Njegovom milošću i uzvišenim ahlakom nisu počašćeni samo oni koji su ga slijedili, već i njegovi najljući neprijatelji. Onaj ko je pristao da bude sa njim, ko je povjerovao njegovoj poruci i uspio se družiti sa njim, postao je velik i odabran. I tako rade veliki ljudi – oni sve one koji pristanu da budu njihovi iskreni sljedbenici povedu stazama uzvišenosti i promijene ih u predvodnike svega onoga što je dobro, a ne prave od njih robove, slijepe i gluhonijeme poslušnike koji ništa korisno da nauče, već im je uloga da plješću, navijaju i čuvaju poziciju svom pretpostavljenom. Zar primjer Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Halida ibn Velida, Muaza ibn Džebela i mnogih drugih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan, nije najbolja potvrda toga.
Objava je postepeno spuštana da njega, sallallahu alejhi ve sellem, odgaja, priprema i vodi ka uspješnom dostavljanju Božanske poruke čovječanstvu. Tako je u tom svom pozivu poslanstva dosegao najuzvišenije stepene i (p)ostao primjer svim generacijama u svim vremenima kako se živi islam, kako se ophodi prema vjernicima i nevjernicima, imućnima i siromasima, jakima i slabima, živom i neživom... prema svemu što egzistira.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je kao milost svjetovima, odgajan od strane Uzvišenog Stvoritelja te su svaka njegova radnja, riječ ili (ne)odobravanje imali za cilj podučiti i usmjeriti ljude ka pravom putu. Njegovom milošću i uzvišenim ahlakom nisu počašćeni samo oni koji su ga slijedili, već i njegovi najljući neprijatelji. Onaj ko je pristao da bude sa njim, ko je povjerovao njegovoj poruci i uspio se družiti sa njim, postao je velik i odabran. I tako rade veliki ljudi – oni sve one koji pristanu da budu njihovi iskreni sljedbenici povedu stazama uzvišenosti i promijene ih u predvodnike svega onoga što je dobro, a ne prave od njih robove, slijepe i gluhonijeme poslušnike koji ništa korisno da nauče, već im je uloga da plješću, navijaju i čuvaju poziciju svom pretpostavljenom. Zar primjer Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Halida ibn Velida, Muaza ibn Džebela i mnogih drugih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan, nije najbolja potvrda toga. Objava je postepeno spuštana da njega, sallallahu alejhi ve sellem, odgaja, priprema i vodi ka uspješnom dostavljanju Božanske poruke čovječanstvu.
Tako je u tom svom pozivu poslanstva dosegao najuzvišenije stepene i (p)ostao primjer svim generacijama u svim vremenima kako se živi islam, kako se ophodi prema vjernicima i nevjernicima, imućnima i siromasima, jakima i slabima, živom i neživom... prema svemu što egzistira. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je milost svim svjetovima. To je Allahova obznana ljudima: “...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” (prijevod značenja El-Enbija, 107). Izraz “svjetovima” obuhvata sve osim Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je milost melekima, on je milost ljudima, džinnima, životinjama, neživoj i živoj prirodi... Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji njegov dio je izgovoriti ‘la ilahe illallah’, a najmanji je uklanjanje sa puta nečega što smeta prolaznicima, a i stid je jedan dio imana." (Buhari i Muslim)
On je milost biljkama i životinjama. Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nijedan musliman ne zasadi nijednu sadnicu, a da sve što se sa nje pojede njemu ne bude sadaka; i ono što se sa nje ukrade je njemu sadaka, i ono što se od nje odlomi njemu je sadaka." (Muslim) U drugom njegovom rivajetu od Enesa, radijallahu anhu, stoji: "Nijedan musliman ne zasadi sadnicu, sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica, a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana." A u drugom rivajetu stoji: "Nijedan musliman ne posadi sadnicu niti posije žitaricu, sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili bilo šta, a da to njemu ne bude sadaka." (Buhari i Muslim) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je posjekao i uklonio s puta, jer je smetalo muslimanima." (Muslim) U drugom rivajetu stoji: "Jedan čovjek naišao je putem i ugledao granu velikog drveta kako se prepriječila preko puta te je rekao:
