Hatib: dr. Husejn ibn Abdulaziz Alu Šejh
17. rebiul-evvel 1441. po Hidžri / 15. novembar 2019.
Neka je hvaljen Allah, Čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Uzvišenog, Velikog, i svjedočim da je naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koji je došao sa radosnom viješću i opomenom, svjetiljka koja sija. Gospodaru moj, smiluj mu se, blagoslovi i spasi ga, i njegovu porodicu i ashabe do Sudnjeg dana. O muslimani, oporučujem sebi i vama bogobojaznost.
Samo u jednoj kur’anskoj suri, naš Gospodar propisuje bogobojaznost, na tri mjesta, a pravo ova sura govori o Njegovim naredbama i zabranama. Bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala, da biste uspjeli i da biste bili sretni.
O muslimani, od temeljnih principa i pravila na kojima se gradi uspjeh ovog u budućeg svijeta jeste čuvanje jezika od svih vrsta zala i grijeha, i od lažnog svjedočenja, laži i klevete. Uzvišeni kaže: “On ne izusti ni jednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije” (Kāf, 18).
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio nas je temeljnom pravilu opreznosti i sigurnosti, pa je rekao: “Ko mi garantuje za jezik i spolni organ, ja njemu garantujem Džennet.” Zato su islamski učenjaci kazali: “Čovjek ne bi trebao govoriti osim ono što je dobro i čija je korist očigledna, a ko bude sumnjao u korisnost svog govora, bolje mu je da šuti.”
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čovjek izgovori riječ, ne razmišljajući o njoj (da li je korisna ili štetna), i propadne zbog nje u Vatru koliko je između istoka i zapada.” (Muttefekun alejhi) U Buharijevoj verziji stoji: “Čovjek izgovori riječ koja izaziva Allahovu srdžbu, ne pridajući joj pažnju, a zbog nje će propasti u Džehennem.”
O vjernici, jedno od upropaštavajućih djela i najogavnijih zala jeste gibet – ogovaranje, a definiše se kao spominjanje čovjeka u njegovoj odsutnosti po onome što ne voli, bez obzira na to da li se radi o njegovom fizičkom izgledu, vjeri, materijalnom stanju, ponašanju, njegovoj djeci, roditeljima i sl. Isti tretman, u smislu njihove zabrane, imaju različiti oblici ogovaranja, verbalni, pisani, simbolični i znakovni. Ukazujući na zabranu ovog prezrenog svojstva, Uzvišeni kaže: “… i ne ogovarajte jedni druge” (El-Hudžurat, 12).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio je ovaj ajet sljedećim riječima: “Znate li šta je ogovaranje?” Rekli su: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da svoga brata spomeneš po onome što on ne voli.” Neko je upitao: “A ako je pri njemu ono što sam rekao o njemu?” “Ako je pri njemu to što si rekao, ogovorio si ga, a ako nije pri njemu, oklevetao si ga.” (Muslim)
Bojte se Allaha, vjernici, i znajte da je čast muslimana zaštićena u islamu, i zato se pazite da bilo koga spomenete u njegovom odsustvu, po onome što on ne voli i što može naštetiti njegovom ugledu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Oproštajnom hadžu: “Vaši životi, imeci i čast su vam sveti kao što je svet ovaj dan i ovaj mjesec.” (Muttefekun alejhi)
O ti koji si “razvezao” svoj jezik i njime “udaraš” po muslimanskoj časti, sjeti se šta je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aiši, radijallahu anha, kada je ona za njegovu suprugu Safijju, radijallahu anha, rekla da je “niska”: “Rekla si riječ koja, kad bi se izmiješala sa vodom mora, zaprljala bi ga.” Aiša, radijallahu anha, također je jednom prilikom spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nekoga, pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Volio bih da mi nisi to rekla nego da imam to i to.” (Tirmizi, hasen-sahih)
Rekao je imam Nevevi: “Ovaj hadis predstavlja jednu od najdirektnijih zabrana gibeta, i nije mi poznato da je ijedan drugi hadis, u ovolikoj mjeri, pokudio ovo djelo.”
O vjernici, ogovaranje vodi čovjeka putem propasti, a može biti i uzrokom žestoke kazne na Sudnjem danu. Uzvišeni kaže: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (El-Ahzab, 58)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada sam uzdignut na nebo (u noći Israa i Miradža), prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra i njima su grebali svoja lica i prsa. Upitao sam Džibrila: “Ko su ovi ljudi?”, a on je rekao: “To su oni koji su ‘jeli’ ljudsko meso i kaljali njihovu čast.” (Ebu Davud, a dobrim ga je ocijenio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je Ibn Muflih: “Lanac ovog hadisa je vjerodostojan.”)
