Znam da neki od vas ovu moju priču prate sa određenim predrasudama o islamu. Jedna od njih glasi: “Muslimani su teroristi, fanatici, ekstremisti, ubice, otimači taoca…” Tako vam je rečeno o muslimanima i vi druge slike o nama nemate. Doduše, priznat ću vam, ponekad je to što se priča o nekim muslimanima tačno. Čak i prije pojave medija i masovne medijske hajke na muslimane bilo je muslimana koji su činili takva nedjela. To ne poričemo. Međutim, budimo pravedni. Vratimo se kroz historiju i objektivno analizirajmo događaje.
Zar nisu, također, Jevreji i kršćani činili djela terorizma i nasilja!? Zar ih i danas ne čine!? Naravno da su ih činili i da ih čine. Kriminalac je kriminalac. Grješnik je grješnik. Međutim, nikada u novinama nećete pročitati naslove poput: Kršćanski ubica, Kršćanski terorista, Kršćanski ekstremista. Teofil Magvej nije nazvan kršćanskim teroristom. Čarls Menson nije nazvan kršćanskim masovnim ubicom. IRA nije nazvana kršćanskom terorističkom organizacijom. Ipak, oni su počinili neke od najvećih zločina protiv ljudskosti, i to sve u ime kršćanstva. Međutim, nikada ih niko nije nazvao kršćanskim teroristima i fanaticima, iako su njihovi zločini i motivi nedvosmisleno dokazani.
Kada se, s druge strane, musliman samo osumnjiči za zločin (namjerno kažem osumnjiči, a ne optuži na osnovu dokaza), on postaje islamski zločinac. Tako to rade mediji, skoro svi i skoro sinhronizirano, jer im je cilj degradirati ugled i čast islama i muslimana. To je nepravedno.
Istina je da su neki muslimani odgovorni za loše vijesti o pripadnicima islama i stvaranje pogrešne slike o njima. Neki muslimani su svojim djelima izazvali brojne zablude o islamu. Takav objektivan pristup je jedini pravedan. Radi pravednog pristupa postavljam vam pitanje: ko je započeo trgovinu osam miliona crnih robova, koji su tretirani gore od pacova i pasa, i to u periodu od preko 400 godina? Nisu muslimani! Ali, niko te trgovce nije nazvao kršćanskim fanaticima, iako su to bili Portugalci, Španci, Amerikanci, Britanci i Francuzi, u potpuno otvorenoj saradnji sa Katoličkom crkvom i pod njenim blagoslovom.
Podvale o “otkrivanju” novih zemalja
Kada su španski osvajači ušli u Južnu Ameriku napravili su genocid neviđenih razmjera. Poklali su domorodačko stanovništvo, pokrali njihova bogatstva, a prirodne resurse zatrovali. U svoje pohode su išli, ni manje ni više, već uz blagoslov Crkve. Crkva ih i dan-danas slavi i niko se ne usuđuje nazvati ih kršćanskim teroristima.
Ne otkriva se zemlja koja je već naseljena. Ne mogu tek tako ući u vašu kuću, postaviti svoju zastavu i reći: “Otkrio sam novu teritoriju. Sad je moja.” Kada su Evropljani “otkrili” Australiju tu je već živio jedan narod. Nazvali su ih Aboridžini. Lijepa riječ. Dali su ime i domorodačkom stanovništvu Amerike. Nisu ih nazvali Amerikancima, već Indijancima. Razlog leži u činjenici da je Kristofer Kolumbo, zapravo, išao u potragu za Indijom, pa se igrom slučaja iskrcao na obale Amerike. Ipak, vidite i sami kakvi šovinisti ljudi mogu biti. Znao je da to nije Indija, pa je i pored toga narod koji je tamo zatekao nazvao Indijancima.
Šovinizam traje i danas. Došljaci, okupatori, sebe nazivaju Amerikancima, a domoroce Indijancima. U Australiji domoroce, narod koji je istinski vlasnik Australije, naziva Aboridžinima, a sebe nazivaju Australijancima. Vi Evropljani niste bili pozvani u Australiju od strane Aboridžina. Niko vas nije tražio, ali ste im tu zemlju oteli, tako što ste ih klali, ubijali i proganjali. To je terorizam u najčistijem značenju njegove definicije. Ali, te osvajače niko nije nazvao kršćanskim teroristima.
Danas Australija blista. Imamo naprednu i savremenu državu, sa širom svijeta poznatim gradovima, poput Sidneja i Melburna. Imamo i genocidnu vladu, koja se trudi da potre sjećanja na to kako je ova država nastala.
