Hatib: dr. Fejsal ibn Džemil el-Gazavi
20. muharrem 1441. po Hidžri / 20. septembar 2019.
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu porodicu i ashabe. Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.” (En-Nisa, 1)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70–71)
Jedno od Allahovih imena, spomenutih u Kur’anu, jeste El-Mu’min, kao što kaže Uzvišeni: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj kKoji svakoga osigurava, Onaj Koji nad svi bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (El-Hašr, 23)
Jedno od značenja ovog imena, u čijem je korijenu i riječ eman, sigurnost, jeste Onaj Koji daje sigurnost Svojim robovima vjernicima na dunjaluku, ispunjava njihova srca zadovoljstvom i smirajem, koje nalaze u imanu i tevhidu. On, također, daje svim Svojim stvorenjima ono što će im osigurati život do određenog roka, daje im opskrbu i otklanja nedaće od njih.
Poštovani vjernici, jedna od pretpostavki lijepog i ugodnog života jeste sigurnost i spokoj. Kako čovjek može živjeti u ambijentu u kojem nema sigurnosti ni stabilnosti. Sigurnost je nužna potreba svakog društva. Ona je brana od smutnji, zala i devijacija, i samo posredstvom nje moguće je postići zadovoljstvo, smiraj, blagostanje i napredak, ostvariti interese i zaštititi ljudske živote, čast i imovinu, provoditi propisane sankcije, a njenim gubitkom, gube se prava, opstruišu interesi, širi anarhija, ostvaruje se dominacija jakih nad slabima, događaju se pljačka, otimačina, prolijevanje nedužne krvi, skrnavljenje časti i druge štetne posljedice. Sigurnost je velika blagodat čiju vrijednost istinski osjećaju samo oni koji su “kušali” gorčinu njene uskraćenosti i koga je opržila vatra njenog gubitka, i ko je proživio strah, nesigurnost, nestabilnost, anarhiju, progon i gubitak.
Sigurnost je potreba svakog čovjeka u životu na ovom svijetu, jer čovjek, po svojoj prirodi, traga za sigurnošću i onim što će ga udaljiti od opasnosti i strahova. Zbog njene časne pozicije, Ibrahim el-Halil, alejhis-selam, molio je Allaha za stanovnike Meke: “Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!” (El-Bekara, 126)
Vidimo da je Ibrahim, alejhis-selam, stavio potrebu sigurnosti ispred potrebe opskrbe, jer je sigurnost nužnost, dok je uživanje u opskrbi, bez sigurnosti, nezamislivo.
Štaviše, nalazimo da je Kur’an uspostavio čvrstu vezu između sigurnosti i ugodnog života, s jedne, i između straha i gladi s druge strane. Allah, džellešanuhu, ukorio je Kurejšije zbog njihovog neopravdanog odbijanja da slijede Pravi put: “Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna” (El-Kasas, 57).
Govoreći o blagodarnosti i dobroti koje im je ukazao, Uzvišeni kaže: “…Koji ih gladne hrani i od straha brani.” (Kurejš, 4)
Također, zbog njene iznimne važnosti, Allah, džellešanuhu, obećao je vjernicima da će njihov strah zamijeniti sigurnošću, zadovoljstvom, duševnim mirom i smirenošću ako budu obožavali Njega Jedinog, ako ustraju u pokornosti Njemu i ne budu Mu nikoga kao druga pripisivali.
Uzvišeni kaže: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.” (En-Nur, 55)
Ono što također ukazuje na čovjekovu potrebu za sigurnošću jeste činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim dovama tražio od Allaha da mu podari sigurnost. Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ugledao mlađak, učio bi dovu: ‘Allahu moj, podari nam, s nastupanjem novog mjeseca, sigurnost, čvrsto vjerovanje, spas, predanost Tebi, i uputi nas na ono što Ti voliš i čime si zadovoljan.’”
Značenje ovog hadisa je sljedeće: Podari nam s viđenjem mlađaka sigurnost od nedaća i iskušenja, učvrsti naše vjerovanje u novom mjesecu i spasi nas od zala u dunjaluku i vjeri.
Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova bila je: “Allahu moj, pokrij moje sramote i obuzdaj moj strahove.” (Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madža)
Sigurnost je plemeniti cilj kojem teži svako društvo i u čijem se postizanju natječu narodi.
