Hvala Dragom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti da blagodati spoznamo kroz njihovo trajanje i da nas sačuva dana kada ćemo neku blagodat spoznati zato što smo je izgubili. Molimo Ga da nas počasti svakim dobrom koje je Njegov Miljenik, s.a.v.s., od Njega molio i da nas sačuva zla od kojeg je Njegov Miljenik, s.a.v.s., zaštitu tražio.
Čitajući hadise pokušavamo što više sjetiti se Allaha, dž.š., i donijeti što više salavata i selama na Resulullaha, s.a.v.s., jer je spominjanje Uzvišenog Allaha jedna od najistančanijih formi približavanja Njemu. Salavat na Resulullaha, s.a.v.s., je forma zikra, jer se u toku donošenja salavata prvo spomene Allah, pa Resulullah, s.a.v.s.
Ulema nas uči da živimo između tri dana. Prvi dan je onaj kada bi sve na dunjaluku posjedovali ne možemo otkupiti ili vratiti nazad. To je jučerašnji dan. Niti možemo nešto od dobra dodati ovom danu, niti nešto od zla izuzeti iz ovog dana. Drugi dan je ovaj kojeg trenutno živimo, zbog toga se spominje da je vjernik ”sin vremena”, na vrijeme gleda kao sin na oca. Treći dan je sutrašnji dan. Kada bi insan posjedovao cijeli dunjaluk, ne može sebi garantovati da će sutra osvanuti. Iz odgoja Resulullaha, s.a.v.s., je vrlo bitno da unesemo u svoj život svijest o čuvanju vremena i da ga iskoristimo maksimalno. Nikada udobnije ljudi nisu živjeli: tekuću vodu u kućama imaju, većina ljudi ima i struju, ali nam nedostaje vremena, zbog toga što ne gledamo na ovaj dan koji živimo. Mislimo o tome kako nam je sutrašnji dan zagarantovan ili šta bi smo mogli uraditi u danu koji je iza nas.
Čitajući hadise koje je zabilježio imam Nevevi imajmo na umu da uzmemo od Resulullaha, s.a.v.s., ono što je najbitnije, a to je znanje. On je najljubomorniji bio da čuva trenutke kada Gospodara Uzvišenog doziva. Suština čovjekovog života je da gradi dunjaluk i ahiret. Resulullah, s.a.v.s., je to činio, a Allaha molimo da i mi tako postupimo.
Peti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أُمِّ المُؤمِنِينَ أُمِّ عَبْدِ اللهِ عَائِشَةَ - رَضِيَ اللهُ
عَنْهَا - قَالَتْ: قَالَ رَسُوْلُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ :مَنْ أَحْدَثَ فِيْ أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ
مِنْهُ فَهُوَ رَدٌّ )رَوَاهُ
الْبُخَارِي وَمُسْلِم، وَفِي رِوَايَةٍ لِمُسْلِم) مَنْ عَمِلَ عَمَلاً لَيْسَ
عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ.
Od majke vjernika, majke Abdullahove, Aiše se prenosi da je rekla: ”Rekao je Resulullah: ‘Onaj ko u vjeru ovede ono što vjeri ne pripada, to djelo će biti odbijeno.’[1] A u Muslimovom predanju stoji: ‘Onaj ko bude radio djelo koje nije u skladu sa islamom, to djelo se odbija’.”[2]
Ovo je osnova u razumjevanju vjere. Vjera je slijeđenje Resulullaha, s.a.v.s. Među najveće grijehe koje čovjek može učiniti ubraja se govor o Allahu, dž.š., iz domena onoga što ne poznajemo. Spominje se u vjerodostojnim predajama da čovjek koji je kazao da Uzvišeni Allah neće oprostiti određenom čovjeku, Allah, dž.š., mu je zbog tih riječi poništio njegova djela, a onom griješniku oprostio. On je govorio o Gospodaru ono što ne zna. Ovaj hadis trebamo razumjevati na taj način. Ako unesemo u vjeru ono što joj ne pripada, na koga onda lažemo!? Na Allaha, dž.š. i Resulullaha, s.a.v.s., jer kažemo da je radio ono što nije radio.
