Mekteb - Ilmihal Veličanje Allaha dž.š.

ZIKR VELIČANJE ALLAHA DŽ.Š.

Neka je hvala Allahu gospodaru svih svjetova neka je salavat I selam na Allahovog poslanika Muhammeda a.s. njegove ashabe njegovu casnu porodicu I sve muslimane I muslimanke pripadnike vjere islama.

Allah u Kur'anu kaže: I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran. (El-A'raf, 205.)

Allah također kaže u Kur'anu: ….i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite. (El-Enfal, 45.)

Allah naređuje vjernicima da Ga se mnogo sjećaju. Zaista, spominjanje Allaha je blagoslovljen put koji vodi do uspjeha i koji vodi ka Allahovoj blizini. To je znak da je srce još uvijek živo.

Spominjanje Allaha je vid obožavanja kako srcem, tako i jezikom, prakticirajući i jedno i drugo, ili oboje zajedno, u svim vremenima i svim situacijama. Allah kaže: ….obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Vrste zikra

Međutim, kako bismo navedeno ispravno izvršavali, moramo se najprije upoznati s različitim vrstama Allahovog spominjanja, odnosno zikra, a to su:

1- spominjanje Allaha jezikom, što uključuje: spominjati Ga jezikom, tražiti oprost od Njega, dozivati Ga i moliti Ga, tražeći utočište samo kod Njega.
2- spominjanje Allaha kroz činjenje dobrih djela, a sve se to može postići kroz niz lijepih osobina poput, milosti, velikodušnosti, olakšavanja ljudima i pomaganja u njihovim nevoljama.
3- spominjanje Allaha srcem i mislima, a to se postiže čežnjom za Allahom, osjećanjem Njegove veličine, i kroz trud na usavršavanju našeg morala.
4- spominjanje Allaha izvršavanjem Njegovih naredbi poput, namaza, zekata, posta i hadždža, i uzdržavanje od griješenja i loših djela koja dolaze od šejtana ili naših prohtjeva.

Nasuprot spominjanju Allaha, koje predstavlja jedan od najvećih i najplodonosnijih vidova obožavanja, stoji zaboravljanje na Allaha, a to je grijeh.

Sehl et-Tasturi je rekao: Ne znam za ružniji grijeh od zaboravljanja na Allaha, dž.š.

U Kur'anu, Allah kaže:

…Zaista! One koji skreću s Allahovog puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici. (El-Hašr, 19.)


Hvaljenje Allaha je oblik zikra

Jedan od oblika spominjanja Allaha je i Njegovo hvaljenje. Riječ El-Hamd (zahvala) spomenuta je 38 puta u časnom Kur'anu, od čega 5 puta na početku sura: El-Fatiha (1.), El-En'am (6.), El-Kehf (18.), Saba' (34.) i Fatir (35.).

Ovo ukazuje na važnost veličanja i hvaljenja Allaha, koji je Svehvaljeni, Jedini hvale dostojan. Hvaljenje Allaha uključuje i sjećanje na Allaha, zahvaljivanje samo Njemu i traženje utočišta samo kod Njega.


Hvaljenje Allaha, dž.š., je ključ obožavanja, jezik stanovnika Dženneta, i način da budeš u Allahovoj, dž.š., blizini. To još ukazuje na to da se osoba oslanja na Allaha i u lahkoći i poteškoći, i u milosti i u nevolji.
Časni Kur'an počinje zahvalom Allahu, dž.š., koja predstavlja prvi od sedam ajeta koji se ponavljaju (sura El-Fatiha). Na ovaj način milioni jezika to izgovaraju, a milioni srca vjeruju u to. Primjetno je da riječi el-hamdu lillah (hvala Allahu) ljudi najviše ponavljaju, i to su riječi koje čovjeku najčešće prolaze kroz glavu. Riječ El-Hamd je specifičnija od veličanja Allaha i sveobuhvatnija od zahvaljivanja Njemu. Moramo znati da sve, bilo na zemlji ili nebu, bilo da je čovjek, melek, ptica ili biljka, slavi i veliča Allaha.​

Allah kaže:

Njega veliča sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo – On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

I vidjet ćeš meleke kako prijestonje okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi, i reći će se: 'Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.' (Ez-Zumer, 75.)

