- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 2,982
- Reakcije
- 270
- Točke
- 216
Hutba: Oprosti drugome, i Allah će oprostiti tebi!
Piše: Adnan Mulić, član redakcije
رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِّلَّذِينَ
(Al-Hašr, 10 ) آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ
Sva slava i zahvala pripadaju Najuzvišenijem, Najveličanstvenijem, Stvoritelju nebesa i zemlje, Onome koji je iznad svih nas i pun je ljubavi za svaku živu i neživu stvar u kosmosu. Salavat i selam na predvodnika i pečata svih Vjerovjesnika, Allahovog miljenika, koji je razlog svih naših postojanja i opstojanja na dunjaluku – Muhammeda alejhisselam.
Draga braćo, Allah dž.š. je stvorio čovjeka kao društveno biće koje bez komunikacije i suživota s drugim ljudima ne može ostvariti svrhu svog stvaranja na ovom svijetu. Samim time, svaki dan komuniciramo s ljudima iz našeg okruženja, te razmjenjujemo mišljenja. Baš kao što svaki insan ima jedinstven otisak prsta, posjeduje i jedinstven um te specifičan način razmišljanja. Shodno tome, prirodno je da smo različitih mišljenja i stavova, ali ne i da su ona uzrok međusobnog zamjeranja. Kaže Pejgamber alejhisselam: “Musliman je muslimanu brat. Neće mu nepravdu nanijeti, niti ga ostaviti na cjedilu. Ko ispuni neku potrebu svoga brata, Allah će ostvariti njegovu potrebu. Ko od vjernika kakvu nedaću otkloni na dunjaluku, Allah će od njega otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimana (u njegovim postupcima), Allah će ga pokriti na Sudnjem danu.” (Buhari i Muslim), dok u dijelu drugog hadisa Alejhisselam kaže: „Nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli“
Iz navedenog zaključujemo koliko je bitna naša interna ljubav i koliko je uzvišeno njeno mjesto u Islamu. Danas se međusobno raspravljamo zbog svakojakih sitnica i nebitnih stvari, zavidimo jedni drugima, ne razgovaramo međusobno i mnogo više od toga. Ako ti neko učini nešto loše, ružnom riječju možeš zaslužiti samo Allahovu, dž.š., srdžbu i kaznu na oba svijeta. Oprosti mu da bi i tebi Allah, dž.š., oprostio! Ovakvim postupkom možemo vrlo brzo navesti zulumćara da zatraži halala i da se vrati Allahu dž.š. Jer, kako mislimo tražiti oprost od Allaha za grijehe (a svako od nas ima nebrojeno grijeha), ako ne možemo halaliti jedni drugima?
Zapitajmo se da li naša nespremnost da halalimo uopšte vrijedi u odnosu na ogromne nagrade koje nam Uzvišeni Stvoritelj nudi na Ahiretu. Vrijedi li mijenjati Ahiret, džennet i ono što je u njemu za bezvrijedna ovozemaljska međusobna neprijateljstva i zavist prema bratu muslimanu? Umjesto toga – dovimo jedni za druge! Jer dova za brata muslimana kabul je kod Allaha, dž.š. Ona se ne odbija!
Draga braćo, pazimo šta govorimo jedni drugima! Jer na svaku našu dovu ili kletvu na drugoga meleci govore: „Amin i tebi“, a upamtimo da se dova meleka kod Allaha ne odbija! Od nas zavisi da li će meleci na naše: „Da Bog da…“ reći: „Amin i tebi“, pa da gledamo kako nam se život urušava, porodica razjedinjava i slično, ili će meleci na našu dovu za brata u vjeri reći: „Amin i tebi“, pa ćemo tom dovom dobiti nezamislivo dobro koje ni usniti nismo mogli.
Jedna od najljepših dova u ovom kontekstu spomenuta je u dijelu ajeta kojeg smo citirali na početku hutbe, a čiji prijevod glasi: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!“
Da nam Allah, dž.š., oprosti naše grijehe, usadi međusobnu ljubav i poštovanje u srca naša i da nas sve sabere kod Poslanikova, a.s., Havda, u Njegovu društvu u džennetu. Amin, Jā Rabbel ‘alemīn!
