Hatib: Abdurrahamn ibn Abdulaziz es-Sudejs
5. zulkade 1438. po Hidžri / 28. juli 2017.
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On je područje oko Mesdžidul-Aksaa – Hrama dalekog učinio blagoslovljenim, i udaljio je od Svoje milosti svakoga onoga ko se okrene od pokornosti Njemu i oda se grijesima.
Zahvaljujemo Mu na nebrojenim blagodatima i milosti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, i svjedočim da je naš vjerovjesnik, prvak i miljenik Muhammed Allahov rob i poslanik, neka je na njega Božiji blagoslov, mir i spas, i na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i budite od pokornih, a ne od grešnika, steći ćete Njegovu ljubav i velike radosti. Uzvišeni kaže: “One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Merjem, 96)
O muslimani, ko bude razmišljao o događajima iz prošlosti, otkrit će veliku Božiju mudrost: mudrost odlikovanja i odabira – Allah je, od svih meleka, odlikovao Džibrila, od ljudi vjerovjesnike i poslanike, od vjerovjesnika i poslanika prvaka vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od zemalja i predjela zemlju dva časna hrama i Bejtul-makdis – Mesdžidul-Aksa, kojem je Allah pripisao uzvišenost i počast. Uzvišeni kaže: “I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.” (El-Mu’minun, 50)
Cijenjeni vjernici, islamski vjerozakon šerijat propisao je okretanje prema Bejtul-makdisu u najčasnijoj dužnosti poslije tevhida – vjerovanja u Božiju jednoću, dužnosti namaza. Bejtul-makdis bio je prva kibla muslimana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u njegovom pravcu trinaest godina u Meki i sedamnaest mjeseci u Medini, nakon Hidžre, sve dok nije objavljen ajet u kojem se naređuje okretanje prema Časnom hramu u Meki, koji je iskonski, imanski, historijski i duhovno povezan sa džamijom El-Aksa. To su prva dva mesdžida na zemlji, koji su podignuti radi ibadeta – klanjanja Uzvišenom Allahu i tevhida – čistog monoteizma. U dva Sahiha od Ebu Zerra el-Gifarija, radijallahu anhu, bilježi se da je rekao: “Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, koji je mesdžid prvi podignut na zemlji?’, a on je rekao: ‘El-Mesdžidul-haram.’ Upitao sam: ‘Koji je poslije toga?’, a on je rekao: ‘El-Mesdžidul-Aksa.’ Upitao sam: ‘Koliko je vremena proteklo između njihove gradnje?’, a on je rekao: ‘Četrdeset godina.’” (Muttefekun alejhi)
Ibn Tejmijja je rekao: “Stvaranje i Božiji emr, naredba, vlast na zemlji, započeli su u časnoj Meki, a Bejtul-Makdis i njegovu okolinu Uzvišeni Allah učinio je mahšerom – mjestom okupljanja ljudi. Njemu će se vratiti ljudi i tamo će se okupiti. Zato se u hadisu kaže da je to “zemlja mahšera i menšera”, tj. okupljanja i proživljenja. To je hram koji poštuju sve monoteističke vjere, kojem su počast ukazali svi poslanici i u kojem su čitane sve četiri velike objave: Zebur, Tevrat. Indžil i Kur’an.”
On je također rekao: “Spomenuti dokazi ukazuju na to da je sjedište poslaničke vlasti i mjesto okupljanja ljudi nakon proživljenja u Šamu. Stvaranje i Božiji emr vratit će se u Bejtul-makdis i njegovu okolinu. Tamo će se ljudi okupiti.
U ahiri-zemanu, vremenu pred Sudnji dan, islam će biti najsnažniji u Šamu.
Allahu ekber! Uzvišeni Allah je imanski i historijski povezao postojbine vjerovjesništva i najvrednija naseljena područja na zemlji.
Ummete imana, islam je dodatno osnažio i produbio ovu vezu, što vidimo iz Poslanikovih riječi: “ Ne poduzima se posebno putovanje osim radi posjete tri džamije: Mesdžidul-harama, Mesdžidul-Aksaa i mog mesdžida.” (Muttefekun alejhi) A posebna posjeta jeste posjeta za koju se zaslužuje nagrada.
