

Ibnu Munzir, Allah mu se smilovao, kaže:
“Kada čovjek potvrdi da je nekog opsihrio riječima kufra, dužnost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, isto se radi ako postoji očigledan dokaz protiv njega, kao što je očigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio, ne sadrži u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog spopane ludost i gubitak pameti kao posljedica sihra, treba nad njim izvršiti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici.

Allah-dž.š Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Oni koji sihirbaze smatraju nevjernicima dokazuju to ajetom: “A da su vjerovali i bili bogobojazni…” Tako se prenosi od Ahmed ibnu Hanbela i drugih prethodnika. Jedni su rekli da se takav ne smatra nevjernikom već ga samo treba kazniti. Tako se prenosi od Safije i Ahmeda koji kažu: “Obavijestio nas je Sufjan ibnu Ujejne od Amr ibnu Dinara da je čuo Bedžleta ibnu Abdeta da je rekao: “Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je pisao pismo u kojem naređuje da se ubiju svaki sihirbaz i sihirbazica, pa smo ubili tri sihirbaza.”

Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja, pa je naredila da se ubije i bila je ubijena.

Imam Ahmed je rekao:
“Zabilježeno je od trojice Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova da treba ubijati sihirbaze.”

Hafiz Ibnu-Hadžer je rekao:
“Malik zastupa mišljenje da je presuda za sihirbaza kao i presuda za odmetnika od vjere i ne prima mu se tevba. Biće ubijen kada se utvrdi da je pravio sihr. Tako isto misle i Ahmed ibnu Hanbel. A Safija kaže: “Neće se ubiti osim ako on sam prizna da je nekoga ubio svojim sihrom.”

Zaključak

Jasno nam je da je većina uleme na stanovištu da sihirbaza treba ubiti. Jedino imam Safija misli da ga ne treba ubiti osim ako je on ubio sihrom. U tom slučaju njegovo ubistvo se smatra odmazdom.​

Da li je dozvoljeno učenje sihra?

Kuran-1Hafiz Ibnu Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže u ovim Allahovim riječima:
“Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik.” je znak da je učenje sihra kufr.”
El-Muvetta’: 628.

Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Učenje sihra i podučavanje sihru je kufr i mi ne poznajemo ikakva razmimoilaženja kod uleme po tom pitanju. Naši su istomišljenici i Hanbelije koji kažu: “Smatra se nevjernikom sihirbaz koji podučava sihru ili ga čini, svejedno da li to smatra zabranjenim ili dozvoljenim.”
El-Mugni: 10/106.

Ebu Abdullah Er-Razi rekao je:
“U učenju sihra nema ništa ružnog niti pokuđenog. Učenjaci su su složni u tome. Razlog je činjenica da je nauka sama po sebi nešto časno. Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” Ako ne bismo izučavali sihr, kako ćemo ga znati razlikovati od mu’džize? Dužnost nam je naučiti šta čini mu’džizu nadnaravnom. Ono što upotpunjuje vadžib smatra se također vadžibom. Ovo upućuje na to da je postizanje znanja o sihru vadžib, a ono što je vadžib, ne može nikako biti haramom niti pokudenim.
Preneseno od Ibnu Kesira 145/1.

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Riječi Er-Razija su diskutabilne sa nekoliko aspekata. Jedan od njih je: Njegove riječi “proučavanje sihra nije pokuđeno (ružno)”. Ako misli da to nije ružno sa aspekta razuma, onda mu se suprostavljaju Mu’tezile koje ga zabranjuju, a ako smatra sa aspekta šerijata onda mu je odgovor ovaj plemeniti ajet: “I povode se za onim što su šejtani o vladavini Sulejmanovoj kazivali…”, u kome se jasno nazire pokudenost učenja sihra. Također se odgovor nalazi i u sahih-hadisu: “Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu.”
Prenose ga četvorica autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom “i ne prima mu se namaz četrdeset dana.”

U “Sunenu” se kaže: “Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr.”

Što se tiče njegovih riječi: “Učenjaci su složni da nije zabranjeno učiti sihr”, postavljamo pitanje kako se može reći pored ajeta i hadisa koje smo naveli, da nije zabranjen? Da bi se moglo kazati da je ulema saglasna u vezi sihra, treba dokazati da su se sa ovakvim stavom složili najeminentniji islamski učenjaci, ili barem većina njih. Gdje su njihove izjave o tome?

