Boots
⚜️ EDITOR ⚜️
Urednik
Urednik Foruma
- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 4,759
- Reakcije
- 346
- Bodovi
- 216
- Pokretač Teme
- Urednik
- #1
Mevlud, dan rođenja Muhammeda a.s., u islamskoj tradiciji obilježava se 12. rebiu-l-evvela po lunarnom, hidžretskom kalendaru. Dan mevluda je jedan od najradosnijih događaja za muslimane jer Poslanikovo, a.s., rođenje predstavlja početak ispunjenja duhovne zrelosti čovječanstva.
"Mi smo te (Muhammede) kao milost svjetovima poslali“, kaže se u Kur'anu Časnom (El-Enbijā' 107). Poslanik Muhammed, a.s., za sebe je govorio: „Ja sam dova Ibrahimova i radosni navjestitelj Isaov, a.s.“ (Hadis) Poslanikovim, a.s., rođenjem i pojavom, najmirisnije ruže na drvetu poslanstva, označen je završetak poslaničkog ciklusa.
Muslimani baštine sjećanje na Poslanika, a.s., kao nekog ko je svojim životom dosegao zenit ljudskosti s obzirom da je kao 'usvetun hasenetun - divan uzor' iskusio moralnu puninu onoga što čini savršeno odgojenu ljudsku narav. Muhammed, a.s., se odlikovao održavanjem ravnoteže između duha i materije, srca i duše, života i smrti.
Čovječanstvu je vlastitim primjerom posvjedočio univerzalno načelo: da bi se djelovalo dobro, mora se biti dobar, da bi se savladao svijet, valja najprije savladati samog sebe i tako dalje. Iz poštovanja prema svom voljenom Poslaniku, a.s., muslimani u Bosni i Hercegovini stoljećima 12. rebiu-l-evvel obilježavaju učenjem mevluda, pobožnog spjeva o Muhammedu, a.s. Rođenje Božijeg Poslanika, a.s., bilo je izvor posebnog nadahnuća našim darovitim prethodnicima i savremenicima koji su u pobožnim spjevovima – mevludima opisali vrijeme i okolnosti u kojima se rodio i živio Muhammed, a.s.
Mevlud, dan rođenja Muhammeda, a. s., u islamskoj tradiciji obilježava se 12. rebiu-l-evvela po lunarnom, hidžretskom kalendaru, što je, prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Riječ mawlud ili mawlid, u arapskoj upotrebi označava vrijeme, mjesto, ali i proslavi nečijeg rođenja, a osobito mjesto, odnosno kuću i datum rođenja Poslanika Muhammeda, a. s. (mawlid an-nabi). U arapskoj praksi to nije bio jedini mawlid, jer su zabilježeni i poznati mawlidi u čast drugih poznatih ljudi, osobito onih za koje se smatralo da imaju znake svetosti, ali se kod nas udomaćio i zadržao samo onaj posvećen Muhammedu, a. s. Mevlud je u Osmanskom carstvu, pa i u nas, postao velika narodna svečanost i s time u vezi je nastala i kod nas prava tradicija u prvo vrijeme prevođenja osmanlijskih, a zatim i pisanja sopstvenih mevluda, kao originalnih pjesničkih djela.
Počeci obilježavanja Poslanikovog rođenja vežu se za Mekku, a manifestirali su se još u prvim godinama poslije Muhammedove, a. s., smrti, obilaskom džamije koja je podignuta na mjestu kuće u kojoj se Poslanik rodio. Ta najranija obilježavanja Poslanikova rođenja sastojala su se uglavnom od učenja dova.
U početku je obilježavanje rođenja Muhammeda, a. s., bilo vezano samo za manji broj gradova, a kasnije, dolaskom Fatimida na vlast u Egiptu, ova svečanost postaje zvanična svečanost koja je podsticana od vladajuće dinastije.
Kasnije je zamro običaj proslave mevluda u Egiptu, ali je u 18. stoljeću proslava mevluda bila utemeljena u Anadoliji, a odatle se proširila po čitavom svijetu. Svečanost proslave mevluda vremenom je postala izuzetna kulturna i vjerska manifestacija, pa su pojedini bogatji vakifi svojim zakladnicama/vakufnamama ostavljali novac s posebnom namjenom da se održavaju mevludi.
Kao pjesnička forma, mevlud ima svoj kanon, kako u sadržajnom, tako i u formalnom smislu, ali su na njegovoj formi i sadržini, osobito u onom obliku u kojem se, preko osmanskih utjecaja etablirao kod nas, vide i jaki utjecaji perzijske i osmanske literature, koja je i sama bila pod snažnim perzijskim utjecajem. Zasigurno se može kazati da bošnjačka kultura ima značajnu tradiciju mevludske poezije. Od do sada najčešće interpretiranog Gaševićevog prijevoda poznatog Čelebijinog mevluda, preko Bašagićevog, Zenunovićevog, a zatim Kadićevog i Kovačevićevog mevluda i dr.
