Historijske bitke u Islamu
U svetom mjesecu ramazanu dogodila se prva i najznačajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru. U njoj je sudjelovao i sam poslanik Muhammed, s. a. v. s. Allah, dž.š., tu je bitku u Kur'anu nazvao:”Dan razdvajanja (rastavljanja)”, jer je u njoj razdvojena istina od laži i Pravi put od šejtanskog puta
Piše: Semir Imamović, dipl.islamski pravnik
Povod Bitke na Bedru je izlazak Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, sa grupom ashaba radi presretanja kurejšijske karavane koja se kretala iz Šama prema Mekki. Nema nikakve sumnje u opravdanost ovog postupka, jer su Kurejšije bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem. Između njih nije bilo nikakvog ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom pozivu na obožavanje Allaha Jedinog.
Poslanikova vojska je brojala malo više od 300 boraca, koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli radi bitke. Međutim, Allah, subhanehu ve teala, htio je da dođe do okršaja između njega i njegovih neprijatelja i da se ispuni ono što je On već odredio.
“Gospodaru, ispuni ono što si i obećao!”
Kada je Ebu-Sufjan, koji je i upravljao karavanom, saznao da se muslimani u Mekki pripremaju za presretanje njegove karavane, promijenio je uobičajeni pravac kretanja i poslao poruku Kurejšijama da mu pošalju pomoć. Kurejšije su pripremile 1.000 dobro opremljenih i naoružanih boraca i uputili ih u pravcu karavane. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, nakon vijesti o pokretu velikog broja kurejšijskih vojnika, zatražio je mišljenje ensarija i muhadžira o nastavljanju putovanja, na što su oni odgovorili: “Nećemo ti reći ono što su Israelćani rekli Musau: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati’, nego ćemo se boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe. Tako nam Allaha, kad bi krenuo preko mora, i mi bismo krenuli sa tobom”.
Ebu-Sufjan je, mijenjajući pravac kretanja, uspio izbjeći zasjedu, što ga je navelo da pošalje novu poruku Kurejšijama, u kojoj ih je savjetovao da se vrate u Mekku. Ovi bi to i učinili, ali je Ebu-Džehl, mekanski poglavar, čvrsto odlučio otići na Bedr i tu ostati tri dana, kako bi se, po svaku cijenu, sukobio sa muslimanima.
Do sukoba je došlo 17. ramazana druge godine po Hidžri, kod vode koja se nalazila na Bedru. Muslimani su prvi došli do te vode i kod nje sagradili bunar. Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, napravljen je položaj sa kojeg je mogao posmatrati odvijanje Bitke. Kad je počela Bitka, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, digao je ruke prema nebu i uputio sljedeću dovu: “Gospodaru! Evo Kurejšija. Došli su ispunjeni ohološću i nadmenošću, da bi Ti se suprotstavili i Tvoga Poslanika u laž utjerali. Gospodaru, ispuni ono što si i obećao”. Ashabi su, kao i Poslanik, potpuno okrenuli svoja srca Allahu i predano i skrušeno Ga molili da ih pomogne i ponizi njihovog neprijatelja.
“Mislim na Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja”
Bitka je započela dvobojem Utbe i Šejbe ibn-Rebie i Velida ibn-Utbe, sa kurejšijske strane, i Alije, Hamze i Ubejde ibn el-Harisa, sa muslimanske strane. Alija, r. a., ubio je Velida, a Hamza, r. a., Utbu. Ubejda i Šejbe su razmijenili nekoliko udaraca i nije se znalo ko će od njih dvojice izići kao pobjednik sve dok Alija i Hamza nisu priskočili u pomoć i prosto isjekli Šejbu. Ubejde, r. a., poslije je umro od zadobijenih rana. Nakon toga se rasplamsala borba. Poslanik je bodrio ashabe, govoreći im: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, onaj ko se danas strpi u borbi i bude ubijen okrenut svojim licem ka neprijatelju, Allah će ga uvesti u Džennet”.
Te riječi su privukle pažnju Umejra ibn el-Himama el-Ensarija, koji se ustao i rekao: “Allahov poslaniče! Misliš li na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja?”
