Hatib: dr. Fejsal ibn Džemil Gazavi
21. safer 1439. po Hidžri / 10. novembar 2017.
Hvala Allahu Uzvišenom, Plemenitom i Blagodarnom. Hvalim Ga, slavljen neka je On, i svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Vladara, Svetog, Koji je bez nedostataka, i svjedočim da je naš vjerovjesnik i uzor Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, najplemenitije i najbolje stvorenje, i onaj koji je najpotpunije izvršio obavezu ibadeta – obožavanja Allaha, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i spas, i na njegovu časnu porodicu i ashabe.
Bojte se Allaha, ljudi, i sjećajte se Njegovih blagodati i dobrote, i zahvaljujte Mu na blagodatima i dobročinstvu, i pripremajte se za Dan povratka Njemu, da biste postigli ono što želite.
O muslimani, Uzvišeni, u mudroj Opomeni, kaže: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70)
U ovom ajetu spomenuto je općenito odlikovanje čovjeka, kao vrste, koje obuhvata sve vrste odlikovanja.
Izrazom “kerremna – odlikovali smo” Allah kazuje da je čovjek nosilac “kerema”, svake počasti i privilegije, što bez sumnje ukazuje na Božiju neizmjernu plemenitost i dobročinstvo prema čovjeku, koja je sveobuhvatna i svestrana.
O muslimani, ovaj časni ajet pojašnjava nam da je Uzvišeni Allah odlikovao čovjeka i ukazao mu sve vrste počasti. Stvorio ga je u najljepšem obliku i potpunom skladu, o čemu govore sljedeći ajeti: “… i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim” (Gafir, 64); “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (Et-Tin, 4); “… Koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao?” (El-Infitar, 7–8). Uzvišeni je odlikovao čovjeka govorom i dao mu je moć rasuđivanja. Uzvišeni kaže: “I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” (Ez-Zarijat, 23); “… I činimo da on čuje i vidi” (El-Insan, 2); “Zar mu nismo dali oka dva i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili?” (El-Beled, 8–10); “Reci: ‘On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti, a vi se malo zahvaljujete!’” (El-Mulk, 23).
Uzvišeni je odlikovao čovjeka i na način spomenut u ajetu: “Dali smo im da kopnom i morem putuju.” Dakle, On ih “nosi” kopnom na leđima životinja, deva, mazgi, magaraca, i u prijevoznim sredstvima, a na moru na brodovima i lađama. Uzvišeni kaže: “…I opskrbili ih ukusnim jelima” (El-Isra, 70), što znači da je ljude opskrbio i počastio raznim vrstama jela, pića, odjeće, brakom, i nema nijedne blagodati koja im je potrebna a da ih nije opskrbio njome, olakšao im put do njenog ostvarenja, iz Svoje dobrote, i nije im zabranio ništa od toga. Štaviše, ukorio je one koji pretjeruju i zabranjuju ono što je Allah dozvolio od lijepih i ukusnih jela: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu su samo za njih’” (El-A’raf, 32). Odnosno, ko je toliko hrabar da zabrani ljudima blagodati kojima ih je Allah počastio, i uskrati im ono što ime je On dao? Uzvišeni kaže: “I dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili” (El-Isra, 70), to jeste, dao im je vrline, odlike i prednosti koje nije dao drugim stvorenjima.
O vjernici! Odlike koje je Allah, džellešanuhu, dao čovjeku iziskuju zahvalu njihovom Darovatelju, slavljen neka je On. One nas ne bi smjele zaslijepiti pa da zaboravimo Darovatelja i odvratiti nas od robovanja Njemu. Naša je dužnost da budemo zahvalni na blagodatima, čuvamo se njihovog poricanja i korištenja u nepokornosti Allahu. Čovjek je zaboravno biće, i vremenom zaboravi na mnoge blagodati koje mu je Allah dao, a sjećanje mu se vrati tek nakon što ostane bez tih blagodati, kada postane svjestan njihove prave vrijednosti.
