Ona sadrže njihove davetske metode koje su koristili u svojim narodima, te njihove mudžize. U njima je oslikan završetak vjernika i poricatelja, kao što su kazivanja o Nuhu, a.s., Ibrahimu, a.s., Musau, a.s., Harunu, a.s., i Isau, a.s., o Muahammedu,a.s., poslanicima i vjerovjesnicima.
Druga vrsta: Kuranska kazivanja koja se vežu za osobe koje nisu bili poslanici, kao priča o onima koji su iz straha od smrti, a bilo ih je na hiljade, izašli iz svojih kuća, o Talutu i Džalutu, o sinovima Ademovima, a.s., o stanovnicima pećine, o Zulkarnejnu, a.s., Karunu, o subotarcima, o Merjemi, Ashabul Uhdud, Ashabul fil i dr..
Treća vrsta: Kazivanja koja se vežu za događaje koji su se desili za vrijeme Poslanika, a.s., kao što je bitka na Bedru, Uhudu, u suri Al-Imran, bitka na Hunejnu i Tebuku, u Tevbi, bitka Al-Ahzab u suri Al-Ahzab, Hidžra Isra i miradž i sl..
Četvrta vrsta: Kazivanja o gajbu, nevidljivome. To su kazivanja o događajima koji se crpe iz ahiretski- onosvjetskih događaja. Iako su ta kazivanja za čovjeka nepoznata, ista su Allahu, dž.š., poznata i znana. Od tih kazivanja su izvođenje Isaa, a.s., kao osporanika(svjedoka protiv), onima koji su ga uzeli za boga.
Neki su kur’anske priče podijelili na dvije vrste: historijske i poredbene. Prva vrsta predstavlja potvrdu stvarnosti dok je druga objektivna.
Ove dvije vrste nisu oprečne jer nekada historijsko kazivanje bude poredbena, navedena u kontekstu primjera naglašena u Kur’anu, kao što je kazivanje o stanovnicima grada, tako da ona potpada pod vrstu junačkih priča, koje završavaju smrću junaka na putu istine. Njegova smrt, iako naizgled predstavlja poraz, u suštini prezentira pobjedu načela-principa, u koja je vjerovao i kojima je pozivao i radio na njihovim ostvarenju, a njegov veliki uspijeh je zato što je postigao Allahovo,dž.š., zadovoljstvo, i njegov džennet.
Tako nam Allah, dž.š., za historisjko kazivanje navodi primjer mušrika Mekke, koji su Poslanika, a.s., u laž utjerivali zato što ih je upozorio kaznom koja će se spustiti na njih, kao što je bio slučaj sa stanovnicima grada, koji su ubili vjernika, koji ih je pozvao na slijeđenje poslanika. Allah, dž.š., se rasrdio na njih i ubrzao im kaznu: (Kur’an, 6:28,29)
Ovdje moramo ukazati na bitnu stvar, a to je da su se mufesiri dosta zadržali kod ovih historijski primjera, a koje je Kur’an konstruisao kao svojevrsnu priču. Islamski um je zainteresovala ova povjesna kultura, bazirajući se isključivo na nju, i na osnovu toga pokušao je objasniti šta sa sobom nose kuranska kazivanja: od uputa, instrukcija, radosni vjesti pa do upozorenja, na osnovu kojih su nastali temelji islamskog misionarstva.
Historijska kazivanja u kur’anskim pričama su fragmentarno povezana zato što u njima historija nije direktno ciljana, nego su crpljene pouke iz nje. Razmišljanje o uzročno- poslijedničnim vezama, pod koje spadaju uvodni događaji i rezultati događaja, shodno Allahovim, dž.š., zakonima, vežu se za čovjekovo biće, od borbe dobra i zla
Na taj način je Kur'an svojim kazivanjima historijske događaje učinio vjerskim i vjeru stavio u kontekst svemirskih događanja, pored njenih prirodnih i društvenih segmenata.
U tim događajima se ništa ne dešava slučajno, niti zbog samog uticaja materijalnih uzroka.
Onaj ko želi da detaljno istražuje neke zakonitosti, u kojima je jasno izražena Božanska volja, koja se ogleda u nagrađivanju i kažnjavanju, opstanku i uništenju, materijalne okolnosti su samo sredstvo za sprovođenje, i tu ne postoji nikakva slučajnost. Postoje pojave koje su rezultat zakonitosti prema kojima možemo predvidjeti ono što će se desiti, zbog postojanja određenih preduslova.
Zatim, Kur'an, iako se ne drži hronologije historijskog događaja, kod njihovog bilježenja i izlaganja, kao spomen vremena, mjesta, slijeda događaja, ipak ga je iznio na upečatljiv način,
To se jasno vidi u kur'anskim kazivanjima o stanovnicima Medjena, i od onoga što može student naučiti o kazivanju o Medjenu, jeste vezivanje ponašanja sa ubjeđenjima i zalaženje vjere u ekonomiju i njeno vezivanje za vjeru u Allaha, dž.š., ponašanje osobe, njeno poslovanje na pijaci… Osoba treba da zna postupak, ili etape kroz koje dolazi do izmjene određenog rezultata, zbog određenih okolnosti. Ali, dobro i zlo sigurno se ne mijenja zbog promjene vremena i prilika.
Što se tiče dramskih kazivanja, ona, kako smo rekli, počivaju na činjeničnoj istini, ili potvrdi. Ova vrsta kazivanja je malobrojna u kur'anu, ali neki su porekli postojanje ove vrste, imajući u vidu da one ne ukazuju na stvarnu zbilju. Ali, što više razmišljamo, otkrit ćemo da je dramsko kazivanje u Kur'anu blisko stvarnim činjenicama.
