Hatib: Suud ibn Ibrahim eš-Šurejm
30. šaban 1438. po Hidžri / 26. maj 2017.
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Blagom, Plemenitom, Gospodaru nebesa, zemlje i Arša plemenitog, Onome “Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća” (El-Mu’min, 3).
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Koji nema druga, Dobročinitelja Milostivog, Njemu pripada vlast i hvala, On sve može, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, koga je On poslao kao milost svjetovima, i blagodat prvima i potonjima, činio je dobro, želio je dobro i bio je blag i milostiv prema vjernicima, neka je na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu časnu porodicu, njegove žene, majke pravovjernih, njegove ashabe, tabiine i one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana. O ljudi, oporučujem sebi i vama bogobojaznost, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i držite se za čvrsto uže islama, i čuvajte se grijeha, jer niko od vas ne bi mogao podnijeti vatru. Uzvišeni kaže: “I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (El-Bekara, 197).
Točak vremena neumorno se okreće, nepovratno odnosi proljeća i zime, radosti i žalosti, teškoće i lahkoće. Samo što prođe jedna sezona, dođe druga, ispunjena blagoslovljenim trenucima, blagodarnim noćima, odabranim danima, svetim mjesecima i mubarek mjesecom, čije su kapije, Božijom dozvolom, širom otvorene, a čisti listovi razlistani kako bi ljudi mogli ući na njegov plemeniti bazar ispunjen dobrotom i blagoslovom, i kako bi oni koji se trude “profitirali”, a oni nemarni “bankrotirali”.
Da, čestiti vjernici, natkrilio vas je blagoslovljen mjesec, i nemojte ga upropastiti. On vam je došao, kao gost, pa ga dočekajte onako kako dolikuje gostu, i budite svjesni njegovog mjesta, svetosti i veličine. Zaista je mjesec ramazan mjesec u kojem se propituju srca ljudi, njihova svjesnost o veličini i svetosti ramazana, i da je on mjesec poniznosti, a ne nadmenosti, hrljenja, a ne bježanja, čišćenja, a ne prljanja.
Da, to je mjesec u kojem čovjek ostavlja hranu, piće i strast, odazivajući se naredbi svoga Gospodara. Ko je to toliko hrabar da, nakon svega toga, koristi ovaj mjesec za ono što izaziva srdžbu njegovog Stvoritelja, u igri, zabavi i skrnavljenju svetosti ovog blagoslovljenog mjeseca. Uzvišeni kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)
Posebnu veličinu, ljepotu i sjaj ramazanu daje učenje ajeta iz Knjige jasne, koja je objavljena u ovom velikom mjesecu, kao uputa ljudima, i neoborivi dokaz koji rastavlja istinu od neistine, što ukazuje na vrlo važnu istinu – da između islamskog ummeta i učenja, razmišljanja i postupanja po Božijoj Knjizi ne smije biti jaza, niti njenog namjernog zapostavljanja. Narod koji uči Knjigu, a ne razmišlja o njenim porukama, poput je grotla; narod koji uči Knjigu i razmišlja o njoj, ali ne postupa po njenim uputama, poput je “prokletog naroda”, a narod koji radi, a ne čita Knjigu i ne razmišlja o njenim porukama poput je “zalutalog naroda”, a kako i ne bi bio kada Allah, Uzvišeni, kaže: “Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 6, 7); “Oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali” jesu oni koji su znali a nisu radili, a “oni koji su zalutali” jesu oni koji su radili bez znanja.
Cijenjeni vjernici, među današnjim ljudima uvriježila su se pogrešna razumijevanja blagoslovljenog mjeseca ramazana. Iako se zna da je ramazan mjesec odlučnosti, truda i ibadeta, neki ljudi ga doživljavaju kao mjesec komocije i ljenčarenja; iako je njegovo osnovno obilježje post, apstinencija i “redukcija”, oni u njemu vide raskoš i uživanje u obilju i raznovrsnosti hrane; iako je on mjesec ostavljanja svega što ne priliči čovjeku, i potpune posvećenosti Kur’anu, namazu i zikru, oni nemarni, u njemu vide priliku za zabave, gledanje serija i sijeljenje do dugo u noć, što je u suprotnosti sa njegovom svetošću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskreni i istinoljubivi, rekao je: “Ko ne ostavi lažno svjedočenje i postupanje po njemu, i ružan govor, Allah, džellešanuhu, nema nikakvu potrebu za tim da on ostavlja hranu i piće.” (Buhari i dr.)