O muslimani! Muhammedov ummet, uz opću odlikovanost u kojoj učestvuju svi Ademovi sinovi, uživa i posebnu vrstu odlikovanosti, koja je spomenuta u hadisu Behza ibn Hakima, radijallahu anhu, koji je on prenio od svoga oca, a on od svoga djeda: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Vi upotpunjujete niz od sedamdeset ummeta, i vi ste najbolji i najčasniji kod Allaha.’” (Ahmed)
To znači da Muhammedov, islamski ummet, upotpunjuje brojku od sedamdeset ummeta, koji su bili prije njih, i za koje zna samo Allah. Zamjenica “vi” može se odnositi na ashabe i one koji slijede njihov put, ili na ummet u cijelosti, jer su oni najbolji, najvredniji, najčasniji i najodlikovaniji ummet kod Allaha, džellešanuhu. Odlikovanost islamskog ummeta ogleda se u njihovim djelima, moralnim osobinama, čistom vjerovanju u jednog Boga, izlaganju njihovih djela na Sudnjem danu i džennetskim deredžama, zato budimo zahvalni Allahu što nas je učinio pripadnicima Muhammedovog ummeta, najboljeg i najčasnijeg kod Allaha, džellešanuhu.
Uzvišeni Allah propisao je da se ljudi vrednuju po bogobojaznosti i ni po čemu drugom. Uzvišeni kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji” (El-Hudžurat, 13).
Onaj ko se odjenuo odjećom bogobojaznosti plemenitiji je, ugledniji i bolji od onoga ko se nije odjenuo. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom poznatom govoru na Dan osvojenja Meke, kazao: “O ljudi, Allah, džellešanuhu, odstranio je od vas pagansku oholost i hvalisanje porijeklom. Ljudi se dijele na dvije vrste: dobre, bogobojazne, kod Allaha plemenite, i loše, nesretne, kod Allaha beznačajne. Svi su ljudi Ademovi potomci, a Allah je Adema stvorio od zemlje. Allah, džellešanuhu, kaže: ‘O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa’ (El-Hudžurat, 13).” (Tirmizi)
Tirmizi, sa svojim lancem prenosilaca, također bilježi od Semure ibn Džunduba da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ugled je u imetku, a plemenitost je u bogobojaznosti”, tj. ono što čovjeka čini velikim kod ljudi jeste imetak, a ono što ga čini velikim kod Allaha jeste bogobojaznost.
Musliman treba učiniti sve da sačuva svoje ljudsko dostojanstvo, kojim ga je Allah odlikovao, i da svoju dušu oplemeni bogobojaznošću, a to je posebna vrsta odlikovanja. Bogobojaznost je istinski ponos i čast, a ljubav prema dunjaluku je poniženje i bolest.
Bogobojazan čovjek nema mahane, ako zaista postigne bogobojaznost, bez obzira na to šta mu bilo zanimanje u životu.
Ako zaista želimo napredovati na stepenicama plemenitosti i postići visoke deredže ponosa i časti, držimo se puta bogobojaznosti, pokornosti Allahu i ostavljanja Njegovih zabrana iz straha da ne bismo izgubili dostojanstvo i bili poniženi i ostavljeni, jer koga Allah ponizi, niko mu počast ne može ukazati.
Čuvaj dostojanstvo svoje duše, jer ako ga izgubiš, nikada ga više nećeš povratiti.
Budite svjesni, ljudi, da su činjenje grijeha, slijeđenje strasti, nemar i skretanje s Pravog puta u suprotnosti sa Božijim odlikovanjem čovjeka i dostojanstvom i ponosom vjernika.
O vjernici! Ukoliko čovjek želi postići bogobojaznost, mora krenuti od svog srca, jer je ono centar bogobojaznosti i prva i najvažnija briga čovjeka. U hadisu, oko čije vjerodostojnosti postoji saglasnost Buharija i Muslima, a koji prenosi Nu’man ibn Bešir, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista u ljudskom tijelu ima jedan organ, kada je on zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a kada je on bolestan, bolesno je cijelo tijelo, a to je srce.”
Načini popravljanja srca su mnogoborojni, a evo nekih: učenje Kurʼana, često upućivanje dove Allahu da nam podari bogobojazno i predano srce, sadaka, dobročinstvo, istigfar, traženje oprosta od Allaha, i druženje sa čestitim ljudima.
Donosite salavate i selame na odabranog Vjerovjesnika i Poslanika, kao što vam je naredio Uzvišeni Gospodar, u svom plemenitom govoru: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allahu moj, smiluj se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim suprugama i potomcima, kao što si se smilovao Ibrahimu, i blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove supruge i potomke kao što si blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si hvaljen i slavljen!