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može. (Er-Ra'd, 13.)

Kada veličati i spominjati Allaha, dž.š.?

Od muslimana se traži da u svako doba veliča i spominje Allaha, dž.š., posebno kada spozna i pronađe mu'džize u svim stvorenjima, uključujući i samog sebe. Na osnovu navedenog, musliman će reći: Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova, ili:

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarem svojim izjednačuju! (El-En'am, 1.)

Također, prilika u kojoj treba da se zahvaljujemo Allahu, Onome koji je jedini hvale vrijedan, jeste kad nastupi radost i olakšanje nakon tuge i nevolje: 'Hvaljen neka je Allah!'- govoriće - 'koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je...' (Fatir, 23.)

Dalje, kada smo vidjeli da olakšanje dolazi nakon poteškoće i da se iskreni vjernici približavaju pobjedi nakon poraza i očaja, treba da kažemo ono što je Allah tražio od Muhammeda, s.a.w.s., da kaže:
I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati.' A Gospodar tvoj motri na ono što radite. (En-Neml, 93.)

Na koji način praktikovati zikr i hvaljenje Allaha?

Zikr možemo činiti na više načina, našim jezikom, umom, srcem i svim tjelesnim organima. Drugim riječima, Allahu možemo zahvaljivati izgovarajući rečenice u raznim formama zahvalnosti i obožavanja, naravno, i čineći dobra djela i druge ibadete. Svaki zikr je čin zahvalnosti Allahu.

Osim toga, razmišljanje o Allahovoj milosti i pokoravanje Njemu čuvajući se od grijeha, također su vrste zikra i načini pomoću kojih zahvaljujemo Allahu. Vjerniku je stalno na umu njegov Stvoritelj dok uživa u Njegovoj milosti, blagodatima i sreći.

S druge strane, kad je tužan, vjernik treba da zna da je Allah Svemogući i da Mu se zahvali tako da ga to učini strpljivim, da mu snagu i učini ga izdržljivijim da podnese nedaće.

Jedan primjer pokazuje da nije dovoljno samo jezikom zahvaljivati Allah, već to treba biti propraćeno dobrim djelima poput riječi koje Allah navodi u časnome Kur'anu:
Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! – A malo je zahvalnih među robovima mojim. (Saba', 13.)


Zikr i zahvaljivanje Allahu daju nam osjećaj sreće u Džennetu. To je osjećaj pri kojem kad spomenemo Allaha, dž.š., i sjetimo Ga se, osjećamo da smo za jedan korak bliži Džennetu i da smo u Allahovoj blizini, i kao da gledamo u Njega. U jednom ovakvom trenutku, naše tijelo i duša osjećaju slast, što je znak da su vrata Allahove milosti otvorena. Zikr liječi dušu, uklanja tugu i putem njega muslimani dolaze do Allahove milosti.

Dakle, musliman treba kontinuirano da spominje i veliča Allaha i da čini zikr svim svojim srcem sve dok su vrata Allahove milosti otvorena.

Kome bude dato ovo četvero, dato mu je dobro i ovog i onog svijeta: srce koje je zahvalno Allahu džellešanuhu; jezik koji Allahu zikr čini; tijelo, koje je strpljivo na iskušenjima; supruga koja neće iznevjeriti svoga muža, već čuva svoju čast i njegovu imovinuPretekli su vas muferriduni! Ashabi r.a. upitaše: - A ko su to muferriduni, Allahov Poslaniče? Resulullah odgovori: - To su oni koji mnogo Allaha zikir čine.Hoćete li da vam kažem koje je vaše najbolje i kod Gospodara vašeg najčistije djelo, koje vas podiže na visoke stepene, koje je bolje od dijeljenja zlata i srebra i od borbe na Allahovom putu? Ashabi r.a. odgovoriše: - Hoćemo, Allahov Poslaniče. On reče: - Zikrullah!​

Kod AIlaha će na Sudnjem danu najviši stepen imati oni koji su mnogo zikir činili

Muhammed (a.s.) kaže da je Uzvišeni Allah rekao: »O sine Ademov, ako Meni zikr činiš u sebi, Ja ću tebe spomenuti sam. Ako Meni zikr činiš u skupini, Ja ću tebe spomenuti u boljem skupu. Ako se približiš koliko pedalj, Ja ću se približiti tebi aršin. A ako se Meni približiš aršin, Ja ću se približiti tebi toliko kao kad se obje ruke rašire. Ako Mi dolaziš hodom, Ja ću se tebi odazvati žureći«.