Druga dimenzija ovog hadisa je smjernica Resulullaha, s.a.v.s., u kojoj kaže da nešto nije u skladu sa vjerom, Kur'anom i sunnetom. Djelo da bi bilo primljeno mora biti u skladu sa izvorima naše vjere. Kaže imam Šafija:
اَلْمُحْدَثَاتُ مِنَ الْأُمُورِ ضَرْبَانِ: مَا
أَحْدَثَ يُخَالِفُ كِتَاباً أَوْ سُنَّةً أَوْ أَثَراً أَوْ إِجْمَاعاً، فَهَذِهِ
بِدْعَةٌ ضَلَالَة.وَمَا أَحْدَثَ مِنَ الْخَيْرِ لَا خِلَافَ لِوَاحِدٍ مِنْ
هَذَا، فَهَذِهِ مُحْدَثَةٌ غَيْرُ مَذْمُومَةٌ.
”Ono što se pojavi od novina u vjeri ima dvije vrste: prvo, ono što je unešeno a ne postoji kur'anski ajet koji stoji iza toga, hadis, neki trag niti konsenzus učenjaka i to je ono što nazivamo ružnom novotarijom, a druga vrsta je ono što nije u koliziji sa nekim od izvora vjere, to je novina koja je prihvatljiva.”
Jedan od čestitih Allahovih robova je upitan zbog čega ima velik položaj kod Gospodara. On im je odgovorio da je jednom hodao ulicom i vidio papir na kojem je ispisano Allahovo ime, zatim je uzeo i namirisao, jer su ljudi to gazili. Te večeri je usnio da zbog mirisanja Allahovog imena će biti namirisan spomen na njega. Sve ono što ima utemeljenje u Kur'anu i sunnetu spada u prihvatljive novitete i kao takvo može imati nagradu kod Uzvišenog Gospodara. Posebno trebamo biti oprezni na novotarije u vjerovanju. Kada prve generacije govore o novotarijama, uglavnom se misli na te novotarije. U to vrijeme su pojedini negirali vječnost dženneta i džehennema. Na taj način rušili su princip vjerovanja, jer oni traju vječno. Vjernici ulaze u džennet zbog odluke da dokle god traje njihov život, oni će biti pokorni, a dobit će vječnost u džennetu jer su tako i namjeravali. Isti je slučaj sa vatrom, da nas Allah, dž.š., toga zaštiti.
Nekada se citriraju predaje prvih generacija muslimana koji vrlo žestoko osuđuju novotare, za djelo koje je možda po mišljenju jednog dijela učenjaka dobro, a po drugom nije. Glavnina predaja iz ovog vremena se odnosi na novotare u vjerovanju. Među prvim novotarijama u vjerovanju, ono što je i kod nas nažalost poznato je negiranje Božijeg određenja. Onaj ko smatra da sam insan radi bez Božijeg određenja je novotar. Također, može biti novotar i u djelovanju. Jedne prilike je čovjek odbio da uđe u džamiju govoreći da ga je stid Allaha Uzvišenoog da kroči u unutrašnjost. To je novotarija. Dok je Resulullah, s.a.v.s., držao hutbu jedan je stao na sunce iz poštovanja prema njemu, neće da se skloni, da jede niti pije. Resulullah, s.a.v.s., mu je rekao da se skloni od sunca. Ovo je također novotarija u djelu.
Jedna od čestih novotarija u džamijama jeste pretjerano ukrašavanje. Kada bi neko ostavio veliku sumu novca za džamiju, nemamo pravo kupiti niti jednu levhu od toga, već to utrošiti kako bi se napravio funkcionalan objekat, kako bi imali lijepu abdesthanu, dobar mekteb, ozvučenje, grijanje i sl. Pogledajmo u kakvoj je džamiji Resulullah, s.a.v.s., odgajao ljude i kakvi su oni bili. Danas imamo džamije u svijetu koje koštaju blizu deset miliona i gdje se ljudi natječu ko će je više uljepšati. U jednoj od džamija ljudi klanjaju, a ispod njih je more. To je rasipanje onoga što je Allah, dž.š., dao i predstavlja novotariju.
Novotarija može biti i u međuljudskim odnosima i ovaj hadis se velikim dijelom odnosi na to. Prenosi se da je mladić u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., učinio blud, a njegov otac je ponudio deve čovjeku s čijom ženom je on blud učinio. Na taj način su ”poravnali” račune. Kada je Resulullah, s.a.v.s., to saznao, naredio je da se vrate deve čovjeku, a nad mladićem da se izvrši šerijatska kazna. Ovakvih zamki se treba čuvati. Kada kažemo da je nešto od vjere, a nemamo argumenta, tada lažemo na Gospodara. Isto tako možemo lagati na Resulullaha, s.a.v.s., tako da je neophodno biti oprezan.
