- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 767
- Reakcije
- 107
- Točke
- 5,156
Nepovredivost (hurmet) muslimana – 8. hadis
Hvala Dragom Gospodaru na Njegovim blagodatima, molimo Ga najvećim Imenom Njegovim da nas počasti najvećom blagodati, džennetom. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Gospodara da nikada u zabludi ne budemo i da nekoga u zabludu odvedemo. Molimo Ga da nas sačuva od zuluma koji će se prema nama učiniti i da mi bilo kome zulum učinimo.
Jedne prilike je jedan od ashaba utrčao na pijacu i kazao drugima da požure, jer se nasljedstvo Resulullaha, s.a.v.s., dijeli u džamiji. Većina je potrčala u džamiju misleći da se materijalne stvari dijele. Kada su ušli u džamiju našli su ljude koji slušaju hadise Resulullaha, s.a.v.s. Znanje je bolje od imetka, jer onaj koji ima imetak, a nema znanje može sebe uništiti. Često razmišljajmo o kur'anskom ajetu koji glasi:
مَّا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِن
شَكَرْتُمْ وَآمَنتُمْ.
”Allah vas neće nikada kazniti ako budete zahvalni i u Njega vjerovali.”[1]
Kada nam čovjek koji drži do svoje riječi kaže nešto slično, znamo da je to završeno. U ovom slučaju govori nam Gospodar nebesa i Zemlje. Dva su uvjeta da nas Allah, dž.š., sačuva da ikada budemo kažnjeni: ako budemo zahvalni Allahu i u Njega vjerovali. Učenjaci su kazali jedne prilike:
لَزَوَالُ السَّمَوَاتِ وَالْأَرْضِ أَهْوَنُ مِنْ
مُخَالِفَةِ وَعْدِهِ.
”Nestanak nebesa i Zemlje je lakši nego da se jedno Allahovo obećanje ne ispuni.”
Allah, dž.š., je stvorio nebesa i Zemlju i nikada neće prekršiti ono što je obećao. Čestiti Allahovi robovi koje je Resulullah, s.a.v.s., odgajao, kada bi ih zadesila nedaća, tražili bi prazninu u svom odnosu prema Allahu, dž.š. Smatrali su kako sigurno postoji neki grijeh koji su učinili, pa je Allah, dž.š., dozvolio da se nedaća desi. Razmišljajmo o tome koliko smo Allahu, dž.š., zahvalni. Onaj ko je zahvalan gleda ono što mu je Allah, dž.š., dao, a ne ono što misli da mu treba. Često imamo pri sebi onoliko koliko je dovoljno, a tražimo više. Kada nam dođe više, postanemo nezahvalni. Jedan ashab je tražio od Resulullaha, s.a.v.s., da bude imućan čovjek. On mu je pruočio dovu i postao je imućan Allahovom Voljom. Prvo što je ovaj insan ostavio bila je džuma-namaz, jer je otišao da se bavi svojim imetkom. Kada je trebao izdvojiti zekat kazao je da odu kod drugih, pa ako oni budu izdvojili zekat i on će isto učiniti. Da nas Gospodar Uzvišeni sačuva promjene na loše.
Osmi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَن ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّه عَنْهُمَا قَالَ: قَالَ رَسُولُ
اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: أُمِرْتُ أَنْ أُقاتِلَ النَّاسَ
حَتَّى يَشْهَدُوا أَن لَا إِلَهَ إِلاَّ اللَّه وأَنَّ مُحَمَّدًا رَسُولُ
اللَّهِ، ويُقِيمُوا الصَّلاةَ، وَيُؤْتُوا الزَّكاةَ، فَإِذَا فَعَلُوا ذَلِكَ،
عَصَمُوا مِنِّي دِمَاءَهُمْ وَأَمْوَالَهُمْ إِلاَّ بِحَقِّ الْإِسْلَامِ،
وَحِسَابُهُمْ عَلَى اللَّهِ.