'Tako mi Allaha, ja ću ovu granu skloniti s puta, da ne smeta prolaznicima', pa ga zbog toga Allah, dželle šanuhu, uvede u Džennet." U drugom rivajetu, opet, stoji: "Jedan je čovjek išao putem, i naišao na jednu trnovu granu, te je uklonio s puta, pa mu se Allah, dželle šanuhu, zahvalio tako što mu je oprostio njegove grijehe." Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žedi. Čovjek tada reče: 'Ovog psa je snašla žed kao što je i mene bila snašla. ' Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah, dželle šanuhu, mu je, zahvaljujući tome, oprostio njegove grijehe. Ashabi tada upitaše: 'Allahov Poslaniče, zar mi i u usluzi životinjama imamo nagradu?' 'U svemu što ima živu jetru je nagrada."' (Buhari i Muslim) U jednom Buharijinom rivajetu stoji: " Allah, dželle šanuhu, mu je, zahvaljujući tome, oprostio njegove grijehe i u
Džennet ga uveo." A po jednom drugom rivajetu i kod imama Buharije i kod imama Muslima stoji: "Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žeđ ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica iz Benu Israila (Israelićana), skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah, dželle šanuhu, oprosti njene grijehe." (Muttefekun alejhi) Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena će biti bačena u
Džehennem ako sveže mačku a ne bude je hranila niti pustila da se hrani zemaljskim gmizavcima.” (Buharija i Muslim) On je milost jer je zabranio da se životinje uzimaju za cilj zabave. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, jednom je prošao pored ljudi koji su sebi kao metu postavili kokoš (u drugom rivajetu pticu), pa su je gađali strijelama. Vidjevši Ibn Omera, radijallahu anhu, ova skupina se razišla, a on je upitao: ''Ko je ovo učinio? Uistinu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko ovo čini'', nakon čega je prišao toj ptici i oslobodio je. (Muslim i Buhari)
U drugom rivajetu stoji da je rekao: ''Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko za cilj uzima ono što ima dušu.'' (Buhari i Muslim) Također, od Abdullaha ibn Omera se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Koji god čovjek bespravno ubije vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga na Sudnjem danu o tome pitati.'' Upitaše: ''A koje je njegovo pravo, Božiji poslaniče?'' On odgovori: ''Da ga prekolje i pojede, a ne da mu otkine glavu pa da ga baci.'' On je milost svim svjetovima jer ih je podučio dobru prema sebi samima, prema drugima i prema svemu stvorenom. Ovo su bili samo neki primjeri Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, milosti prema svemu oko sebe. A sada o tome kako se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio prema nemuslimanima. Kao uvod, navest ćemo nekoliko detalja iz Kur`ana kojima se nagovještava taj prefinjeni ahlak kojem je podučen naš Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u ophođenju prema nemuslimanima.
Objava je postepeno spuštana da njega, sallallahu alejhi ve sellem, odgaja, priprema i vodi ka uspješnom dostavljanju Božanske poruke čovječanstvu. Tako je u tom svom pozivu poslanstva dosegao najuzvišenije stepene i (p)ostao primjer svim generacijama u svim vremenima kako se živi islam, kako se ophodi prema vjernicima i nevjernicima, imućnima i siromasima, jakima i slabima, živom i neživom... prema svemu što egzistira.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je kao milost svjetovima, odgajan od strane Uzvišenog Stvoritelja te su svaka njegova radnja, riječ ili (ne)odobravanje imali za cilj podučiti i usmjeriti ljude ka pravom putu. Njegovom milošću i uzvišenim ahlakom nisu počašćeni samo oni koji su ga slijedili, već i njegovi najljući neprijatelji. Onaj ko je pristao da bude sa njim, ko je povjerovao njegovoj poruci i uspio se družiti sa njim, postao je velik i odabran. I tako rade veliki ljudi – oni sve one koji pristanu da budu njihovi iskreni sljedbenici povedu stazama uzvišenosti i promijene ih u predvodnike svega onoga što je dobro, a ne prave od njih robove, slijepe i gluhonijeme poslušnike koji ništa korisno da nauče, već im je uloga da plješću, navijaju i čuvaju poziciju svom pretpostavljenom. Zar primjer Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Halida ibn Velida, Muaza ibn Džebela i mnogih drugih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan, nije najbolja potvrda toga. Objava je postepeno spuštana da njega, sallallahu alejhi ve sellem, odgaja, priprema i vodi ka uspješnom dostavljanju Božanske poruke čovječanstvu.
