Glas Islama Propisi i pravila višeženstva

Treće pitanje: Kako biva lijepo postupanje prema ženi u poligamiji?

Odgovor:

Prije samog odgovora na ovo pitanje, trebali bi vidjeti i spoznati značenje lijepog postupanja prema ženi.

Rekao je imam Ibnu Muflih:
„To znači kvalitetno ophođenje i lijepo druženje.“

U poznatoj hanefijskoj knjizi „El-Bedai'a“ je došlo kod komentara riječi Uzvišenog Prema njima se lijepo ophodite: rečeno je: to je ophođenje ukazivanjem počasti i dobročinstva kroz riječi, djela i moral. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolji među vama je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam od svih vas najbolji prema mojoj porodici.“

I rečeno je: lijepo ophođenje znači da se prema njoj ophodiš tako da kada bi se neko isto ophodio prema tebi ti bi time bio zadovoljan.

Kao što se od muža traži da se lijepo ophodi prema ženi, isto tako se lijepo ophođenje traži i od žena prema njenom mužu, a u to spada dobročinstvo jezikom, blagost u govoru, lijepe riječi koje prijaju mužu i slično.

A što se tiče riječi Uzvišenog One imaju onoliko prava koliko i obaveza; treba da ih izvrše lijepo i po propisu. tj. kako njima pripada ukazivanje uvažavanja i dobročinstva, isto tako one su dužne da svojim muževima ukažu dobročinstvo kroz riječi, djela i lijepo ponašanje.“

Odavde saznajemo da lijepo postupanje koje se traži od čovjeka koji ima više žena znači da čini dobro svojim ženama, da prema njima bude blag i pravedan u onim propisima u kojima Allah Uzvišeni traži od njega pravednost, da im ne čini zulum, i da se prema njima ophodi onako kako bi on volio da se one ophode prema njemu, njegovim sestrama i kćerima.

Što se tiče supruge čovjeka poligamiste, obaveza joj je da se boji Allaha po pitanju svoga muža, da bude zadovoljna onim što joj je odredio Uzvišeni Allah, da kontroliše svoju ljubomoru, i da svojoj ljubomori ne dozvoljava da zbog nje upada u griješenju prema Allahu Uzvišenom. Također, obavezna je da se lijepo obraća svome mužu, čini mu dobročinstvo, baš kao što i ona voli da joj njen muž čini dobročinstvo, i neka ga nipošto ni na koji način ne ezijeti pa da zbog toga zaradi srdžbu Uzvišenog Gospodara.

Iz knjige: „Su'alat fi te'addudiz-zevdžat“ (15–17. str.)
Autor: Muhammed b. S'ad Eš-Šehrani
Prijevod i obrada: Menhedž

Bilješke:

1 En-Nisa, 3.
2 Fatir, 1.
3 Ovaj hadis je vjerodostojnim ocijenio šejh Albani u knjizi „El-Irva“ (7/291).
4 El-Furu'a (5/239).
5 Bilježi ga Ibn Madže u poglavlju o ophođenju prema ženama, i Ed-Darimi u svom Sunenu, također, u poglavlju o lijepom postupanju prema ženama.
6 El-Bekara, 228.
7 Bedai'us-senai'a (2/335).​

Četvrto pitanje: Zašto se poligamija ograničava na četiri žene, kad znamo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio a za sobom ostavio devet žena?

Odgovor:

Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja:

„O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove (mehr), i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz (ratnog) plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po majci koje su se s tobom iselile, i ženu – vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi, samo tebi, a ne ostalim vjernicima. Mi znamo šta smo propisali vjernicima u vezi sa suprugama njihovim i onima koje su u vlasništvu njihovu, a i da ti ne bi bilo teško. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.“

Uzvišeni Allah je Taj Koji je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selle, dozvolio ovaj broj žena, i ovaj propis važi isključivo za njega samo, mimo ostalih muslimana. To je zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjedovao specifičnosti koje ostali ljudi nisu imali, pa su mu zbog toga bile propisane neke obaveze koji nisu važile za druge ljude, poput obaveznosti noćnog namaza; i dozvoljene su mu neke stvari koje su zabranjene ostalim muslimanima. Imam Ibnu Kesir je u svom Tefsiru2 spomenuo da je ovaj broj žena bio propisan isključivo za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a isto je rekao i Kurtubi3, i El-Hafiz ibnu Hadžer u svom komentaru na Buharijev Sahih4, kao i drugi učenjaci iz potonjih i kasnijih generacija.

Nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nikom nije dozvoljeno da se oženi sa više od četiri žena, dokaz tome je predaja koju smo ranije naveli a u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio onom ashabu (Gajlanu b. Seleme) da nakon njegovog primanja islama može zadržati samo četiri od svojih deset žena s kojima je bio u braku, dok ostale mora pustiti.​

Peto pitanje: Da li je kod čovjeka osnova višeženstvo ili pak jednoženstvo?

Odgovor:

Nisam naišao ni na jedan govor učenjaka u kojem kažu da je višeženstvo obavezno, a naredba pomenuta u riječima Uzvišenog onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene se ne razumije kao klasična naredba, zato što je Uzvišeni Allah tu naredbu vezao za one (žene) koje su drage i dopuštene.

Dok ima grupa učenjaka koja smatra da je višeženstvo mustehabb (pohvalno), i smatra da je osnova kod čovjeka da ima više žena, osim u slučaju kada strahuje da će biti nepravedan prema njima. Učenjaci su ovo mišljenje dokazali time što je Uzvišeni Allah u citiranom ajetu prvo otpočeo i spomenuo višeženstvo, tj. sa po dvije, sa po tri, ili sa po četiri, dok jednu ženu ovdje nije spomenuo. Ovaj stav ima jako dokazivanje, dok dataljnije o propisu višeženstva će biti naknadno govora uz Allahovu pomoć i dozvolu.

Šejh Abdul-Aziz bin Baz, rahimehullah, je bio upitan o tome šta je osnova kod čovjeka, višeženstvo ili jednoženstvo, pa je odgovorio sljedeće:
„Po ovom pitanju osnova je propisanost višeženstva za onoga ko je u mogućnosti i ne strahuje od nepravde, zbog toga što u tome ima mnogo koristi, kao što je očuvanje čednosti muža i njegovih žena, njegovo dobročinstvo prema njima, širenje porodice čime se ujedno povećava i ovaj ummet, i time se povećava broj onih koji će obožavati samo Allaha Jedinog.

Na ovo ukazuje i govor Uzvišenog Allaha u prevodu značenja: „Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri, ili sa po četiri.

A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.“5 I zato što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio više od jedne žene, kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljedenji dan, i koji često Allaha spominje.“

Također, kada su ona tri muslimana izgovorila poznate riječi, jedan od njih je kazao: „Ja nikada neću jesti meso!“, drugi je rekao: „Ja ću neprekidno cijelu noć klanjati!“, i treći je kazao: „Ja se neću nikako ženiti!“, i kada je to doprije do Vjerovjesnika, on je ustao želeći se obratiti ljudima, te je rekao sljedeće: „Do mene je došlo da su neki rekli to i to; pa što se mene tiče, ja konzumiram meso, klanjam noću i spavam, i stupam u brakove sa ženama. A ko bude izbjegavao moj sunnet, tražeći nešto drugo, taj mi ne pripada.“7 Ovaj njegov, sallallahu alejhi ve sellem, veličanstveni izraz obuhvata kako jednu, tako i više žena.“8

O ovoj meseli je upitan i šejh Salih b. Feuzan el-Feuzan, hafizahullah, pa je odgovorio:
„Shodno onom što sam pročitao od govora mufessira nisam video da neko takvo nešto navodi. A plemeniti ajet ukazuje na to da onaj ko je spreman na ispunjavanje prava prema više žena u potpunosti, takvom je dozvoljeno višeženstvo do četiri žena, dok onaj ko nije spreman na to, onda se on treba zadržati na jednoj ženi, ili onoj koja je u njegovom posjedu, a Allah najbolje zna.“9

Iz knjige: „Su'alat fi te'addudiz-zevdžat“ (17–21. str.)
Autor: Muhammed b. S'ad Eš-Šehrani​

Propisi i pravila višeženstva kroz pitanja i odgovore – 3. dio

Šesto pitanje: Koji je propis višežensta?

Odgovor:

Osnova po pitanju višeženstva jeste da je ono mubah (dozvoljeno) za čovjeka osim kada se pojavi razlog zbog kojeg se taj propis mijenja u neki drugi: bilo u zabranu, obavezu, pohvalu ili pokuđenost.

