Hutbe i Dersovi Kijamet kroz suru El Kijameh

Sve navedeno se ne desava svaki dan.
Sve ovo navedeno što smo rekli će se desiti kada nastupi kijametski dan. Zatim pored ove zakletve Uzvišeni Allaha se zaklinje još jednom zakletvom, a to je „kunem se dušom koja sama sebe kori”. Kakva je to duša koja sama sebi kori, i zbog čega?

Kaže imam Kurtubi u svom tefsiru da je to duša mumina jer takva duša sebe kori, kritikuje i ruži. Mu`min se ne zadovoljava učinjenim dobrim djelima smatrajući da može još više da učini, a ako učini kakvo loše djelo njegova ukora samog sebe je onda još očitija.

Mogli bi reći da su ove dvije zakletve povezane jedna sa drugom.
U prvoj se Allah zaklinje Kijamtskim danom, a u drugoj dušom koja sebe kori koja se nije adekvatno pripremala za Sudnji dan i koja je smatrala da Sudnji dan uopšte neće doći zato kada vidi nastupanje Sudnjeg dana koriće samog sebe što nije još više dobra učinio.

Poslije ovih zakletvi Allaha se obraća insanu pitajući ga:
„Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti”.

Čim Allah postavlja pitanje na ovaj način odmah znamo da je bilo, a i sada ih ima koji ne mogu da pojme da će Allah svaku onu koščicu koja je bila u našem tijelu, pa čak i onda kada ih crvi razjedu, kada se pretvore u prah, kada ih vjetar raznese da će Allah svaku tu kost ponovo sakupiti i ponovo sa tijelom kojem pripada sjediniti, zatim kosti mesom zaodjenuti, dušu udahnuti i čovjeka proživljeti. Tefsir ovog dijela ajeta ćemo pojasniti jednim drugim ajetom kao i naučnim dokazom.

Naime, što se tiče Kur‘ana, Allah Uzvišeni nam navodi primjer jednog čovjeka koji je hodao sa svojim magarcem po svijetu pa je naišao na jedan porušeni grad po kojem je na sve strane bilo ljudskih kostiju pa se začudio i zapitao:

„Ko će ove kosti oživjeti?”

Poslušajmo kako Allah Svemoćni govori u suri Bekare u 259 ajetu o ovom događaju: „Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: “Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?” I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživ i zapita:

“Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne”, reče On -, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga
da te učinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.” I kad njemu bi jasno, on povika:
“Ja znam da Allah sve može!”

Subhanallah, vidio je svojim očima kako Allah oživljava mrtve, zar tu može biti mjesta sumnji, zar mi ili bilo ko drugi ima pravo da sumnja, Vallahi nema, pa ako nema šta čekamo, šta radimo, čime se zanimamo, jesmo li se priprmili za kijametski dan, šta nosimo sa sobom pred Allaha?
Sakupljanje kostiju se može objasniti i naučnom metodom.

Otkako je kod nas u BiH završio rat 1995, od tada pa do dan danas se traže nestali od kojih trenutno su samo kosti ostale. Ali da tragedija bude još veća ni te kosti nisu sve na jednom mjestu nego ih nalaze u dvije ili tri različite grobnice gdje pomoću DNK (jedinstvenog koda) pronalaze i spajaju svaku kost sa tijelom kojem je pripadala.
Kada je čovjek u stanju da to učini kolika li je onda samo moć Onog koji je to meso i te kosti i ta tijela stvorio.
Zaista Allah sve može.

Kako ne bi ostalo ni jedne zehre sumnje i kako bi Allah nama ljudima dokazao svoju moć, Allah Uzvišeni ne samo da odgovara da će kosti sakupiti nego nam navodi jedan nepobitan naučni dokaz do kojeg su ljudi došli tek u 19 stoljeću, a to je kako Allah kaže:

“Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?
.Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo”.
Ovo je jedna od Kur´anskih mudžiza koju niko ne može da ospori. Danas je poznato da ni jedan čovjek pa čak ni blizanci nemaju iste otiske prstiju i da su vijuge koje se nalaze na našim prstima jedinstvene za svakog čovjeka ponaosob. Da li je nepismeni poslanik Muhammed s.a.v.s., mogao za ovo znati ili bilo ko drugi u njegovom vremenu.​

Ko mu je saopštio ovu informaciju? Svemu ovome ga je podučio Onaj koji je čovjeka stvorio, koji ga je oblikovao, koji mu je dao ruke, koji je na rukama dao šake, a na šakama prste, a na prstima oblikovao jagodice. Onaj ko je moćan da ponovo vrati u isto stanje nešto ovako malo i sitno, za Njega nije nikakav problem da vrati u isti oblik nešto krupnije od toga.