Čitajući hadise pokušavamo što više sjetiti se Allaha, dž.š., i donijeti što više salavata i selama na Resulullaha, s.a.v.s., jer je spominjanje Uzvišenog Allaha jedna od najistančanijih formi približavanja Njemu. Salavat na Resulullaha, s.a.v.s., je forma zikra, jer se u toku donošenja salavata prvo spomene Allah, pa Resulullah, s.a.v.s.
Ulema nas uči da živimo između tri dana. Prvi dan je onaj kada bi sve na dunjaluku posjedovali ne možemo otkupiti ili vratiti nazad. To je jučerašnji dan. Niti možemo nešto od dobra dodati ovom danu, niti nešto od zla izuzeti iz ovog dana. Drugi dan je ovaj kojeg trenutno živimo, zbog toga se spominje da je vjernik ”sin vremena”, na vrijeme gleda kao sin na oca. Treći dan je sutrašnji dan. Kada bi insan posjedovao cijeli dunjaluk, ne može sebi garantovati da će sutra osvanuti. Iz odgoja Resulullaha, s.a.v.s., je vrlo bitno da unesemo u svoj život svijest o čuvanju vremena i da ga iskoristimo maksimalno. Nikada udobnije ljudi nisu živjeli: tekuću vodu u kućama imaju, većina ljudi ima i struju, ali nam nedostaje vremena, zbog toga što ne gledamo na ovaj dan koji živimo. Mislimo o tome kako nam je sutrašnji dan zagarantovan ili šta bi smo mogli uraditi u danu koji je iza nas.
Čitajući hadise koje je zabilježio imam Nevevi imajmo na umu da uzmemo od Resulullaha, s.a.v.s., ono što je najbitnije, a to je znanje. On je najljubomorniji bio da čuva trenutke kada Gospodara Uzvišenog doziva. Suština čovjekovog života je da gradi dunjaluk i ahiret. Resulullah, s.a.v.s., je to činio, a Allaha molimo da i mi tako postupimo.
Peti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أُمِّ المُؤمِنِينَ أُمِّ عَبْدِ اللهِ عَائِشَةَ - رَضِيَ اللهُ
عَنْهَا - قَالَتْ: قَالَ رَسُوْلُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ :مَنْ أَحْدَثَ فِيْ أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ
مِنْهُ فَهُوَ رَدٌّ )رَوَاهُ
الْبُخَارِي وَمُسْلِم، وَفِي رِوَايَةٍ لِمُسْلِم) مَنْ عَمِلَ عَمَلاً لَيْسَ
عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ.
Od majke vjernika, majke Abdullahove, Aiše se prenosi da je rekla: ”Rekao je Resulullah: ‘Onaj ko u vjeru ovede ono što vjeri ne pripada, to djelo će biti odbijeno.’[1] A u Muslimovom predanju stoji: ‘Onaj ko bude radio djelo koje nije u skladu sa islamom, to djelo se odbija’.”[2]
Ovo je osnova u razumjevanju vjere. Vjera je slijeđenje Resulullaha, s.a.v.s. Među najveće grijehe koje čovjek može učiniti ubraja se govor o Allahu, dž.š., iz domena onoga što ne poznajemo. Spominje se u vjerodostojnim predajama da čovjek koji je kazao da Uzvišeni Allah neće oprostiti određenom čovjeku, Allah, dž.š., mu je zbog tih riječi poništio njegova djela, a onom griješniku oprostio. On je govorio o Gospodaru ono što ne zna. Ovaj hadis trebamo razumjevati na taj način. Ako unesemo u vjeru ono što joj ne pripada, na koga onda lažemo!? Na Allaha, dž.š. i Resulullaha, s.a.v.s., jer kažemo da je radio ono što nije radio.