“Namaz obavljen u Mesdždul-haramu vrijedi kao stotinu hiljada namaza u drugom mesdžidu, namaz obavljen u mom mesdžidu vrijedi kao hiljadu namaza u drugom mesdždidu i namaz u Mesdžidul-Aksau vrijedi kao pet stotina namaza obavljenih u drugom mesdžidu.” (Taberani sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Kako muslimani ne bi bili vezani za ovu zemlju, a ona je zemlja vjerovjesnika i poslanika! Na njenom tlu živjeli su i svoju poslaničku misiju obavljali Ibrahim, Ishak, Jakub, Jusuf, Lut, Davud, Sulejman, Salih, Zekerijja, Jahja, Isa, alejhimus-selam, i mnogi drugi vjerovjesnici iz Benu Israila, čija imena nisu spomenuta u Kur’anu. Poštovani vjernici! Petnaesete godine po Hidžri muslimani su osvojili Bejtul-Makdis. Svećenici koji su upravljali gradom rekli su: “Nećemo predati ključeve Bejtul-Makdisa nikome osim halifi Omeru ibn Hattabu lično, jer on se spominje u našim svetim knjigama.”
Omer, radijallahu anhu, došao je iz Medine u Bejtul-Makdis da bi preuzeo ključeve njegovih kapija. Historija je, tintom od svjetlosti, zapisala: Omer, radijallahu anhu, nije porušio samostane, crkve, havre, bogomolje, i dozvolio je ljudima da slobodno izvršavaju svoje obrede. U prisustvu svjedoka, sačinio je ugovor o zaštiti i sigurnosti, kojim su bili obuhvaćeni svi stanovnici Bejtul-Makdisa, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Historija svjedoči da su kršćani i jevreji svoje najsretnije razdoblje živjeli upravo pod muslimanskom vlašću i da su uživali punu slobodu u izvršavanju obreda, kao ni pod jednom drugom vlašću.
Islam je vjera sredine i umjerenosti, pravde i istinitog svjedočenja, a nije vjera pretjerivanja, nasilja i terorizma. Islam ne zagovara neprijateljstvo osim prema onima koji njegovim sljedbenicima prvi objave rat i neprijateljstvo.
Pjesnik je rekao:
O Kudse, ne tuguj, u našim očima je sjenka voljenog,
a u srcima bašče džennetske
Onaj ko služi dva Hrama, ne može gledati tvoju Aksu,
u neprijateljskim rukama i poniženju.
O vjernici, historija je ogledalo vremena, prozor iz sadašnjosti u prošlost, sadašnji zapis o budućnosti i ona nije iznjedrila nijedno pitanje u kojem se toliko ogledaju naše vjerske konstante, historijska prava i civilizacijska dostignuća kao što je to pitanje Palestine, El-Akse.
Ona je naše priroitetno islamsko pitanje koje nikada ne smije biti zaboravljeno i zapostavljeno u mnoštvu novih pitanja i međumuslimanskih previranja.
Bejtul-Makdis, Palestina, naša je prva kibla, treća od tri svete džamije, mjesto Israa – noćnog putovanja poslanika Muhammeda, prvaka ljudi i džina.
Pitanje blagoslovljenog hrama, El-Mesdžidul-Aksaa mora biti u srcu svakog muslimana i neprihvatljivo je da ovo pitanje ikada bude predmetom bilo kakvog odricanja, ignorisanja i pogodbe.
Ono što je uradio Svjetski cionistički pokret vezano za Palestinu, kroz historiju, nije nepoznanica, a možda su posljednja dešavanja u Palestini najbolji pokazatelj njihove naravi i veličine mržnje koju gaje prema muslimanima i njihovim svetinjama.
Zaista je stanje u kojem se nalaze naše svetinje za plakanje i tugu. Nema pogodbe oko svetinja i nema odustajanja od islamskih konstanti.
Otvorile su se nove rane u ummetu, a gdje su, među nama Halid i Salahudin? Zar možemo ugodno živjeti, i biti spokojni, i ne pustiti suzu a naše svetinje jecaju, a Kuds nas doziva, a Palestina zove u pomoć, a Aksa vapi?
Pjesnik je rekao:
Rekao sam: “Selam tebi, Aksa”, a ona mi reče: “Je li se vratio Salahudin?”