O muslimani! Muslimanu je zabranjeno da na bilo koji način odobrava i podržava ogovaranje u svom prisustvu, jer neki ljudi uspiju se sačuvati od ogovaranja, ali dopuštaju da se u njihovom prisustvu neko ogovara. To je haram, kao što je haram i slušanje i potvrđivanje onoga što osoba koja ogovara govori.
Nasuprot tome, obaveza je muslimana da osudi čin ogovaranja, u skladu sa šerijatskim pravilima. Rekao je Uzvišeni: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu.” (El-En’am, 68) Ova naredba spomenuta je na dva mjestu u Kur’anu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko stane u odbranu časti svoga brata, Allah će odvratiti vatru od njegovog lica na Sudnjem danu.” (Tirmizi, hadis je hasen, a dobrim ga je ocijenio Ibn Hadžer.)
Poštovani vjernici! Bojte se Allaha i čuvajte svoja dobra djela. O muslimani, ogovaranje je dozvoljeno samo u nužnim i ograničenim okolnostima, radi postizanja šerijatski opravdanog cilja, kada taj cilj nije moguće postići osim na taj način, kao što je u slučaju žaljenja na učinjenu nepravdu a u cilju njenog otklanjanja, davanju savjeta u pogledu poslovne saradnje sa određenim osobama, ukoliko se takav savjet bude tražio, i obaveza je u tom slučaju kazati sve što se zna o tim osobama. Bojte se Allaha Uzvišenog, čuvajte svoja djela, spasit ćete se i bit ćete sretni.
Poštovani vjernici! Požurite sa pokajanjem Allahu, džellešanuhu, od svih grijeha i loših djela, i znajte da je za pokajanje od ogovaranja potrebno tražiti oprost od onoga ko je ogovaran, kao što na to ukazuju vjerodostojni hadisi. Ako je saznao za ogovaranje, tražit ćeš od njega lično oprost, a ako ne zna ili se bojiš da bi direktno traženje oprosta moglo prouzrokovati štetu i smutnju, u tom slučaju propisano je da tražiš oprost i učiš dovu za njega i spominješ ga po dobru na onim mjestima na kojima si ga ogovarao.
Ovo je stav većine islamskih učenjaka, koji su odabrali šejhul-islam Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibn Kajjim, Allah im se smilovao. Ako Allah, džellešanuhu, bude vidio u njegovom srcu iskreno pokajanje, olakšat će mu uzroke traženja i dobivanja oprosta od ljudi, iz Svoje dobrote i plemenitosti.
O muslimani, jedno od najvrednijih djela kod Allaha jeste često donošenje što više salavata i selama na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u svakom vremenu i trenutku.
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
17. rebiul-evvel 1441. po Hidžri / 15. novembar 2019.
Neka je hvaljen Allah, Čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Uzvišenog, Velikog, i svjedočim da je naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koji je došao sa radosnom viješću i opomenom, svjetiljka koja sija. Gospodaru moj, smiluj mu se, blagoslovi i spasi ga, i njegovu porodicu i ashabe do Sudnjeg dana. O muslimani, oporučujem sebi i vama bogobojaznost.
Samo u jednoj kur’anskoj suri, naš Gospodar propisuje bogobojaznost, na tri mjesta, a pravo ova sura govori o Njegovim naredbama i zabranama. Bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala, da biste uspjeli i da biste bili sretni.
O muslimani, od temeljnih principa i pravila na kojima se gradi uspjeh ovog u budućeg svijeta jeste čuvanje jezika od svih vrsta zala i grijeha, i od lažnog svjedočenja, laži i klevete. Uzvišeni kaže: “On ne izusti ni jednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije” (Kāf, 18).
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio nas je temeljnom pravilu opreznosti i sigurnosti, pa je rekao: “Ko mi garantuje za jezik i spolni organ, ja njemu garantujem Džennet.” Zato su islamski učenjaci kazali: “Čovjek ne bi trebao govoriti osim ono što je dobro i čija je korist očigledna, a ko bude sumnjao u korisnost svog govora, bolje mu je da šuti.”
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čovjek izgovori riječ, ne razmišljajući o njoj (da li je korisna ili štetna), i propadne zbog nje u Vatru koliko je između istoka i zapada.” (Muttefekun alejhi) U Buharijevoj verziji stoji: “Čovjek izgovori riječ koja izaziva Allahovu srdžbu, ne pridajući joj pažnju, a zbog nje će propasti u Džehennem.”