21. safer 1439. po Hidžri / 10. novembar 2017.
Hvala Allahu Uzvišenom, Plemenitom i Blagodarnom. Hvalim Ga, slavljen neka je On, i svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Vladara, Svetog, Koji je bez nedostataka, i svjedočim da je naš vjerovjesnik i uzor Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, najplemenitije i najbolje stvorenje, i onaj koji je najpotpunije izvršio obavezu ibadeta – obožavanja Allaha, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i spas, i na njegovu časnu porodicu i ashabe.
Bojte se Allaha, ljudi, i sjećajte se Njegovih blagodati i dobrote, i zahvaljujte Mu na blagodatima i dobročinstvu, i pripremajte se za Dan povratka Njemu, da biste postigli ono što želite.
O muslimani, Uzvišeni, u mudroj Opomeni, kaže: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70)
U ovom ajetu spomenuto je općenito odlikovanje čovjeka, kao vrste, koje obuhvata sve vrste odlikovanja.
Izrazom “kerremna – odlikovali smo” Allah kazuje da je čovjek nosilac “kerema”, svake počasti i privilegije, što bez sumnje ukazuje na Božiju neizmjernu plemenitost i dobročinstvo prema čovjeku, koja je sveobuhvatna i svestrana.
O muslimani, ovaj časni ajet pojašnjava nam da je Uzvišeni Allah odlikovao čovjeka i ukazao mu sve vrste počasti. Stvorio ga je u najljepšem obliku i potpunom skladu, o čemu govore sljedeći ajeti: “… i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim” (Gafir, 64); “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (Et-Tin, 4); “… Koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao?” (El-Infitar, 7–8). Uzvišeni je odlikovao čovjeka govorom i dao mu je moć rasuđivanja. Uzvišeni kaže: “I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” (Ez-Zarijat, 23); “… I činimo da on čuje i vidi” (El-Insan, 2); “Zar mu nismo dali oka dva i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili?” (El-Beled, 8–10); “Reci: ‘On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti, a vi se malo zahvaljujete!’” (El-Mulk, 23).
Uzvišeni je odlikovao čovjeka i na način spomenut u ajetu: “Dali smo im da kopnom i morem putuju.” Dakle, On ih “nosi” kopnom na leđima životinja, deva, mazgi, magaraca, i u prijevoznim sredstvima, a na moru na brodovima i lađama. Uzvišeni kaže: “…I opskrbili ih ukusnim jelima” (El-Isra, 70), što znači da je ljude opskrbio i počastio raznim vrstama jela, pića, odjeće, brakom, i nema nijedne blagodati koja im je potrebna a da ih nije opskrbio njome, olakšao im put do njenog ostvarenja, iz Svoje dobrote, i nije im zabranio ništa od toga. Štaviše, ukorio je one koji pretjeruju i zabranjuju ono što je Allah dozvolio od lijepih i ukusnih jela: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu su samo za njih’” (El-A’raf, 32). Odnosno, ko je toliko hrabar da zabrani ljudima blagodati kojima ih je Allah počastio, i uskrati im ono što ime je On dao? Uzvišeni kaže: “I dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili” (El-Isra, 70), to jeste, dao im je vrline, odlike i prednosti koje nije dao drugim stvorenjima.
O vjernici! Odlike koje je Allah, džellešanuhu, dao čovjeku iziskuju zahvalu njihovom Darovatelju, slavljen neka je On. One nas ne bi smjele zaslijepiti pa da zaboravimo Darovatelja i odvratiti nas od robovanja Njemu. Naša je dužnost da budemo zahvalni na blagodatima, čuvamo se njihovog poricanja i korištenja u nepokornosti Allahu. Čovjek je zaboravno biće, i vremenom zaboravi na mnoge blagodati koje mu je Allah dao, a sjećanje mu se vrati tek nakon što ostane bez tih blagodati, kada postane svjestan njihove prave vrijednosti.