Što se tiče njegova svrstavanja sihra u sadržaj Kur’anskog ajeta:“Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju…?” (Ez-Zumer, 9), može se kazati da ovaj ajet upućuje na pohvalu učenjaka u šeriatskim znanostima. Zatim njegovo insistiranje da je učenje sihra stroga obaveza kako bismo ga mogli prepoznati i od njega razlikovati mu’džizu. Takvo mišljenje je slabo, ili, jasnije rečeno, neispravno, jer je najveličanstvenija mu’džiza našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti Kur’an kojem je laž strana i koji je od Mudrog i Hvaljenog. Spoznaja njegove nadnaravne prirode se ne zasniva na poznavanju sihra. Zatim, poznato je da su ashabi i tabi’ini, te islamski učenjaci razlikovali mu’džizu od onoga što to nije i nisu učili niti podučavali sihru. Allah najbolje zna.
Tefsir Ibnu Kesir 145/1.

Ebu Hajjan u djelu “El-Bahrul-Muhit” rekao je:
“Stav o učenju sihra može se ovako posmatrati: Ako se učenjem sihra veliča nešto ili neko mimo Allaha kao što su zvijezde i šejtani, imajući na umu ono što je rekao Uzvišeni Allah, bez sumnje je to kufr. Nije dozvoljeno učiti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova učenja prolijevanje krvi i rastavljanje supružnika i prijatelja. Ako ništa od gore spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogućnost da bude, i u tom slučaju nije dozvoljeno učenje sihra niti rad po njemu. Sve što se zasniva na zabludama, obmanama i vračanju, nije dozvoljeno učiti jer je to krivi put. Ako, pak, sihirbaz ima za cilj zabavu i igru, i da svijetu pokaže svoju okretnost i brzinu, u tom slučaju je učenje sihra samo pokuđeno.”
Prenosi se iz “Revai’ul-bejan” 1/8

Mislim da ovaj odgovor je dobar i hvale vrijedan i trebalo bi se na njega oslanjati.

(preuzeto iz knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali)​

Dogovor između sihirbaza i šejtana:

Kuran-ruze Uglavnom se sporazum između sihirbaza i šejtana zasniva na tome da sihirbaz počini neke stvari koje vode u širk ili kufr, tajno ili javno, a da šejtan u tom slučaju služi sihirbaza ili da potčini svakog onog ko može služiti sihirbazu.

Sporazum se u većini slučajeva uspostavlja između sihirbaza i vođa džinskih plemena. Dotični vođa izdaje naređenje svome potčinjenom da služi sihirbazu i da mu bude poslušan u provedbi njegovih naređenja. Oni obično traže obavještenja o događajima koji su se desili, razdvajanje muža od žene, izazivanje privlačnosti među bračnim parovima, ili izbjegavanje žene od strane muža… Spomenut cemo ih sve detaljno, ako Bog da.

Sihirbaz poduzima radnje u cilju potčinjavanja džina koji će mu vršiti usluge zla. Ako džin odbije poslušnost, sihirbaz pozove vođu plemena jednom vrstom čaranja kojom se veliča ovaj vođa i kojom od njega traži pomoć, a ne od Allaha. Tada ovaj vođa – džin poduzima kaznene mjere protiv neposlušnog džina i naređuje mu poslušnost sihirbazu – idolopokloniku. Tako ćemo naći da je veza njih dvojice, potčinjenog džina i sihirbaza, vrlo često obavijena mržnjom i nepodnošljivošću. Također ćemo često puta vidjeti kako džin uznemirava porodicu, njegovu djecu, imetak i drugo. Veoma često sihirbaz i sam bude uznemiravan a da ne zna uzrok. Uznemiravanje se manifestuje u vidu glavobolje, nesanice, straha od mraka i drugih sličnih pojava.

U većini slučajeva sihirbazi ne mogu imati djece zato što se u oplodnju umiješa džin i ubije plod prije njegove zrelosti. Ovo je veoma poznato medu sihirbazima, tako da su neki od njih ostavili sihr da bi se brinuli o svom potomstvu.

Spomenut ću ovdje slučaj jedne opsihrane bolesnice. Nakon što sam joj proučio određene ajete iz Kur’ana, iz nje je progovorio džin zadužen za sihr:

– Ja ne mogu da izađem iz nje.

– Zašto?, upitao sam ga.

– Zato što se bojim da će me sihirbaz ubiti.

– Idi sa tog mjesta na drugo za koje sihirbaz ne zna.

– On će poslati za mnom drugog džina koji će me pratiti.

– Kada bi ti primio Islam i kada bi se javno pokajao, bili bismo u mogućnosti sačuvati te od džina i spasiti te od njih.