S jedne strane, grupe ljudi koji čeznu za slobodom i čine sve da je steknu: u Afganistanu, Kašmiru, Čečeniji, Palestini, Indoneziji i Somaliji – nazivate teroristima i ekstremistima, a s druge strane opravdavate sve genocide koje su vaše države počinile u osvojenim zemljama. To nije pravedno. Zločin je zločin, bez obzira da li ga počinila grupa nazadnih ili grupa naprednih ljudi. Državni zločin je isto toliko loš kao i zločin pojedinaca. Ipak, državni zločini se zataškavaju, jer vlade imaju moć da sakriju sve tragove. Međutim, vlade se dosljedno bave zločinima pojedinaca i javno ih obznanjuju.
Muslimani kao globalni faktor
Da podvučem: nazvati generalno islam i muslimane terorističkom i fanatičkom grupacijom, u najmanju ruku, nije fer. Islam je sistem života. To je sistem koji je prihvaćen u svim dijelovima svijeta. U slučaju da niste znali, jedan od pet ljudi na svijetu je musliman, osoba koja prihvata osnovna načela islama i prakticira njegovih pet stubova. Ti muslimani ne žive samo u Arabiji, jašu konje i sabljama prijete ljudima da prihvate islam ili da umru. Nisu svi Arapi muslimani, niti su svi muslimani Arapi. Zapravo, samo 19% muslimana su Arapi. Muslimana ima na svakome kontinentu na svijetu, u preko 53 države. U 23 države muslimani čine većinu. Najveća muslimanska populacija na svijetu nisu Arapi, već Indonežani.
Istinski početak renesanse
Islam ima svoju historiju. Prije više od 14 stoljeća počelo je objavljivanje Kur’ana Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, alejhisselam, rođen je 571. godine po Isau, alejhisselam. Preselio je 623. godine. Samo trideset godina poslije njegove smrti, ti nepismeni Arapi iz pustinje, iz najzabačenijeg dijela planete Zemlje, razvili su novu, veliku civilizaciju, isključivo na osnovu učenja iz Kur’ana i prakse koja je prenesena od vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tada, samo trideset godina od završetka objave Kur’ana, sa svjetskog trona su smijenjene tri najveće civilizacije tog vremena: Rim, Persija i Abesinija. Narednih hiljadu godina muslimanska civilizacija je dominirala Zemljom. I to kako? Naukom, umjetnošću, kulturom, politikom i institucijama, čije blagodati i danas osjećamo. Odakle je potekla renesansa – preporod zapadnog društva? Od kulture, umjetnosti, progresa i naučne inspiracije koje je muslimanska civilizacija crpila iz Kur’ana.
(Nastavit će se…)
Rubrika: PRIJEVODI, Autor: Halid Jasin, Glas islama 277, strana 34
Preveo: Senad Redžepović
Zar nisu, također, Jevreji i kršćani činili djela terorizma i nasilja!? Zar ih i danas ne čine!? Naravno da su ih činili i da ih čine. Kriminalac je kriminalac. Grješnik je grješnik. Međutim, nikada u novinama nećete pročitati naslove poput: Kršćanski ubica, Kršćanski terorista, Kršćanski ekstremista. Teofil Magvej nije nazvan kršćanskim teroristom. Čarls Menson nije nazvan kršćanskim masovnim ubicom. IRA nije nazvana kršćanskom terorističkom organizacijom. Ipak, oni su počinili neke od najvećih zločina protiv ljudskosti, i to sve u ime kršćanstva. Međutim, nikada ih niko nije nazvao kršćanskim teroristima i fanaticima, iako su njihovi zločini i motivi nedvosmisleno dokazani.
Kada se, s druge strane, musliman samo osumnjiči za zločin (namjerno kažem osumnjiči, a ne optuži na osnovu dokaza), on postaje islamski zločinac. Tako to rade mediji, skoro svi i skoro sinhronizirano, jer im je cilj degradirati ugled i čast islama i muslimana. To je nepravedno.
Istina je da su neki muslimani odgovorni za loše vijesti o pripadnicima islama i stvaranje pogrešne slike o njima. Neki muslimani su svojim djelima izazvali brojne zablude o islamu. Takav objektivan pristup je jedini pravedan. Radi pravednog pristupa postavljam vam pitanje: ko je započeo trgovinu osam miliona crnih robova, koji su tretirani gore od pacova i pasa, i to u periodu od preko 400 godina? Nisu muslimani! Ali, niko te trgovce nije nazvao kršćanskim fanaticima, iako su to bili Portugalci, Španci, Amerikanci, Britanci i Francuzi, u potpuno otvorenoj saradnji sa Katoličkom crkvom i pod njenim blagoslovom.