O muslimani! Muhammedov ummet, uz opću odlikovanost u kojoj učestvuju svi Ademovi sinovi, uživa i posebnu vrstu odlikovanosti, koja je spomenuta u hadisu Behza ibn Hakima, radijallahu anhu, koji je on prenio od svoga oca, a on od svoga djeda: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Vi upotpunjujete niz od sedamdeset ummeta, i vi ste najbolji i najčasniji kod Allaha.’” (Ahmed)
To znači da Muhammedov, islamski ummet, upotpunjuje brojku od sedamdeset ummeta, koji su bili prije njih, i za koje zna samo Allah. Zamjenica “vi” može se odnositi na ashabe i one koji slijede njihov put, ili na ummet u cijelosti, jer su oni najbolji, najvredniji, najčasniji i najodlikovaniji ummet kod Allaha, džellešanuhu. Odlikovanost islamskog ummeta ogleda se u njihovim djelima, moralnim osobinama, čistom vjerovanju u jednog Boga, izlaganju njihovih djela na Sudnjem danu i džennetskim deredžama, zato budimo zahvalni Allahu što nas je učinio pripadnicima Muhammedovog ummeta, najboljeg i najčasnijeg kod Allaha, džellešanuhu.
Uzvišeni Allah propisao je da se ljudi vrednuju po bogobojaznosti i ni po čemu drugom. Uzvišeni kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji” (El-Hudžurat, 13).
Onaj ko se odjenuo odjećom bogobojaznosti plemenitiji je, ugledniji i bolji od onoga ko se nije odjenuo. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom poznatom govoru na Dan osvojenja Meke, kazao: “O ljudi, Allah, džellešanuhu, odstranio je od vas pagansku oholost i hvalisanje porijeklom. Ljudi se dijele na dvije vrste: dobre, bogobojazne, kod Allaha plemenite, i loše, nesretne, kod Allaha beznačajne. Svi su ljudi Ademovi potomci, a Allah je Adema stvorio od zemlje. Allah, džellešanuhu, kaže: ‘O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa’ (El-Hudžurat, 13).” (Tirmizi)
Tirmizi, sa svojim lancem prenosilaca, također bilježi od Semure ibn Džunduba da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ugled je u imetku, a plemenitost je u bogobojaznosti”, tj. ono što čovjeka čini velikim kod ljudi jeste imetak, a ono što ga čini velikim kod Allaha jeste bogobojaznost.
Musliman treba učiniti sve da sačuva svoje ljudsko dostojanstvo, kojim ga je Allah odlikovao, i da svoju dušu oplemeni bogobojaznošću, a to je posebna vrsta odlikovanja. Bogobojaznost je istinski ponos i čast, a ljubav prema dunjaluku je poniženje i bolest.
Bogobojazan čovjek nema mahane, ako zaista postigne bogobojaznost, bez obzira na to šta mu bilo zanimanje u životu.
Ako zaista želimo napredovati na stepenicama plemenitosti i postići visoke deredže ponosa i časti, držimo se puta bogobojaznosti, pokornosti Allahu i ostavljanja Njegovih zabrana iz straha da ne bismo izgubili dostojanstvo i bili poniženi i ostavljeni, jer koga Allah ponizi, niko mu počast ne može ukazati.
Čuvaj dostojanstvo svoje duše, jer ako ga izgubiš, nikada ga više nećeš povratiti.
Budite svjesni, ljudi, da su činjenje grijeha, slijeđenje strasti, nemar i skretanje s Pravog puta u suprotnosti sa Božijim odlikovanjem čovjeka i dostojanstvom i ponosom vjernika.
O vjernici! Ukoliko čovjek želi postići bogobojaznost, mora krenuti od svog srca, jer je ono centar bogobojaznosti i prva i najvažnija briga čovjeka. U hadisu, oko čije vjerodostojnosti postoji saglasnost Buharija i Muslima, a koji prenosi Nu’man ibn Bešir, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista u ljudskom tijelu ima jedan organ, kada je on zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a kada je on bolestan, bolesno je cijelo tijelo, a to je srce.”
Načini popravljanja srca su mnogoborojni, a evo nekih: učenje Kurʼana, često upućivanje dove Allahu da nam podari bogobojazno i predano srce, sadaka, dobročinstvo, istigfar, traženje oprosta od Allaha, i druženje sa čestitim ljudima.
Donosite salavate i selame na odabranog Vjerovjesnika i Poslanika, kao što vam je naredio Uzvišeni Gospodar, u svom plemenitom govoru: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allahu moj, smiluj se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim suprugama i potomcima, kao što si se smilovao Ibrahimu, i blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove supruge i potomke kao što si blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si hvaljen i slavljen!