– Ne, neću primiti Islam, ostaću kršćanin.

– Nema prisile u vjeru, ali je važno da izađes iz ove žene.

– Neću izaći.

– Dobro, onda ćemo s Allahovom pomoći učiti ajete kojima ćeš biti spaljen.

Potom sam ga jako udario te je počeo plakati.

Izaći ću, izaći ću.

I izašao je, hvala Allahu, Gospodaru svjetova. To je samo Njegova zasluga.

Što je više sihirbaz odan nevjerničkom ponašanju i pokvareniji to je džin poslušniji i brži u izvršavanju njegovih zapovjedi.​

Kako sihirbaz priziva džina?

Postoji više načina, a svi se baziraju na širku i jasnom kufru. Ja ću, ako Bog da, spomenuti osam načina ukazujući u svakom od njih na vrstu širka ili kufra. Spomenut ću ih zato što neki muslimani ne mogu da razlikuju Kur’anski način liječenja od liječenja sihrom. Prvi je vjerski, a drugi šejtanski. Stvar postaje još nejasnija kad sihirbaz izgovara svoje kafirske riječi, i ponekad glasno ubaci i neke Kur’anske ajete koje bolesnik čuje i pomisli da se njegovo liječenje vrši Kur’anom. Tako se bolesnik povinuje svakoj naredbi koju mu sihirbaz uputi. Cilj objašnjenja ovih načina je upozorenje braći muslimanima na puteve koji vode u zlo i zabludu. Te kako da raspoznaju kafirski put.

Prvi način: Zaklinjanje

Sihirbaz ulazi u mračnu sobu, zatim potpaljuje vatru i na nju stavlja određenu vrstu tamjana (zavisno od onoga što želi postići sihrom). Ako želi razdvajanje ili mržnju i neprijateljstvo, stavlja tamjan koji ima veoma ružan miris. A ako želi izazivanje ljubavi i primamljivanje ili razbijanje sihra i vraćanje žene mužu, onda on stavlja tamjan lijepog mirisa. Poslije toga sihirbaz počinje sa učenjem svojih mušričkih čarolija. To su posebni talismani koji se zasnivaju na zakletvi džina njihovim gospodarima, traženjem usluga od njihovih veličanstvenika, i druge vrste širka, kao što je veličanje vođa džina i potpomaganje istim. Uslov je da sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njega, bude bez abdesta, ili džunup, ili u nečistoj odjeći. Nakon što završi sa izgovaranjem kafirskih čarolija, pred njega izađe pojava u liku psa ili lisice ili u nekom drugom liku. Tada sihirbaz naređuje ono što želi. Ponekad mu se niko ne pojavi već samo čuje glas, a ponekad ne čuje ni glas već odmah pravi sihr na ličnim stvarima osobe kojoj je namijenjen sihr. Te stvari mogu biti u vidu kose, dijela odjece na kojoj su tragovi znoja i td. Potom sihirbaz naređuje džinu da radi ono što on želi.

Dodatak ovom načinu: Proučavajući ovaj način ispostavilo se da:Kuran3

– džini vole mračna mjesta,

– džini se hrane mirisom tamjana,

– jasan i očevidan širk u ovom načinu je zaklinjanje i potpomaganje džinom,

– džini vole nečist, a šejtan se privlači nedžasetima(prljavštinom).

Drugi način: Prinošenje žrtve

Sihirbaz donese pticu, kokošku, ili goluba, ili bilo koju drugu vrstu životinje s posebnim odlikama – ovisno o tome šta džin zahtijeva. U većini slučajeva radi se o životinji crne boje zato što džini vole crnu boju.
U Muslimovom “Sahihu” je zabilježeno da je crni pas šejtan. Do sada sam vidio dosta džina u tom liku. Pogledaj “Vikajetul-insan”, str 104.

Zatim sihirbaz kolje tu životinju bez spominjanja Allahova imena. Ponekad njenom krvlju maže bolesnika. Zatim je baca u rupe, pustoši, bunareve ili tajna mjesta koja su uglavnom sklonista džina, ne spominjući Allahovo ime prilikom bacanja. Vraća se u kuću i izgovara svoje tajne čarolije, a potom naređuje džinu da učini ono što on želi.

Dodatak drugom načinu: Širk u ovom načinu ogleda se u dvije stvari:

1) prinošenje žrtve džinu – što je haram. U tome se složila sva ulema, slavni prethodnici i oni poslije njih. U ovom slučaju širk je klanje žrtve u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. Muslimanu nije dozvoljeno da jede takvo meso, a pogotovo da on to čini. I pored toga neznalice u svim vremenima i na svakom mjestu rade slične stvari.

