Hatib: dr. Abdulbari ibn Avad es-Subejti
9. džumadel-uhra 1440. po Hidžri / 15. februar 2019.
Hvala Allahu, Koji je džamije učinio najboljim i Njemu najdražim mjestima. Hvalim Ga, slavljen neka je On, i zahvaljujem Mu na blagodatima koje se ne mogu pobrojati, i opskrbi koja ne može presušiti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, svjedočenjem koje čuvam za Dan presude i dozivanja, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, Njegov rob i poslanik, koji se borio na Allahovom putu onako kako se treba boriti, i koji nam je objasnio put dobra i zla, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu porodicu, i ashabe, sve dok ljudi ne stanu pred svog Gospodara.
Bojte se Allaha, ljudi, bogobojaznost je najbolja poputnina, i najbolja priprema za Dan povratka Allahu. Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
Jedan od znakova Allahove pomoći i podrške čovjeku jeste da mu otvori puteve pokornosti Njemu, stavi ga u službu Svojih robova i učini ga vratima dobra.
Održavanje džamija jedna su od vrata dobra, koja Allah, džellešanuhu, otvara kome hoće od Svojih robova, kako bi postigao posebnu počast, kao što kaže Uzvišeni: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na Pravome putu.” (Et-Tevba, 18)
Džamije uživaju privilegiju Allahu najdražih mjesta, i ova privilegija nije data nijednom drugom mjestu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najdraža mjesta Allahu, na Zemlji, su džamije, a najomraženija mjesta Allahu su pijace.”
Razlog zbog kojeg su džamije najdraža mjesta Allahu jeste taj što su džamije mjesta spominjanja Allaha, džellešanuhu, čitanja i pamćenja Kurʼana, učenja ezana, poučavanja vjerskom znanju, uzdizanja riječi tevhida – vjerovanja u Jednog Boga. Iz džamija isijavaju svjetiljke znanja i spoznaje, u njima muslimani spoznaju temeljna učenja vjere i odgajaju i čiste svoje duše.
Uzvišeni kaže: “U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.” (En-Nur, 36–37)
Prve, zlatne, generacije muslimana u potpunosti su razumjele važnost i poziciju džamije u životu ljudi, i prva Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, zadaća po dolasku u Medinu bila je upravo izgradnja džamije, a njegove pravovjerne halife nastavile su taj put i nakon njegove smrti, svjesni ove pozicije i veličine.
To su koraci učinjeni u ime Allaha i prema Njegovoj kući, ispunjeni smirajem i strahopoštovanjem. Kako su samo veličanstveni, blagoslovljeni i lijepi ovi koraci. Svaki od njih briše jedan grijeh i podiže jedan stepen, i sve što je kuća dalje od džamije, veća je nagrada.
O ti koji ideš u jednu od Allahovih kuća: svaki korak koji napraviš prema džamiji je sadaka, milostinja. Kako se tvoja stopala mogu umoriti, zasititi i biti lijena, a čuješ i čitaš riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ode u džamiju, na početku ili na kraju dana, Allah mu pripremi gozbu u Džennetu, kada god ode.”
Zatim se formiraju safovi, u kojima su jednaki bogataš i siromah, ugledan čovjek i sluga. U safu se ravnaju ramena i dodiruju stopala, i time demonstruje jednakost u svojoj najjasnijoj formi i najuzvišenijem značenju.
U džamiji se ljudi susreću, rukuju, dodiruju tijelima, među njima se razvija bliskost i ljubav, gube se društvene razlike i jačaju bratske islamske veze, a ima li veličanstvenije mudrosti od ove.
U džamiji se musliman raspituje za stanje svoje braće muslimana i komšija: za siromašne kojima je potrebna pomoć, nevoljnike kojima je potrebna podrška i utjeha, bolesne kojima je potrebna topla riječ koja će ublažiti njihove bolove, siročad kojima je potrebna nježnost i samilost. U džamiji se klanja tačno određen broj rekata i obavljaju namaske radnje, uče propisane dove i zikrove, u pravilno formiranim safovima: kada imam učini rukū, i muktedije učine, kada imam učini sedždu i oni učine, ne pretiču ga ni riječima ni djelima. Održavanje džamija, kao što ima svoju materijalnu dimenziju – čišćenje, gradnju, ima i svoju duhovnu dimenziju – napajanje srca imanom i pobožnošću.
Donosite salavate, Allahovi robovi, na Poslanika Pravog puta, to vam je naredba od Allaha, džellešanuhu, Koji je rekao u Svojoj Knjizi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
9. džumadel-uhra 1440. po Hidžri / 15. februar 2019.