Nakon ove potvrde, nakon ovih zakletvi i nakon činjenice da će Allah ponovo svim ljudima i njihove otiske prstiju ponovo načiniti, zar možemo da sumnjamo u Sudnji dan, zar možemo da griješimo a znamo da je
Kijamtski i Sudnji dan istina.

Poslušajmo šta nam Allah Uzvišeni dalje kaže:
5. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi
6. pa pita:

“Kada će Smak svijeta biti?”

I pored toga što su izneseni svi ovi nepobitni dokazi Allah nam govori o prirodi čovjeka a to je da čovjek dok je živ hoće da griješi. Mi dobro znamo da je čovjekova priroda takva da brzo i često zaboravlja na Allaha i na onaj budući svijet, zato nam je Allah propisao

5 vakata namaza da se što je moguće više Allaha sjećamo i da nas to sjećanje i spominjanje Allaha odvrati od griješenja. Svako od nas može učiniti grijeh, ali pravi vjernici se ne prepuštaju grijehu nego kako Allah kaže:
“Oni koji učine nešto loše ili učine zulum samima sebi sjete se Allaha, i zatraže oprosta od Allaha, a ko će oprostiti grijehe ako ne
Allah, i ne ustraju na grijehu, a oni to znaju…”

Dakle i vjernika može šejtan da prevari, može grijeh da učini, ali on se brzo vrati i prestane sa činjenjem grijeha. A mi, kada neko medju ili izmedju nas pogrijesi odmah letimo da ga osudimo,
da ga okaljamo, da mu cast ukaljamo, a tezak je to grijeh,
a ko smo mi, ko smo mi pored Allaha koji videte oprasta, ko smo mi?

Dalje, u gore navedenom ajetu se radi o onoj vrsti ljudi koji hoće da žive na svoj način, koji žele da griješe, koji bi voljeli da Sudnji dan uopšte ne dođe, pa zbog toga i pitaju kada će doći Sudnji dan.
Jedne prilike dolazi Poslaniku s.a.v.s., jedan beduin i pita: O Božiji Poslaniče kada će biti Sudnji dan? Pita ga Poslanik: A šta si ti pripremio za Sudnji dan?

On odgovori da nema puno nekih dobrih djela, ali da voli Allaha i Njegovog Poslanika. Poslanik mu reče: Čovjek će biti na budućem svijetu sa onim koga je volio na dunjaluku.
Znači, ako pitaš za Sudnji dan zapitaj se šta si pripremio za Sudnji dan, imaš li pri sebi toliko dobrih djela da ćeš ući u Džennet, šta je sa grijesima, čega će biti više?
Allah Uzvišeni lično sobom i na svoj način objašnjava čovjeku kada će se Smak svijeta desiti kao i način na koji će se desiti te o strahu koji će čovjeka obuzeti. Allah Uzvišeni kaže: 7. Kad se pogled od straha ukoči 8. i Mjesec pomrači 9. i Sunce i Mjesec spoje – 10. Tog dana čovjek će povikati:

“Kuda da se bježi?”

Allah nas ne obavještava o vremenu kada će Kijamtski dan da dođe jer je to tajna koju samo On zna nego nas obavještava o načinu na koji će se desiti te nam govori da će se čovjekov pogled od straha da ukoči. To zasigurno mora biti veliki strah, strah koji paralizira čovjeka, koji mu oduzima dah, moć pokreta kao i upravljanja svojim tijelom.
Vjerovatno smo imali prilike da osjetimo takav strah. Mnogi koji su doživjeli tešku saobraćajnu nesreću govore da dok su gledali u auto koje im dolazi u susret da im se pogled bio ukočio od straha.
Kako li će tek biti kada čovjek bude svojim očima gledao kako se Mjesec pomračio i kako se Sunce i Mjesec spajaju. To će biti dan sveopšte katastrofe i zato će čovjek tada povikati: Kuda da se bježi. Kome da se bježi? Kod koga utočište naći?