Od riječi »La ilahe illallah«, nema boljeg djela, niti će izgovaranje tih riječi ostaviti grijeha iza sebe.Zikr činiti AIlaha je vrednije od dijeljenja sadakeZikr je lijek za srce

Ja sam uz Moga roba gdje god Me spomene i dokle god on svoje usne zikrom pokreće.

Čišćenje je veliki dio imana. Riječ: »Elhamudilllahi«, puni mizan. Riječi: »Subhanalllah vel-hamdu lillah«, popune prostor između neba i Zemlje. Namaz je svjetlo. Milostinja je jasni dokaz. Strpljivost je sjaj. Kur'an je jak argument za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek radi i trudi se za nešto, ali će neko otkupiti sebe i svoju dušu, te je osloboditi, a nekoje prodati i upropastiti)Pokornost Allahu je, zaista, jednostavna, ali neće niko uspjeti u pretjerivanju u tome, a da ga ona ne savlada. Stoga, budite umjereni, pravični i ni u čemu nemojte pretjerivati! Obradujte radosnim vijestima i tražite pomoć u pokornosti Allahu moleći Ga jutrom, večeri i krajem noći.(Buhari, Nesai)

Šejtan nastoji da ovlada srcem ljudskim. Ali kad njegovo srce otpočne sa zikrullahom, povlači se očajan. Ako, međutim, čovjekom ovlada nemar prema Allahu, onda šejtan zavlada njegovim srcem. Ovaj svijet je proklet. Prokleto je ono što je na njemu mimo zikra AIlaha i pokornosti Njemu, te učenjaka i učenika

Allahu je nadraže djelo da umreš vlažnog jezika čineći zikr AllahuSrca hrđaju kao što hrđa gvožđe, Neko je upitao o načinu liječenja takvih srca, pa je on odgovorio: - Spominjanjem AIlaha (zikrom)

Enes ibn-Malik je rekao: "Zikrullah (spominjanje Allaha) jest znak imana, otpusnica od vatre, tvrđava i zaštita od šejtana i zaštita od džehennema".

Hasan Basri je rekao: "Tražite slast u trome: u namazu, zikru i učenju Kur'ana, ako je nađete - pa dobro, a ako ne nađete - znajte da su pred vama vrata zatvorena. Jer, svako srce koje nje spoznalo Allaha ne teži zikrullahu, niti se smiruje kad se spomene Allah. Allah je rekao, prevod ajeta: "Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni* kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme." (Zumer, 39.-45.).

Malik ibn-Dinar je rekao: "Ko ne osjeća prijatnost i zadovoljstvo u Allahovom govoru u odnosu na govore Njegovih stvorenja, njegovo znanje je malo, srce slijepo i život mu je izgubljen".

Ebu-Ali Dikkak je rekao: "Zikr je diploma vilajeta. Ko bude upućen zikru - dobit će tu diplomu, a od koga se udalji zikr - ne dobija tu diplomu".

Zun-Nun el-Misri je rekao: "Ko bude Allaha spominjao istinskim spominjanjem - u tom stanju zaboravit će sve drugo, a Allah će ga štiti od svega i bit će mu pomagač u svemu".

Ebu-Kasim el-Kušejri je rekao: "Zikr je jaki oslonac na Putu istine do Allaha, zikr je čak glavni oslonac na tom putu. Niko neće stići u Allahovu blizinu i Njegovo zadovoljstvo, osim sa stalnim zikrom". A jedan učenjak je dodao: "Zikr je sablja u rukama murida, njim se bore protiv neprijatelja i njim odbijaju nesreće i bolesti koje im krenu".

