Islamske Teme Je li Lejletu-r-regaib blagoslovljena noć?

Na osnovu navedenog možemo zaključiti da odabrane noći u redžebu: Lejletu-r-regaib i Lejletu-l-mi'radž nisu blagoslovljene po sebi. Međutim, iako ove dvije noći ne sadrže kvalitet koji ih izdvaja od drugih noći tokom godine, one mogu kao i sve druge noći, indirektno postati blagoslovljene. Kako? Postoje brojna predanja Allahovog Poslanika, a.s., o tome da se Božiji blagoslov spušta na ljude koji se izvršavajući propisane i dobrovoljne ibadete nađu u određeno vrijeme na određenom mjestu. Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve takve situacije, ali ćemo navesti one koje se odnose na obilježavanje Lejletu-r-regaiba i Lejletu-l-mi'radža.

Namaz u džematu. Program obilježavanja obje odabrane noći Bošnjaci najčešće započinju zajedničkim obavljanjem namaza. Svi muslimani znaju da je namaz u džematu blagoslovljeniji od namaza pojedinca. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Namaz u džematu bolji je od namza pojedinca za 27 deredža (stepena).“[8]

Vaz i predavanje temeljeno na Časnom Kur'anu i Sunnetu Božijeg Poslanika, a.s. Nema niti jednog programa povodom bilo koje odabrane noći bez prigodnog predavanja. Ovakva predavanja, shodno hadisima Allahovog Poslanika, a.s., prati Božija milost i Njegov blagoslov (bereket). Muhammed, a.s., kaže: „Kad god se sakupi grupa ljudi u nekoj od Allahovih kuća da bi učili i proučavali Allahovu Knjigu na njih se spušta mir, prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spominje među onima koji su kod Njega.“[9]

Zikr – zajedničko spominjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., učenje Kur'ana i donošenje salavata, sve su to ibadeti koji uzrokuju Božiji blagoslov. Ebu Seid el-Hudri kaže: „Muavija je u džamiji zatekao skupinu ljudi koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Spominjemo Allaha, dž.š.', odgovorili su. 'Tako vam Boga, da li ste se samo radi toga okupili?', ponovo ih je upitao. Odgovorili su: 'Tako nam Boga, samo radi toga.' On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas. Niko mog položaja kod Božijeg Poslanika, a.s., ne prenosi manje hadisa od mene.

Jedne prilike Allahov Poslanik, a.s., izašao je pred skupinu svojih ashaba koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Sjedimo da bismo spominjali Allaha, dž.š., i da bismo Mu se zahvaljivali što nas je uputio u islam i njime nas obdario', odgovorili su mu. On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas, već zbog toga što mi je došao Džibrili, a.s., i obavjestio me da se Uzvišeni Allah ponosi s vama pred melecima.'“[10] Ko god od ljudi, meleka i džina prisustvuje programima povodom obilježavanja odabranih noći može posvjedočiti da se bosansko-hercegovački muslimani okupljaju u džamijama kako bi spominjali Uzvišenog Allaha, donosili salavate na Njegovog Poslanika, a.s., i iskazali svoju duboku zahvalnost Dragom Bogu što ih je uputio na Pravi put.

Svako okupljanje vjernika u džamijama radi nekog od pomenuta tri razloga, ako se ne čine grijesi, praćeno je Božijim blagoslovom, te se s te strane može kazati da su Lejletu-r-regaib i Lejletu-l-miradž blagoslovljene noći.