Rekla je u suzama: “potresaju me udarci kopalja,
potresa me jevrejska nepravda, i moja zemlja je oskrnavljena.”
Ummete islama, braćo murabatuni, mudžahidi, borci, vi koji bdijete na postojanoj palestinskoj zemlji, zemlji ponosa, dostojanstva, iskupljenja i žrtve! Obraćam vam se sa mjesta koje spaja sve sinove ummeta. Tako mi Allaha, pored Kojeg drugog boga nema, boli nas i proganja to što je Mesdžidul-Aksa u rukama nasilnika i tirana. Nikada se ne sjetimo Akse, a da se naša srca ne zgrče od bola i tuge zbog onoga što joj rade cionisti. Vaše pitanje je naše pitanje, vaša borba je naša borba i vaše iskušenje je naše iskušenje. Strpite se, vaš blagoslovljeni džihad, zapisan je slovima ponosa, pobjede, časti i najsvjetliji je primjer u našoj modernoj historiji. Blagoslovljeni bili, kod Allaha upisani kao heroji, vratili ste islamskom ummetu nadu i djelima potvrdili riječi. Budite ubijeđeni u Allahovu pomoć vama, ako vi pomognete Njegovu vjeru. Uzvišeni kaže: “..a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.” (Er-Rum, 47)
Blago vama kada tako lahko žrtvujete svoje živote na Allahovom putu! Molimo se, iz dubine naših srca, da Allah primi vaše šehide kod Sebe, i da vašim bolesnim i ranjenim podari što skorije ozdravljenje. Ne gubite nadu u Allahovu milost, pobjeda je, Allahovom dozvolom, blizu.
Islamski ummet s nestrpljenjem iščekuje kada će se s riječi i teorije preći na konkretna djela, metode, temeljitost, čvrste i nepokolebljive stavove, jer od riječi i teorije nema velike koristi.
Odgovornost popravljanja stanja ummeta i izlaska iz teške situacije u koju je zapao zajednička je odgovornost svih muslimana, i u tom smislu treba poduzeti ozbiljne korake u oblasti akide, nauke, intelektualnog progresa i mudrosti, kako bi se ispunilo Allahovo obećanje dato vjernicima.
Nadamo se da su iskušenja kroz koja prolazi ummet poput ljetnih oblaka koji će se uskoro razići. Pobjeda pripada islamu i njegovim sljedbenicima, i neka se muslimani raduju skoroj pobjedi. Od Allaha Jedinog molimo pomoć i postojanost.
Allah da čuva našu vjeru, ummet, vođstvo i svetinje od spletki neprijatelja. Moj Gospodar sve čuje i prima dove. Uzvišeni kaže: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan – one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.” (El-Hadždž, 40–41)
O vjernici! Jedno od temeljnih načela koje je utkano i duboko ukorijenjeno u politici zemlje dvaju časnih harema od njenog osnivanja pa do današnjih dana, i oko kojeg nema spora, jeste čvrst i odlučan stav prema pitanjima muslimana, a posebno džamije El-Aksa i zaštite njenih interesa, riječju i djelom, i ulaganje svih potrebnih napora na tom putu. To je odgovornost koju je Uzvišeni Allah podario vođstvu ove blagoslovljene zemlje – služenje časnim haremima i briga o svim važnim pitanjima islamskog ummeta. Ono što potvrđuje takvu njegovu poziciju jesu diplomatske aktivnosti koje je poduzeo sluga Dvaju harema i El-Aksaa na ukidanju diskriminirajućih mjera kojima su muslimani u Svetoj zemlji, mjestu Poslanikovog Israa, izloženi već duže vremena. Njegovi blagoslovljeni napori, hvala Allahu, urodili su plodom, nepravedne mjere su ukinute i obustavljene su sve neprijateljske aktivnosti cionističkih vlasti protiv palestinskog naroda. Molimo Allaha da to upiše u njihova dobra djela, da im podari slast u onome što im je podario i poveća im Svoju pomoć i podršku. Ova pobjeda i ukidanje mjera zabrane je radosna vijest svim muslimanima, Palestincima, a posebno stanovnicima Bejtul-Makdisa.
Allahu ekber, Allahu ekber, u zraku se osjeti miris Božije pomoći i pobjede.