Jahja ibnu Jahja kaže:
“Rekao mi je Vehb: Jedan halifa je iskopao izvor i htio da ga provede, pa je prinio žrtvu džinu da mu ne presuši izvor. Ljudi su se napajali iz tog izvora, a kada je vijest o tome doprla do Sihaba Ez-Zuhrija, rekao je: “On je prinio žrtvu onome kome nije dozvoljeno i ljudi su pili ono što im nije dozvoljeno.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je jedenje onoga što je zaklano u ime džina.”
Djelo “Ahkamul-Merdžan” 78.

U Muslimovom “Sahihu” postoji hadis koji prenosi Ali ibnu Ebi Talib, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Allah je prokleo onoga koji prinosi žrtvu nekom drugom mimo Allaha.”

2) idolopokloničke čarolije su riječi i talismani koje se izgovaraju prilikom prizivanja džina, a sastoje se od očiglednog širka, kao što je to spomenuo Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje na više mjesta u svojim knjigama.
Djelo “El-Ibane fi ’umumir-risaleh”.

Treći način: Prostakluk (niskost) – najvulgarnija metoda

Ova metoda veoma je poznata među sihirbazima. Onaj koji je upotrebljava posjeduje veliku grupu šejtana koji mu služe i koji izvršavaju njegova naređenja, zato što je on od svih sihirbaza najveći kafir i bogohulnik, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Ovaj način prizivanja džina sastoji se od slijedećeg:
Sihirbaz stavlja Mushaf pod noge kao cipele, sa njim ulazi u klozet, i počinje sa učenjem kafirskih riječi (talismana), zatim izlazi iz klozeta, sjeda u sobu i naređuje džinu ono što želi. Tada se džini takmiče u izvršavanju njegovih naredbi i veoma su poslušni. To je zato što on ne vjeruje u Allaha, i zato što je postao šejtanski brat i završit će u očitoj propasti, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Uslov je da ovaj vulgarni sihirbaz bude počinilac velikih grijeha, pored onih koje smo već spomenuli. Kao na primjer: općenje sa ženama koje su mu zabranjene, homoseksualizam, blud ili psovanje vjere i sve ono čime je šejtan zadovoljan.

Četvrti način: Metoda nećistoće

U ovom načinu prokleti sihirbaz piše jednu od sura krvlju od menstruacije ili nekom drugom nećistoćom, zatim izgovara mušričke čarolije, prizove džina te mu naređuje šta hoće. U ovoj metodi kufr je očigledan, jer je izrugivanje sa surom ili ajetom iz Kur’ana očito nevjerstvo. Možete zamisliti kako je to tek kad su one pisane nedžasetom. Allahu se utičemo od poniženja, od Allaha tražimo da učvrsti naša srca u imanu, da nas usmrti u Islamu i da nas proživi u društvu najboljih robova​

Peti način: Metoda izokretanja – izobličavanja

U ovoj metodi sahir, neka je Allahovo prokletstvo na njega, piše određenu suru naopako, od kraja do početka, zatim izgovara svoje mušričke čarolije i džin dolazi, a sahir mu naređuje ono što hoće. Ovakav način je zabranjen kao i svi drugi zato što u njemu ima kufra i širka.

Šesti način: Proricanje putem zvijezda

Ova metoda zove se “promatranje”, jer sahir promatra putanju određene zvijezde, potom stupi u kontakt sa zvijezdom putem sihra, a zatim izgovara određene talismane koji u sebi sadrže širk i kufr. Potom on pravi određene pokrete – misleći da tim pokretima utiče na spuštanje duše te zvijezde – ali je istina da je to samo vid robovanja zvijezdama, a ne Allahu. Astrolog može i ne znati da je to robovanje i veličanje drugog osim Allaha, a šejtani tada požure u izvršavanju njegovih naredbi. Sihirbaz pomisli da je zvijezda ta koja ga pomaže, a ona ne zna ništa o tome. Sihirbazi smatraju da se ovaj sihr ne može ukloniti osim pojavom iste zvijezde po drugi put. Ovako je kod sihirbaza, a što se tiče onih koji liječe Kur’anom, oni ovaj sihr uklanjaju s Allahovom pomoći. Postoje zvijezde koje se pojavljuju samo jednom u godini. Sihirbazi čekaju da se ona pojavi i uče svoje čarolije, tražeći pomoć od zvijezde koja će ukloniti sihr. U ovoj metodi nimalo nije skriveno veličanje nekog drugog osim Allaha i potpomaganje nekim drugim, a sve je to širk.