"Mi smo te (Muhammede) kao milost svjetovima poslali“, kaže se u Kur'anu Časnom (El-Enbijā' 107). Poslanik Muhammed, a.s., za sebe je govorio: „Ja sam dova Ibrahimova i radosni navjestitelj Isaov, a.s.“ (Hadis) Poslanikovim, a.s., rođenjem i pojavom, najmirisnije ruže na drvetu poslanstva, označen je završetak poslaničkog ciklusa.
Muslimani baštine sjećanje na Poslanika, a.s., kao nekog ko je svojim životom dosegao zenit ljudskosti s obzirom da je kao 'usvetun hasenetun - divan uzor' iskusio moralnu puninu onoga što čini savršeno odgojenu ljudsku narav. Muhammed, a.s., se odlikovao održavanjem ravnoteže između duha i materije, srca i duše, života i smrti.
Čovječanstvu je vlastitim primjerom posvjedočio univerzalno načelo: da bi se djelovalo dobro, mora se biti dobar, da bi se savladao svijet, valja najprije savladati samog sebe i tako dalje. Iz poštovanja prema svom voljenom Poslaniku, a.s., muslimani u Bosni i Hercegovini stoljećima 12. rebiu-l-evvel obilježavaju učenjem mevluda, pobožnog spjeva o Muhammedu, a.s. Rođenje Božijeg Poslanika, a.s., bilo je izvor posebnog nadahnuća našim darovitim prethodnicima i savremenicima koji su u pobožnim spjevovima – mevludima opisali vrijeme i okolnosti u kojima se rodio i živio Muhammed, a.s.
Mevlud, dan rođenja Muhammeda, a. s., u islamskoj tradiciji obilježava se 12. rebiu-l-evvela po lunarnom, hidžretskom kalendaru, što je, prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Riječ mawlud ili mawlid, u arapskoj upotrebi označava vrijeme, mjesto, ali i proslavi nečijeg rođenja, a osobito mjesto, odnosno kuću i datum rođenja Poslanika Muhammeda, a. s. (mawlid an-nabi). U arapskoj praksi to nije bio jedini mawlid, jer su zabilježeni i poznati mawlidi u čast drugih poznatih ljudi, osobito onih za koje se smatralo da imaju znake svetosti, ali se kod nas udomaćio i zadržao samo onaj posvećen Muhammedu, a. s. Mevlud je u Osmanskom carstvu, pa i u nas, postao velika narodna svečanost i s time u vezi je nastala i kod nas prava tradicija u prvo vrijeme prevođenja osmanlijskih, a zatim i pisanja sopstvenih mevluda, kao originalnih pjesničkih djela.
Počeci obilježavanja Poslanikovog rođenja vežu se za Mekku, a manifestirali su se još u prvim godinama poslije Muhammedove, a. s., smrti, obilaskom džamije koja je podignuta na mjestu kuće u kojoj se Poslanik rodio. Ta najranija obilježavanja Poslanikova rođenja sastojala su se uglavnom od učenja dova.
U početku je obilježavanje rođenja Muhammeda, a. s., bilo vezano samo za manji broj gradova, a kasnije, dolaskom Fatimida na vlast u Egiptu, ova svečanost postaje zvanična svečanost koja je podsticana od vladajuće dinastije.
Kasnije je zamro običaj proslave mevluda u Egiptu, ali je u 18. stoljeću proslava mevluda bila utemeljena u Anadoliji, a odatle se proširila po čitavom svijetu. Svečanost proslave mevluda vremenom je postala izuzetna kulturna i vjerska manifestacija, pa su pojedini bogatji vakifi svojim zakladnicama/vakufnamama ostavljali novac s posebnom namjenom da se održavaju mevludi.
Kao pjesnička forma, mevlud ima svoj kanon, kako u sadržajnom, tako i u formalnom smislu, ali su na njegovoj formi i sadržini, osobito u onom obliku u kojem se, preko osmanskih utjecaja etablirao kod nas, vide i jaki utjecaji perzijske i osmanske literature, koja je i sama bila pod snažnim perzijskim utjecajem. Zasigurno se može kazati da bošnjačka kultura ima značajnu tradiciju mevludske poezije. Od do sada najčešće interpretiranog Gaševićevog prijevoda poznatog Čelebijinog mevluda, preko Bašagićevog, Zenunovićevog, a zatim Kadićevog i Kovačevićevog mevluda i dr.