Ono što također ulijeva nadu i optimizam jeste svemuslimanska reakcija i solidarnost sa braćom u Palestini i kod Mesdžidul-Aksaa, kako na narodnom tako i na službenom nivou.
Čestitamo zemlji Dvaju harema na odlučnoj i jakoj reakciji, koja potvrđuje njen čvrst i beskompromisan stav prema zaštiti prava muslimana na džamiju El-Aksa i izvršavanje vjerskih obreda u njoj, poštivanje njene svetosti, uspostavljanje mira i sigurnosti u njenom okruženju, i prava na slobodan ulazak muslimana u džamiju El-Aksa i obavljanje namaza u njoj.
Sve to urađeno je bez medijskih špekulacija, novinarskih pretjerivanja, “elektronskog ratovanja”, sektaških parola, i uprkos terorističkim aktivnostima usmjerenim prema zemlji Dvaju harema, protiv kojih su sve nebeske objave, moralna načela, običaji i vrijednosti.
Upućujem poziv svim muslimanima da se drže zajedno, jer je to, u ovim teškim okolnostima, stroga dužnost svakog muslimana: Uzvišeni kaže: “Vjernici su samo braća” (El-Hudžurat, 10); “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 103); i da pomognu i podrže našu braću murabitune u Palestini i El-Aksau, i njenoj okolini, na svaki mogući način, i u svojim dovama mole Allaha za njihovu pobjedu i postojanost.
Pjesnik je rekao:
El-Aksa je prva kibla našeg ummeta, s čijom vjerom su upotpunjene vjere,
silnici u njoj siju nered, u njihovim nutrinama je mržnja, a prsa im ključaju
osvrće se oko sebe, u njenim očima je bol, a u njenom dvorištu je vatra.
O Aksa, strpi se, pobjeda je blizu, lopovi ti ne mogu ništa jer su kukavice.
Allah blagoslovio džihad onih koji se za tebe bore, ostvario njihove nade i želje, moj Gospodar je milostiv i pun ljubavi!
Donosite salavate i selame na odabranog Poslanika, to vam je naredba vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata.”
Allah podario blagoslov meni i vama u Kur’anu i sunnetu, i okoristio nas njihovim ajetima i mudrošću.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane, a tražite i vi, On grijehe briše i prašta.
5. zulkade 1438. po Hidžri / 28. juli 2017.
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On je područje oko Mesdžidul-Aksaa – Hrama dalekog učinio blagoslovljenim, i udaljio je od Svoje milosti svakoga onoga ko se okrene od pokornosti Njemu i oda se grijesima.
Zahvaljujemo Mu na nebrojenim blagodatima i milosti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, i svjedočim da je naš vjerovjesnik, prvak i miljenik Muhammed Allahov rob i poslanik, neka je na njega Božiji blagoslov, mir i spas, i na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i budite od pokornih, a ne od grešnika, steći ćete Njegovu ljubav i velike radosti. Uzvišeni kaže: “One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Merjem, 96)
O muslimani, ko bude razmišljao o događajima iz prošlosti, otkrit će veliku Božiju mudrost: mudrost odlikovanja i odabira – Allah je, od svih meleka, odlikovao Džibrila, od ljudi vjerovjesnike i poslanike, od vjerovjesnika i poslanika prvaka vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od zemalja i predjela zemlju dva časna hrama i Bejtul-makdis – Mesdžidul-Aksa, kojem je Allah pripisao uzvišenost i počast. Uzvišeni kaže: “I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.” (El-Mu’minun, 50)
Cijenjeni vjernici, islamski vjerozakon šerijat propisao je okretanje prema Bejtul-makdisu u najčasnijoj dužnosti poslije tevhida – vjerovanja u Božiju jednoću, dužnosti namaza. Bejtul-makdis bio je prva kibla muslimana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u njegovom pravcu trinaest godina u Meki i sedamnaest mjeseci u Medini, nakon Hidžre, sve dok nije objavljen ajet u kojem se naređuje okretanje prema Časnom hramu u Meki, koji je iskonski, imanski, historijski i duhovno povezan sa džamijom El-Aksa. To su prva dva mesdžida na zemlji, koji su podignuti radi ibadeta – klanjanja Uzvišenom Allahu i tevhida – čistog monoteizma. U dva Sahiha od Ebu Zerra el-Gifarija, radijallahu anhu, bilježi se da je rekao: “Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, koji je mesdžid prvi podignut na zemlji?’, a on je rekao: ‘El-Mesdžidul-haram.’ Upitao sam: ‘Koji je poslije toga?’, a on je rekao: ‘El-Mesdžidul-Aksa.’ Upitao sam: ‘Koliko je vremena proteklo između njihove gradnje?’, a on je rekao: ‘Četrdeset godina.’” (Muttefekun alejhi)
Ibn Tejmijja je rekao: “Stvaranje i Božiji emr, naredba, vlast na zemlji, započeli su u časnoj Meki, a Bejtul-Makdis i njegovu okolinu Uzvišeni Allah učinio je mahšerom – mjestom okupljanja ljudi. Njemu će se vratiti ljudi i tamo će se okupiti. Zato se u hadisu kaže da je to “zemlja mahšera i menšera”, tj. okupljanja i proživljenja. To je hram koji poštuju sve monoteističke vjere, kojem su počast ukazali svi poslanici i u kojem su čitane sve četiri velike objave: Zebur, Tevrat. Indžil i Kur’an.”