Ko će nas zaštiti kada se i nebo rascijepi, zvjezde popadaju, mora se vatrom napune, brda se zdrobe, kuće se sruše, zemlja ispod nas propadne, kud onda da se bježi???
Ima li igdje ikakvo mjesto gdje se možemo sakriti…??? Nema.

Allah kaže: 11. Nikuda! Utočišta nema. Toga dana neće biti nikakvog utočišta niti skloništa, Allah dalje kaže: 12. Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten, 13.
Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti, 14. Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, 15. Uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.
Jedini kojem ćemo moći da se obratimo i pomoć i utočište da tražimo jeste Allah Milostivi Samilosni. Pored svih ovih strahovitih događanja ono što će biti još teže za čovjeka jeste da će ga Njegov Gospodar o svemu onom što je čovjek uradio a šta je propustio obavijestiti.
Sve ima i sve će biti zapisano kod Allaha. Podaci o nama su pohranjeni kod Allaha i nema ni jednog ni najsitnijeg detalja a da nije u knjizi Jasnoj. Nekima će Allah dati knjigu njegovih djela u desnu ruku, a nekima iza leđa. Allah kaže:

“A onaj kome knjiga njegova bude data u desnu ruku, biće mu lahak obračun i sretan će se vratiti svojoj porodici. A onaj kome knjiga njegova bude data iza leđa, on će propast dozivati, i u
vatri će se pržiti, jer je sa čeljadi svojom radostan bio, i mislio da se nikada svome Gospodaru neće vratiti, a hoće,
Gospodar njegov o njemu zaista sve zna”. (El-Inšikak:7-15)
Ono što je možda od svega toga još čudnije jeste da će čovjek sam protiv sebe svjedočiti, jer će Allah zapečatiti njegova usta i njegov jezik tako da mu neće vrijediti da iznosi nikakva opavdanja, jer sva njegova djela će biti pred

Allahom izložena i protiv njega će svjedočiti najopasniji svjedok a to je on sam.
Molim Allaha da shvatimo ozbiljnost dolaska Kijametskog i Sudnjeg dana koji nam je doista blizu, jer čim čovjek preseli na Ahiret zatvara se knjiga njegovih djela, a poslije toga hoće li ga se neko sjetiti ili ne ostaje veliko pitanje. Zato vjerujmo, ibadet činimo, radimo, i neka svako gleda kako će sam sobom, sebi samom, osvijetliti put preko sirat ćuprije.​

Kijamet – Smak svijeta kroz suru El-Kijameh -II dio
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima.
Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo, draga djeco i omladino;
Na prethodnoj hutbi smo govorili o suri El-Kijameh – Smak svijeta, gdje smo protefsirili prvi dio ove sure koja govori o dešavanjima Sudnjeg dana gdje smo vidjeli koliko je Sudnji dan značajan kod Allaha a isto tako smo se uvjerili u njegovu istinost.

Razjasnili smo prvih 15 ajeta a danas ćemo govoriti o drugom dijelu ajeta, od 15-40 u kojima se Allah obraća svom Poslaniku govoreći mu: 16. Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, 17. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. 18. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, 19. a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.
U ovim su ajetima upute Poslaniku, a.s. od Allaha, dž.š., kako da primi objavu od meleka.

Naime, on je požurivao sa prihvatanjem Objave i nadmetao se sa melekom u učenju Kur‘ana, a.š.
Zbog toga mu je Allah, dž.š., naredio da sluša učenje Kur‘ana, a.š., kada mu dođe melek, a i mi sami da ga slusamo kada se uci.

Ovo je jos jedan argument da se Kur´an mora slusati kada se uci a ne neke druge radnje raditi, bez obzira koje. Ovdje imamo tri grancije koje garantira

Allah Uzvišeni svom Poslaniku.