Sedmi način: Metoda šake

U ovoj metodi sahir dovede dječaka koji još nije dostigao polnu zrelost. Uslov je da nije pod abdestom. Uzima lijevu dječakovu ruku i na njoj crta pravougaonik.

Oko pravougaonika piše talismanske čarolije – a one se svakako sastoje od širka. Na šaku dječaka u sredini pravougaonika stavlja ulje i plavi cvijet ili ulje i plavu tintu, pa zatim napiše drugi talisman sa pojedinačnim slovima na duguljastom papiru. Taj papir stavlja kao suncobran na lice dječaka, a onda mu obuče kapu da bi se učvrstio papir. Potom potpuno omota dječaka teškom odjećom. U tom stanju dječak ne vidi svoju ruku, jer je tama. Poslije toga prokleti sihirbaz počne sa učenjem svojih nevjerničkih čarolija. Kada dječak osjeti da se tama pretvorila u svjetlost i vidi da su slike počele da se kreću na njegovoj šaci, sahir ga pita šta vidi.
Dječak odgovara:
“Ispred sebe vidim lik čovjeka.”
“Reci mu da mu je čarobnjak rekao to i to i slike će se micati shodno naredbama”, kaže sihirbaz.

Ovu metodu koriste onda kada se traže izgubljene stvari. Ni u ovoj metodi kao ni u drugim nije skriven širk, kufr, niti talismani koje niko ne razumije.

Osmi način: Metoda dijelova odjeće i rekvizita

U ovoj metodi sihirbaz traži od bolesnika njegove privatne stvari kao što su maramica, kapa, košulja ili bilo šta na čemu se osjeća miris njegova znoja. Tako sihirbaz umota u čvor jedan dio njegove maramice, a zatim je odmjeri u dužini od četiri prsta, pa onda uhvati maramicu čvrsto i uči suru Et-Tekasur ili bilo koju kratku suru, prilikom čega podigne glas, a zatim u sebi izgovara svoj mušrički talisman. Poslije toga poziva džina i kaže mu: ”Ako uzrok njegove bolesti bude džin, onda skratite maramicu, a ako uzrok bude urok, produžite maramicu, a ako je prirodna bolest, onda ostavite maramicu kakva jest.” Sihirbaz ponovo mjeri maramicu, pa ako vidi da se produžila više od četiri prsta, kaže bolesniku: “Ti si pogođen urokom (iz zavidnosti).” A ako vidi da se skratila, kaže mu: “Tvojoj bolesti su uzrok džini.” A ako ustanovi da je maramica duga četiri prsta koliko je i bila, kaže mu da ide ljekaru.
Dodatak ovoj metodi: Sihirbaz podiže glas prilikom učenja Kur’ana da bi bolesnik pomislio da on liječi Kur’anom, a nije tako, tajna je u talismanu kojeg on u sebi uči.

Potpomaganje džinom, dozivanje istih i upućivanje dove njima je širk. Džini su poznati po tome da puno lažu. A kako da znamo da li određeni džin laže ili istinu govori? Analizirali smo rad jednog sihirbaza. Ponekad oni istinu govore, ali u većini slučajeva lažu. Došao nam je jedan bolesnik i rekao da mu je sihirbaz dao dijagnozu iz koje se zaključuje da je on urećen. Nakon što smo proučili Kur’an nad njim, progovorio je džin i saznali smo da kod njega nije u pitanju urok, a takvih je slučajeva mnogo.

Ovo su neki od načina prizivanja džina. Možda postoje i drugi, koje ja ne znam.​

Način ulaska džina – uzroci

Način ulaska džina – uzroci

Kuran-ruza Postoje razni uzroci i načini ulaska džina u ljudsko tijelo a neki su poznati a neki nepoznati, zbog toga postoje velike razlike među džinima, baš kao što postoje i kod ljudi. Uzvišeni Allah ih je stvorio kao i ljude i kaže Allah: “Džine i ljude sam stvorio da samo Meni robuju.” (Ez-Zarijat, 56)

Velika žalost

Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost, sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno. Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao:
“Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim oplakivanjem.”

Žalost je velika prilika džinima da napadnu ljudsko tijelo i uđu u njega. Srce čovjeka, u velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na vjerovanje da sve što se događa i biva, biva Božijom voljom i određenjem. U tim momentima čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje potpuno nezaštićeno pred napadom džina.