On je također rekao: “Spomenuti dokazi ukazuju na to da je sjedište poslaničke vlasti i mjesto okupljanja ljudi nakon proživljenja u Šamu. Stvaranje i Božiji emr vratit će se u Bejtul-makdis i njegovu okolinu. Tamo će se ljudi okupiti.
U ahiri-zemanu, vremenu pred Sudnji dan, islam će biti najsnažniji u Šamu.
Allahu ekber! Uzvišeni Allah je imanski i historijski povezao postojbine vjerovjesništva i najvrednija naseljena područja na zemlji.
Ummete imana, islam je dodatno osnažio i produbio ovu vezu, što vidimo iz Poslanikovih riječi: “ Ne poduzima se posebno putovanje osim radi posjete tri džamije: Mesdžidul-harama, Mesdžidul-Aksaa i mog mesdžida.” (Muttefekun alejhi) A posebna posjeta jeste posjeta za koju se zaslužuje nagrada.
“Namaz obavljen u Mesdždul-haramu vrijedi kao stotinu hiljada namaza u drugom mesdžidu, namaz obavljen u mom mesdžidu vrijedi kao hiljadu namaza u drugom mesdždidu i namaz u Mesdžidul-Aksau vrijedi kao pet stotina namaza obavljenih u drugom mesdžidu.” (Taberani sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Kako muslimani ne bi bili vezani za ovu zemlju, a ona je zemlja vjerovjesnika i poslanika! Na njenom tlu živjeli su i svoju poslaničku misiju obavljali Ibrahim, Ishak, Jakub, Jusuf, Lut, Davud, Sulejman, Salih, Zekerijja, Jahja, Isa, alejhimus-selam, i mnogi drugi vjerovjesnici iz Benu Israila, čija imena nisu spomenuta u Kur’anu. Poštovani vjernici! Petnaesete godine po Hidžri muslimani su osvojili Bejtul-Makdis. Svećenici koji su upravljali gradom rekli su: “Nećemo predati ključeve Bejtul-Makdisa nikome osim halifi Omeru ibn Hattabu lično, jer on se spominje u našim svetim knjigama.”
Omer, radijallahu anhu, došao je iz Medine u Bejtul-Makdis da bi preuzeo ključeve njegovih kapija. Historija je, tintom od svjetlosti, zapisala: Omer, radijallahu anhu, nije porušio samostane, crkve, havre, bogomolje, i dozvolio je ljudima da slobodno izvršavaju svoje obrede. U prisustvu svjedoka, sačinio je ugovor o zaštiti i sigurnosti, kojim su bili obuhvaćeni svi stanovnici Bejtul-Makdisa, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Historija svjedoči da su kršćani i jevreji svoje najsretnije razdoblje živjeli upravo pod muslimanskom vlašću i da su uživali punu slobodu u izvršavanju obreda, kao ni pod jednom drugom vlašću.
Islam je vjera sredine i umjerenosti, pravde i istinitog svjedočenja, a nije vjera pretjerivanja, nasilja i terorizma. Islam ne zagovara neprijateljstvo osim prema onima koji njegovim sljedbenicima prvi objave rat i neprijateljstvo.