Nema boga osim Allaha! Koliko je onih koji se u mjesecu dobra, blagoslova i milosti odaju lažnom svjedočenju i ružnom govoru, zanemarujući ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, i takvi od svog posta imaju puko gladovanje i žeđ, a od svog noćnog namaza samo umor i noćno bdijenje.
Mjesec ramazan je prilika za natjecanje, koja vrlo brzo prolazi, dragocjeni trenuci začas iščeznu. Sve što se propusti u ramazanu, to je zbog lijenosti i nemarnosti, a ono što se postigne je zbog truda i strpljivosti. Umor trudbenika u ramazanu u konačnici je rahatluk, a rahatluk nemarnih u konačnici je umor. Ramazan nam je dat da bismo ga živjeli, a ne kroz njega prošli, i da se ne bismo poslije kajali zbog gubitka nečega što je bilo bolje za nas, a da to kajanje bude kazna za nemar i odavanje jelu, piću i zabavi nauštrb pokornosti Gospodaru i dobiti na “pijaci postača.”
Istinu je rekao Ibn Dževzi, kada je, opisujući svoje vrijeme, napisao: “Desilo se veliko poskupljenje u Bagdadu. Kada god bi stigao ječam na pijacu, njegova je cijena bila veća, a ljudi su se gurali u redovima za kupovinu hrane. Posebno su se cijenili oni koji su svake godine, na vrijeme, pripremili onoliko hrane koliko im je bilo dovoljno da prehrane sebe i svoje porodice, a radovali su se oni koji su uspjeli kupiti hranu prije njenog poskupljenja. Siromašni ljudi prodavali su stvari iz kuće za bagatelu. Dostojanstvo i ponos zamijenilo je poniženje. Rekao sam svojoj duši: ‘Uzmi pouku iz ovoga: doći će dan kada će se posebno cijeniti oni koji imaju najviše dobrih djela, kada bude potražnja za dobrim djelima, i kada će se radovati oni koji su pripremili odgovor prije ispitivanja.’”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj svojoj dovi kaže: “Usmrti me u najboljem stanju, da nisam izostavio nijedan od Tvojih propisa.”
Islamski ummet, možda kao nikad dosada, ima potrebu da u ovom blagoslovljenom mjesecu napravi iskren samoobračun, u kojem će ukoriti svoju dušu i pitati je do kada će biti nemarna i prema svojim obavezama neodgovorna, do kada će trčati, kao kakav prosjak, za dunjalukom i njegovim ukrasima, do kada će biti kruta zbog opsjednutosti imetkom, sinovima i ženama.
Ako mjesec ramazan ne budemo doživljavali kao mjesec čišćenja srca od primjesa ovisnosti i zaokupiranosti, on sigurno neće oplemeniti naše duše; ako mjesec ramazan ne budemo doživljavali kao mjesec napredovanja i korištenja prilika, sigurno ćemo doživjeti nazadak i gubitak. Uzvišeni kaže: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha sačuvali.” (El-Bekara, 183)
Bojte se Allaha, muslimani, i znajte da je najbolje djelo koje čovjek može uraditi u ramazanu, nakon iskrenosti, slijeđenje Poslanikove upute, u načinu i kvalitetu, u spominjanju Allaha, namazu, kunut-dovi, postu i učenju Kur’ana. Odnos prema mjesecu ramazanu trebao bi se u pozitivnom smislu razlikovati od odnosa prema drugim mjesecima, jer sadaka u njemu nije kao sadaka u drugim mjesecima, namaz u njemu nije kao namaz u drugim mjesecima, darežljivost u njemu nije kao darežljivost u drugim mjesecima i učenje Kur’ana u njemu nije kao učenje u drugim mjesecima.
Tako mi Allaha, niko nema opravdanja za neuspjeh u ramazanu: ako nije u mogućnosti klanjati noćni namaz – teraviju, neka udijeli sadaku, ako to nije u mogućnosti, neka uči Kur’an, a ako ni to nije u mogućnosti, najmanje što može je da čuva svoj jezik i udove od onoga što narušava i skrnavi svetost ramazana.
