Mnogo je učenjaka koji su spomenuli konsenzus islamskih pravnika da se bajram-namaz sastoji od dva rekata. Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: ”Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao (nafilu) ni prije ni poslije namaza.” (Buharija i Muslim)
Takoðer, po jednoglasnom stavu učenjaka, nije propisano učenje ezana niti ikameta za bajram-namaz. Na to nam ukazuje hadis Džabira, r.a.: ”Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, pa je počeo sa namazom, prije hutbe, bez ezana i ikameta.”(Muslim)
Donošenje dodatnih tekbira u namazu, nakon početnog tekbira
Islamski učenjaci uveliko su se razišli po pitanju koliko se tekbira donosi nakon početnog tekbira, prilikom klanjanja bajram-namaza. Neki učenjaci spominju dvanaest različitih stavova po tom pitanju. Ja ću spomenuti samo mišljenja četiri pravne škole, to su ona za koje postoje validni dokazi.
Većina pravnika, od kojih su tri pravne škole: malikijska, šafijska, hanbelijska –smatrala je da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet. Meðu njima postoje odreðena razilaženja, kao naprimjer da li se u to ubraja početni tekbir ili ne, da li se ubraja tekbir za ustajanje na drugi rekat ili ne. No, generalno gledajući, oni su kazali da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet.
Hanefijska pravna škola smatrala je da se na prvom rekatu donose tri tekbira prije kiraeta (učenja Kur’ana), a na drugom rekatu tri tekbira poslije učenja Kur’ana.
Većina dokaza kojima se potkrepljuju ovi stavovi su slabi (daif) hadisi, zato ih nećemo spominjati. Meðutim, bitno je spomenuti da je donošenje dodatnih tekbira, koji se donose nakon početnog tekbira, pohvalno (sunnet) po konsenzusu islamskih učenjaka, odnosno, ako bi ih čovjek izostavio, namjerno ili nenamjerno, njegov namaz bi bio ispravan. Jednoglasan stav učenjaka o tome spomenuo je Ibn Kudame u svome djelu ”El-Mugni”.
Ako bi se dogodilo da čovjek (muktedija) klanja za imamom koji preferira mišljenje suprotno njegovom, po mišljenju tri pravne škole:hanefijske, šafijske i hanbelijske – on će slijediti imama bez obzira što on preferira neko drugo mišljenje. Rekao je Allahov Poslanik: ”Imam je postavljen da bi ga slijedili, i nemojte se razlikovati od njega…” (Buharija i Muslim)
Većina islamskih pravnika smatrala je pohvalnim dizanje ruku u namazu prilikom donošenja dodatnih tekbira. Ovog mišljenja bile su hanefijska, šafijska i hanbelijska pravna škola, iako, treba napomenuti, za to ne postoji jasan (vjerodostojan) hadis. No, preneseno je u vjerodostojnim predajama od nekih učenjaka prvih generacija da su to prakticirali.
Po konsenzusu islamskih učenjaka, sunnet je da se Kur’an uči naglas prilikom klanjanja bajram-namaza. Od Allahovog Poslanika prenesena su dva hadisa koja govore o surama koje je učio nakon Fatihe klanjajući bajram-namaz. U jednom hadisu navodi se da je na prvom rekatu učio ”Sebbihisme”, a na drugom ”Hel etake”, dok je u drugom preneseno da je na prvom rekatu učio suru El-Kamer, a na drugom suru Kaf. Oba ova hadisa zabilježio je imam Muslim.
Ako bi imam učio bilo koju suru poslije Fatihe, namaz bi mu bio ispravan, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.
BAJRAMSKA HUTBA
Pohvalno je da ljudi nakon klanjanja bajram-namaza pažljivo saslušaju bajramsku hutbu koja je po mišljenju većine islamskih učenjaka sunnet, a to je stav i četiri pravne škole, dok su neki kazali da je to jednoglasan stav učenjaka. Znači, ako bi čovjek klanjao namaz i nakon toga napustio mjesto obavljanja bajram-namaza, bez slušanja hutbe, njegov namaz bio bi ispravan i neće biti grješan, meðutim, bolje je da čovjek ostane slušati bajramsku hutbu.
Ako žene dolaze na bajram-namaz, ili ako se bajramska hutba direktno prenosi putem radija ili televizije, pohvalno je da imam posveti jedan dio hutbe ženskoj populaciji. To je bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kao što je zabilježeno u hadisu Džabira, r.a., kod Buharije i Muslima.