Podvale o “otkrivanju” novih zemalja
Kada su španski osvajači ušli u Južnu Ameriku napravili su genocid neviđenih razmjera. Poklali su domorodačko stanovništvo, pokrali njihova bogatstva, a prirodne resurse zatrovali. U svoje pohode su išli, ni manje ni više, već uz blagoslov Crkve. Crkva ih i dan-danas slavi i niko se ne usuđuje nazvati ih kršćanskim teroristima.
Ne otkriva se zemlja koja je već naseljena. Ne mogu tek tako ući u vašu kuću, postaviti svoju zastavu i reći: “Otkrio sam novu teritoriju. Sad je moja.” Kada su Evropljani “otkrili” Australiju tu je već živio jedan narod. Nazvali su ih Aboridžini. Lijepa riječ. Dali su ime i domorodačkom stanovništvu Amerike. Nisu ih nazvali Amerikancima, već Indijancima. Razlog leži u činjenici da je Kristofer Kolumbo, zapravo, išao u potragu za Indijom, pa se igrom slučaja iskrcao na obale Amerike. Ipak, vidite i sami kakvi šovinisti ljudi mogu biti. Znao je da to nije Indija, pa je i pored toga narod koji je tamo zatekao nazvao Indijancima.
Šovinizam traje i danas. Došljaci, okupatori, sebe nazivaju Amerikancima, a domoroce Indijancima. U Australiji domoroce, narod koji je istinski vlasnik Australije, naziva Aboridžinima, a sebe nazivaju Australijancima. Vi Evropljani niste bili pozvani u Australiju od strane Aboridžina. Niko vas nije tražio, ali ste im tu zemlju oteli, tako što ste ih klali, ubijali i proganjali. To je terorizam u najčistijem značenju njegove definicije. Ali, te osvajače niko nije nazvao kršćanskim teroristima.
Danas Australija blista. Imamo naprednu i savremenu državu, sa širom svijeta poznatim gradovima, poput Sidneja i Melburna. Imamo i genocidnu vladu, koja se trudi da potre sjećanja na to kako je ova država nastala.
S jedne strane, grupe ljudi koji čeznu za slobodom i čine sve da je steknu: u Afganistanu, Kašmiru, Čečeniji, Palestini, Indoneziji i Somaliji – nazivate teroristima i ekstremistima, a s druge strane opravdavate sve genocide koje su vaše države počinile u osvojenim zemljama. To nije pravedno. Zločin je zločin, bez obzira da li ga počinila grupa nazadnih ili grupa naprednih ljudi. Državni zločin je isto toliko loš kao i zločin pojedinaca. Ipak, državni zločini se zataškavaju, jer vlade imaju moć da sakriju sve tragove. Međutim, vlade se dosljedno bave zločinima pojedinaca i javno ih obznanjuju.
Muslimani kao globalni faktor
Da podvučem: nazvati generalno islam i muslimane terorističkom i fanatičkom grupacijom, u najmanju ruku, nije fer. Islam je sistem života. To je sistem koji je prihvaćen u svim dijelovima svijeta. U slučaju da niste znali, jedan od pet ljudi na svijetu je musliman, osoba koja prihvata osnovna načela islama i prakticira njegovih pet stubova. Ti muslimani ne žive samo u Arabiji, jašu konje i sabljama prijete ljudima da prihvate islam ili da umru. Nisu svi Arapi muslimani, niti su svi muslimani Arapi. Zapravo, samo 19% muslimana su Arapi. Muslimana ima na svakome kontinentu na svijetu, u preko 53 države. U 23 države muslimani čine većinu. Najveća muslimanska populacija na svijetu nisu Arapi, već Indonežani.
Istinski početak renesanse
Islam ima svoju historiju. Prije više od 14 stoljeća počelo je objavljivanje Kur’ana Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, alejhisselam, rođen je 571. godine po Isau, alejhisselam. Preselio je 623. godine. Samo trideset godina poslije njegove smrti, ti nepismeni Arapi iz pustinje, iz najzabačenijeg dijela planete Zemlje, razvili su novu, veliku civilizaciju, isključivo na osnovu učenja iz Kur’ana i prakse koja je prenesena od vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tada, samo trideset godina od završetka objave Kur’ana, sa svjetskog trona su smijenjene tri najveće civilizacije tog vremena: Rim, Persija i Abesinija. Narednih hiljadu godina muslimanska civilizacija je dominirala Zemljom. I to kako? Naukom, umjetnošću, kulturom, politikom i institucijama, čije blagodati i danas osjećamo. Odakle je potekla renesansa – preporod zapadnog društva? Od kulture, umjetnosti, progresa i naučne inspiracije koje je muslimanska civilizacija crpila iz Kur’ana.
(Nastavit će se…)
Rubrika: PRIJEVODI, Autor: Halid Jasin, Glas islama 277, strana 34
Preveo: Senad Redžepović