“Da. Mislim na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja”, odgovorio je Poslanik, salallahu alejhi ve selem.
“Ako je tako, onda između mene i Dženneta stoji samo pogibija. Ako budem živio toliko da mogu pojesti ovih nekoliko datula, to će uistinu biti predug život”, odgovorio je ovaj ashab.
Odmah nakon tih riječi je bacio datule i borio se dok nije bio ubijen.
Primjer ovog ashaba je samo jedan u nizu mnogobrojnih primjera žrtvovanja i zalaga-nja, a takvi primjeri su odigrali odlučujuću ulogu u pobjedi na Bedru i savladavanju mnogo jačeg i pripremljenijeg neprijatelja.
“…i oni će se u bijeg dati”
Kad je Poslanik, salallahu alejhi ve selem, izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh je počeo jenjavati, a želja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Poslanika, salallahu alejhi ve selem, imao je velikog uticaja na poboljšanje stanja muslimana. Kad su dobili naredbu da svom žestinom navale na neprijatelja – a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom – krenuše svom žestinom i silinom, na sve ili ništa. Rušili su pred sobom neprijateljske redove, odsijecali glave, a još veću volju su dobili kad su vidjeli Poslanika, salallahu alejhi ve selem, da udara o štit i da iz sveg glasa ponavlja kur'anske riječi: “Skup će sigurno poražen biti, i oni će se u bijeg dati” (Kur'an: El-Kamer, 45.).
U jednom trenutku borbe, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, uzeo je prašine u ruke i bacio je u lice mušricima, uzrokujući pometnju u njihovim redovima, a zatim i kolektivni bijeg. Muslimanima nije ostalo ništa drugo do da se natječu u njihovom ubijanju i zarobljavanju.
To je bio samo jedan od Allahovih ajeta, znakova kojima je On pomogao Svoga Poslanika. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, zajedno sa svojim ashabima je pokazao neviđenu hrabrost, odlučnost i ustrajnost.
U svetom mjesecu ramazanu dogodila se prva i najznačajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru. U njoj je sudjelovao i sam poslanik Muhammed, s. a. v. s. Allah, dž.š., tu je bitku u Kur'anu nazvao:”Dan razdvajanja (rastavljanja)”, jer je u njoj razdvojena istina od laži i Pravi put od šejtanskog puta
Piše: Semir Imamović, dipl.islamski pravnik
Povod Bitke na Bedru je izlazak Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, sa grupom ashaba radi presretanja kurejšijske karavane koja se kretala iz Šama prema Mekki. Nema nikakve sumnje u opravdanost ovog postupka, jer su Kurejšije bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem. Između njih nije bilo nikakvog ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom pozivu na obožavanje Allaha Jedinog.
Poslanikova vojska je brojala malo više od 300 boraca, koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli radi bitke. Međutim, Allah, subhanehu ve teala, htio je da dođe do okršaja između njega i njegovih neprijatelja i da se ispuni ono što je On već odredio.
“Gospodaru, ispuni ono što si i obećao!”
Kada je Ebu-Sufjan, koji je i upravljao karavanom, saznao da se muslimani u Mekki pripremaju za presretanje njegove karavane, promijenio je uobičajeni pravac kretanja i poslao poruku Kurejšijama da mu pošalju pomoć. Kurejšije su pripremile 1.000 dobro opremljenih i naoružanih boraca i uputili ih u pravcu karavane. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, nakon vijesti o pokretu velikog broja kurejšijskih vojnika, zatražio je mišljenje ensarija i muhadžira o nastavljanju putovanja, na što su oni odgovorili: “Nećemo ti reći ono što su Israelćani rekli Musau: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati’, nego ćemo se boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe. Tako nam Allaha, kad bi krenuo preko mora, i mi bismo krenuli sa tobom”.