Od Abdullah ibn Omera, r.a., se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., kazao: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, dok ne uspostave namaz, daju zekat. Kada to učine sačuvali su od mene svoje živote i imetak, osim kada islam iziskuje da se nešto od njih uzme, a račun će polagati pred Allahom.”[2]
Kada spominjemo Abdullaha koji prenosi ovaj hadis, i njegovog oca Omera, upamtimo dvije stvari: prvo, Omer je bio u krilu svoga sina kada je uboden u mihrabu džamije i zatražio je da spusti babinu glavu na prašinu, nebi li se Allah, dž.š., smilovao njemu, a on je najbolji insan nakon Resulullaha, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a. Drugo, kada je bio izbor za halifu, Omer, r.a., je rekao svome sinu da može učestvovati u izboru halife, jer je čestit, jer ga je i Resulullah, s.a.v.s., pohvalio, ali da ne bude halifa, jer je dovoljno da jedan iz njihove kuće Allahu, dž.š., mora odgovarati za ummet. Onaj koga Allah, dž.š., počasti porodicom, odgovarat će pred Allahom, dž.š., za njih, kome dadne vlast, odgovara će za to. Ashabi su na taj način posmatrali vlasti.
Neki muhaddisi smatraju da čak dvanaest ashaba prenose ovaj hadis. Zbog početka ovog hadisa neki zlonamjerno tumače da se islam širio sabljom. Istinu uvijek treba tražiti u činjenicama. Nakon mjesec dana rada, čovjek ne traži lijepe riječi, već gleda koliko je na računu novca dobio. Ako mu poslodavac oduzme polovinu plate, ne postoje lijepe riječi kojima se može iskupiti. Činjenica je između ostalog Indonezija. Ona je najmnogoljudnija muslimanska zemlja, jer blizu dvije stotine miliona muslimana živi u njoj. Nikada niti jedan muslimanski vojnik nije kročio u ovu zemlju, kao ni u Maleziju također. Pogledajmo primjer Južne Amerike i Indonezije. U Južnoj Americi su sve izgubili, vjeru, jezik, imena, tako da im ništa nije ostalo od izvornog identiteta. U Indoneziji su dobili vjeru, a ostala im je njihova kultura i jezik. Iz kulture su izbacili samo ono što je vjerom zabranjeno, alkohol, svinjetinu i sl. Zato se kaže da islam kao vjera oplemenjuje, a ne ruši, osim onoga što čovjek u sebi mora srušiti, tj. robovanje bilo kome osim Uzvišenom Gospodaru.
Hvala Dragom Gospodaru na Njegovim blagodatima, molimo Ga najvećim Imenom Njegovim da nas počasti najvećom blagodati, džennetom. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Gospodara da nikada u zabludi ne budemo i da nekoga u zabludu odvedemo. Molimo Ga da nas sačuva od zuluma koji će se prema nama učiniti i da mi bilo kome zulum učinimo.
Jedne prilike je jedan od ashaba utrčao na pijacu i kazao drugima da požure, jer se nasljedstvo Resulullaha, s.a.v.s., dijeli u džamiji. Većina je potrčala u džamiju misleći da se materijalne stvari dijele. Kada su ušli u džamiju našli su ljude koji slušaju hadise Resulullaha, s.a.v.s. Znanje je bolje od imetka, jer onaj koji ima imetak, a nema znanje može sebe uništiti. Često razmišljajmo o kur'anskom ajetu koji glasi:
مَّا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِن
شَكَرْتُمْ وَآمَنتُمْ.
”Allah vas neće nikada kazniti ako budete zahvalni i u Njega vjerovali.”[1]
Kada nam čovjek koji drži do svoje riječi kaže nešto slično, znamo da je to završeno. U ovom slučaju govori nam Gospodar nebesa i Zemlje. Dva su uvjeta da nas Allah, dž.š., sačuva da ikada budemo kažnjeni: ako budemo zahvalni Allahu i u Njega vjerovali. Učenjaci su kazali jedne prilike:
لَزَوَالُ السَّمَوَاتِ وَالْأَرْضِ أَهْوَنُ مِنْ
مُخَالِفَةِ وَعْدِهِ.
”Nestanak nebesa i Zemlje je lakši nego da se jedno Allahovo obećanje ne ispuni.”