Pjesnik je rekao:
O Kudse, ne tuguj, u našim očima je sjenka voljenog,
a u srcima bašče džennetske
Onaj ko služi dva Hrama, ne može gledati tvoju Aksu,
u neprijateljskim rukama i poniženju.
O vjernici, historija je ogledalo vremena, prozor iz sadašnjosti u prošlost, sadašnji zapis o budućnosti i ona nije iznjedrila nijedno pitanje u kojem se toliko ogledaju naše vjerske konstante, historijska prava i civilizacijska dostignuća kao što je to pitanje Palestine, El-Akse.
Ona je naše priroitetno islamsko pitanje koje nikada ne smije biti zaboravljeno i zapostavljeno u mnoštvu novih pitanja i međumuslimanskih previranja.
Bejtul-Makdis, Palestina, naša je prva kibla, treća od tri svete džamije, mjesto Israa – noćnog putovanja poslanika Muhammeda, prvaka ljudi i džina.
Pitanje blagoslovljenog hrama, El-Mesdžidul-Aksaa mora biti u srcu svakog muslimana i neprihvatljivo je da ovo pitanje ikada bude predmetom bilo kakvog odricanja, ignorisanja i pogodbe.
Ono što je uradio Svjetski cionistički pokret vezano za Palestinu, kroz historiju, nije nepoznanica, a možda su posljednja dešavanja u Palestini najbolji pokazatelj njihove naravi i veličine mržnje koju gaje prema muslimanima i njihovim svetinjama.
Zaista je stanje u kojem se nalaze naše svetinje za plakanje i tugu. Nema pogodbe oko svetinja i nema odustajanja od islamskih konstanti.
Otvorile su se nove rane u ummetu, a gdje su, među nama Halid i Salahudin? Zar možemo ugodno živjeti, i biti spokojni, i ne pustiti suzu a naše svetinje jecaju, a Kuds nas doziva, a Palestina zove u pomoć, a Aksa vapi?
Pjesnik je rekao:
Rekao sam: “Selam tebi, Aksa”, a ona mi reče: “Je li se vratio Salahudin?”
Rekla je u suzama: “potresaju me udarci kopalja,
potresa me jevrejska nepravda, i moja zemlja je oskrnavljena.”
Ummete islama, braćo murabatuni, mudžahidi, borci, vi koji bdijete na postojanoj palestinskoj zemlji, zemlji ponosa, dostojanstva, iskupljenja i žrtve! Obraćam vam se sa mjesta koje spaja sve sinove ummeta. Tako mi Allaha, pored Kojeg drugog boga nema, boli nas i proganja to što je Mesdžidul-Aksa u rukama nasilnika i tirana. Nikada se ne sjetimo Akse, a da se naša srca ne zgrče od bola i tuge zbog onoga što joj rade cionisti. Vaše pitanje je naše pitanje, vaša borba je naša borba i vaše iskušenje je naše iskušenje. Strpite se, vaš blagoslovljeni džihad, zapisan je slovima ponosa, pobjede, časti i najsvjetliji je primjer u našoj modernoj historiji. Blagoslovljeni bili, kod Allaha upisani kao heroji, vratili ste islamskom ummetu nadu i djelima potvrdili riječi. Budite ubijeđeni u Allahovu pomoć vama, ako vi pomognete Njegovu vjeru. Uzvišeni kaže: “..a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.” (Er-Rum, 47)
Blago vama kada tako lahko žrtvujete svoje živote na Allahovom putu! Molimo se, iz dubine naših srca, da Allah primi vaše šehide kod Sebe, i da vašim bolesnim i ranjenim podari što skorije ozdravljenje. Ne gubite nadu u Allahovu milost, pobjeda je, Allahovom dozvolom, blizu.
Islamski ummet s nestrpljenjem iščekuje kada će se s riječi i teorije preći na konkretna djela, metode, temeljitost, čvrste i nepokolebljive stavove, jer od riječi i teorije nema velike koristi.
Odgovornost popravljanja stanja ummeta i izlaska iz teške situacije u koju je zapao zajednička je odgovornost svih muslimana, i u tom smislu treba poduzeti ozbiljne korake u oblasti akide, nauke, intelektualnog progresa i mudrosti, kako bi se ispunilo Allahovo obećanje dato vjernicima.