Tako je u tom svom pozivu poslanstva dosegao najuzvišenije stepene i (p)ostao primjer svim generacijama u svim vremenima kako se živi islam, kako se ophodi prema vjernicima i nevjernicima, imućnima i siromasima, jakima i slabima, živom i neživom... prema svemu što egzistira. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je milost svim svjetovima. To je Allahova obznana ljudima: “...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” (prijevod značenja El-Enbija, 107). Izraz “svjetovima” obuhvata sve osim Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je milost melekima, on je milost ljudima, džinnima, životinjama, neživoj i živoj prirodi... Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji njegov dio je izgovoriti ‘la ilahe illallah’, a najmanji je uklanjanje sa puta nečega što smeta prolaznicima, a i stid je jedan dio imana." (Buhari i Muslim)
On je milost biljkama i životinjama. Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nijedan musliman ne zasadi nijednu sadnicu, a da sve što se sa nje pojede njemu ne bude sadaka; i ono što se sa nje ukrade je njemu sadaka, i ono što se od nje odlomi njemu je sadaka." (Muslim) U drugom njegovom rivajetu od Enesa, radijallahu anhu, stoji: "Nijedan musliman ne zasadi sadnicu, sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica, a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana." A u drugom rivajetu stoji: "Nijedan musliman ne posadi sadnicu niti posije žitaricu, sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili bilo šta, a da to njemu ne bude sadaka." (Buhari i Muslim) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je posjekao i uklonio s puta, jer je smetalo muslimanima." (Muslim) U drugom rivajetu stoji: "Jedan čovjek naišao je putem i ugledao granu velikog drveta kako se prepriječila preko puta te je rekao:
'Tako mi Allaha, ja ću ovu granu skloniti s puta, da ne smeta prolaznicima', pa ga zbog toga Allah, dželle šanuhu, uvede u Džennet." U drugom rivajetu, opet, stoji: "Jedan je čovjek išao putem, i naišao na jednu trnovu granu, te je uklonio s puta, pa mu se Allah, dželle šanuhu, zahvalio tako što mu je oprostio njegove grijehe." Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žedi. Čovjek tada reče: 'Ovog psa je snašla žed kao što je i mene bila snašla. ' Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah, dželle šanuhu, mu je, zahvaljujući tome, oprostio njegove grijehe. Ashabi tada upitaše: 'Allahov Poslaniče, zar mi i u usluzi životinjama imamo nagradu?' 'U svemu što ima živu jetru je nagrada."' (Buhari i Muslim) U jednom Buharijinom rivajetu stoji: " Allah, dželle šanuhu, mu je, zahvaljujući tome, oprostio njegove grijehe i u
Džennet ga uveo." A po jednom drugom rivajetu i kod imama Buharije i kod imama Muslima stoji: "Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žeđ ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica iz Benu Israila (Israelićana), skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah, dželle šanuhu, oprosti njene grijehe." (Muttefekun alejhi) Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena će biti bačena u
Džehennem ako sveže mačku a ne bude je hranila niti pustila da se hrani zemaljskim gmizavcima.” (Buharija i Muslim) On je milost jer je zabranio da se životinje uzimaju za cilj zabave. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, jednom je prošao pored ljudi koji su sebi kao metu postavili kokoš (u drugom rivajetu pticu), pa su je gađali strijelama. Vidjevši Ibn Omera, radijallahu anhu, ova skupina se razišla, a on je upitao: ''Ko je ovo učinio? Uistinu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko ovo čini'', nakon čega je prišao toj ptici i oslobodio je. (Muslim i Buhari)
U drugom rivajetu stoji da je rekao: ''Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko za cilj uzima ono što ima dušu.'' (Buhari i Muslim) Također, od Abdullaha ibn Omera se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Koji god čovjek bespravno ubije vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga na Sudnjem danu o tome pitati.'' Upitaše: ''A koje je njegovo pravo, Božiji poslaniče?'' On odgovori: ''Da ga prekolje i pojede, a ne da mu otkine glavu pa da ga baci.'' On je milost svim svjetovima jer ih je podučio dobru prema sebi samima, prema drugima i prema svemu stvorenom. Ovo su bili samo neki primjeri Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, milosti prema svemu oko sebe. A sada o tome kako se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio prema nemuslimanima. Kao uvod, navest ćemo nekoliko detalja iz Kur`ana kojima se nagovještava taj prefinjeni ahlak kojem je podučen naš Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u ophođenju prema nemuslimanima.