Veliki strah

Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje, čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze dolazi zbog toga što se čovjek povede za šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za strah. Na taj način bi se sačuvao od straha, a i džina. Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha. On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha boji. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
“i onima kojima se, kad im je svijet govorio: “Okupljaju se ljudi protiv vas, pa ih se čuvajte! – vjerovanje njihovo povećalo! Takvi su govorili: “Dosta je nama Allah! Divan li je On zaštitnik!” I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se bojte, ako ste vjernici.” (Al-Imran, 173 – 175).

Ovi Kur’anski ajeti nam jasno govore šta je zastrašivanje. Čovjek uvijek pomišlja: Kakav je ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to? Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem, Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla.

Zato odbacite strah od sebe i ne slijedite šejtanova nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha učite:​

HASBUNEL-LAHU WE NI’ME-L-WEKIL

Nemarnost

Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko svoje srce zabavi nečim što ga odvlači od Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe, nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se sav preda sticanju imetka i slijeđenju svoje strasti, nemaran je. Dovoljno je da nemarima spomenemo hadis kojeg prenosi Buharija u svome Sahihu: “Razlika između onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje ista je kao i razlika između živog i mrtvog.”

Uzvišeni Allah kaže:
“Ne budite kao oni koji su na Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zabrave na same sebe! Takvi su griješnici.” (El-Hašr, 19)

“Oni samo znaju vanjsko od života ovosvjetskog, a nemarni su spram svijeta onoga.” (Er-Rum, 7)

“Sjećajte se vi Mene pa ću se i Ja vas sjećati!” (El-Bekare, 152)

Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana, koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka, a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu vojsku.

Uzvišeni Allah kaže:
“A onome ko se nemarnim pravi da Svemilosnog spominjao nebi, šejtana ćemo mu navaliti, i on će mu drug biti! I oni će ih od puta odvraćati, a ovi će misliti da su na pravoj stazi.” (Ez-Zuhruf, 36 – 37)

Dakle, svi moramo obnoviti svoj ugovor sa Allahom. Moramo biti svjesni Allaha u svakoj situaciji, u našem govoru i u našem djelovanju, da se budimo sa Allahovim imenom na usnama, da jedemo i pijemo s namjerom da ojacamo naše tijelo za ibadet, za izdržavanje porodice, da dajemo zekat i sadaku, da ukupno naše djelovanje i kontakt sa ljudima bude u skladu sa Allahovim zakonom. Na taj način čovjek će biti u stalnom ibadetu Uzvišenom Allahu.

Srdžba

Svaki čovjek se ljuti, ali postoji pohvalna i pokuđena ljutnja. Pohvalna ljutnja je ljutnja u ime Allaha, Njegove vjere i Njegovog Poslanika s.a.w.s., ljutnja prilikom kršenja Allahovih zabrana. Allahov Poslanik, nikad se nije ljutio radi sebe, uvijek se ljutio kada bi neko prekršio Allahovu zabranu.

Pokuđena ljutnja je kada se čovjek ljuti radi sebe, kada ga obuzme osjećaj ponosa zbog grijeha kojeg je učinio, kada se ljuti radi nekog postupka svoje žene i djece, kada se ljuti na nekoga zbog ružnog postupka prema njemu, kada se ljuti na onoga ko ga ogovara. Sve to je pokuđena ljutnja i u momentima takve ljutnje šejtani okupiraju čovjeka pa ga navrate na djela za koja se on, poslije toga, kaje, nakon što se oslobodi utjecaja šejtana.

Uzvišeni Allah kaže:
“A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem svojim, ti od Allaha utočište potraži! On, doista, sve čuje i sve zna!”

Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard rekao:
“Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila mu se nabrekla. Tada je Poslanik a.s. rekao: “Uistinu, znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E’uzu billahi mineššejtanni-r-radžim, ljutnja bi prestala.”

Ebu Davud bilježi od ‘Atijje b. ‘Urve, a on od Poslanika s.a.w.s., da je rekao:
“Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest.”
Kada bi nekoga obuzela ljutnja, Poslanik bi naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je sjedio, naređivao bi mu da se ispruži.

Odavanje strastima

Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast polnog organa.
Kuran. Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu Ihja’ ‘ulum eddin kaže:
“Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog organa i snažna zelja da se on zasiti. Ove dvije strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanjem i suzio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost Uzvišenom Allahu.”

Ovo je komentar na hadis Poslanika s.a.w.s: “Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kad jede nezasićuje se.”