Uzvišeni podsjeća narod Sabe na blagodat sigurnosti, na njihovim putovanjima, danju i noći i kaže: “Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!” (Saba, 18). Govoreći o sigurnosti, koju je dao Kurejšijama, Allah, džellešanuhu, kaže: “Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka?” (El-Ankebut, 67).
U hadisu se kaže: “Ko osvane siguran u svojoj porodici, zdrav, sa opskrbom za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk.” (Tirmizi i Ibn Madža)
O muslimani, kada se naruši sistem sigurnosti, poljuljaju njegovi temelji i poremeti njihov sklad, ne pitaj za katastrofalne posljedice, “oluje” iskušenja i silno zlo, koji se mogu desiti kao rezultat toga.
Nemoguće je narušiti sigurnost osim izazivanjem “zasljepljujućih” smutnji, činjenjem odvratnih zločina i zlih djela. I zato se sigurnost u islamu smatra uzvišenom intencijom, koja je zaštićena i “ograđena” posebnim propisima, koji štite njenu poziciju i sprečavaju bilo koji oblik njenog narušavanja.
Mnogobrojni su kur’anski i hadiski tekstovi koji naglašavaju obavezu čuvanja pet temeljnih vrijednosti (ed-daruratul-hams) – vjere, života, razuma, časti i imetka. Ovih pet vrijednosti islam je zaštitio posebnim propisima, sankcijama i kaznama, kako bi spriječio njihovu povredu. Štaviše, islam je najstrožije zabranio svaku aktivnost koja narušava sigurnost, mir i stabilnost, i upozorio je na svako djelo koje unosi strah i nesigurnost u ljudske živote.
Poštovani vjernici! Istinski vjernik ne može se radovati zlu koje je zadesilo bilo koju muslimansku zemlju, a posebno ako se radi o zemlji Dva sveta hrama, i ne samo to, nego je dužan učiniti sve da se suprotstavi onima koji nasrću na njene vrijednosti i temelje, ili nastoje ubaciti smutnju među njene stanovnike, ili žele narušiti njenu sigurnost i stabilnost.
To nas uopće ne bi trebalo čuditi, jer je čuvanje sigurnosti i stabilnosti, u našim društvima, ibadet kojim se približavamo Allahu, a i naša su zajednička odgovornost. Potrebno je udružiti napore na ovom polju, kako bismo se odlučno suprotstavili onima koji pokušavaju narušiti sigurnost građana i države, i svim drugim prijetnjama miru i stabilnosti, jer nema užitka u životu bez sigurnosti, i nema sreće u imetku bez stabilnosti.
Allah je obdario Svoje robove mnogobrojnim blagodatima i zadužio ih mnogim dužnostima, a od tih dužnosti je sigurnost koju moraju čuvati i učiniti sve da ona potraje, a ne činiti ništa što je može ugroziti i poništiti njene pozitivne posljedice.
O muslimani, nema sumnje da se djelovanje onih koji teroriziraju muslimane, ugrožavaju njihovu sigurnost i ekonomske interese, može okarakterisati kao najgori oblik činjenja nereda na Zemlji.
Uzvišeni kaže: “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: ‘Boj se Allaha!’ – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište” (El-Bekara, 204–206); “I ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine” (El-Kasas, 77), tj. ne čini nered nepravednim postupanjem i nasiljem prema ljudima, jer Allah ne voli nasilnike i grešnike.
Na temelju ovih kur’anskih ajeta možemo reći da je nedavni zločinački napad na dva naftna postrojenja u našoj zemlji jasan oblik sijanja smutnje i nereda na Zemlji i skrnavljenja muslimanskih svetinja, a ono što ga čini brutalnijim i groznijim jeste da je izveden u Allahovom mjesecu muharremu, jednom od četiri sveta mjeseca, za koje je Allah, džellešanuhu, rekao: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!” (Et-Tevba, 36)
Grijeh u svetim mjesecima ima posebnu težinu, jer je u sebi objedinio prijestup prema Allahu, činjenjem grijeha i zlih djela, i skrnavljenje svetinja čije je skrnavljenje Allah zabranio i koje je uzdigao na posebno mjesto.
Donosite selame i salavate na onoga koji je došao s radosnom viješću, opomenom i jasnu svjetiljku, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što vam je Allah naredio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
20. muharrem 1441. po Hidžri / 20. septembar 2019.