Tako mi Allaha, istinska propast i gubitak je ne iskoristiti ramazan. Uzvišeni kaže: “Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15)
Zatim znajte, Allah vas čuvao, da je svojstvo milosti i samilosti jedno od najboljih svojstava kojima se može okititi postač, a koje uveliko uljepšava ambijent ovog blagoslovljenog mjeseca, izoštrava lijepu narav, odmara dušu i podstiče postača da u svojoj duši nosi brigu drugih ljudi, a ne samo vlastitu brigu, da imućni udijele od onoga što im je Allah dao, nahrane i odjenu siromašne, i tako postignu zahvalnost na blagodatima, kao što kaže Uzvišeni: “Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? – A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? – roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika.” (El-Beled, 11–16)
Allah se smilovao čovjeku koji je Allaha istinski spoznao, pa uljepšava svoj govor, čuva svoj post, iskreno u ime Allaha, dijeli hranu, upotpunjuje svoj namaz, čvrsto vjerujući u Poslanikovo obećanje: “U Džennetu imaju sobe iz čije se unutrašnjosti vidi njihova spoljašnjost i iz čije se spoljašnjosti vidi njihova unutrašnjost.” Upitali su: “Kome one pripadaju, Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Onome ko uljepšava svoj govor, dijeli hranu, posti tokom cijele godine i klanja dok ljudi spavaju.” (Ahmed i Tirmizi)
Bojte se Allaha u pogledu ovog, vašeg, mjeseca, i požurite sa dobrim djelima prije isteka vremena, kada kajanje nikome neće biti od koristi. Nemojte biti nemarni prema riznicama ovog blagoslovljenog mjeseca i nemojte da vas dunjaluk odvrati od onoga što je kod Allaha, jer Uzvišeni Allah, kaže: “Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo, sigurno, nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.” (En-Nahl, 96)
Allah meni i vama podario blagoslov u časnom Kur’anu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo što sam rekao, ako je ispravno, od Allaha je, a ako je pogrešno, od mene je i šejtana. Tražim oprosta za sebe i vas i sve muslimane za svaki grijeh i pogrešku, tražite i vi, i pokajte Mu se, moj Gospodar je milostiv i samilostan.
Gospodaru naš, nemoj nas učiniti od onih koji ostavljaju i zanemaruju Tvoje propise!
30. šaban 1438. po Hidžri / 26. maj 2017.
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Blagom, Plemenitom, Gospodaru nebesa, zemlje i Arša plemenitog, Onome “Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća” (El-Mu’min, 3).
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Koji nema druga, Dobročinitelja Milostivog, Njemu pripada vlast i hvala, On sve može, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, koga je On poslao kao milost svjetovima, i blagodat prvima i potonjima, činio je dobro, želio je dobro i bio je blag i milostiv prema vjernicima, neka je na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu časnu porodicu, njegove žene, majke pravovjernih, njegove ashabe, tabiine i one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana. O ljudi, oporučujem sebi i vama bogobojaznost, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i držite se za čvrsto uže islama, i čuvajte se grijeha, jer niko od vas ne bi mogao podnijeti vatru. Uzvišeni kaže: “I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (El-Bekara, 197).
Točak vremena neumorno se okreće, nepovratno odnosi proljeća i zime, radosti i žalosti, teškoće i lahkoće. Samo što prođe jedna sezona, dođe druga, ispunjena blagoslovljenim trenucima, blagodarnim noćima, odabranim danima, svetim mjesecima i mubarek mjesecom, čije su kapije, Božijom dozvolom, širom otvorene, a čisti listovi razlistani kako bi ljudi mogli ući na njegov plemeniti bazar ispunjen dobrotom i blagoslovom, i kako bi oni koji se trude “profitirali”, a oni nemarni “bankrotirali”.
Da, čestiti vjernici, natkrilio vas je blagoslovljen mjesec, i nemojte ga upropastiti. On vam je došao, kao gost, pa ga dočekajte onako kako dolikuje gostu, i budite svjesni njegovog mjesta, svetosti i veličine. Zaista je mjesec ramazan mjesec u kojem se propituju srca ljudi, njihova svjesnost o veličini i svetosti ramazana, i da je on mjesec poniznosti, a ne nadmenosti, hrljenja, a ne bježanja, čišćenja, a ne prljanja.