Ebu-Sufjan je, mijenjajući pravac kretanja, uspio izbjeći zasjedu, što ga je navelo da pošalje novu poruku Kurejšijama, u kojoj ih je savjetovao da se vrate u Mekku. Ovi bi to i učinili, ali je Ebu-Džehl, mekanski poglavar, čvrsto odlučio otići na Bedr i tu ostati tri dana, kako bi se, po svaku cijenu, sukobio sa muslimanima.
Do sukoba je došlo 17. ramazana druge godine po Hidžri, kod vode koja se nalazila na Bedru. Muslimani su prvi došli do te vode i kod nje sagradili bunar. Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, napravljen je položaj sa kojeg je mogao posmatrati odvijanje Bitke. Kad je počela Bitka, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, digao je ruke prema nebu i uputio sljedeću dovu: “Gospodaru! Evo Kurejšija. Došli su ispunjeni ohološću i nadmenošću, da bi Ti se suprotstavili i Tvoga Poslanika u laž utjerali. Gospodaru, ispuni ono što si i obećao”. Ashabi su, kao i Poslanik, potpuno okrenuli svoja srca Allahu i predano i skrušeno Ga molili da ih pomogne i ponizi njihovog neprijatelja.
“Mislim na Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja”
Bitka je započela dvobojem Utbe i Šejbe ibn-Rebie i Velida ibn-Utbe, sa kurejšijske strane, i Alije, Hamze i Ubejde ibn el-Harisa, sa muslimanske strane. Alija, r. a., ubio je Velida, a Hamza, r. a., Utbu. Ubejda i Šejbe su razmijenili nekoliko udaraca i nije se znalo ko će od njih dvojice izići kao pobjednik sve dok Alija i Hamza nisu priskočili u pomoć i prosto isjekli Šejbu. Ubejde, r. a., poslije je umro od zadobijenih rana. Nakon toga se rasplamsala borba. Poslanik je bodrio ashabe, govoreći im: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, onaj ko se danas strpi u borbi i bude ubijen okrenut svojim licem ka neprijatelju, Allah će ga uvesti u Džennet”.
Te riječi su privukle pažnju Umejra ibn el-Himama el-Ensarija, koji se ustao i rekao: “Allahov poslaniče! Misliš li na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja?”
“Da. Mislim na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja”, odgovorio je Poslanik, salallahu alejhi ve selem.
“Ako je tako, onda između mene i Dženneta stoji samo pogibija. Ako budem živio toliko da mogu pojesti ovih nekoliko datula, to će uistinu biti predug život”, odgovorio je ovaj ashab.
Odmah nakon tih riječi je bacio datule i borio se dok nije bio ubijen.
Primjer ovog ashaba je samo jedan u nizu mnogobrojnih primjera žrtvovanja i zalaga-nja, a takvi primjeri su odigrali odlučujuću ulogu u pobjedi na Bedru i savladavanju mnogo jačeg i pripremljenijeg neprijatelja.
“…i oni će se u bijeg dati”
Kad je Poslanik, salallahu alejhi ve selem, izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh je počeo jenjavati, a želja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Poslanika, salallahu alejhi ve selem, imao je velikog uticaja na poboljšanje stanja muslimana. Kad su dobili naredbu da svom žestinom navale na neprijatelja – a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom – krenuše svom žestinom i silinom, na sve ili ništa. Rušili su pred sobom neprijateljske redove, odsijecali glave, a još veću volju su dobili kad su vidjeli Poslanika, salallahu alejhi ve selem, da udara o štit i da iz sveg glasa ponavlja kur'anske riječi: “Skup će sigurno poražen biti, i oni će se u bijeg dati” (Kur'an: El-Kamer, 45.).
U jednom trenutku borbe, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, uzeo je prašine u ruke i bacio je u lice mušricima, uzrokujući pometnju u njihovim redovima, a zatim i kolektivni bijeg. Muslimanima nije ostalo ništa drugo do da se natječu u njihovom ubijanju i zarobljavanju.
To je bio samo jedan od Allahovih ajeta, znakova kojima je On pomogao Svoga Poslanika. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, zajedno sa svojim ashabima je pokazao neviđenu hrabrost, odlučnost i ustrajnost.
Prilozi
-
942.4 KB Pregleda: 51