Druga dimenzija ovog hadisa je smjernica Resulullaha, s.a.v.s., u kojoj kaže da nešto nije u skladu sa vjerom, Kur'anom i sunnetom. Djelo da bi bilo primljeno mora biti u skladu sa izvorima naše vjere. Kaže imam Šafija:
اَلْمُحْدَثَاتُ مِنَ الْأُمُورِ ضَرْبَانِ: مَا
أَحْدَثَ يُخَالِفُ كِتَاباً أَوْ سُنَّةً أَوْ أَثَراً أَوْ إِجْمَاعاً، فَهَذِهِ
بِدْعَةٌ ضَلَالَة.وَمَا أَحْدَثَ مِنَ الْخَيْرِ لَا خِلَافَ لِوَاحِدٍ مِنْ
هَذَا، فَهَذِهِ مُحْدَثَةٌ غَيْرُ مَذْمُومَةٌ.
”Ono što se pojavi od novina u vjeri ima dvije vrste: prvo, ono što je unešeno a ne postoji kur'anski ajet koji stoji iza toga, hadis, neki trag niti konsenzus učenjaka i to je ono što nazivamo ružnom novotarijom, a druga vrsta je ono što nije u koliziji sa nekim od izvora vjere, to je novina koja je prihvatljiva.”
Jedan od čestitih Allahovih robova je upitan zbog čega ima velik položaj kod Gospodara. On im je odgovorio da je jednom hodao ulicom i vidio papir na kojem je ispisano Allahovo ime, zatim je uzeo i namirisao, jer su ljudi to gazili. Te večeri je usnio da zbog mirisanja Allahovog imena će biti namirisan spomen na njega. Sve ono što ima utemeljenje u Kur'anu i sunnetu spada u prihvatljive novitete i kao takvo može imati nagradu kod Uzvišenog Gospodara. Posebno trebamo biti oprezni na novotarije u vjerovanju. Kada prve generacije govore o novotarijama, uglavnom se misli na te novotarije. U to vrijeme su pojedini negirali vječnost dženneta i džehennema. Na taj način rušili su princip vjerovanja, jer oni traju vječno. Vjernici ulaze u džennet zbog odluke da dokle god traje njihov život, oni će biti pokorni, a dobit će vječnost u džennetu jer su tako i namjeravali. Isti je slučaj sa vatrom, da nas Allah, dž.š., toga zaštiti.
Nekada se citriraju predaje prvih generacija muslimana koji vrlo žestoko osuđuju novotare, za djelo koje je možda po mišljenju jednog dijela učenjaka dobro, a po drugom nije. Glavnina predaja iz ovog vremena se odnosi na novotare u vjerovanju. Među prvim novotarijama u vjerovanju, ono što je i kod nas nažalost poznato je negiranje Božijeg određenja. Onaj ko smatra da sam insan radi bez Božijeg određenja je novotar. Također, može biti novotar i u djelovanju. Jedne prilike je čovjek odbio da uđe u džamiju govoreći da ga je stid Allaha Uzvišenoog da kroči u unutrašnjost. To je novotarija. Dok je Resulullah, s.a.v.s., držao hutbu jedan je stao na sunce iz poštovanja prema njemu, neće da se skloni, da jede niti pije. Resulullah, s.a.v.s., mu je rekao da se skloni od sunca. Ovo je također novotarija u djelu.
Jedna od čestih novotarija u džamijama jeste pretjerano ukrašavanje. Kada bi neko ostavio veliku sumu novca za džamiju, nemamo pravo kupiti niti jednu levhu od toga, već to utrošiti kako bi se napravio funkcionalan objekat, kako bi imali lijepu abdesthanu, dobar mekteb, ozvučenje, grijanje i sl. Pogledajmo u kakvoj je džamiji Resulullah, s.a.v.s., odgajao ljude i kakvi su oni bili. Danas imamo džamije u svijetu koje koštaju blizu deset miliona i gdje se ljudi natječu ko će je više uljepšati. U jednoj od džamija ljudi klanjaju, a ispod njih je more. To je rasipanje onoga što je Allah, dž.š., dao i predstavlja novotariju.
Novotarija može biti i u međuljudskim odnosima i ovaj hadis se velikim dijelom odnosi na to. Prenosi se da je mladić u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., učinio blud, a njegov otac je ponudio deve čovjeku s čijom ženom je on blud učinio. Na taj način su ”poravnali” račune. Kada je Resulullah, s.a.v.s., to saznao, naredio je da se vrate deve čovjeku, a nad mladićem da se izvrši šerijatska kazna. Ovakvih zamki se treba čuvati. Kada kažemo da je nešto od vjere, a nemamo argumenta, tada lažemo na Gospodara. Isto tako možemo lagati na Resulullaha, s.a.v.s., tako da je neophodno biti oprezan.