Da, to je mjesec u kojem čovjek ostavlja hranu, piće i strast, odazivajući se naredbi svoga Gospodara. Ko je to toliko hrabar da, nakon svega toga, koristi ovaj mjesec za ono što izaziva srdžbu njegovog Stvoritelja, u igri, zabavi i skrnavljenju svetosti ovog blagoslovljenog mjeseca. Uzvišeni kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)
Posebnu veličinu, ljepotu i sjaj ramazanu daje učenje ajeta iz Knjige jasne, koja je objavljena u ovom velikom mjesecu, kao uputa ljudima, i neoborivi dokaz koji rastavlja istinu od neistine, što ukazuje na vrlo važnu istinu – da između islamskog ummeta i učenja, razmišljanja i postupanja po Božijoj Knjizi ne smije biti jaza, niti njenog namjernog zapostavljanja. Narod koji uči Knjigu, a ne razmišlja o njenim porukama, poput je grotla; narod koji uči Knjigu i razmišlja o njoj, ali ne postupa po njenim uputama, poput je “prokletog naroda”, a narod koji radi, a ne čita Knjigu i ne razmišlja o njenim porukama poput je “zalutalog naroda”, a kako i ne bi bio kada Allah, Uzvišeni, kaže: “Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 6, 7); “Oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali” jesu oni koji su znali a nisu radili, a “oni koji su zalutali” jesu oni koji su radili bez znanja.
Cijenjeni vjernici, među današnjim ljudima uvriježila su se pogrešna razumijevanja blagoslovljenog mjeseca ramazana. Iako se zna da je ramazan mjesec odlučnosti, truda i ibadeta, neki ljudi ga doživljavaju kao mjesec komocije i ljenčarenja; iako je njegovo osnovno obilježje post, apstinencija i “redukcija”, oni u njemu vide raskoš i uživanje u obilju i raznovrsnosti hrane; iako je on mjesec ostavljanja svega što ne priliči čovjeku, i potpune posvećenosti Kur’anu, namazu i zikru, oni nemarni, u njemu vide priliku za zabave, gledanje serija i sijeljenje do dugo u noć, što je u suprotnosti sa njegovom svetošću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskreni i istinoljubivi, rekao je: “Ko ne ostavi lažno svjedočenje i postupanje po njemu, i ružan govor, Allah, džellešanuhu, nema nikakvu potrebu za tim da on ostavlja hranu i piće.” (Buhari i dr.)
Nema boga osim Allaha! Koliko je onih koji se u mjesecu dobra, blagoslova i milosti odaju lažnom svjedočenju i ružnom govoru, zanemarujući ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, i takvi od svog posta imaju puko gladovanje i žeđ, a od svog noćnog namaza samo umor i noćno bdijenje.
Mjesec ramazan je prilika za natjecanje, koja vrlo brzo prolazi, dragocjeni trenuci začas iščeznu. Sve što se propusti u ramazanu, to je zbog lijenosti i nemarnosti, a ono što se postigne je zbog truda i strpljivosti. Umor trudbenika u ramazanu u konačnici je rahatluk, a rahatluk nemarnih u konačnici je umor. Ramazan nam je dat da bismo ga živjeli, a ne kroz njega prošli, i da se ne bismo poslije kajali zbog gubitka nečega što je bilo bolje za nas, a da to kajanje bude kazna za nemar i odavanje jelu, piću i zabavi nauštrb pokornosti Gospodaru i dobiti na “pijaci postača.”
Istinu je rekao Ibn Dževzi, kada je, opisujući svoje vrijeme, napisao: “Desilo se veliko poskupljenje u Bagdadu. Kada god bi stigao ječam na pijacu, njegova je cijena bila veća, a ljudi su se gurali u redovima za kupovinu hrane. Posebno su se cijenili oni koji su svake godine, na vrijeme, pripremili onoliko hrane koliko im je bilo dovoljno da prehrane sebe i svoje porodice, a radovali su se oni koji su uspjeli kupiti hranu prije njenog poskupljenja. Siromašni ljudi prodavali su stvari iz kuće za bagatelu. Dostojanstvo i ponos zamijenilo je poniženje. Rekao sam svojoj duši: ‘Uzmi pouku iz ovoga: doći će dan kada će se posebno cijeniti oni koji imaju najviše dobrih djela, kada bude potražnja za dobrim djelima, i kada će se radovati oni koji su pripremili odgovor prije ispitivanja.’”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj svojoj dovi kaže: “Usmrti me u najboljem stanju, da nisam izostavio nijedan od Tvojih propisa.”
