Hvala Allahu zahvalom koja samo Njemu dž.š., olikuje, Njegovoj uzvisenosti, velicanstvenosti na svim ni'imetima i blagodž.š., atima kojima nas dž.š., aruje i koji nas okruzuju. Neka je salavat i selam na Bozijeg Poslanika Muhammedž.š., a i na njegovu porodž.š., icu i ashabe.
Poštovani dž.š., žema'ate, dž.š., raga braćo i sestre,
Za vas koji niste bili prisutni, na prošloj hutbi smo govorili o dvojici velikih Allahovih poslanika Ibrahima a.s., i Jakuba a.s., te o njihovim roditeljskim odgojnim smjernicama. U današnjoj hutbi govorimo o Mudrom Lukmanu a.s., i njegovim roditeljskim i plansko-pedagoškim smjernicama odgoja potomstva.
Povod ovim hutbama je skori pocetaka nove vjeronaucne i školske godine i nove prilike svih faktora u lancu odgoja i obrazovanja, a posebno roditelja da ispune svoju osnovnu roditeljsku duznost odgoja i vaspitanja potomstva u duhu islama.
Cilj ovih hutbi je podsjetiti dzematlije, a posebno roditelje na djela velikih ljudi – Allahovih poslanika u postupku odgoja i vaspitanja vlastitog potomstva koja bi se mogla primjeniti i u vlastitom zivotu.
Ko je bio Lukman? O tome ko je, zapravo, bio Lukaman, da li mudar i dobar covjek ili je bio i to i Poslanik, islamska ulema se razilazi. Ima mišljenja da je bio vjerovjesnik, dobri covjek bez misije poslanstva, što usvaja vecina ucenjaka. Cinjenica da je imenom spomenut u Kur'anu i k tomu još da je 31.sura u Kur'anu imenovana po njemu dovoljo govori da je bio veliki covjek. Uzvišeni Allah u 12.ajetu sure Lukman kaže da mu je darovao hikmet – mudrost:
“وَ لَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ ِللهِ وَ مَنْ يَشْكُرْْ فإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَ مَنْ كَفَرَ فإِِنَّ اللهَ غَنِىٌّ حَمِيدٌ”
„A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman, 12)
U nastavku spominjemo, doista, korisne savjete koje nam Allah, dž.š., kazuje kao savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili, kako bi se oni za tim poveli, pa veli:
“وَ إِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَ هُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَىَّ لَا تُشْرِكْ بِاللهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ”
„Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:
„O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”
(Lukman, 13)
” يَا ُبَنىَّ إِنَّهَا إِنْ تَكُ مِثْقَالُ حَبَّةٍ مِنْ خَرْدَلٍ فَتَكُنْ فِى صَخْرَةٍ أَوْ فِى السَّمَوَاتِ أَوْ فِى الَأرْضِ يَأْتِ بِهَا اللهُ إِنَّ اللهَ َلطِيفٌ خَبِيرٌ”
„O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.” (Lukman, 16)
Zanimljivo je kako hafiz Ibn Kesir komentariše ove kur'ansko kazivanje: „O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice”, tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo ono koliko zrno gorušice „ Allah če na vidjelo iznijeti”, tj. to če prikazati na Sudnjem danu pa če zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lošu u zavisnosti od djela, kao što Uzvišeni veli:
„Onaj Koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet če ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjet če ga.” I bez obzira koliko taj trun bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i Zemlje, to če na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ništa ne može sakriti. Zbog toga je Uzvišeni rekao: „Doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajuči”, tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko bile malehne i sičušne, a zna i za kretanje mrava u mrkloj noči i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.
” يَا بُنَيَّ َأِقِم الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِاْلْمَعْرُوفِ وَ انْهَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَ اصْبِرْ عَلىَ مَا أَصَاَبَكَ إِنَّ ذَلِكَ مِنْ عَظْمِ اْلأُمُوِر”
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.” (Lukman, 17)
„O sinko moj, obavljaj namaz”, tj. sa njegovim farzovima, ruknovma i vaktovima „i traži da se čine dobra djela, a odvračaj od hrđavih” shodno svojim mogučnostima, „i strpljivo podnosi ono što te zadesi”, jer Onaj Koji poziva Allahu mora se suočiti sa neprijatnostima. „Dužnost je tako postupiti”, tj. strpljivost na ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju odlučnost i postojanost i koje Allah daruje ljudima, a za koju (strpljivost) slijedi posebna Allahova nagrada.