– Pa tako višeženstvo postaje haram (zabranjeno) za čovjeka onda kada se u istom pojavi zabranjen postupak, poput toga da čovjek oženi petu ženu, ili da oženi sestru svoje supruge, a Uzvišeni Gospodar o tome veli: …i da dvije sestre sastavite.1, ili da sastavi između supruge i njene tetke, bila ona tetka po ocu ili majci, to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nije dozvoljeno sastaviti (tj. ženidbom) između žene i njene tetke po ocu, kao i između žene i njene tetke po majci.“2 U drugom hadisu od Džabira, radijellahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se ženi ženom i njenim tetkama.“3

Također, višeženstvo postaje zabranjeno ako kod čovjeka preovlada mišljenje da neće moći postupati pravedno prema svojim ženama u stvarima u kojima je pravednost obavezna, a što ćemo naknadno pojasniti uz Allahovu dozvolu.

– Višeženstvo postaje vadžib (obavezno) kada nepraktikovanje istog dovodi do upadanja u haram ili onemogućavanja obaveznih stvari, poput čovjeka kojeg njegova supruga ne može zadovoljiti, i ako se ne bude oženio sa više žena postoji stvarna bojazan od upadanja u zinaluk, da nas Allah sačuva toga. Ovakvom čovjeku se savjetuje višeženstvo i kaže mu se da se oženi drugom, i ovo je ta osoba o kojoj fikhski pravnici u svojim knjigama kažu: „…ako za sebe strahuje od upadanja u fitne, a ima finansijsku mogućnost, onda mu je obaveza…“ Ili poput čovjeka koji se zavjetovao na višeženstvo, a sposoban je da bude pravedan, ovakvom je obaveza da ispuni svoj zavjet na koji se zavjetovao.

– Višeženstvo postaje mustehabb (pohvalno) kada njegovo upražnjavanje dovodi do poželjnih rezultata, poput povećavanja poroda, a doista će s nama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se nadmeće nad ostalim narodima na Sudnjem danu; ili zbog smanjivanja broja neudatih muslimanki, ili zbog zbrinjavanja udovica muslimana.

– Višeženstvo postaje mekruh (pokuđeno) kada njegovo praktikovanje rezultira pokuđene posljedice, kao na primjer davanje razvoda prvoj ženi zbog ženidbe drugom, a da prva nema nikakvu krivicu niti povod za razvodom, ili ako ga višeženstvo bude odvraćalo od postizanja velikih pohvalnih djela i radnji poput traganja za šerijatskim znanjem, davetskih aktivnosti, i činjenja hajrata; ili da višeženstvu pristupi čovjek čija su prsa tijesna i koji se mnogo i često srdi, ovakvom je mekruh višeženstvo, zato što je za isto potrebna blagost i širokogrudnost prema suprugama.​

Sedmo pitanje: Da li se muževima savjetuje višeženstvo, ili je ipak bolje da se svako zadovolji svojom suprugom, i ne ženi se drugom?

Odgovor:

Ovo pitanje se razlikuje od muža do muža, i ono se gradi na osnovu poznavanja detaljnog govora o propisu višeženstva koji je prethodio, a to je obaveza, zabrana, pohvala i pokuđenost.

Ali ono na što se treba skrenuti pažnja mužu jeste da ovu tematiku i njene propise treba detaljno i pomno izučiti i prostudirati. I o tome se treba posavjetovati sa iskusnim ljudima, a ne sa onima za koje zna da će se složiti s njimpo pitanju njegovih prohtjeva. I vjernik se treba strogo paziti od slijepog slijeđenja i imitiranja drugih, bez temeljne i korisne edukacije po ovom pitanju.

Također, vjernik ne treba zaboraviti da obrati pažnju kako na negativnosti višeženstva za njega, tako i na pozitivne stvari koje će imati od toga. Isto tako treba što više i češće da klanja istiharu moleći Uzvišenog Allaha da mu podari ono što je hajr za njega i njegovu vjeru, jer je čast muslimana emanet sa kojim se nikako ne smije poigravati.

A koliko je samo muževa koji su krenuli ovim putem i oženili više žena, te nije prošla jedna godina a možda čak ni par mjeseca od drugog braka, a on je već pustio (razveo) drugu ženu i vratio se prvoj, pravdajući se kako on nije za ovu stvar! A da još od samog početka nije brzao onda mu se ne bi dogodile ovakve stvari, a kod Allaha tražimo pomoć.