Prva garancija: Čuvanje Kur‘ana, a.š., u njegovim grudima.
Druga garancija: Učenje Kur‘ana, a.š. Treća: Pojašnjenje njegovog značenja. Zato Allah, dž.š., veli: “Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio.” Ne požuruj sa Kur‘anom, kao što je spomenuto u ajetu: “I ne žuri s čitanjem Kur‘ana prije nego što ti se objašnjavanje njegovo završi i reci: ‘Gospodaru moj, znanje moje proširi.’” (20:114)
Zatim Allah, dž.š., veli: “Mi smo ga dužni skupiti”, u tvojim prsima, “da bi ga ti čitao.” Učio. “A kada ga čitamo…” Kada ga tebi čita melek donoseći ga od Allaha, dž.š., “Ti prati čitanje njegovo.” Potom ga slušaj, a zatim ga uči, kao što ti je proučio.

“A poslije, Mi smo ga dužni objasniti.” Nakon pamćenja i učenja Kur’ana, a.š.,
Mi ćemo ti ga i objasniti i nadahnuti te njegovim značenjem onako kako to budemo željeli. Nakon ove napomene Allah nastavlja govoriti o stanju ljudi na Sudnjem danu te im se obraća otkrivajući jednu od najvećoh ljudskih slabosti a to je ljubav prema dunjaluku.

Allah kaže: 20. Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite, 21.

A o onom drugom brigu ne vodite. 22. Toga dana će neka lica blistava biti, 23. U Gospodara svoga će gledati; 24. Toga dana će neka lica smrknuta biti, 25. Tešku nevolju će očekivati.
Allah, dž.š., veli: “Uistinu! Vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite.” Zašto čovjek voli ovaj svijet? Da li je to prirodno?
Da li smije svoje srce za njega da veže? Čemu treba dati prednost? Naime čovjek po svojoj prirodi voli dunjaluk i njegove ljepote iako on kod Allah ne vrijedi ni koliko krilce od mušice.
Čovjek je doista čudan, pogotovu oni koji ne vode računa da će jednog dana ostaviti ovaj prolazni svijet i sve njegove ukrase i ljepote i koji će pred Allaha stati da zbog dunjaluka za koji su se borili pred Allahom račun polože.

Čovjek je po svojoj prirodi proklet. Kada bi imao jednu dolinu zlata kako se navodi u hadisima poželio bi da ima i drugu, kada bi imao dvije poželio bi da ima i treću itd.
Onaj ko se posveti isključivo dunjaluku nikada ga neće stići, uvijek će mu nešto faliti, a onaj ko se posveti ahiretu sve će imati.

Kaže Poslanik s.a.v.s.: „Onaj ko se se posveti ahiretu i trudi se kako da ga zadobije Allah će dati da će sve imati i da će bit bogat i da će dunjaluk ka njemu hrliti sa svih strana, a onaj ko se posveti isključivo dunjaluku i samo o njemu misli Allah će dati da će dunjaluk od njega bježati i da će pored bogatstva kojeg ostvari uvijek mu nešto faliti”.
Čovjek ne smije biti posvećen samo dunjaluku kao što ne smije biti posvećen samo ahiretu zaboravljajući svoje obaveze kao što su rad, hranjenje porodice, njeno zbrinajvanje, stanovanje itd. Zato čovjek mora da radi i za dunjaluk i za ahiret, ali vise za ahiret, jer ćemo na taj način ostvariti i naše dunjalučke i ahiretske potrebe.
Zatim Allah, dž.š., veli: “Toga će dana neka lica blistava biti”, tj. ozarena i vesela. “U Gospodara svoga će gledati.” Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) “Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima.” Navodi se i u dva Sahiha: (554)

“Neki su ljudi upitali: ‘Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?’ On im je odgovorio: ‘Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?’ ‘Ne’, rekoše. ‘Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara’, odgovori im Poslanik, s.a.v.s.’”​

Allah, dž.š., veli: “Toga dana neka će lica smrknuta biti, znat će da će ih snaći Velika nesreća!” To su lica nevjernika, koja će na Kijametskom danu biti namrštena, namrgođena i tmurna.
Mumini su uvijek veseli, njihova lica blistaju, na njima se vide tragovi abdesta i tragovi namaza, oni se raduju susretu sa Allahom, zato je lijepo kada susrećemo našu braću uvijek nasmiješen biti, vedar i raspoložen kako bi i njihova srca unijeli mir i sisgurnost.

