- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 2,982
- Reakcije
- 270
- Točke
- 216
Da li je dova na dan Arefata posebno vrijedna samo onom ko tog dana boravi na Arefatu ili se ta vrijednost odnosi na svakog ko tog dana dovi?
O vrijednosti dana Arefata i dove u njemu kazuju mnogi hadisi. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne postoji nijedan dan da u njemu Svevišnji Allah od vatre oslobodi više svojih robova od dana Arefata, tog dana se Uzvišeni Allah približi i prisutnima na Arefatu se pred Melekima ponosi, govori: ‘Šta žele ovi ljudi?’” (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Najbolja dova je dova na dan Arefata.“ (Imam Malik, El-Muvetta, hadis je hasen po ocjeni Albanija u Sahihul-Džami.) Također se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Najbolja je dova ona koja se uči na Dan Arefata. A najbolje što smo ja i vjerovjesnici prije mene izgovorili jesu riječi: ‘La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir!’ (Nema drugog boga osim Allaha, On je jedan i nema druga. Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je nad svim moćan!).” (Tirmizi. On kaže da je ovaj hadis garib, a dobrim ga je ocijenio šejh Albani.)
Učenjaci se nisu složili oko toga da li je ova odlika dove na dan Arefata specifična za one koji tog dana borave na Arefatu ili obuhvata sve one koji tog dana dove, bez obzira gdje se nalazili.
Spominje se od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, da je boraveći u Basri na dan Arefata odlazio u džamiju kako bi se posvetio zikru i dovi. Imam Ahmed je o skupljanju radi dove i zikra u džamijama na dan Arefata kazao: „Nadam se da u tome nema ništa loše, to su mnogi činili.“ (Ibnu Kudame, El-Mugni) To ukazuje da su ovi učenjaci bili stanovišta da zikr i dova na dana Arefata imaju posebnu vrijednost, zbog vrlina i odlika tog dana, pa i ako se uče daleko od Arefata. Međutim, nema sumnje da je dova hadžije na Arefatu vrednija i bliža uslišenju, jer je izgovara onaj ko prisustvuje tom veličanstvenom skupu kojem se Svevišnji Allah približi i kojim se ponosi. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab)
O vrijednosti dana Arefata i dove u njemu kazuju mnogi hadisi. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne postoji nijedan dan da u njemu Svevišnji Allah od vatre oslobodi više svojih robova od dana Arefata, tog dana se Uzvišeni Allah približi i prisutnima na Arefatu se pred Melekima ponosi, govori: ‘Šta žele ovi ljudi?’” (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Najbolja dova je dova na dan Arefata.“ (Imam Malik, El-Muvetta, hadis je hasen po ocjeni Albanija u Sahihul-Džami.) Također se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Najbolja je dova ona koja se uči na Dan Arefata. A najbolje što smo ja i vjerovjesnici prije mene izgovorili jesu riječi: ‘La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir!’ (Nema drugog boga osim Allaha, On je jedan i nema druga. Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je nad svim moćan!).” (Tirmizi. On kaže da je ovaj hadis garib, a dobrim ga je ocijenio šejh Albani.)
Učenjaci se nisu složili oko toga da li je ova odlika dove na dan Arefata specifična za one koji tog dana borave na Arefatu ili obuhvata sve one koji tog dana dove, bez obzira gdje se nalazili.
Spominje se od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, da je boraveći u Basri na dan Arefata odlazio u džamiju kako bi se posvetio zikru i dovi. Imam Ahmed je o skupljanju radi dove i zikra u džamijama na dan Arefata kazao: „Nadam se da u tome nema ništa loše, to su mnogi činili.“ (Ibnu Kudame, El-Mugni) To ukazuje da su ovi učenjaci bili stanovišta da zikr i dova na dana Arefata imaju posebnu vrijednost, zbog vrlina i odlika tog dana, pa i ako se uče daleko od Arefata. Međutim, nema sumnje da je dova hadžije na Arefatu vrednija i bliža uslišenju, jer je izgovara onaj ko prisustvuje tom veličanstvenom skupu kojem se Svevišnji Allah približi i kojim se ponosi. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab)