Piše: Adnan Mulić, član redakcije
رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِّلَّذِينَ
(Al-Hašr, 10 ) آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ
Sva slava i zahvala pripadaju Najuzvišenijem, Najveličanstvenijem, Stvoritelju nebesa i zemlje, Onome koji je iznad svih nas i pun je ljubavi za svaku živu i neživu stvar u kosmosu. Salavat i selam na predvodnika i pečata svih Vjerovjesnika, Allahovog miljenika, koji je razlog svih naših postojanja i opstojanja na dunjaluku – Muhammeda alejhisselam.
Draga braćo, Allah dž.š. je stvorio čovjeka kao društveno biće koje bez komunikacije i suživota s drugim ljudima ne može ostvariti svrhu svog stvaranja na ovom svijetu. Samim time, svaki dan komuniciramo s ljudima iz našeg okruženja, te razmjenjujemo mišljenja. Baš kao što svaki insan ima jedinstven otisak prsta, posjeduje i jedinstven um te specifičan način razmišljanja. Shodno tome, prirodno je da smo različitih mišljenja i stavova, ali ne i da su ona uzrok međusobnog zamjeranja. Kaže Pejgamber alejhisselam: “Musliman je muslimanu brat. Neće mu nepravdu nanijeti, niti ga ostaviti na cjedilu. Ko ispuni neku potrebu svoga brata, Allah će ostvariti njegovu potrebu. Ko od vjernika kakvu nedaću otkloni na dunjaluku, Allah će od njega otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimana (u njegovim postupcima), Allah će ga pokriti na Sudnjem danu.” (Buhari i Muslim), dok u dijelu drugog hadisa Alejhisselam kaže: „Nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli“
Iz navedenog zaključujemo koliko je bitna naša interna ljubav i koliko je uzvišeno njeno mjesto u Islamu. Danas se međusobno raspravljamo zbog svakojakih sitnica i nebitnih stvari, zavidimo jedni drugima, ne razgovaramo međusobno i mnogo više od toga. Ako ti neko učini nešto loše, ružnom riječju možeš zaslužiti samo Allahovu, dž.š., srdžbu i kaznu na oba svijeta. Oprosti mu da bi i tebi Allah, dž.š., oprostio! Ovakvim postupkom možemo vrlo brzo navesti zulumćara da zatraži halala i da se vrati Allahu dž.š. Jer, kako mislimo tražiti oprost od Allaha za grijehe (a svako od nas ima nebrojeno grijeha), ako ne možemo halaliti jedni drugima?
Zapitajmo se da li naša nespremnost da halalimo uopšte vrijedi u odnosu na ogromne nagrade koje nam Uzvišeni Stvoritelj nudi na Ahiretu. Vrijedi li mijenjati Ahiret, džennet i ono što je u njemu za bezvrijedna ovozemaljska međusobna neprijateljstva i zavist prema bratu muslimanu? Umjesto toga – dovimo jedni za druge! Jer dova za brata muslimana kabul je kod Allaha, dž.š. Ona se ne odbija!
Draga braćo, pazimo šta govorimo jedni drugima! Jer na svaku našu dovu ili kletvu na drugoga meleci govore: „Amin i tebi“, a upamtimo da se dova meleka kod Allaha ne odbija! Od nas zavisi da li će meleci na naše: „Da Bog da…“ reći: „Amin i tebi“, pa da gledamo kako nam se život urušava, porodica razjedinjava i slično, ili će meleci na našu dovu za brata u vjeri reći: „Amin i tebi“, pa ćemo tom dovom dobiti nezamislivo dobro koje ni usniti nismo mogli.
Jedna od najljepših dova u ovom kontekstu spomenuta je u dijelu ajeta kojeg smo citirali na početku hutbe, a čiji prijevod glasi: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!“
Da nam Allah, dž.š., oprosti naše grijehe, usadi međusobnu ljubav i poštovanje u srca naša i da nas sve sabere kod Poslanikova, a.s., Havda, u Njegovu društvu u džennetu. Amin, Jā Rabbel ‘alemīn!
