Muslim u svome Sahihu bilježi hadis od Amra b. Abese es-Selemija, radijallahu anhu, da je rekao: „Još dok sam bio u predislamskom periodu smatrao sam kako su ljudi u zabludi i ništavilu, a obožavali su idole. Čuo sam za čovjeka u Mekki da govori o vjeri pa sjedoh na svoju jahalicu i dođoh k njemu. Bio je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Sklonio se od nasrtaja svoga naroda. U Mekki sam se poslužio ljubaznošću tako da sam ušao kod njega. Rekao sam mu: „Šta si ti?“ „Ja sam Vjerovjesnik“, reče on. „A šta je vjerovjesnik“, upitah. On reče: „ Allah me je poslao!“ „A sa čim te je poslao“, upitah. On reče: „Sa održavanjem rodbinskih veza, rušenjem idola (kipova), da se samo Allah obožava i da Mu se niko ne smatra ravnim!“ Rekoh mu: „A ko je sa tobom na ovome?“ On reče: „Jedan slobodan čovjek i jedan rob!“ Toga dana s njim su bili Ebu Bekr i Bilal. Rekoh mu: „I ja ću da te javno slijedim.“ On reče: „Ti to danas nećeš moći. Zar ne vidiš moje stanje i stanje ljudi. Nego, ti se vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam pobijedio, ti mi dođi.“ Potom sam otišao svojoj porodici.
Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu ja sam bio kod svoje porodice. Prikupljao sam informacije i raspitivao se kod ljudi, nakon što je došao u Medinu, sve dok nije došla grupa ljudi iz Jesriba pa rekoh: „Šta je uradio čovjek koji je došao u Medinu?“ Oni rekoše: „Ljudi mu hrle! Njegov narod ga je htio ubiti ali to nisu mogli.“
Otišao sam u Medinu, ušao kod njega i rekao: „Allahov Poslaniče, poznaješ li me?“ „Da“, reče on. „Ti si onaj što me sreo u Mekki?“ Rekao sam: „Allahov Vjerovjesniče, pouči me onome čemu te je Allah poučio, a ja to ne poznajem.“
Obavijestio me je o namazu. Rekao je: „Klanjaj sabah-namaz a potom se sustegni od namaza dok sunce ne izađe i odskoči, jer uistinu ono kada izlazi, izlazi između dva šejtanova roga, a i nevjernici mu tada sedždu čine. Nakon toga klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok se sjena ne izravna s kopljem. Nakon toga, sustegni se od namaza, jer tada se Džehennem raspali. A kada se sjena pomoli, ti klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok ne klanjaš ikindiju. Nakon toga, sustegni se od namaza sve dok sunce ne zađe, jer ono, uistinu, zalazi između dva šejtanova roga, a i nevjernici mu tada sedždu čine…“
Vjernik koji sebi želi dobro neka pažljivo razmisli o poukama iz ovog hadisa. Allah, dželle šanuhu, govori nam o događajima koji su se zbili sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima kako bi potonje generacije vjernika imale pouku i svoje stanje upoređivale s njihovim stanjem.
Također, spomenuo je i događaje s nevjernicima i licemjerima kako bi izbjegli njih i one koji su njima zavarani.
Ono u čemu je pouka jeste to da se neuk beduin kada mu je spomenuto da čovjek u Mekki govori o vjeri, čime se konfrontirao s ljudima, nije strpio sve dok nije uzjahao svoju jahalicu, otišao kod njega i spoznao šta ima kod njega a sve zbog ljubavi prema vjeri i dobru koja je bila u njegovom srcu. Ovim su protumačene Allahove riječi:
وَلَوْ عَلِمَ اللَّهُ فِيهِمْ خَيْرًا لَأَسْمَعَهُمْ
„Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra…“, tj. želja za učenjem vjere. „…učinio bi da čuju…“, (El-Enfal, 23) tj. učinio bi da razumiju. Ovo ukazuje da je nerazumijevanje, danas prisutno kod većine ljudi, pravda od Njega zbog toga što zna da u njihovim grudima nema želje za učenjem vjere.
Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu ja sam bio kod svoje porodice. Prikupljao sam informacije i raspitivao se kod ljudi, nakon što je došao u Medinu, sve dok nije došla grupa ljudi iz Jesriba pa rekoh: „Šta je uradio čovjek koji je došao u Medinu?“ Oni rekoše: „Ljudi mu hrle! Njegov narod ga je htio ubiti ali to nisu mogli.“
Otišao sam u Medinu, ušao kod njega i rekao: „Allahov Poslaniče, poznaješ li me?“ „Da“, reče on. „Ti si onaj što me sreo u Mekki?“ Rekao sam: „Allahov Vjerovjesniče, pouči me onome čemu te je Allah poučio, a ja to ne poznajem.“
Obavijestio me je o namazu. Rekao je: „Klanjaj sabah-namaz a potom se sustegni od namaza dok sunce ne izađe i odskoči, jer uistinu ono kada izlazi, izlazi između dva šejtanova roga, a i nevjernici mu tada sedždu čine. Nakon toga klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok se sjena ne izravna s kopljem. Nakon toga, sustegni se od namaza, jer tada se Džehennem raspali. A kada se sjena pomoli, ti klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok ne klanjaš ikindiju. Nakon toga, sustegni se od namaza sve dok sunce ne zađe, jer ono, uistinu, zalazi između dva šejtanova roga, a i nevjernici mu tada sedždu čine…“
Vjernik koji sebi želi dobro neka pažljivo razmisli o poukama iz ovog hadisa. Allah, dželle šanuhu, govori nam o događajima koji su se zbili sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima kako bi potonje generacije vjernika imale pouku i svoje stanje upoređivale s njihovim stanjem.
Također, spomenuo je i događaje s nevjernicima i licemjerima kako bi izbjegli njih i one koji su njima zavarani.
Ono u čemu je pouka jeste to da se neuk beduin kada mu je spomenuto da čovjek u Mekki govori o vjeri, čime se konfrontirao s ljudima, nije strpio sve dok nije uzjahao svoju jahalicu, otišao kod njega i spoznao šta ima kod njega a sve zbog ljubavi prema vjeri i dobru koja je bila u njegovom srcu. Ovim su protumačene Allahove riječi:
وَلَوْ عَلِمَ اللَّهُ فِيهِمْ خَيْرًا لَأَسْمَعَهُمْ
„Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra…“, tj. želja za učenjem vjere. „…učinio bi da čuju…“, (El-Enfal, 23) tj. učinio bi da razumiju. Ovo ukazuje da je nerazumijevanje, danas prisutno kod većine ljudi, pravda od Njega zbog toga što zna da u njihovim grudima nema želje za učenjem vjere.