Druga vrsta: Kuranska kazivanja koja se vežu za osobe koje nisu bili poslanici, kao priča o onima koji su iz straha od smrti, a bilo ih je na hiljade, izašli iz svojih kuća, o Talutu i Džalutu, o sinovima Ademovima, a.s., o stanovnicima pećine, o Zulkarnejnu, a.s., Karunu, o subotarcima, o Merjemi, Ashabul Uhdud, Ashabul fil i dr..
Treća vrsta: Kazivanja koja se vežu za događaje koji su se desili za vrijeme Poslanika, a.s., kao što je bitka na Bedru, Uhudu, u suri Al-Imran, bitka na Hunejnu i Tebuku, u Tevbi, bitka Al-Ahzab u suri Al-Ahzab, Hidžra Isra i miradž i sl..
Četvrta vrsta: Kazivanja o gajbu, nevidljivome. To su kazivanja o događajima koji se crpe iz ahiretski- onosvjetskih događaja. Iako su ta kazivanja za čovjeka nepoznata, ista su Allahu, dž.š., poznata i znana. Od tih kazivanja su izvođenje Isaa, a.s., kao osporanika(svjedoka protiv), onima koji su ga uzeli za boga.
Neki su kur’anske priče podijelili na dvije vrste: historijske i poredbene. Prva vrsta predstavlja potvrdu stvarnosti dok je druga objektivna.
Ove dvije vrste nisu oprečne jer nekada historijsko kazivanje bude poredbena, navedena u kontekstu primjera naglašena u Kur’anu, kao što je kazivanje o stanovnicima grada, tako da ona potpada pod vrstu junačkih priča, koje završavaju smrću junaka na putu istine. Njegova smrt, iako naizgled predstavlja poraz, u suštini prezentira pobjedu načela-principa, u koja je vjerovao i kojima je pozivao i radio na njihovim ostvarenju, a njegov veliki uspijeh je zato što je postigao Allahovo,dž.š., zadovoljstvo, i njegov džennet.
Tako nam Allah, dž.š., za historisjko kazivanje navodi primjer mušrika Mekke, koji su Poslanika, a.s., u laž utjerivali zato što ih je upozorio kaznom koja će se spustiti na njih, kao što je bio slučaj sa stanovnicima grada, koji su ubili vjernika, koji ih je pozvao na slijeđenje poslanika. Allah, dž.š., se rasrdio na njih i ubrzao im kaznu: (Kur’an, 6:28,29)
Ovdje moramo ukazati na bitnu stvar, a to je da su se mufesiri dosta zadržali kod ovih historijski primjera, a koje je Kur’an konstruisao kao svojevrsnu priču. Islamski um je zainteresovala ova povjesna kultura, bazirajući se isključivo na nju, i na osnovu toga pokušao je objasniti šta sa sobom nose kuranska kazivanja: od uputa, instrukcija, radosni vjesti pa do upozorenja, na osnovu kojih su nastali temelji islamskog misionarstva.
Historijska kazivanja u kur’anskim pričama su fragmentarno povezana zato što u njima historija nije direktno ciljana, nego su crpljene pouke iz nje. Razmišljanje o uzročno- poslijedničnim vezama, pod koje spadaju uvodni događaji i rezultati događaja, shodno Allahovim, dž.š., zakonima, vežu se za čovjekovo biće, od borbe dobra i zla
Na taj način je Kur'an svojim kazivanjima historijske događaje učinio vjerskim i vjeru stavio u kontekst svemirskih događanja, pored njenih prirodnih i društvenih segmenata.
U tim događajima se ništa ne dešava slučajno, niti zbog samog uticaja materijalnih uzroka.
Onaj ko želi da detaljno istražuje neke zakonitosti, u kojima je jasno izražena Božanska volja, koja se ogleda u nagrađivanju i kažnjavanju, opstanku i uništenju, materijalne okolnosti su samo sredstvo za sprovođenje, i tu ne postoji nikakva slučajnost. Postoje pojave koje su rezultat zakonitosti prema kojima možemo predvidjeti ono što će se desiti, zbog postojanja određenih preduslova.
Zatim, Kur'an, iako se ne drži hronologije historijskog događaja, kod njihovog bilježenja i izlaganja, kao spomen vremena, mjesta, slijeda događaja, ipak ga je iznio na upečatljiv način,
To se jasno vidi u kur'anskim kazivanjima o stanovnicima Medjena, i od onoga što može student naučiti o kazivanju o Medjenu, jeste vezivanje ponašanja sa ubjeđenjima i zalaženje vjere u ekonomiju i njeno vezivanje za vjeru u Allaha, dž.š., ponašanje osobe, njeno poslovanje na pijaci… Osoba treba da zna postupak, ili etape kroz koje dolazi do izmjene određenog rezultata, zbog određenih okolnosti. Ali, dobro i zlo sigurno se ne mijenja zbog promjene vremena i prilika.
Što se tiče dramskih kazivanja, ona, kako smo rekli, počivaju na činjeničnoj istini, ili potvrdi. Ova vrsta kazivanja je malobrojna u kur'anu, ali neki su porekli postojanje ove vrste, imajući u vidu da one ne ukazuju na stvarnu zbilju. Ali, što više razmišljamo, otkrit ćemo da je dramsko kazivanje u Kur'anu blisko stvarnim činjenicama.
Prilozi
-
265 KB Pregleda: 0