Islamski ummet, možda kao nikad dosada, ima potrebu da u ovom blagoslovljenom mjesecu napravi iskren samoobračun, u kojem će ukoriti svoju dušu i pitati je do kada će biti nemarna i prema svojim obavezama neodgovorna, do kada će trčati, kao kakav prosjak, za dunjalukom i njegovim ukrasima, do kada će biti kruta zbog opsjednutosti imetkom, sinovima i ženama.
Ako mjesec ramazan ne budemo doživljavali kao mjesec čišćenja srca od primjesa ovisnosti i zaokupiranosti, on sigurno neće oplemeniti naše duše; ako mjesec ramazan ne budemo doživljavali kao mjesec napredovanja i korištenja prilika, sigurno ćemo doživjeti nazadak i gubitak. Uzvišeni kaže: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha sačuvali.” (El-Bekara, 183)
Bojte se Allaha, muslimani, i znajte da je najbolje djelo koje čovjek može uraditi u ramazanu, nakon iskrenosti, slijeđenje Poslanikove upute, u načinu i kvalitetu, u spominjanju Allaha, namazu, kunut-dovi, postu i učenju Kur’ana. Odnos prema mjesecu ramazanu trebao bi se u pozitivnom smislu razlikovati od odnosa prema drugim mjesecima, jer sadaka u njemu nije kao sadaka u drugim mjesecima, namaz u njemu nije kao namaz u drugim mjesecima, darežljivost u njemu nije kao darežljivost u drugim mjesecima i učenje Kur’ana u njemu nije kao učenje u drugim mjesecima.
Tako mi Allaha, niko nema opravdanja za neuspjeh u ramazanu: ako nije u mogućnosti klanjati noćni namaz – teraviju, neka udijeli sadaku, ako to nije u mogućnosti, neka uči Kur’an, a ako ni to nije u mogućnosti, najmanje što može je da čuva svoj jezik i udove od onoga što narušava i skrnavi svetost ramazana.
Tako mi Allaha, istinska propast i gubitak je ne iskoristiti ramazan. Uzvišeni kaže: “Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15)
Zatim znajte, Allah vas čuvao, da je svojstvo milosti i samilosti jedno od najboljih svojstava kojima se može okititi postač, a koje uveliko uljepšava ambijent ovog blagoslovljenog mjeseca, izoštrava lijepu narav, odmara dušu i podstiče postača da u svojoj duši nosi brigu drugih ljudi, a ne samo vlastitu brigu, da imućni udijele od onoga što im je Allah dao, nahrane i odjenu siromašne, i tako postignu zahvalnost na blagodatima, kao što kaže Uzvišeni: “Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? – A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? – roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika.” (El-Beled, 11–16)
Allah se smilovao čovjeku koji je Allaha istinski spoznao, pa uljepšava svoj govor, čuva svoj post, iskreno u ime Allaha, dijeli hranu, upotpunjuje svoj namaz, čvrsto vjerujući u Poslanikovo obećanje: “U Džennetu imaju sobe iz čije se unutrašnjosti vidi njihova spoljašnjost i iz čije se spoljašnjosti vidi njihova unutrašnjost.” Upitali su: “Kome one pripadaju, Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Onome ko uljepšava svoj govor, dijeli hranu, posti tokom cijele godine i klanja dok ljudi spavaju.” (Ahmed i Tirmizi)
Bojte se Allaha u pogledu ovog, vašeg, mjeseca, i požurite sa dobrim djelima prije isteka vremena, kada kajanje nikome neće biti od koristi. Nemojte biti nemarni prema riznicama ovog blagoslovljenog mjeseca i nemojte da vas dunjaluk odvrati od onoga što je kod Allaha, jer Uzvišeni Allah, kaže: “Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo, sigurno, nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.” (En-Nahl, 96)
Allah meni i vama podario blagoslov u časnom Kur’anu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo što sam rekao, ako je ispravno, od Allaha je, a ako je pogrešno, od mene je i šejtana. Tražim oprosta za sebe i vas i sve muslimane za svaki grijeh i pogrešku, tražite i vi, i pokajte Mu se, moj Gospodar je milostiv i samilostan.
Gospodaru naš, nemoj nas učiniti od onih koji ostavljaju i zanemaruju Tvoje propise!