Nije lijepo susretati ljude namrgođena čela, jer je to odraz negodovanja i mržnje, a vjernik ne smije mrziti vjernika niti ikoga.
U narednim ajetima Allah dalje govori o stanju čovjeka prilikom napuštanju ovog svijeta kao i o razlozima njegove propasti na budućem svijetu. Tako Uzvišeni Allah kaže: „Pazi kada duša dopre do ključnih kosti, i vikne se ima li vidara?” i on se uvjeri da je to čas rastanka, i noga se uz nogu svije, toga dana će Gospodaru tvome priveden biti”

Allah dž.š., nam govori u ovim ajetima kakvo je stanje prilikom umiranja i kakve tegobe i patnje prate to stanje, da nas Allah dž.š., sačuva toga i da nas učvrsti u tom momentu nepokoljebljivim izgovaranjem šehadeta. Neki misle da je veoma lahko primjeniti hadis Allahova Poslanika a.s., i na lahak i jednostavan način ući u Džennet. Poslanik kaže:

„Čije posljednje riječi budu la ilahe illellah ući će u Džennet”.
Rekli bi na prvi pogled da je ovo lahko, ali nije tako. Kada dođu smrtne muke (sekeratul-mevt) tada čovjek zaboravlja na sve oko sebe, zatim, mnogi gube svijest, neki ne mogu da govore, neki budu zabavljeni onim što su radili na

Dunjaluku pa ako mu igra i pjesma budu preoukupacija on će umjesto šehadeta pjesme da pjeva. Samo oni koji su bili čvrsti i nepokoljebivi na ovom svijetu, koji su često šehadet izgovarali, koji su molili Allaha da ih učvrsti prilikom smrti, njima će Allah omogućiti da im posljednje riječi budu
La ilahe illellah.

U momentima smrti duša napušta tijelo i kako Uzvišeni kaže „kada duša dopre do ključnih kostiju”, a to su kosti između potiljka i otvora grla, kada duša dođe do grla onda je kasno za bilo kakvu tewbu-pokajanje, tada braćo draga nema povratka.

Čovjek će tada kako Allah kaže uzvikivati „ima li vidara”, tj. ima li iko da ga izliječi da mu njegov život očuva, i da ga spasi od smrti. Naprotiv, niko ne može odgoditi smrtni čas nikome kada mu dođe, ne može mu pomoći, čak ni svi doktori svijeta kada bi se sakupili nečiji život da očuvaju bez Allahove dozvole ne bi to bili u stanju.

Uzalud svo njihove znanje, sva tehnika, naprezanje i trud ne bi bili u stanju dušu koja napušta tijelo ponovo u to isto tijelo da vrate.
I kada čovjek osjeti da duša stoji u grlu, da nema nikakvog ni vidara ni doktora koji mu može pomoći, onda će čovjek zasigurno ubijeđen biti da je to momenat rastanka kada se duša vraća svom Gospodaru.

„Zatim će se noga uz nogu saviti”, a Ibn Kesir tumači da je su to noge koje će biti zamotane u ćefine. „Toga dana će Gospodaru tvome privođenje biti”.
Duša vjernika kada napusti tijelo uzdiže se ka Allahu, ka nebesima. Allah će reći: “Vratite moga roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti”.
S druge strane duše nevjernika neće se uzdići ka Allahu jer im neće biti dozvoljeno da prođu ni prvo zemaljsko nebo. Duša nevjernika će mirisati najgorim smradom, a dozivaće ga najpogrdnijim imenima i biće odmah vraćen na Zemlju.

Zbog čega ovakav tretman? Allah nam odgovara, te kaže:
„Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se, a onda je svojima oholo odlazio, teško tebi! Teško tebi! I još jednom teško tebi, teško tebi”.

