Vrijeme i Kalendar Prvo zasjedanje Avnoj-a

Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću
26.11.1942 - 27.11.1942

AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) je bilo opće političko predstavništvo sudionika antifašističke borbe na području Jugoslavije za II. svjetskog rata. Utemeljeno je u studenome 1942., a od studenoga 1943. godine postaje vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije. Prvo, osnivačko zasjedanje, održano je na poticaj CK KPJ i VŠ NOV i POJ 26–27. XI. 1942. u Bihaću. Od pozvanog 71 predstavnika (iz Hrvatske 15), na zasjedanju su zbog ratnih okolnosti bila nazočna ukupno 54 delegata. Prihvaćena su dva dokumenta:

Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a i Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije. U Rezoluciji je istaknuto da AVNOJ okuplja predstavnike naroda »svih zemalja Jugoslavije« bez razlike na narodnost, vjeru i političko-stranačku pripadnost, te da se oslanja na narodnooslobodilačke odbore i antifašističke organizacije, stranačke i izvanstranačke, na terenu.

Za predsjednika je izabran Ivan Ribar, a za vođenje redovitih poslova Izvršni odbor, s odsjecima za pojedine društveno-gospodarske djelatnosti, koji je također koordinirao rad narodnooslobodilačkih odbora te razgraničivao rad vojnopozadinskih i civilnih organa vlasti na područjima pod nadzorom partizanskog pokreta. AVNOJ je potaknuo stvaranje zemaljskih antifašističkih vijeća ZAVNOH-a i ZAVNOBIH-a.

Ideja o osnivanju »centralnog narodnooslobodilačkog odbora Jugoslavije« nastala je u rukovodstvu NOP-a nešto prije. Već na značajnoj sjednici Centralnog komiteta KPJ u Foči, 2. travnja 1942, raspravljano je o potrebi stvaranja uvjeta za osnivanje takvog organa. Bila je to ideja koja je nastala u toku razmatranja karaktera i daljnje uloge Narodnooslobodilačke fronte, koja treba »okupljati najšire narodne mase« i time davati punu širinu platformi narodnooslobodilačkog pokreta. Takva zamisao nije se mogla tada ostvariti, jer je, uz ostalo, uslijedila velika neprijateljska ofenziva na slobodni teritorij sa središtem u Foči.

U studenom 1942. nije bilo više nikakve prepreke da se AVNOJ konstituira. U tom bosanskom drevnom gradiću, koji je svjesno bio određen za taj veliki čin, održano je 26. i 27. studenog 1942. godine Prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Tito je o tome rekao:

Ja sam mislio da, ako hoćemo da pripremimo jedno takvo zasjedanje, moramo zauzeti i neki veći grad koji bi imao ne samo strategijski vojni, već i politički značaj. To nije mogao biti Bosanski Petrovac, niti Drvar. Smatrao sam čak da je i Jajce premalo. Trebalo je daile zauzeti jedan veći grad. A mi smo imali velike snage — hrvatske i krajiške jedinice i proleterske brigade — koje su bile manje-više skoncentrisane baš na tom pravcu. Jedinice na čijem se čelu nalazio Košta Nađ dobile su zadatak da zauzmu Bihać.

nikakve prepreke da se AVNOJ konstituira nije više moglo biti. U tom
bosanskom drevnom gradiću, koji je svjesno bio određen za taj veliki
čin,^" održano je 26. i 27. studenog 1942. godine Prvo zasjedanje Antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije

Otvarajući Osnivačku skupštinu AVNOJ-a Tito je, uz ostalo,istakao:

Mi nemamo mogućnosti da stvorimo jednu legalnu vladu, jer nam to još međunarodni odnosi i prilike ne dozvoljavaju. Ali mi imamo pravo na jedno — a to je: da u ovim teškim okolnostima stvorimo jedno političko tijelo, jedan politički organ koji će okupiti sve narodne mase, koji će okupiti naš narod i povesti ga, zajedno s našom junačkom vojskom, u dalje borbe koje stoje pred nama, a koje će biti veoma teške.

Mi nemamo nikakve vlasti na našem teritoriju osim naših narodnooslobodilačkih odbora,koje je sam narod stvorio. Mi ne priznajemo razne fašističke marionetske vlade, i baš zato mi moramo na ovoj zemlji, na ovoj svojoj zemlji, natopljenoj krvlju najboljih sinova naših naroda, stvoriti takvo stanje u kome će naš narod — i u ovakvim okolnostima — moći pridonijeti narodnooslobodilačkoj borbi svoj maksimum. Dok smo mi bili mala partizanska vojska I Imali samo male partizanske odrede, onda I zahtjevi nisu bili tako veliki.

Danas su se ti mali partizanski odredi pretvorili u snažnu Narodnooslobodilačku vojsku, koja ne samo da je ravna, već je I nadmoćnija od neprijatelja po svojoj Izdržljivosti I moralu, uprkos njegovoj tehničkoj nadmoćnosti. U vezi s tim, postavljaju se mnogo veći zahtjevi nego prije, kada je svako selo, kotar Ili općina mogla hraniti svoje borce.

Potrebno je da se organizira vlast, politička vlast, koja će moći mobilizirati, koja će sve one latentne snage koje postoje u našem narodu iskoristiti u jednom općem smjeru, a to je: borba protiv fašističkih zlikovačkih okupatora, borba protiv njihovih saveznika, naših domaćih izdajnika, ustaša, četnika i drugih.​