Allah, dž.š., je stvorio nebesa i Zemlju i nikada neće prekršiti ono što je obećao. Čestiti Allahovi robovi koje je Resulullah, s.a.v.s., odgajao, kada bi ih zadesila nedaća, tražili bi prazninu u svom odnosu prema Allahu, dž.š. Smatrali su kako sigurno postoji neki grijeh koji su učinili, pa je Allah, dž.š., dozvolio da se nedaća desi. Razmišljajmo o tome koliko smo Allahu, dž.š., zahvalni. Onaj ko je zahvalan gleda ono što mu je Allah, dž.š., dao, a ne ono što misli da mu treba. Često imamo pri sebi onoliko koliko je dovoljno, a tražimo više. Kada nam dođe više, postanemo nezahvalni. Jedan ashab je tražio od Resulullaha, s.a.v.s., da bude imućan čovjek. On mu je pruočio dovu i postao je imućan Allahovom Voljom. Prvo što je ovaj insan ostavio bila je džuma-namaz, jer je otišao da se bavi svojim imetkom. Kada je trebao izdvojiti zekat kazao je da odu kod drugih, pa ako oni budu izdvojili zekat i on će isto učiniti. Da nas Gospodar Uzvišeni sačuva promjene na loše.
Osmi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَن ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّه عَنْهُمَا قَالَ: قَالَ رَسُولُ
اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: أُمِرْتُ أَنْ أُقاتِلَ النَّاسَ
حَتَّى يَشْهَدُوا أَن لَا إِلَهَ إِلاَّ اللَّه وأَنَّ مُحَمَّدًا رَسُولُ
اللَّهِ، ويُقِيمُوا الصَّلاةَ، وَيُؤْتُوا الزَّكاةَ، فَإِذَا فَعَلُوا ذَلِكَ،
عَصَمُوا مِنِّي دِمَاءَهُمْ وَأَمْوَالَهُمْ إِلاَّ بِحَقِّ الْإِسْلَامِ،
وَحِسَابُهُمْ عَلَى اللَّهِ.
Od Abdullah ibn Omera, r.a., se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., kazao: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, dok ne uspostave namaz, daju zekat. Kada to učine sačuvali su od mene svoje živote i imetak, osim kada islam iziskuje da se nešto od njih uzme, a račun će polagati pred Allahom.”[2]
Kada spominjemo Abdullaha koji prenosi ovaj hadis, i njegovog oca Omera, upamtimo dvije stvari: prvo, Omer je bio u krilu svoga sina kada je uboden u mihrabu džamije i zatražio je da spusti babinu glavu na prašinu, nebi li se Allah, dž.š., smilovao njemu, a on je najbolji insan nakon Resulullaha, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a. Drugo, kada je bio izbor za halifu, Omer, r.a., je rekao svome sinu da može učestvovati u izboru halife, jer je čestit, jer ga je i Resulullah, s.a.v.s., pohvalio, ali da ne bude halifa, jer je dovoljno da jedan iz njihove kuće Allahu, dž.š., mora odgovarati za ummet. Onaj koga Allah, dž.š., počasti porodicom, odgovarat će pred Allahom, dž.š., za njih, kome dadne vlast, odgovara će za to. Ashabi su na taj način posmatrali vlasti.
Neki muhaddisi smatraju da čak dvanaest ashaba prenose ovaj hadis. Zbog početka ovog hadisa neki zlonamjerno tumače da se islam širio sabljom. Istinu uvijek treba tražiti u činjenicama. Nakon mjesec dana rada, čovjek ne traži lijepe riječi, već gleda koliko je na računu novca dobio. Ako mu poslodavac oduzme polovinu plate, ne postoje lijepe riječi kojima se može iskupiti. Činjenica je između ostalog Indonezija. Ona je najmnogoljudnija muslimanska zemlja, jer blizu dvije stotine miliona muslimana živi u njoj. Nikada niti jedan muslimanski vojnik nije kročio u ovu zemlju, kao ni u Maleziju također. Pogledajmo primjer Južne Amerike i Indonezije. U Južnoj Americi su sve izgubili, vjeru, jezik, imena, tako da im ništa nije ostalo od izvornog identiteta. U Indoneziji su dobili vjeru, a ostala im je njihova kultura i jezik. Iz kulture su izbacili samo ono što je vjerom zabranjeno, alkohol, svinjetinu i sl. Zato se kaže da islam kao vjera oplemenjuje, a ne ruši, osim onoga što čovjek u sebi mora srušiti, tj. robovanje bilo kome osim Uzvišenom Gospodaru.