Takoðer, po jednoglasnom stavu učenjaka, nije propisano učenje ezana niti ikameta za bajram-namaz. Na to nam ukazuje hadis Džabira, r.a.: ”Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, pa je počeo sa namazom, prije hutbe, bez ezana i ikameta.”(Muslim)
Donošenje dodatnih tekbira u namazu, nakon početnog tekbira
Islamski učenjaci uveliko su se razišli po pitanju koliko se tekbira donosi nakon početnog tekbira, prilikom klanjanja bajram-namaza. Neki učenjaci spominju dvanaest različitih stavova po tom pitanju. Ja ću spomenuti samo mišljenja četiri pravne škole, to su ona za koje postoje validni dokazi.
Većina pravnika, od kojih su tri pravne škole: malikijska, šafijska, hanbelijska –smatrala je da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet. Meðu njima postoje odreðena razilaženja, kao naprimjer da li se u to ubraja početni tekbir ili ne, da li se ubraja tekbir za ustajanje na drugi rekat ili ne. No, generalno gledajući, oni su kazali da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet.
Hanefijska pravna škola smatrala je da se na prvom rekatu donose tri tekbira prije kiraeta (učenja Kur’ana), a na drugom rekatu tri tekbira poslije učenja Kur’ana.
Većina dokaza kojima se potkrepljuju ovi stavovi su slabi (daif) hadisi, zato ih nećemo spominjati. Meðutim, bitno je spomenuti da je donošenje dodatnih tekbira, koji se donose nakon početnog tekbira, pohvalno (sunnet) po konsenzusu islamskih učenjaka, odnosno, ako bi ih čovjek izostavio, namjerno ili nenamjerno, njegov namaz bi bio ispravan. Jednoglasan stav učenjaka o tome spomenuo je Ibn Kudame u svome djelu ”El-Mugni”.
Ako bi se dogodilo da čovjek (muktedija) klanja za imamom koji preferira mišljenje suprotno njegovom, po mišljenju tri pravne škole:hanefijske, šafijske i hanbelijske – on će slijediti imama bez obzira što on preferira neko drugo mišljenje. Rekao je Allahov Poslanik: ”Imam je postavljen da bi ga slijedili, i nemojte se razlikovati od njega…” (Buharija i Muslim)
Većina islamskih pravnika smatrala je pohvalnim dizanje ruku u namazu prilikom donošenja dodatnih tekbira. Ovog mišljenja bile su hanefijska, šafijska i hanbelijska pravna škola, iako, treba napomenuti, za to ne postoji jasan (vjerodostojan) hadis. No, preneseno je u vjerodostojnim predajama od nekih učenjaka prvih generacija da su to prakticirali.
Po konsenzusu islamskih učenjaka, sunnet je da se Kur’an uči naglas prilikom klanjanja bajram-namaza. Od Allahovog Poslanika prenesena su dva hadisa koja govore o surama koje je učio nakon Fatihe klanjajući bajram-namaz. U jednom hadisu navodi se da je na prvom rekatu učio ”Sebbihisme”, a na drugom ”Hel etake”, dok je u drugom preneseno da je na prvom rekatu učio suru El-Kamer, a na drugom suru Kaf. Oba ova hadisa zabilježio je imam Muslim.
Ako bi imam učio bilo koju suru poslije Fatihe, namaz bi mu bio ispravan, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.
BAJRAMSKA HUTBA
Pohvalno je da ljudi nakon klanjanja bajram-namaza pažljivo saslušaju bajramsku hutbu koja je po mišljenju većine islamskih učenjaka sunnet, a to je stav i četiri pravne škole, dok su neki kazali da je to jednoglasan stav učenjaka. Znači, ako bi čovjek klanjao namaz i nakon toga napustio mjesto obavljanja bajram-namaza, bez slušanja hutbe, njegov namaz bio bi ispravan i neće biti grješan, meðutim, bolje je da čovjek ostane slušati bajramsku hutbu.
Ako žene dolaze na bajram-namaz, ili ako se bajramska hutba direktno prenosi putem radija ili televizije, pohvalno je da imam posveti jedan dio hutbe ženskoj populaciji. To je bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kao što je zabilježeno u hadisu Džabira, r.a., kod Buharije i Muslima.
