VELIKO JE ZLO NE ČINITI DOBRO
“I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.” (El-Bekare, 195)
Čovjek u svom životu i radu želi najbolji put da bi ostvario sreću i dobro. Punim angažovanjem i radom na tom putu on se potvrđuje i dokazuje svoju umnu i fizičku sposobnost, te postiže i ostvaruje svoje želje i ciljeve. Kako je i najčasnija dužnost povjerena čovjeku, a to je upravljanje na Zemlji i racionalno korištenje svih zemaljskih dobara, to mu je i obaveza da ta dobra unapređuje i da drugog pomaže.
Vjera podstiče i Kur’anom se naređuje da se čine dobra djela. Svako dobro djelo učinjeno iz humanih motiva odgojno i vaspitno djeluje na psihu čovjeka. U takvom radu je prava vrijednost. Takav rad daje optimizam za uspjeh i sreću, a spašava i čuva od sebičnosti i pasivnosti u životu.
„I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi na svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.“ (El-Kasas, 77)
Ako se ne ispunjava ovaj kur’anski propis, tada će vladati disharmonija i sebičnost i sve veći razdor među ljudima, što može dovesti do težih međuljudskih poremećaja, kako u materijalnom tako i u moralnom pogledu. Prema tome, vjera islam traži da vjernik čini dobro, a naročito drugom, da ne zaboravi udio na ovom svijetu, da to dobro bude rezultat zahvale za ono što ima. „…jer Allah ne voli one koji nered čine“ – rečeno je u citiranom ajetu. Dakle, Allah ne voli one sebične, škrte, pohlepne i pasivne.
Dobra djela su, također, usko vezana za iman. U Kur’anu se na više mjesta govori o dobrim djelima i istovremeno se spominje iman. Tako, na primjer, ajet: „Oni koji vjeruju i dobra djela čine“ spominje se 57 puta u 36 sura. U ovim ajetima je izvanredno istaknuto da iman i dobra djela idu paralelno, da se ukrašavaju i dopunjuju međusobno, da se iman dokazuje dobrim djelima i da su dobra djela dokaz duševne savršenosti, plemenitosti, zahvalnosti i ljepote ljudskog roda.
„One koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita.“ (El-Hadždž, 50)
„ Allah obećava da će, one među vama, koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti.“ (En-Nur, 55)
„Oni koji čine dobra djela imat će još na ovome svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali divno biti.“ (En-Nahl, 30)
„A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći.“ (El-Bekare, 25)
„A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“ (El-Kehf, 88)
Gore navedeni ajeti dovoljno pokazuju da su iman i dobra djela osnovna obaveza vjernika. Pomagati druge i brinuti se o njima čini osnovu imana. Povezivanje materijalnog davanja sa vjerovanjem u Allaha osnovni je element islamske socijalne misli i to davanje treba da bude rezultat unutrašnjeg osjećanja društvene odgovornosti i solidarnosti.
R: Ahlak, Glas islama, 277 A: Elzana Brunčević
“I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.” (El-Bekare, 195)
Čovjek u svom životu i radu želi najbolji put da bi ostvario sreću i dobro. Punim angažovanjem i radom na tom putu on se potvrđuje i dokazuje svoju umnu i fizičku sposobnost, te postiže i ostvaruje svoje želje i ciljeve. Kako je i najčasnija dužnost povjerena čovjeku, a to je upravljanje na Zemlji i racionalno korištenje svih zemaljskih dobara, to mu je i obaveza da ta dobra unapređuje i da drugog pomaže.
Vjera podstiče i Kur’anom se naređuje da se čine dobra djela. Svako dobro djelo učinjeno iz humanih motiva odgojno i vaspitno djeluje na psihu čovjeka. U takvom radu je prava vrijednost. Takav rad daje optimizam za uspjeh i sreću, a spašava i čuva od sebičnosti i pasivnosti u životu.
„I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi na svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.“ (El-Kasas, 77)
Ako se ne ispunjava ovaj kur’anski propis, tada će vladati disharmonija i sebičnost i sve veći razdor među ljudima, što može dovesti do težih međuljudskih poremećaja, kako u materijalnom tako i u moralnom pogledu. Prema tome, vjera islam traži da vjernik čini dobro, a naročito drugom, da ne zaboravi udio na ovom svijetu, da to dobro bude rezultat zahvale za ono što ima. „…jer Allah ne voli one koji nered čine“ – rečeno je u citiranom ajetu. Dakle, Allah ne voli one sebične, škrte, pohlepne i pasivne.
Dobra djela su, također, usko vezana za iman. U Kur’anu se na više mjesta govori o dobrim djelima i istovremeno se spominje iman. Tako, na primjer, ajet: „Oni koji vjeruju i dobra djela čine“ spominje se 57 puta u 36 sura. U ovim ajetima je izvanredno istaknuto da iman i dobra djela idu paralelno, da se ukrašavaju i dopunjuju međusobno, da se iman dokazuje dobrim djelima i da su dobra djela dokaz duševne savršenosti, plemenitosti, zahvalnosti i ljepote ljudskog roda.
„One koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita.“ (El-Hadždž, 50)
„ Allah obećava da će, one među vama, koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti.“ (En-Nur, 55)
„Oni koji čine dobra djela imat će još na ovome svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali divno biti.“ (En-Nahl, 30)
„A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći.“ (El-Bekare, 25)
„A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“ (El-Kehf, 88)
Gore navedeni ajeti dovoljno pokazuju da su iman i dobra djela osnovna obaveza vjernika. Pomagati druge i brinuti se o njima čini osnovu imana. Povezivanje materijalnog davanja sa vjerovanjem u Allaha osnovni je element islamske socijalne misli i to davanje treba da bude rezultat unutrašnjeg osjećanja društvene odgovornosti i solidarnosti.
R: Ahlak, Glas islama, 277 A: Elzana Brunčević