Na suprotnu stranu vidimo ljude koji su u stvarnoj potrebi za višeženstvom, ma koji god razlog bio u pitanju. Međutim iz straha od problema sa prvom ženom nemaju smijelosti da pristupe višeženstvu. Pa ih vidiš kako iz jednog mjesta putuju u drugo, zapadajući u jasne harame čime na sebe navlače Allahovu srdžbu, ili upoznavaju razne prijateljice s kojima razmijenjuju intimne razgovore, i sve to je malo u njihovim očima u poređenju sa problemima koje očekuju od prve žene zbog višeženstva!

Ovo je katastrofalna greška i ogroman grijeh, i takvima kažemo: „Nemojte činiti harame, već se ženite drugom, trećom, pa i četvrtom ženom dokle god smatrate da ćete biti pravedni prema svojim suprugama, a što se tiče ljutnje i problema, pa i ako do toga dođe onda će to zasigurno neko vrijeme potrajati a zatim proći uz Allahovu pomoć i dozvolu, ako vi budete iskreni prema Allahu Uzvišenom, a višeženstvom htjeli sačuvati sebe i svoju čast, te sačuvati se griješenja prema vašem Gospodaru.​

Deveto pitanje: Koje su to stvari u kojima čovjek mora biti pravedan prema svojim suprugama?

Odgovor:

Najbitnije u čemu čovjek mora biti pravedan prema svojim suprugama su četiri stvari:

– stanovanje (obazbijediti svakoj ženi krov nad glavom, op.M)
– noćenje (noćiti isti broj dana kod svake žene, op.M)
– izdržavanje
– odijevanje

Što se tiče navedenih stvari nema razilaženja među učenima da je čovjeku obavezna pravednost prema suprugama u istima općenito. Međutim, postoje pitanja koja spadaju u svaku od ovih četiri stvari, a koje zahtjevaju dodatno razmatranje i preciziranje. Iz tog razloga ja ću za svaku od tih četiri stvari izdvojiti posebno poglavlje i detaljno govoriti o tome, a Uzvišenog Allaha molim za uspjeh.​

Pitanje br. 11: Da li je suprug obavezan da po pitanju stanovanja drugoj ženi obezbjedi isto ono što je obezbjedio prvoj, bez imalo razlike?

Odgovor:

Obaveza mu je da se boji Allaha, džele šanuhu, koliko je u mogućnosti, zbog riječi Uzvišenog: „Pa Allaha se bojte koliko god možete“1, i da objezbjedi ono što je neophodno za stanovanje ne praveći razliku između njih namjerno, i da svakoj obezbjedi shodno njihovim potrebama. Pa ako bi, recimo, prva žena imala više djece te joj zbog toga potrebna prostranija kuća, onda nije obavezan da i drugoj obezbjedi kuću iste veličine i broja soba, već je dužan da joj obezbjedi ono što odgovara njenom stanju i potrebi.

Isto tako ne smije ciljano da jednoj supruzi nabavi namještaj koji se drastično razlikuje od namještaja druge supruge, već se treba bojati Allaha koliko je u mogućnosti, pa ako se dogodi da je razlika u namještaju mala i neprimjetna, i da to on nije namjerno uradio, onda nema smetnje u tome.

Međutim, ako je razlika u namještaju velika i očevidna, poput toga da jednoj kupi namještaj čija je vrijednost pet hiljada rijala, a drugoj od hiljadu rijala, i druga bude zadovoljna s tim, onda nema smetnje; ali ako ona ne bude zadovoljna s tim onda je on tim postupkom postao grešan i obaveza mu je da u tome zadovolji pravdu. Kao kada bi jednu od njih nastanio u palati, a drugu suprugu u šatoru, i ovakav postupak, također, nije dozvoljen osim uz zadovoljstvo druge supruge. Ili da jednoj od njih obezbjedi klimu uređaj ili parno grijanje, dok isto to drugoj uskraćuje pored njene potrebe za tim, i ovakav postupak nije dozvoljen.

Pitanje br. 12: Ako bi se jedna od kuća u nečemu odlikovala nad drugom, šta je onda činiti?

Odgovor:

U tom slučaju treba se upotrijebiti propis kur'aeh (izvlačenje papirića i sl.), pa kojoj ispadne dotična kuća, njoj će i pripast.

Iz knjige: „Su'alat fi te'addudiz-zevdžat“ (28. str.)
Autor: Muhammed b. S'ad Eš-Šehrani​