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu porodicu i ashabe. Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.” (En-Nisa, 1)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70–71)
Jedno od Allahovih imena, spomenutih u Kur’anu, jeste El-Mu’min, kao što kaže Uzvišeni: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj kKoji svakoga osigurava, Onaj Koji nad svi bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (El-Hašr, 23)
Jedno od značenja ovog imena, u čijem je korijenu i riječ eman, sigurnost, jeste Onaj Koji daje sigurnost Svojim robovima vjernicima na dunjaluku, ispunjava njihova srca zadovoljstvom i smirajem, koje nalaze u imanu i tevhidu. On, također, daje svim Svojim stvorenjima ono što će im osigurati život do određenog roka, daje im opskrbu i otklanja nedaće od njih.
Poštovani vjernici, jedna od pretpostavki lijepog i ugodnog života jeste sigurnost i spokoj. Kako čovjek može živjeti u ambijentu u kojem nema sigurnosti ni stabilnosti. Sigurnost je nužna potreba svakog društva. Ona je brana od smutnji, zala i devijacija, i samo posredstvom nje moguće je postići zadovoljstvo, smiraj, blagostanje i napredak, ostvariti interese i zaštititi ljudske živote, čast i imovinu, provoditi propisane sankcije, a njenim gubitkom, gube se prava, opstruišu interesi, širi anarhija, ostvaruje se dominacija jakih nad slabima, događaju se pljačka, otimačina, prolijevanje nedužne krvi, skrnavljenje časti i druge štetne posljedice. Sigurnost je velika blagodat čiju vrijednost istinski osjećaju samo oni koji su “kušali” gorčinu njene uskraćenosti i koga je opržila vatra njenog gubitka, i ko je proživio strah, nesigurnost, nestabilnost, anarhiju, progon i gubitak.
Sigurnost je potreba svakog čovjeka u životu na ovom svijetu, jer čovjek, po svojoj prirodi, traga za sigurnošću i onim što će ga udaljiti od opasnosti i strahova. Zbog njene časne pozicije, Ibrahim el-Halil, alejhis-selam, molio je Allaha za stanovnike Meke: “Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!” (El-Bekara, 126)
Vidimo da je Ibrahim, alejhis-selam, stavio potrebu sigurnosti ispred potrebe opskrbe, jer je sigurnost nužnost, dok je uživanje u opskrbi, bez sigurnosti, nezamislivo.
Štaviše, nalazimo da je Kur’an uspostavio čvrstu vezu između sigurnosti i ugodnog života, s jedne, i između straha i gladi s druge strane. Allah, džellešanuhu, ukorio je Kurejšije zbog njihovog neopravdanog odbijanja da slijede Pravi put: “Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna” (El-Kasas, 57).
Govoreći o blagodarnosti i dobroti koje im je ukazao, Uzvišeni kaže: “…Koji ih gladne hrani i od straha brani.” (Kurejš, 4)
Također, zbog njene iznimne važnosti, Allah, džellešanuhu, obećao je vjernicima da će njihov strah zamijeniti sigurnošću, zadovoljstvom, duševnim mirom i smirenošću ako budu obožavali Njega Jedinog, ako ustraju u pokornosti Njemu i ne budu Mu nikoga kao druga pripisivali.
Uzvišeni kaže: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.” (En-Nur, 55)
Ono što također ukazuje na čovjekovu potrebu za sigurnošću jeste činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim dovama tražio od Allaha da mu podari sigurnost. Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ugledao mlađak, učio bi dovu: ‘Allahu moj, podari nam, s nastupanjem novog mjeseca, sigurnost, čvrsto vjerovanje, spas, predanost Tebi, i uputi nas na ono što Ti voliš i čime si zadovoljan.’”
Značenje ovog hadisa je sljedeće: Podari nam s viđenjem mlađaka sigurnost od nedaća i iskušenja, učvrsti naše vjerovanje u novom mjesecu i spasi nas od zala u dunjaluku i vjeri.
Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova bila je: “Allahu moj, pokrij moje sramote i obuzdaj moj strahove.” (Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madža)
Sigurnost je plemeniti cilj kojem teži svako društvo i u čijem se postizanju natječu narodi.
Uzvišeni podsjeća narod Sabe na blagodat sigurnosti, na njihovim putovanjima, danju i noći i kaže: “Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!” (Saba, 18). Govoreći o sigurnosti, koju je dao Kurejšijama, Allah, džellešanuhu, kaže: “Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka?” (El-Ankebut, 67).
U hadisu se kaže: “Ko osvane siguran u svojoj porodici, zdrav, sa opskrbom za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk.” (Tirmizi i Ibn Madža)
O muslimani, kada se naruši sistem sigurnosti, poljuljaju njegovi temelji i poremeti njihov sklad, ne pitaj za katastrofalne posljedice, “oluje” iskušenja i silno zlo, koji se mogu desiti kao rezultat toga.
Nemoguće je narušiti sigurnost osim izazivanjem “zasljepljujućih” smutnji, činjenjem odvratnih zločina i zlih djela. I zato se sigurnost u islamu smatra uzvišenom intencijom, koja je zaštićena i “ograđena” posebnim propisima, koji štite njenu poziciju i sprečavaju bilo koji oblik njenog narušavanja.
Mnogobrojni su kur’anski i hadiski tekstovi koji naglašavaju obavezu čuvanja pet temeljnih vrijednosti (ed-daruratul-hams) – vjere, života, razuma, časti i imetka. Ovih pet vrijednosti islam je zaštitio posebnim propisima, sankcijama i kaznama, kako bi spriječio njihovu povredu. Štaviše, islam je najstrožije zabranio svaku aktivnost koja narušava sigurnost, mir i stabilnost, i upozorio je na svako djelo koje unosi strah i nesigurnost u ljudske živote.
Poštovani vjernici! Istinski vjernik ne može se radovati zlu koje je zadesilo bilo koju muslimansku zemlju, a posebno ako se radi o zemlji Dva sveta hrama, i ne samo to, nego je dužan učiniti sve da se suprotstavi onima koji nasrću na njene vrijednosti i temelje, ili nastoje ubaciti smutnju među njene stanovnike, ili žele narušiti njenu sigurnost i stabilnost.
To nas uopće ne bi trebalo čuditi, jer je čuvanje sigurnosti i stabilnosti, u našim društvima, ibadet kojim se približavamo Allahu, a i naša su zajednička odgovornost. Potrebno je udružiti napore na ovom polju, kako bismo se odlučno suprotstavili onima koji pokušavaju narušiti sigurnost građana i države, i svim drugim prijetnjama miru i stabilnosti, jer nema užitka u životu bez sigurnosti, i nema sreće u imetku bez stabilnosti.
Allah je obdario Svoje robove mnogobrojnim blagodatima i zadužio ih mnogim dužnostima, a od tih dužnosti je sigurnost koju moraju čuvati i učiniti sve da ona potraje, a ne činiti ništa što je može ugroziti i poništiti njene pozitivne posljedice.
O muslimani, nema sumnje da se djelovanje onih koji teroriziraju muslimane, ugrožavaju njihovu sigurnost i ekonomske interese, može okarakterisati kao najgori oblik činjenja nereda na Zemlji.
Uzvišeni kaže: “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: ‘Boj se Allaha!’ – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište” (El-Bekara, 204–206); “I ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine” (El-Kasas, 77), tj. ne čini nered nepravednim postupanjem i nasiljem prema ljudima, jer Allah ne voli nasilnike i grešnike.
Na temelju ovih kur’anskih ajeta možemo reći da je nedavni zločinački napad na dva naftna postrojenja u našoj zemlji jasan oblik sijanja smutnje i nereda na Zemlji i skrnavljenja muslimanskih svetinja, a ono što ga čini brutalnijim i groznijim jeste da je izveden u Allahovom mjesecu muharremu, jednom od četiri sveta mjeseca, za koje je Allah, džellešanuhu, rekao: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!” (Et-Tevba, 36)
Grijeh u svetim mjesecima ima posebnu težinu, jer je u sebi objedinio prijestup prema Allahu, činjenjem grijeha i zlih djela, i skrnavljenje svetinja čije je skrnavljenje Allah zabranio i koje je uzdigao na posebno mjesto.
Donosite selame i salavate na onoga koji je došao s radosnom viješću, opomenom i jasnu svjetiljku, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što vam je Allah naredio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