Zato, brate moj, slijedi uputu našeg Poslanika i dobro pazi da se ne odaš strastima stomaka i polnog organa. Obje strasti uništavaju čovjeka i udaljavaju ga od Allaha, a to znači izloženost napadima šejtana.​

Metode liječenja i pregleda bolesnika



Kuran1 Ovdje ćemo naglasiti da postoji dvije vrste liječenja: nedozvoljeno i dozvoljeno liječenje.

Pod nedozvoljenim liječenjem podrazumijevamo korištenje zapisa, raznoraznih talismana (zečija šapa, drvo tisovine,salivanje strave,otvaranje zvijezdi),odlazak raznoraznim šarlatanima,varalicama i sihirbazima.

Poslanik s.a.w.s kaže:
“Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu.”
(Prenose ga četvorica autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom “i ne prima mu se namaz četrdeset dana“)
U “Sunenu” se kaže: “Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr.“

Pod dozvoljenim liječenjem podrazumijeva se liječenje učenjem Kur’anskih ajeta, dova Poslanika s.a.w.s.

Postoji više načina pregleda bolesnika, a ovdje ćemo navesti neke od njih. Bez obzira da li se radi o bratu ili sestri potrebno je da ima neko prisutan ko im je u rodu, a kod sestara potrebano je ukoliko je udata suprug a ukoliko nije jedan od roditelja ili brat, sestra ali uz saglasnost roditelja.

Naravno, podrazumijeva se da bolesnik mora biti propisno obučen, tj. ako je sestra u pitanju: marama, duga suknja i rukavi, a sve mora biti neprozirno i široko da ne ocrtava konturu tijela.

Onaj ko je bolestan dolazi kod liječnika i prvo porazgovara sa liječnikom o svom problemu, pri čemu će mu liječnik postaviti nekoliko pitanja, kao na primjer: šta sanja, ima li bolove u stomaku, ima li glavobolju, da li je tražio pomoć od liječnika medicine i sl.

Nakon obavljenog razgovora bolesnik i svi koji prisustvuju liječenju moraju da abdeste, a načini liječenja koji se koriste su:

Prvi način – bolesnik stoji u pravcu Kible

Bolesnik uzme abdest ,stoji u pravcu Kible,sklopi oči,duboko diše i izdiše.Učač rukje mu kaže da se totalno opusti,i da ništa ne ponavlja u sebi ,kad se počne učiti rukja.Jedna vrlo važna napomena:

Naime ,sve zavisi od reakcije opsihrene osobe na učenje,treba u prostoriji u kojoj se uči rukja razmaknuti namještaj koji ima oštre rubove,da se ne bi pacijent ozlijedio ako mu tijelo počne padati na pod.Naravno, učač rukje i osoba koja je došla sa pacijentom će prihvatiti tijelo pacijenta ,ako bude padalo.

Prilikom učenja rukje pacijent može osjetiti hladnoću u rukama nogama,gušenje u prsima,plač,zijevanje,vrućinu u licu,njihanje tijela napred ili nazad,cvokoćanje zubima,agresivnost ,povraćanje,itd.Džin se opominje prijevodom ajeta na bosanskom jeziku,da se pokaje i napusti tijelo oboljelog.Tokom učenja iz usta pacijenta se može osjetiti nesnosan džinski smrad i zadah.Tokom učenja liječnik pršće i poji bolesnika naučenom vodom,maže ga crnim miskom,daje mu na usta maslinovo i ćurokotovo ulje,primjenjuje udarce(ovo se pogotovo primjenjuje kod agresivnih i obijesnih džinna).

Džinn može napustiti tijelo bolesnika,nakon jedne proučene rukje,ili treba više tretmana rukji,ili će se liječiti doživotno,a učenjem će mu se samo ublažavati simptomi,jer kao i u zvaničnoj medicini,ima slučajeva bolesti ,gdje se pacijent liječi čitav život,da nas Allah swt.,sačuva takvog iskušenja!Allah je taj koji liječi!

Ovdje treba napomenuti nešto vrlo važno.Iz mog iskustva ima dosta pacijenata kojima dam terapiju tokom liječenja,učimo rukje,nema pomaka sa mrtve tačke ,ili bude im puno bolje ,pa opet se vrati nagore,pitam ih pridržavaju li se terapije,klanjaju li redovno,čuvaju li se harama..jedni kažu ne pridržavamo se terapije ,a drugi lažu i mene i sebe da se pridržavaju terapije ,ali Allah vidi sve.Istinu je rekao Allah dž.š: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!” (Er-Ra’d, 11.).Malo je iskrenih osoba koji ozbiljno shvaćaju opasnost sihra koji ih je zadesio.