U vezi s nafilom povodom Lejletu-r-egaiba Gazalija u Ihjau navodi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: „Ko isposti prvi četvrtak u redžebu, a zatim između akšama i jacije klanja dvanaest rekata; selam predaje nakon svaka dva rekata; na svakom rekatu uči El-Fatihu jednaput, suru El-Kadr tri puta i suru Ihlas dvanaest puta; kad završi namaz donese salavat na mene i prouči: 'Allahumme salli 'ala Muhammedini-nebijjil-umijji ve 'ala alihi; zatim ode na sedždu i, dok je još na sedždi, prouči sedamdeset puta:

'Subbūhun, kuddūsun, Rabbul-melāiketi ver-rūhi'; potom se vrati sa sedžde i prouči sedamdeset puta: 'Rabigfir, verham, ve tedžavez 'amma t'alem, inneke entel-e'azzul-ekrem'; nakon toga ponovo učini sedždu i na njoj prouči isto što i na prvoj, a zatim kaže svoju potrebu (želju) – ona će mu biti riješena (ispunjena).'“ Božiji Poslanik, a.s., kaže: „Niko neće klanjati ovaj namaz, a da mu Allah, dž.š., neće oprostiti sve njegove grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene, kao pijeska, bili teški poput planina, ili ih bilo kao lišća, i zauzimat će se na Sudnjem danu za 700 članova svoje porodice koji su već zaslužili Džehennem.“[11] Gazalija kaže: „Vidio sam stanovnike Kudsa da svi redovno obavljaju ovaj namaz, pa mi je bilo drago da ga navedem.“[12]

Gornji hadis i svi drugi hadisi o posebnom namazu za vrijeme Lejletu-r-regaiba, kako navodi Ibn Hadžer, su apokrifani (lažni) i nije ih dozvoljeno pripisivati Allahovom Poslaniku, a.s. Klanjanje ove nafile s ubjeđenjem u njenu istinitost krije srčanu zamku za naivne jer počinju vjerovati da je dovoljno ibadetu se posvetiti za vrijeme odabranih noći, nastojati osigurati blagodati koje ta noć sadrži, klanjati predviđenu nafilu, a zatim prestati s izvršavanjem propisanih ibadeta do nove mubarek noći. Svjedoci smo da postoje osobe koje tako postupaju, posebno kad je u pitanju Lejletu-l-kadr. Klanjanje nafile za vrijeme Lejletu-r-regaba i Lejletu-l-miradža, dakle, ne treba biti s ubjeđenjem da je taj namaz vrjedniji od nekog drugog dobrovoljnog namaza, niti da je ta noć, po sebi, bolja od neke druge noći.

Drugi, svakako bolji način za klanjanje nafile u Noći želja jeste nafila za želju ili potrebu koja je do nas došla nešto sigurnijom predajom. Ova nafila može se klanjati u bilo koje doba, pa tako i povodom Lejletu-r-regaiba.

Ibn ebi Evfa prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko bude imao kakvu želju ili potrebu kod Allaha, dž.š., ili kod nekog od ljudi, neka se lijepo abdesti, a zatim neka klanja dva rekata namaza. Nakon toga neka poslije zahvale Allahu i donošenja salavata na Vjerovjesnika, a.s., kaže: 'Nema boga osim Allaha, Blagog i Plemenitog. Slava pripada Allahu, Gospodaru Arša Velikoga. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Ja te molim da mi omogućiš izvršavanje djēlā koja će mi osigurati Tvoju milost i djēlā koja će mi garantovati Tvoj oprost, obilje svakog dobra, te sigurnost i spas od svakog grijeha. Ne ostavljaj mi ni jedan grijeh, a da ga ne oprostiš, niti brigu, a da je ne otkloniš, niti želju i potrebu koja je u okviru Tvog zadovoljstva, a da je ne ispuniš. O Najmilostiviji'.“[13] U predanju koje bilježi Ibn Madže na kraju dove stoji dodatak: „Zatim neka moli Allaha šta želi od dunjalučkih i ahiretskih stvari, bit će mu uslišano.“[14]

Iako je jedan od prenosilaca ovog hadisa slab, ipak je ova predaja sigurnija od prethodne, znaju joj se svi prenosioci i zabilježena je u dvije priznate zbirke hadisa, pa je, stoga, bolje postupiti po njoj.​