” وَ لاَ تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَ لَا تَمْشِ فىِ الْأَرْضِ مَرَحاً إِنَّ اللهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ”
„I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18)
Poštovani dž.š., žema'ate, dž.š., raga braćo i sestre,
Za vas koji niste bili prisutni, na prošloj hutbi smo govorili o dvojici velikih Allahovih poslanika Ibrahima a.s., i Jakuba a.s., te o njihovim roditeljskim odgojnim smjernicama. U današnjoj hutbi govorimo o Mudrom Lukmanu a.s., i njegovim roditeljskim i plansko-pedagoškim smjernicama odgoja potomstva.
Povod ovim hutbama je skori pocetaka nove vjeronaucne i školske godine i nove prilike svih faktora u lancu odgoja i obrazovanja, a posebno roditelja da ispune svoju osnovnu roditeljsku duznost odgoja i vaspitanja potomstva u duhu islama.
Cilj ovih hutbi je podsjetiti dzematlije, a posebno roditelje na djela velikih ljudi – Allahovih poslanika u postupku odgoja i vaspitanja vlastitog potomstva koja bi se mogla primjeniti i u vlastitom zivotu.
Ko je bio Lukman? O tome ko je, zapravo, bio Lukaman, da li mudar i dobar covjek ili je bio i to i Poslanik, islamska ulema se razilazi. Ima mišljenja da je bio vjerovjesnik, dobri covjek bez misije poslanstva, što usvaja vecina ucenjaka. Cinjenica da je imenom spomenut u Kur'anu i k tomu još da je 31.sura u Kur'anu imenovana po njemu dovoljo govori da je bio veliki covjek. Uzvišeni Allah u 12.ajetu sure Lukman kaže da mu je darovao hikmet – mudrost:
“وَ لَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ ِللهِ وَ مَنْ يَشْكُرْْ فإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَ مَنْ كَفَرَ فإِِنَّ اللهَ غَنِىٌّ حَمِيدٌ”
„A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman, 12)
U nastavku spominjemo, doista, korisne savjete koje nam Allah, dž.š., kazuje kao savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili, kako bi se oni za tim poveli, pa veli:
“وَ إِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَ هُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَىَّ لَا تُشْرِكْ بِاللهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ”
„Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:
„O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”
(Lukman, 13)
” يَا ُبَنىَّ إِنَّهَا إِنْ تَكُ مِثْقَالُ حَبَّةٍ مِنْ خَرْدَلٍ فَتَكُنْ فِى صَخْرَةٍ أَوْ فِى السَّمَوَاتِ أَوْ فِى الَأرْضِ يَأْتِ بِهَا اللهُ إِنَّ اللهَ َلطِيفٌ خَبِيرٌ”
„O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.” (Lukman, 16)
Zanimljivo je kako hafiz Ibn Kesir komentariše ove kur'ansko kazivanje: „O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice”, tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo ono koliko zrno gorušice „ Allah če na vidjelo iznijeti”, tj. to če prikazati na Sudnjem danu pa če zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lošu u zavisnosti od djela, kao što Uzvišeni veli:
„Onaj Koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet če ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjet če ga.” I bez obzira koliko taj trun bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i Zemlje, to če na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ništa ne može sakriti. Zbog toga je Uzvišeni rekao: „Doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajuči”, tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko bile malehne i sičušne, a zna i za kretanje mrava u mrkloj noči i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.
” يَا بُنَيَّ َأِقِم الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِاْلْمَعْرُوفِ وَ انْهَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَ اصْبِرْ عَلىَ مَا أَصَاَبَكَ إِنَّ ذَلِكَ مِنْ عَظْمِ اْلأُمُوِر”
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.” (Lukman, 17)
„O sinko moj, obavljaj namaz”, tj. sa njegovim farzovima, ruknovma i vaktovima „i traži da se čine dobra djela, a odvračaj od hrđavih” shodno svojim mogučnostima, „i strpljivo podnosi ono što te zadesi”, jer Onaj Koji poziva Allahu mora se suočiti sa neprijatnostima. „Dužnost je tako postupiti”, tj. strpljivost na ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju odlučnost i postojanost i koje Allah daruje ljudima, a za koju (strpljivost) slijedi posebna Allahova nagrada.
” وَ لاَ تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَ لَا تَمْشِ فىِ الْأَرْضِ مَرَحاً إِنَّ اللهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ”
„I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18)