Hvala Allahu, Koji je džamije učinio najboljim i Njemu najdražim mjestima. Hvalim Ga, slavljen neka je On, i zahvaljujem Mu na blagodatima koje se ne mogu pobrojati, i opskrbi koja ne može presušiti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, svjedočenjem koje čuvam za Dan presude i dozivanja, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, Njegov rob i poslanik, koji se borio na Allahovom putu onako kako se treba boriti, i koji nam je objasnio put dobra i zla, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu porodicu, i ashabe, sve dok ljudi ne stanu pred svog Gospodara.
Bojte se Allaha, ljudi, bogobojaznost je najbolja poputnina, i najbolja priprema za Dan povratka Allahu. Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
Jedan od znakova Allahove pomoći i podrške čovjeku jeste da mu otvori puteve pokornosti Njemu, stavi ga u službu Svojih robova i učini ga vratima dobra.
Održavanje džamija jedna su od vrata dobra, koja Allah, džellešanuhu, otvara kome hoće od Svojih robova, kako bi postigao posebnu počast, kao što kaže Uzvišeni: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na Pravome putu.” (Et-Tevba, 18)
Džamije uživaju privilegiju Allahu najdražih mjesta, i ova privilegija nije data nijednom drugom mjestu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najdraža mjesta Allahu, na Zemlji, su džamije, a najomraženija mjesta Allahu su pijace.”
Razlog zbog kojeg su džamije najdraža mjesta Allahu jeste taj što su džamije mjesta spominjanja Allaha, džellešanuhu, čitanja i pamćenja Kurʼana, učenja ezana, poučavanja vjerskom znanju, uzdizanja riječi tevhida – vjerovanja u Jednog Boga. Iz džamija isijavaju svjetiljke znanja i spoznaje, u njima muslimani spoznaju temeljna učenja vjere i odgajaju i čiste svoje duše.
Uzvišeni kaže: “U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.” (En-Nur, 36–37)
Prve, zlatne, generacije muslimana u potpunosti su razumjele važnost i poziciju džamije u životu ljudi, i prva Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, zadaća po dolasku u Medinu bila je upravo izgradnja džamije, a njegove pravovjerne halife nastavile su taj put i nakon njegove smrti, svjesni ove pozicije i veličine.
To su koraci učinjeni u ime Allaha i prema Njegovoj kući, ispunjeni smirajem i strahopoštovanjem. Kako su samo veličanstveni, blagoslovljeni i lijepi ovi koraci. Svaki od njih briše jedan grijeh i podiže jedan stepen, i sve što je kuća dalje od džamije, veća je nagrada.
O ti koji ideš u jednu od Allahovih kuća: svaki korak koji napraviš prema džamiji je sadaka, milostinja. Kako se tvoja stopala mogu umoriti, zasititi i biti lijena, a čuješ i čitaš riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ode u džamiju, na početku ili na kraju dana, Allah mu pripremi gozbu u Džennetu, kada god ode.”
Zatim se formiraju safovi, u kojima su jednaki bogataš i siromah, ugledan čovjek i sluga. U safu se ravnaju ramena i dodiruju stopala, i time demonstruje jednakost u svojoj najjasnijoj formi i najuzvišenijem značenju.
U džamiji se ljudi susreću, rukuju, dodiruju tijelima, među njima se razvija bliskost i ljubav, gube se društvene razlike i jačaju bratske islamske veze, a ima li veličanstvenije mudrosti od ove.
U džamiji se musliman raspituje za stanje svoje braće muslimana i komšija: za siromašne kojima je potrebna pomoć, nevoljnike kojima je potrebna podrška i utjeha, bolesne kojima je potrebna topla riječ koja će ublažiti njihove bolove, siročad kojima je potrebna nježnost i samilost. U džamiji se klanja tačno određen broj rekata i obavljaju namaske radnje, uče propisane dove i zikrove, u pravilno formiranim safovima: kada imam učini rukū, i muktedije učine, kada imam učini sedždu i oni učine, ne pretiču ga ni riječima ni djelima. Održavanje džamija, kao što ima svoju materijalnu dimenziju – čišćenje, gradnju, ima i svoju duhovnu dimenziju – napajanje srca imanom i pobožnošću.
Donosite salavate, Allahovi robovi, na Poslanika Pravog puta, to vam je naredba od Allaha, džellešanuhu, Koji je rekao u Svojoj Knjizi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
