Islamska porodica i savremeni izazovi
Najveće vjerničko postignuće na dunjalučkom životu osim zadovoljstva Allaha Uzvišenog, jeste sretna, harmonična, vjernički odgojena porodica koja je uzor u društvu. Ljubav i samilost koja je rezultat međusobnih odnosa u porodici, jeste dokaz Božijeg stvaranja čovjeka i žene: ”…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)
Da bi porodica nadživjela savremene izazove i nametanje savremenih porodičnih vrijednosti a koji su u sukobu sa našim tradicionalnim pogledima na porodicu i brak, moramo se vratiti samim temeljima naše vjerske prakse – sunnetu Božijeg Poslanika. Jedan od ciljeva njegove plemenite misije je pored prenošenja Božije poruke ljudima, bio i da „usavrši moral kod ljudi“ – da ih poduči lijepom i plemenitom odnosu u braku, porodici, komšiluku i društvu. Među najbolje vjernike Poslanik, a. s. svrstao je one koji su „najbolji prema svojim porodicama“ , podsjećajući nas , a ne iz razloga da se pohvali, da je on najbolji prema svojoj porodici – ženama, djeci, rodbini i tazbini.
Podsticao nas je, alejhisalatu ve selam, da je za vjerske, porodične, međuljudske odnose, nakon što iscrpimo vlastite resurse, pohvalno potražiti savjet i rješenje od onoga u koga povjerenje imamo. „Vjera je savjet“ – govorio nam je.
Ako smo ikada potrebniji bili ovog plemenitog Poslanikovog, a.s., savjeta, to je sada kada smo suočeni sa velikim brojem vjerskih tumačenja, fetvi, bračnih problema, porodičnih neodumica i nesuglasica.
Savremeni pogledi na porodični život su nam donijeli trend otuđenosti roditelja od djece i obrnuto, što opet rezultira nezadovoljstvom i općom razdražljivošću što je razumljivo jer porodica ne nudi svoju Kur'ansku zamisao – smiraj u njenom okrilju. Ta otuđenost je otišla toliko daleko da se neke porodice sastaju jako rijetko, i da imaju veoma slabu komunikaciju. S toga, svaku priliku koristimo da sa porodicom provedemo nekoliko intimnih trenutaka koji će ojačati naše odnose i povećati našu međusobnu ljubav. Najočitija korist od tako izgrađenih porodičnih odnosa i ljubavi jeste u poodmaklim danima roditeljskog života, kada djeca paze i njeguju svoje roditelje ili ih prepuštaju samima sebi ili na njegu u staračke domove.
Nažalost, u jedan broj naših kuća, posebno onih koje teže savremnim načelima zapadnog života, uvuklo se ubjeđenje da bračni i porodični život nisu popularni. Popularno je živjeti u tzv. „otvorenim vezama“- gdje i suprug i supruga imaju potpunu slobodu da rade šta žele, pa i u grijeh zapadaju. Sve to je dovelo do degradiranja braka i porodice koja je za iskrenog muslimana stroga obaveza. S toga, potenciramo da se u porodicama razvija zdrav odnos prema porodici, a posebno da se naglašava njen širi kontekst: jer brak je odnos između muškarca i žene, ali kada stupe u brak, njihove porodice se zbližavaju i dobijaju šire značenje. Pa tako gledano, eventualni problemi u braku ostavljaju nesagledive posljedice na obje porodice a ne samo na njihovu bračnu zajednicu.
Ključni problem za sve probleme današnjice, a posebno probleme u porodicama i braku, jeste nedostatak komunikacije – razgovora. Malo je porodica koje imaju izgrađen odnos da se o svakom problemu, i svemu što nam odgovara ili ne odgovara, treba razgovarati i doći do kompromisa sa kojim će svi biti zadovoljni. Uglavnom, kao rezultat nekomunikacije, svi članovi porodice zbog nečega trpe i u porodici stvaraju osjećaj nelagode i napetosti. Opet će danas većina svoje mišljenje lakše iskazati nezadovoljnim statusom na društvenim mrežama i time očekivati da ukućani to pročitaju i prema tome se ponašaju – a ustvari bi svoj stav trebali da iskažu u krugu svoje porodice i da zajedno dođu do rješenja. Odgajajmo porodice da ne postoji problem bez rješenja, i da ne postoje problemi o kojima je zabranjeno da razgovaramo pod uslovom da oni budu kazani na pristojan način.
Kada detaljno sagledamo navedene i druge mnogobrojne porodične probleme, uvidjet ćemo da se u većini njih ne krije neki krupni i nerješivi problem – nego se krije nedostatak hrabrosti da se nesuglasice riješe razgovorom i kompromisom.
U duhu skladnih i harmoničnih porodičnih odnosa, želimo se podsjetiti i na to da ponašanje u porodici djeca uče od svojih roditelja, pa je neko dobro kazao da odgoj djece počinje dvadeset godina prije njihovog rođenja – odnosno onda dok traje odgoj njegovih roditelja. Kao najsadržajniju poruku u rješavanju problema porodičnih odnosa mogli bismo potražiti u sljedećoj poruci: onako kako želimo da se naša djeca ponašaju prema nama, mi se ponašajmo prema svojim roditeljima i prema svojoj porodici. Odgoj i ponašanje koje se nauči u porodičnom okrilju je danas dragocjenije od bilo kojeg bogatstva.
Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da budemo predvodnici bogobojaznih. Amin
Najveće vjerničko postignuće na dunjalučkom životu osim zadovoljstva Allaha Uzvišenog, jeste sretna, harmonična, vjernički odgojena porodica koja je uzor u društvu. Ljubav i samilost koja je rezultat međusobnih odnosa u porodici, jeste dokaz Božijeg stvaranja čovjeka i žene: ”…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)
Da bi porodica nadživjela savremene izazove i nametanje savremenih porodičnih vrijednosti a koji su u sukobu sa našim tradicionalnim pogledima na porodicu i brak, moramo se vratiti samim temeljima naše vjerske prakse – sunnetu Božijeg Poslanika. Jedan od ciljeva njegove plemenite misije je pored prenošenja Božije poruke ljudima, bio i da „usavrši moral kod ljudi“ – da ih poduči lijepom i plemenitom odnosu u braku, porodici, komšiluku i društvu. Među najbolje vjernike Poslanik, a. s. svrstao je one koji su „najbolji prema svojim porodicama“ , podsjećajući nas , a ne iz razloga da se pohvali, da je on najbolji prema svojoj porodici – ženama, djeci, rodbini i tazbini.
Podsticao nas je, alejhisalatu ve selam, da je za vjerske, porodične, međuljudske odnose, nakon što iscrpimo vlastite resurse, pohvalno potražiti savjet i rješenje od onoga u koga povjerenje imamo. „Vjera je savjet“ – govorio nam je.
Ako smo ikada potrebniji bili ovog plemenitog Poslanikovog, a.s., savjeta, to je sada kada smo suočeni sa velikim brojem vjerskih tumačenja, fetvi, bračnih problema, porodičnih neodumica i nesuglasica.
Savremeni pogledi na porodični život su nam donijeli trend otuđenosti roditelja od djece i obrnuto, što opet rezultira nezadovoljstvom i općom razdražljivošću što je razumljivo jer porodica ne nudi svoju Kur'ansku zamisao – smiraj u njenom okrilju. Ta otuđenost je otišla toliko daleko da se neke porodice sastaju jako rijetko, i da imaju veoma slabu komunikaciju. S toga, svaku priliku koristimo da sa porodicom provedemo nekoliko intimnih trenutaka koji će ojačati naše odnose i povećati našu međusobnu ljubav. Najočitija korist od tako izgrađenih porodičnih odnosa i ljubavi jeste u poodmaklim danima roditeljskog života, kada djeca paze i njeguju svoje roditelje ili ih prepuštaju samima sebi ili na njegu u staračke domove.
Nažalost, u jedan broj naših kuća, posebno onih koje teže savremnim načelima zapadnog života, uvuklo se ubjeđenje da bračni i porodični život nisu popularni. Popularno je živjeti u tzv. „otvorenim vezama“- gdje i suprug i supruga imaju potpunu slobodu da rade šta žele, pa i u grijeh zapadaju. Sve to je dovelo do degradiranja braka i porodice koja je za iskrenog muslimana stroga obaveza. S toga, potenciramo da se u porodicama razvija zdrav odnos prema porodici, a posebno da se naglašava njen širi kontekst: jer brak je odnos između muškarca i žene, ali kada stupe u brak, njihove porodice se zbližavaju i dobijaju šire značenje. Pa tako gledano, eventualni problemi u braku ostavljaju nesagledive posljedice na obje porodice a ne samo na njihovu bračnu zajednicu.
Ključni problem za sve probleme današnjice, a posebno probleme u porodicama i braku, jeste nedostatak komunikacije – razgovora. Malo je porodica koje imaju izgrađen odnos da se o svakom problemu, i svemu što nam odgovara ili ne odgovara, treba razgovarati i doći do kompromisa sa kojim će svi biti zadovoljni. Uglavnom, kao rezultat nekomunikacije, svi članovi porodice zbog nečega trpe i u porodici stvaraju osjećaj nelagode i napetosti. Opet će danas većina svoje mišljenje lakše iskazati nezadovoljnim statusom na društvenim mrežama i time očekivati da ukućani to pročitaju i prema tome se ponašaju – a ustvari bi svoj stav trebali da iskažu u krugu svoje porodice i da zajedno dođu do rješenja. Odgajajmo porodice da ne postoji problem bez rješenja, i da ne postoje problemi o kojima je zabranjeno da razgovaramo pod uslovom da oni budu kazani na pristojan način.
Kada detaljno sagledamo navedene i druge mnogobrojne porodične probleme, uvidjet ćemo da se u većini njih ne krije neki krupni i nerješivi problem – nego se krije nedostatak hrabrosti da se nesuglasice riješe razgovorom i kompromisom.
U duhu skladnih i harmoničnih porodičnih odnosa, želimo se podsjetiti i na to da ponašanje u porodici djeca uče od svojih roditelja, pa je neko dobro kazao da odgoj djece počinje dvadeset godina prije njihovog rođenja – odnosno onda dok traje odgoj njegovih roditelja. Kao najsadržajniju poruku u rješavanju problema porodičnih odnosa mogli bismo potražiti u sljedećoj poruci: onako kako želimo da se naša djeca ponašaju prema nama, mi se ponašajmo prema svojim roditeljima i prema svojoj porodici. Odgoj i ponašanje koje se nauči u porodičnom okrilju je danas dragocjenije od bilo kojeg bogatstva.
Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da budemo predvodnici bogobojaznih. Amin