Mogu ja izučiti million rukji,ali ako pacijent poslije toga psuje Boga,pije alkohol,drogira se,pravi štetu drugima,nema od toga liječenja ništa,jer ako želimo od Allaha lijek,moramo ga zaslužiti namazom i dobrim dijelima.Ljudi ne zavaravajte se,niko Allaha nije prevario niti će.

Helem nejse,ukoliko džinn hoće da izadje zavisno od liječnika,mora prvo dati Allahu zakletvu da se neće vraćati,on mu otvara put sterilnom iglom na kažiprstu lijeve ili desne ruke,ili mu naređuje da izađe na usta.Može izaći putem povraćanja,prilikom velike i male nužde ,nakon proučene rukje.Ono što je vrlo važno:Nikad ne dozvoliti džinnu da izađe na jabučicu grla,na oči,ili na stomak.Džinn ,ako je bio iskren, povućiće svu štetu i bolest koju je nanio dotičnom pacijentu.Poslije toga pacijent mora koristiti terapiju,bez obzira da li je gotovo ili ne,koje mora da se pridržava.

Drugi način – dizanje ruku

Kod ovog načina liječenja bolesnik sjedi, ispruži noge, a ruke ispruži na koljena i zatvori oči. Tada liječnik stane ispred njega ili sa strane i na uho bolesnika uči Kur’an. Ruke pokazuju određene znakove. To može biti u jednom momentu i da odmah prestane, pa se neće pojaviti dok se ne ponovi cijelo učenje.

Bolesnik mora biti miran i opušten i dobro slušati učenje Kur’ana. Ne smije opirati pokret ruku ili prstiju.

Liječnik traži od džinna ako je u pitanju sihr da digne desnu ruku,a ako je u pitanju šejtanski udar da se digne lijeva ruka.Ako reakcije izostanu izuče se na terapiju ajeti koji vežu džinna ,u slučaju da je od onih koji dolaze i odlaze.Prilikom ove metode ,pored rukje,uče se i ovi ajeti:Ja Sin 65;el-Ahqaf 29-31.

Treći način – pregled posmatranjem

Kuran-sura-Ja-Sin Bolesnik stavi svoju desnu ruku na desno oko i gleda liječnika dok u sebi uči 3 ili 7 puta Ajetul_Kursijjili neka ili sva Allahova imena. Ako reakcije izostanu bolesnik stavlja lijevu ruku na lijevo oko ,pa se ponovi postupak.

Rahmetli šejh Refik Tahhan je dao objašnjenje ove metode i rekao je:
“Tajna ovog pregleda leži u bogobojaznosti onoga ko liječi, a zatim u nuru (svjetlosti) koja zrači iz njegovih očiju, te u Poslanikovim riječima: “Vjernik je ogledalo vjerniku.” U slučaju liječnik je ogledalo bolesniku. Ako bolesnik gleda u liječnika dok uči određena Kur’anska ajeta, džin će gledati i u očima liječnika vidjeti sebe i svoju pokvarenost, a to će se odraziti na bolesnika pa će osjetiti da je vidio majmuna, crno lice sa rogovima, glavu zmije, glavu psa ili neko sasvim drugo nestvarno lice, može osjetiti vrtoglavicu, toplotu ili hladnoću u tijelu, bol u nekom dijelu tijela i sl. Bolesnik može i da padne u nesvijest a onda se liječenje nastavlja učenjem rukje.”

Ovo su najčešći načini, a Allah najbolje zna koliko ih još ima.Koristim sve tri metode.​

Kako prepoznati sihirbaza

Znakovi po kojima se raspoznaje sihirbaz(zli čarobnjak)

Kod koga se nađu neki od slijedećih znakova, znaj da je on sihirbaz bez ikakve sumnje.Kuran-Mekka

To su ovi znakovi:

1. Raspituje se o bračnim podacima roditelja bolesnog.

2. Uzima privatne bolesnikove stvari kao što su (odjeća, maramice, kapa itd.)

3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.

4. Piše talismane (vradžbine, zapise).

5. Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.

6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.

7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određen period, boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.

8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sahira.

9. Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.

10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.

11. Priča nerazumljivim govorom.

12. Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopšti to.

13. Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoći u raspoznavanju sihirbaza od pravog i ispravnog liječnika Allahovom Knjigom.

Dakle, dragi brate ako saznaš da je čovjek sahir(sihirbaz), dužnost je da mu ne ideš, a ako mu pak odeš, onda za tebe važe ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko otiđe vračaru i povjeruje u njegove riječi, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” Hadis prenosi El-Bezzar i kaže da je hadis hasen.​