Nadamo se da su iskušenja kroz koja prolazi ummet poput ljetnih oblaka koji će se uskoro razići. Pobjeda pripada islamu i njegovim sljedbenicima, i neka se muslimani raduju skoroj pobjedi. Od Allaha Jedinog molimo pomoć i postojanost.
Allah da čuva našu vjeru, ummet, vođstvo i svetinje od spletki neprijatelja. Moj Gospodar sve čuje i prima dove. Uzvišeni kaže: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan – one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.” (El-Hadždž, 40–41)
O vjernici! Jedno od temeljnih načela koje je utkano i duboko ukorijenjeno u politici zemlje dvaju časnih harema od njenog osnivanja pa do današnjih dana, i oko kojeg nema spora, jeste čvrst i odlučan stav prema pitanjima muslimana, a posebno džamije El-Aksa i zaštite njenih interesa, riječju i djelom, i ulaganje svih potrebnih napora na tom putu. To je odgovornost koju je Uzvišeni Allah podario vođstvu ove blagoslovljene zemlje – služenje časnim haremima i briga o svim važnim pitanjima islamskog ummeta. Ono što potvrđuje takvu njegovu poziciju jesu diplomatske aktivnosti koje je poduzeo sluga Dvaju harema i El-Aksaa na ukidanju diskriminirajućih mjera kojima su muslimani u Svetoj zemlji, mjestu Poslanikovog Israa, izloženi već duže vremena. Njegovi blagoslovljeni napori, hvala Allahu, urodili su plodom, nepravedne mjere su ukinute i obustavljene su sve neprijateljske aktivnosti cionističkih vlasti protiv palestinskog naroda. Molimo Allaha da to upiše u njihova dobra djela, da im podari slast u onome što im je podario i poveća im Svoju pomoć i podršku. Ova pobjeda i ukidanje mjera zabrane je radosna vijest svim muslimanima, Palestincima, a posebno stanovnicima Bejtul-Makdisa.
Allahu ekber, Allahu ekber, u zraku se osjeti miris Božije pomoći i pobjede.
Ono što također ulijeva nadu i optimizam jeste svemuslimanska reakcija i solidarnost sa braćom u Palestini i kod Mesdžidul-Aksaa, kako na narodnom tako i na službenom nivou.
Čestitamo zemlji Dvaju harema na odlučnoj i jakoj reakciji, koja potvrđuje njen čvrst i beskompromisan stav prema zaštiti prava muslimana na džamiju El-Aksa i izvršavanje vjerskih obreda u njoj, poštivanje njene svetosti, uspostavljanje mira i sigurnosti u njenom okruženju, i prava na slobodan ulazak muslimana u džamiju El-Aksa i obavljanje namaza u njoj.
Sve to urađeno je bez medijskih špekulacija, novinarskih pretjerivanja, “elektronskog ratovanja”, sektaških parola, i uprkos terorističkim aktivnostima usmjerenim prema zemlji Dvaju harema, protiv kojih su sve nebeske objave, moralna načela, običaji i vrijednosti.
Upućujem poziv svim muslimanima da se drže zajedno, jer je to, u ovim teškim okolnostima, stroga dužnost svakog muslimana: Uzvišeni kaže: “Vjernici su samo braća” (El-Hudžurat, 10); “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 103); i da pomognu i podrže našu braću murabitune u Palestini i El-Aksau, i njenoj okolini, na svaki mogući način, i u svojim dovama mole Allaha za njihovu pobjedu i postojanost.
Pjesnik je rekao:
El-Aksa je prva kibla našeg ummeta, s čijom vjerom su upotpunjene vjere,
silnici u njoj siju nered, u njihovim nutrinama je mržnja, a prsa im ključaju
osvrće se oko sebe, u njenim očima je bol, a u njenom dvorištu je vatra.
O Aksa, strpi se, pobjeda je blizu, lopovi ti ne mogu ništa jer su kukavice.
Allah blagoslovio džihad onih koji se za tebe bore, ostvario njihove nade i želje, moj Gospodar je milostiv i pun ljubavi!
Donosite salavate i selame na odabranog Poslanika, to vam je naredba vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata.”
Allah podario blagoslov meni i vama u Kur’anu i sunnetu, i okoristio nas njihovim ajetima i mudrošću.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane, a tražite i vi, On grijehe briše i prašta.