O vjernici, jedno od upropaštavajućih djela i najogavnijih zala jeste gibet – ogovaranje, a definiše se kao spominjanje čovjeka u njegovoj odsutnosti po onome što ne voli, bez obzira na to da li se radi o njegovom fizičkom izgledu, vjeri, materijalnom stanju, ponašanju, njegovoj djeci, roditeljima i sl. Isti tretman, u smislu njihove zabrane, imaju različiti oblici ogovaranja, verbalni, pisani, simbolični i znakovni. Ukazujući na zabranu ovog prezrenog svojstva, Uzvišeni kaže: “… i ne ogovarajte jedni druge” (El-Hudžurat, 12).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio je ovaj ajet sljedećim riječima: “Znate li šta je ogovaranje?” Rekli su: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da svoga brata spomeneš po onome što on ne voli.” Neko je upitao: “A ako je pri njemu ono što sam rekao o njemu?” “Ako je pri njemu to što si rekao, ogovorio si ga, a ako nije pri njemu, oklevetao si ga.” (Muslim)
Bojte se Allaha, vjernici, i znajte da je čast muslimana zaštićena u islamu, i zato se pazite da bilo koga spomenete u njegovom odsustvu, po onome što on ne voli i što može naštetiti njegovom ugledu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Oproštajnom hadžu: “Vaši životi, imeci i čast su vam sveti kao što je svet ovaj dan i ovaj mjesec.” (Muttefekun alejhi)
O ti koji si “razvezao” svoj jezik i njime “udaraš” po muslimanskoj časti, sjeti se šta je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aiši, radijallahu anha, kada je ona za njegovu suprugu Safijju, radijallahu anha, rekla da je “niska”: “Rekla si riječ koja, kad bi se izmiješala sa vodom mora, zaprljala bi ga.” Aiša, radijallahu anha, također je jednom prilikom spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nekoga, pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Volio bih da mi nisi to rekla nego da imam to i to.” (Tirmizi, hasen-sahih)
Rekao je imam Nevevi: “Ovaj hadis predstavlja jednu od najdirektnijih zabrana gibeta, i nije mi poznato da je ijedan drugi hadis, u ovolikoj mjeri, pokudio ovo djelo.”
O vjernici, ogovaranje vodi čovjeka putem propasti, a može biti i uzrokom žestoke kazne na Sudnjem danu. Uzvišeni kaže: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (El-Ahzab, 58)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada sam uzdignut na nebo (u noći Israa i Miradža), prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra i njima su grebali svoja lica i prsa. Upitao sam Džibrila: “Ko su ovi ljudi?”, a on je rekao: “To su oni koji su ‘jeli’ ljudsko meso i kaljali njihovu čast.” (Ebu Davud, a dobrim ga je ocijenio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je Ibn Muflih: “Lanac ovog hadisa je vjerodostojan.”)
O muslimani! Muslimanu je zabranjeno da na bilo koji način odobrava i podržava ogovaranje u svom prisustvu, jer neki ljudi uspiju se sačuvati od ogovaranja, ali dopuštaju da se u njihovom prisustvu neko ogovara. To je haram, kao što je haram i slušanje i potvrđivanje onoga što osoba koja ogovara govori.
Nasuprot tome, obaveza je muslimana da osudi čin ogovaranja, u skladu sa šerijatskim pravilima. Rekao je Uzvišeni: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu.” (El-En’am, 68) Ova naredba spomenuta je na dva mjestu u Kur’anu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko stane u odbranu časti svoga brata, Allah će odvratiti vatru od njegovog lica na Sudnjem danu.” (Tirmizi, hadis je hasen, a dobrim ga je ocijenio Ibn Hadžer.)
Poštovani vjernici! Bojte se Allaha i čuvajte svoja dobra djela. O muslimani, ogovaranje je dozvoljeno samo u nužnim i ograničenim okolnostima, radi postizanja šerijatski opravdanog cilja, kada taj cilj nije moguće postići osim na taj način, kao što je u slučaju žaljenja na učinjenu nepravdu a u cilju njenog otklanjanja, davanju savjeta u pogledu poslovne saradnje sa određenim osobama, ukoliko se takav savjet bude tražio, i obaveza je u tom slučaju kazati sve što se zna o tim osobama. Bojte se Allaha Uzvišenog, čuvajte svoja djela, spasit ćete se i bit ćete sretni.
Poštovani vjernici! Požurite sa pokajanjem Allahu, džellešanuhu, od svih grijeha i loših djela, i znajte da je za pokajanje od ogovaranja potrebno tražiti oprost od onoga ko je ogovaran, kao što na to ukazuju vjerodostojni hadisi. Ako je saznao za ogovaranje, tražit ćeš od njega lično oprost, a ako ne zna ili se bojiš da bi direktno traženje oprosta moglo prouzrokovati štetu i smutnju, u tom slučaju propisano je da tražiš oprost i učiš dovu za njega i spominješ ga po dobru na onim mjestima na kojima si ga ogovarao.
Ovo je stav većine islamskih učenjaka, koji su odabrali šejhul-islam Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibn Kajjim, Allah im se smilovao. Ako Allah, džellešanuhu, bude vidio u njegovom srcu iskreno pokajanje, olakšat će mu uzroke traženja i dobivanja oprosta od ljudi, iz Svoje dobrote i plemenitosti.
O muslimani, jedno od najvrednijih djela kod Allaha jeste često donošenje što više salavata i selama na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u svakom vremenu i trenutku.
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