Kurtubi je, u svome tefsiru o riječima Uzvišenog : "Spomenite vi Mene, i Ja ću vas", rekao da je osnova zikra buđenje srca spram Onoga Koga spominje i otvorenost prema Njemu. A zikr (spominjanje) jezikom zove se također zikrom, jer je to dokaz srčanom zikru.

Seid ibn-Džubejr je rekao: "Značenje ajeta je u smislu: "Spomenite vi Mene sa vašom pokornosti, a Ja ću vas nagradom i oprostom". "Zikr je pokorovati se Allahu. Ko Mu nije pokoran, taj zikr i ne čini, pa makar mnogo tespihao, učio la ilahe illellahu i učio Kur'an!"​

Prenosi se da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Ko se pokorava Allahu - već Ga je spomenuo, pa makar imao malo namaza, posta i dobrih djela, a ko Mu se ne pokorava - već Ga je zaboravio, pa makar imao mnogo namaza, posta i dobrih djela".

Rekao je Ebu-Osman en-Nehdi: "Ja znam sahat u kome me Allah spominje! Rečeno mu je: "Otkuda znaš?" On reče: "Iz ajeta Uzvišenog: 'Pa spominjite Me i Ja ću vas spominjati'".

Rekao je Es-Sudi: "Nejma ni jednog roba da spomene Allaha, a da i Allah njega ne spomene. Kad ga spomene vjernik - i On njega spomene sa milosti, a kad ga spomene nevjernik - On njega spomene sa kaznom".

Prenosi se da je Musa, 'alejhi-sselam, pitao svoga Gospodara: "Moj Gospodaru, jesi li blizu, pa da te tiho dozivam (munadžat) ili daleko, pa da Te glasno dozivam?" Allah mu je objavio: "Ja sam pored onoga ko Me spominje".

Muhamed ibn-Hanefije je rekao: "Meleki obaraju pogled pred onim koji spominje Allaha kao što vi obarate pogled pred svjetlicom munje".

Rekao je Muhammed Behauddin Revvas, r. a.: "Zikr je smiraj i iman. Njegova ispravnost je prisustvo, iskrenost i spoznaja. Zikr jezikom sa nemarnim srcem je krivo svjedočenje i potvora. Zikr u srcu pravog zakira širi smiraj i sigurnost, na licu svjetlost i vedrinu, a u duši spoznaju i iskrenost. Blago iskrenim zakirima. Zikr je mač iskrenih koji siječe i kad je u koricama. Zikr je samo ono što dolazi od ispravnog srca. Zikr je Allahov znak koji Allah upisuje u srca onih koji Allaha spominju i čija su djela Njegovih bliskih robova primljena".

Rekao je Gazali, r. a.: "Vedrina srca i vida se postižu zikrom. To postižu samo oni koji imaju takvu - bogobojaznost. Takva je vrata zikra, a zikr je vrata kešfa - otkrovenja, a kešf su vrata velikog spasa - fevzil-ekber".

Rekao je Ibn-Tejmijje, r. a.: "Na dunjaluku ima džennet. Ko ne uđe u njega, neće ući u džennet ni na Ahiretu. To je zikrullah".

Drugom prilike je Ibn-Tejmijje rekao Ibn-Kajjimu: "Zatvoren je onaj čije srce je zatvoreno prema svome Gospodaru, a pravi zarobljenik je onaj koga zarobi njegova strast".

Jedan je rekao: "Da kraljevi i sinovi kraljeva znaju u kakvoj smo mi slasti, sabljama bi se otimali da je i oni okušaju."

Rekao je Muhammed ibn-Adžlan: "Čuo sam Omera, roba Gafretovog, kad kaže: "Kad se na Sudnjem danu otkloni zastor i ugledaju sevabi dobrih djela, neće se vidjeti dobro djelo većeg sevaba od zikra. Ljudi će se tada kajati i govoriti: 'To je bilo najlakše činiti na dunjaluku!'"

Neka nas uzviseni Allah dz.s. ucini od onih koji ce biti spaseni na Sudnjem danu I neka nas uputi na pravi put. AMIN!

Mirsad ef. Mumic​