Dakle, zbog njegovog nevjerovanja u Allaha, zbog okretanja od istine, zbog porocanja istine, zbog toga što nije namaz obavljao, i što je ohol bio, zbog svega toga Allah četiri puta govori teško tebi teško tebi, i još jednom teško tebi teško tebi.

Doista se čovjek zavarava pa misli da može da živi kako on hoće, da može da nosi muslimansko ime a da ne klanja, da ne posti, da ne daje zekjat, da ne podrzava svoju zajednicu – dzemat u vidu skormne clanarine, da i pored mogućnosti ne ide na hadž, da može da pije alkohol, da jede zbaranjena jela, da čini zinaluk, da se kocka itd. Nemojmo se zavaravati, pogotovu oni koji su daleko od Allaha, jer im Allah poručuje i kaže: „Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti”.

Zar čovjek misli da je uzalud stvoren?

Zar čovjek misli da će biti ostavljen na ovome svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana? Zar čovjek misli da će u kaburu zanemaren biti da ga Allah neće proživjeti? Zar čovjek misli da će na

Sudnjem danu zanemaren biti i da ga Allah neće ispitivati? Zar čovjek misli da će u Džehennemu zanemaren biti i da ga Allah za svaki neoprošteni grijeh neće kazniti? Ako mislimo da ćemo zanemareni biti poslušajmo šta nam Allah dalje govori: „Zar čovjek nije bio kap sjemena koja se ubaci?”

Zatim ugrušak kome On razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar nije Taj kadar mrtve da oživi?”

Allah se ponovo obraća čovjeku i vraća ga na početni stepen njegovog života kada nije bio ništa, kada je bio obična kapljica, jedna mala golim okom nevidljiva čestica.

Kako li je samo čovjek sićušan!? Ko mu onda daje da se razvije u čovjeka da ima ruke i noge, oči, uši, nos, unutrašnje organe, srce, pluća da diše, krv da raznosi hranjive materije po tijelu da održava tijelo toplim itd. Niko drugi do Allah.

Da li je mogla priroda sama od sebe da čovjeka načini u najljepšem liku i obliku sa svim tako kompliciranim organima, funkcijama i raznovrsnim aktivnostima. Nikako.
Allah Uzvišeni u suri El-Hadž, u petom ajetu saopštava svom Poslaniku prije 1435 godina faze kroz koje prolazi embrio prilikom formiranja i dolaska bebe na ovaj svijet. A ovi u medicini danas kao da su to prepisali iz Kur´ana.

A Poslanik s.a.v.s., o stvaranju čovjek kaže sljedeće: „Svako od vas u prvih 40 dana bude u utrobi svoje majke, a zatim postaje zgusnuće u slijedećih 40 dana, a onda komad mesa u sljedećih 40 dana. Potom Allah šalje meleka da upiše četiri riječi: njegova djela, vrijeme smrti, sredstva za život i da li će biti od sretnih ili nesretnih. Zatim u njegovo tijelo bude udahnuta duša.

Tako čovjek može činiti djela karakteristična za ljude vatre, tako da je rastojanje od jednog lakta između njega i nje, a onda što je pisano od (meleka) premaši i tako on počne činiti djela karakteristična za ljude Dženneta i uđe u Džennet. Slično, čovjek može činiti djela osobita za ljude Dženneta toliko da je samo udaljenost jedan lakat između njega i njega, a onda premaši ono što je pisano od (meleka) i on počne činiti djela ljudi vatre i uđe u vatru.” (Sahih El-Buhari).

Kada smo uvjereni u smrt, uvjereni u proživljenje, uvjereni u Kijamtski i Sudnji Dan, uvjereni u Džennet i Džehennem onda radimo, borimo se za Džennet i pripremajmo se za dan kada neće nikom vrijediti ni imetak niti sinovi niti bilo sta drugo osim dobrih djela.
Molim Allaha da prosvijetli naša srca i naša lica svojim nurom, da budemo od onih koji će radosni biti, koji će u svoga Gospodara gledati, i koji će se radovati susretu sa Allahom Plemenitim. Amin

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
07 Rebiu-l-Ahir – 1435.H. / 07 Februar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic​