Hatib: dr. Usama ibn Abdullah Hajjat
25. redžeb 1441. po Hidžri / 20. mart 2020.
Hvala Allahu, Koji odagnava brige, otklanja iskušenja i obasipa blagodatima. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je, u nedaći i blagostanju. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i od Kojeg se traži otklanjanje nevolja i teškoća, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, prvak čestitih i bogobojaznih.
Allahu moj, smiluj se, spasi i blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe, časne predvodnike, sve dok postoje Zemlja i nebesa. Bojte se Allaha, Allahovi robovi: “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekara, 281)
O muslimani, smjena dana i noći donose čovjeku promjenu stanja, nedaće, iskušenja, brige i tuge koje obuzimaju njegovu dušu, i koje negativno utječu na njega, njegovu porodicu, njegovo tijelo, zdravlje, čast, imetak i okruženje, zbog čega osjeća tegobu u duši i traži načina da se spasi i otkloni nevolju od sebe, sjećajući se, pri tome, riječi Uzvišenog Gospodara: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)
Sjetit će se, također, riječi Uzvišenog: “Reci: ‘Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’ Reci: ‘Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.’” (El-En’am, 63–64) i bit će čvrsto ubijeđen da je On, slavljen neka je, Spasitelj iz svake nevolje, Otklonitelj svake štete i Pomagač svakom nevoljniku, pa će Mu se srcem okrenuti i dovu Mu učiniti, predano, skrušeno, iskreno, ponizno, u posebno odabranim vremenima, s čvrstim ubjeđenjem da će njegova dova biti uslišena, izvršavajući tako Njegovu naredbu: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (Gafir, 60)
Sve njegove nade i želje usmjerene su ka tome da Allah otkloni od njega nevolju i odagna od njega brigu i tugu. Nastoji se približiti Allahu i steći Njegovu naklonost učenjem jezgrovitih i sveobuhvatnih dova koje je Allahov Njerovjesnik učio, kao što se navodi u hadisu koji je zabilježio Tirmizi, sa dobrim lancem prenosilaca, od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u teškim situacijama, učio dovu: “Ja Hajju, ja Kajjumu bi rahmetike estegisu! – O Vječno Živi i Samoopstojeći, Tvojom milošću Te molim i tražim od Tebe pomoć!”
Buhari, Allah mu se smilovao, bilježi od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u teškim situacijama govorio: “La ilahe illallahul-azimul-halim, la ilahe illahu rabbil-aršil-azim, la ilahe illallahu rabbus-semavati ve rabbul-erdi ve rabbul-aršil kerim! – Nema boga osim Tebe Velikog, Blagog. Nema boga osim Tebe, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Tebe, Gospodara nebesa, Zemlje i Arša plemenitog!”
U situaciji u kojoj se nalazimo poželjno je ustrajno učiti dovu Allahovog vjerovjesnika Junusa, alejhis-selam, koju je on učio dok je bio zarobljen u utrobi ribe. Hakim, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, bilježi od Sa’da ibn Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan musliman neće proučiti dovu koju je Zunnun, Junus, učio u utrobi ribe: ‘La ilahe illa ente subhaneke inni kunut minez-zalimin! – Nema boga osim Tebe, slavljen si Ti, ja sam se uistinu ogriješio prema sebi!’, u bilo kojoj situaciji, a da mu Allah neće uslišati dovu.” To je potvrda Allahovih riječi: “… odazvasmo i tegobe ga spasismo: eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 88)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da u izvanrednim situacijama traži utočište u namazu. Ebu Davud bilježi, sa dobrim lancem prenosilaca, od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu anhu, da je rekao: “Kad bi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spopala kakva briga, on bi klanjao.” Tj., kada bi se desilo nešto važno, ili bi ga zadesila tuga, ili briga, predao bi se namazu, jer je namaz, kao što kažu učenjaci, vjernikova tvrđava, sklonište u koje se sklanja, najčvršća veza za koju se drži i uže koje ga povezuje s njegovim Gospodarom. Namaz je hrana i lijek za dušu, mehlem za rane, spas za nevoljnika, sigurnost za uplašenog, snaga za slabog i oružje za nenaoružanog.
Ono što također pomaže u otklanjanju nedaća i iskušenja, jesu sljedeće stvari: vjerovanje u Allaha, požurivanje s činjenjem djela kojima se postiže Njegovo zadovoljstvo, čvrst i iskren oslonac na Njega, istinsko pouzdanje u Njega, vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje Njegovog sunneta, ugledanje na njega, davanje prednosti ljubavi prema njemu nad ljubavi prema sebi, djeci, roditeljima i svim ljudima, često upućivanje dove i ustrajavanje u tome, istigfar (traženje oprosta), sadaka (milostinja), učenje Kur’ana, iskreno pokajanje i ustrajno učenje dove: “Bismillahillezi ja jedurru measmihi šej’un fil-erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim! – U ime Allaha, s Čijim imenom ne može naškoditi nijedna stvar, ni na nebu i na Zemlji, On sve čuje i sve zna!” Ebu Davud i Tirmizi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, bilježe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko navečer kaže: ‘Bismillahillezi ja jedurru measmihi šej’un fil-erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim!’ – ništa mu neće naškoditi dok ne osvane, a ko ove riječi izgovori ujutro, ništa mu neće naškoditi dok ne osvane. Ovu dovu treba učiti, svaki dan, ujutro i uvečer. Obaveza je pridržavati se svih propisanih mjera predostrožnosti, koje su donijeli nadležni organi i sarađivati s njima, u skladu s principom “potpomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti” (teavunu alel-birri vet-takva) i “pokoravanja pretpostavljanima” (tāatu velijjil-emri), i u cilju ostvarivanja šerijatskih intencija, poduzimanja preventivnih mjera, čuvanja života i nastojanja da se čini sve ono što je potrebno u prevenciji bolesti i prevezilaženju kriznih situacija, oslanjajući se u svemu tome na Stvoritelja nebesa i Zemlje, Koji je rekao u Svojoj Knjizi: “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.” (Junus, 107)
O vjernici, ono što je utjeha za vjerničku dušu i što ublažava njenu bol, kada se dese nedaće i iskušenja, jeste nada u skori izlaz od Allaha, i čvrsto pouzdanje u Njegovu milost i pravednost. On, slavljen neka je, od milostivih je najmilostiviji, a od Njegove milosti prema robovima jeste da im nikada neće dati dvije nedaće, jednu poslije druge, i neće ih opteretiti mnoštvom iskušenja, nego će uvijek poslije teškoće dati last, poslije iskušenja milost i obilje, kao što kaže Uzvišeni: “Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!” (Eš-Šerh, 5–6)
Riječ “last – olakšanje” ponovljena je u ovim ajetima dva puta, a između njih je jedna teškoća, a jedna teškoća ne može nadvladati dvije lasti, olakšanja. Gdje god se pojavi teškoća, u različitim oblicima i vrstama, uz nju, tu negdje pored, nalazi se i last, koja olakšava iskušenje, razgaljuje dušu, liječi rane, otklanja tugu, a posebno ako vjernik, u nedaći i iskušenju, potraži utočište kod svoga Gospodara i zamoli Ga da njegovu teškoću zamijeni blagostanjem, a uzroke tuge i brige pretvori u izlaz, olakšanje i spas.
Bojte se Allaha, vjernici, i budite ubijeđeni da je pomoć od Allaha, Milostivog, Samilosnog, blizu. Teškoće i iskušenja nisu ništa drugo do put ka popravljanju stanja i korak ka ugodnom životu i ispunjenju nada, osim što su čišćenje, iskupljenje grijeha i podizanje deredža.
Neka vam uvijek bude na umu da vam je Allah Uzvišeni naredio da donosite salavate i selame na najbolje stvorenje, pa je rekao: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
25. redžeb 1441. po Hidžri / 20. mart 2020.
Hvala Allahu, Koji odagnava brige, otklanja iskušenja i obasipa blagodatima. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je, u nedaći i blagostanju. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i od Kojeg se traži otklanjanje nevolja i teškoća, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, prvak čestitih i bogobojaznih.
Allahu moj, smiluj se, spasi i blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe, časne predvodnike, sve dok postoje Zemlja i nebesa. Bojte se Allaha, Allahovi robovi: “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekara, 281)
O muslimani, smjena dana i noći donose čovjeku promjenu stanja, nedaće, iskušenja, brige i tuge koje obuzimaju njegovu dušu, i koje negativno utječu na njega, njegovu porodicu, njegovo tijelo, zdravlje, čast, imetak i okruženje, zbog čega osjeća tegobu u duši i traži načina da se spasi i otkloni nevolju od sebe, sjećajući se, pri tome, riječi Uzvišenog Gospodara: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)
Sjetit će se, također, riječi Uzvišenog: “Reci: ‘Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’ Reci: ‘Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.’” (El-En’am, 63–64) i bit će čvrsto ubijeđen da je On, slavljen neka je, Spasitelj iz svake nevolje, Otklonitelj svake štete i Pomagač svakom nevoljniku, pa će Mu se srcem okrenuti i dovu Mu učiniti, predano, skrušeno, iskreno, ponizno, u posebno odabranim vremenima, s čvrstim ubjeđenjem da će njegova dova biti uslišena, izvršavajući tako Njegovu naredbu: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (Gafir, 60)
Sve njegove nade i želje usmjerene su ka tome da Allah otkloni od njega nevolju i odagna od njega brigu i tugu. Nastoji se približiti Allahu i steći Njegovu naklonost učenjem jezgrovitih i sveobuhvatnih dova koje je Allahov Njerovjesnik učio, kao što se navodi u hadisu koji je zabilježio Tirmizi, sa dobrim lancem prenosilaca, od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u teškim situacijama, učio dovu: “Ja Hajju, ja Kajjumu bi rahmetike estegisu! – O Vječno Živi i Samoopstojeći, Tvojom milošću Te molim i tražim od Tebe pomoć!”
Buhari, Allah mu se smilovao, bilježi od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u teškim situacijama govorio: “La ilahe illallahul-azimul-halim, la ilahe illahu rabbil-aršil-azim, la ilahe illallahu rabbus-semavati ve rabbul-erdi ve rabbul-aršil kerim! – Nema boga osim Tebe Velikog, Blagog. Nema boga osim Tebe, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Tebe, Gospodara nebesa, Zemlje i Arša plemenitog!”
U situaciji u kojoj se nalazimo poželjno je ustrajno učiti dovu Allahovog vjerovjesnika Junusa, alejhis-selam, koju je on učio dok je bio zarobljen u utrobi ribe. Hakim, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, bilježi od Sa’da ibn Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan musliman neće proučiti dovu koju je Zunnun, Junus, učio u utrobi ribe: ‘La ilahe illa ente subhaneke inni kunut minez-zalimin! – Nema boga osim Tebe, slavljen si Ti, ja sam se uistinu ogriješio prema sebi!’, u bilo kojoj situaciji, a da mu Allah neće uslišati dovu.” To je potvrda Allahovih riječi: “… odazvasmo i tegobe ga spasismo: eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 88)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da u izvanrednim situacijama traži utočište u namazu. Ebu Davud bilježi, sa dobrim lancem prenosilaca, od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu anhu, da je rekao: “Kad bi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spopala kakva briga, on bi klanjao.” Tj., kada bi se desilo nešto važno, ili bi ga zadesila tuga, ili briga, predao bi se namazu, jer je namaz, kao što kažu učenjaci, vjernikova tvrđava, sklonište u koje se sklanja, najčvršća veza za koju se drži i uže koje ga povezuje s njegovim Gospodarom. Namaz je hrana i lijek za dušu, mehlem za rane, spas za nevoljnika, sigurnost za uplašenog, snaga za slabog i oružje za nenaoružanog.
Ono što također pomaže u otklanjanju nedaća i iskušenja, jesu sljedeće stvari: vjerovanje u Allaha, požurivanje s činjenjem djela kojima se postiže Njegovo zadovoljstvo, čvrst i iskren oslonac na Njega, istinsko pouzdanje u Njega, vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje Njegovog sunneta, ugledanje na njega, davanje prednosti ljubavi prema njemu nad ljubavi prema sebi, djeci, roditeljima i svim ljudima, često upućivanje dove i ustrajavanje u tome, istigfar (traženje oprosta), sadaka (milostinja), učenje Kur’ana, iskreno pokajanje i ustrajno učenje dove: “Bismillahillezi ja jedurru measmihi šej’un fil-erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim! – U ime Allaha, s Čijim imenom ne može naškoditi nijedna stvar, ni na nebu i na Zemlji, On sve čuje i sve zna!” Ebu Davud i Tirmizi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, bilježe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko navečer kaže: ‘Bismillahillezi ja jedurru measmihi šej’un fil-erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim!’ – ništa mu neće naškoditi dok ne osvane, a ko ove riječi izgovori ujutro, ništa mu neće naškoditi dok ne osvane. Ovu dovu treba učiti, svaki dan, ujutro i uvečer. Obaveza je pridržavati se svih propisanih mjera predostrožnosti, koje su donijeli nadležni organi i sarađivati s njima, u skladu s principom “potpomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti” (teavunu alel-birri vet-takva) i “pokoravanja pretpostavljanima” (tāatu velijjil-emri), i u cilju ostvarivanja šerijatskih intencija, poduzimanja preventivnih mjera, čuvanja života i nastojanja da se čini sve ono što je potrebno u prevenciji bolesti i prevezilaženju kriznih situacija, oslanjajući se u svemu tome na Stvoritelja nebesa i Zemlje, Koji je rekao u Svojoj Knjizi: “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.” (Junus, 107)
O vjernici, ono što je utjeha za vjerničku dušu i što ublažava njenu bol, kada se dese nedaće i iskušenja, jeste nada u skori izlaz od Allaha, i čvrsto pouzdanje u Njegovu milost i pravednost. On, slavljen neka je, od milostivih je najmilostiviji, a od Njegove milosti prema robovima jeste da im nikada neće dati dvije nedaće, jednu poslije druge, i neće ih opteretiti mnoštvom iskušenja, nego će uvijek poslije teškoće dati last, poslije iskušenja milost i obilje, kao što kaže Uzvišeni: “Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!” (Eš-Šerh, 5–6)
Riječ “last – olakšanje” ponovljena je u ovim ajetima dva puta, a između njih je jedna teškoća, a jedna teškoća ne može nadvladati dvije lasti, olakšanja. Gdje god se pojavi teškoća, u različitim oblicima i vrstama, uz nju, tu negdje pored, nalazi se i last, koja olakšava iskušenje, razgaljuje dušu, liječi rane, otklanja tugu, a posebno ako vjernik, u nedaći i iskušenju, potraži utočište kod svoga Gospodara i zamoli Ga da njegovu teškoću zamijeni blagostanjem, a uzroke tuge i brige pretvori u izlaz, olakšanje i spas.
Bojte se Allaha, vjernici, i budite ubijeđeni da je pomoć od Allaha, Milostivog, Samilosnog, blizu. Teškoće i iskušenja nisu ništa drugo do put ka popravljanju stanja i korak ka ugodnom životu i ispunjenju nada, osim što su čišćenje, iskupljenje grijeha i podizanje deredža.
Neka vam uvijek bude na umu da vam je Allah Uzvišeni naredio da donosite salavate i selame na najbolje stvorenje, pa je rekao: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
