Jordanska dolina smatra se ključnom zemljišnom površinom za budućnost palestinske države.
Piše: Khalil Tufkaji
Tokom proteklih godina, izraelske vlasti fokusirale su se na proces naseljavanja područja Jordanske doline koja se, sa aspekta ekonomije i vode, smatra ključnom zemljišnom površinom za budućnost palestinske države.
Međutim, cionistička pohlepa u regiji, pored političkih razloga kada je riječ o iscrtavanju granica sa bilo kojom državom koja će se u budućnosti uspostaviti na Zapadnoj obali, učinila je da se ovo područje svrsta u nacionalne prioritete svih izraelskih vlada.
Razlozi su isprva bili sigurnosne prirode, a zatim se kasnije pretvaraju u političke i ekonomske. Ovakav trend se može primjetiti i u proteklim godinama, počevši od izjave predsjednika stranke Kadima Shaula Mofaza, koji se nalazio na vrhu sigurnosne piramide kao ministar odbrane – da je Jordanska dolina područje sa kojeg se ne može povući.
Zbog izraelske želje da se iskoristi pitanje sigurnosti, s obzirom na politička i sigurnosna dešavanja u arapskom svijetu, sigurnosnim i vojnim timovima je dato u obavezu da isplaniraju izgradnju zida duž granice s Jordanom. To je potvrdio i izraelski premijer Benjamin Netanyahu kada je rekao da će „regija i prostor uz granicu sa Jordanom ostati pod izraelskim suverenitetom i kontrolom a da izgradnja zida i kontrola izraelske vojske graničnog područja sa Jordanom predstavlja način za sprječavanje infiltracije boraca i krijumčarenje oružja.“
Zid će doprinijeti – prema Netanyahuovoj teoriji – odbrani sigurnosti Izraela, posebno u svjetlu političkih zemljotresa koji razaraju region, a čiji su rezultati i posljedice još uvijek neizvjesne.
Primjenjujući ovu politiku, izraelska vlada je počela provoditi akcije rušenja velikih razmjera, prilikom čega su uništeni domovi i naselja palestinskih stanovnika u Jordanskoj dolini, kao dio sistematske politike etničkog čišćenja i pretvaranja područja u vojnu zonu za obuku, prirodne rezervate ili zatvorene vojne zone, što je popraćeno mahnitom izgradnjom doseljeničkih naselja.
Ovo je došlo istovremeno sa strateškim izvještajem koje je izdalo „Vijeće za mir i sigurnost“ i pokret „Lideri za sigurnost Izraela“ koji okuplja veliki broj bivših oficira i sigurnosnih zvaničnika. Oni su se bavili razlozima koji stoje iza sigurnosne potrebe Izraela da nastavi kontrolirati područje Jordanske doline i anektiranja velikih površina na zapadu Zapadne obale nakon postizanja sporazuma.
U ovom kontekstu, parlamentarka Miri Regev iz stranke Likud iznijela je prijedlog odluke izraelskoj Komisiji za legislativu da se Jordanska dolina pripoji Izraelu te da se na nju primjene izraelski zakoni. Prijedlog zakona je potpisan od osamnaest članova Knesseta iz koalicije i opozicije.
Na sastanku Vijeća ministara, čiji su resori ekonomija i društveno uređenje, održanom krajem 2005. godine, Izrael je zvanično usvojio program širenja doseljeničkih naselja u Jordanskoj dolini. Nakon dva mjeseca su najavljeni i projekti izgradnje doseljeničkih naselja i uspostavljanja industrijske zone, dok su veliki dijelovi teritorija sa kojih se Izrael povukao na Mrtvom moru proglašeni državnim vlasništvom. Također, doseljenička naselja su stavljena na kartu nacionalnih prioriteta, kada je riječ o vlasništvu zemljišta, koje uključuje 78 doseljeničkih naselja, među kojima su i naselja u Jordanskoj dolini.
Piše: Khalil Tufkaji
Tokom proteklih godina, izraelske vlasti fokusirale su se na proces naseljavanja područja Jordanske doline koja se, sa aspekta ekonomije i vode, smatra ključnom zemljišnom površinom za budućnost palestinske države.
Međutim, cionistička pohlepa u regiji, pored političkih razloga kada je riječ o iscrtavanju granica sa bilo kojom državom koja će se u budućnosti uspostaviti na Zapadnoj obali, učinila je da se ovo područje svrsta u nacionalne prioritete svih izraelskih vlada.
Razlozi su isprva bili sigurnosne prirode, a zatim se kasnije pretvaraju u političke i ekonomske. Ovakav trend se može primjetiti i u proteklim godinama, počevši od izjave predsjednika stranke Kadima Shaula Mofaza, koji se nalazio na vrhu sigurnosne piramide kao ministar odbrane – da je Jordanska dolina područje sa kojeg se ne može povući.
Zbog izraelske želje da se iskoristi pitanje sigurnosti, s obzirom na politička i sigurnosna dešavanja u arapskom svijetu, sigurnosnim i vojnim timovima je dato u obavezu da isplaniraju izgradnju zida duž granice s Jordanom. To je potvrdio i izraelski premijer Benjamin Netanyahu kada je rekao da će „regija i prostor uz granicu sa Jordanom ostati pod izraelskim suverenitetom i kontrolom a da izgradnja zida i kontrola izraelske vojske graničnog područja sa Jordanom predstavlja način za sprječavanje infiltracije boraca i krijumčarenje oružja.“
Zid će doprinijeti – prema Netanyahuovoj teoriji – odbrani sigurnosti Izraela, posebno u svjetlu političkih zemljotresa koji razaraju region, a čiji su rezultati i posljedice još uvijek neizvjesne.
Primjenjujući ovu politiku, izraelska vlada je počela provoditi akcije rušenja velikih razmjera, prilikom čega su uništeni domovi i naselja palestinskih stanovnika u Jordanskoj dolini, kao dio sistematske politike etničkog čišćenja i pretvaranja područja u vojnu zonu za obuku, prirodne rezervate ili zatvorene vojne zone, što je popraćeno mahnitom izgradnjom doseljeničkih naselja.
Ovo je došlo istovremeno sa strateškim izvještajem koje je izdalo „Vijeće za mir i sigurnost“ i pokret „Lideri za sigurnost Izraela“ koji okuplja veliki broj bivših oficira i sigurnosnih zvaničnika. Oni su se bavili razlozima koji stoje iza sigurnosne potrebe Izraela da nastavi kontrolirati područje Jordanske doline i anektiranja velikih površina na zapadu Zapadne obale nakon postizanja sporazuma.
U ovom kontekstu, parlamentarka Miri Regev iz stranke Likud iznijela je prijedlog odluke izraelskoj Komisiji za legislativu da se Jordanska dolina pripoji Izraelu te da se na nju primjene izraelski zakoni. Prijedlog zakona je potpisan od osamnaest članova Knesseta iz koalicije i opozicije.
Na sastanku Vijeća ministara, čiji su resori ekonomija i društveno uređenje, održanom krajem 2005. godine, Izrael je zvanično usvojio program širenja doseljeničkih naselja u Jordanskoj dolini. Nakon dva mjeseca su najavljeni i projekti izgradnje doseljeničkih naselja i uspostavljanja industrijske zone, dok su veliki dijelovi teritorija sa kojih se Izrael povukao na Mrtvom moru proglašeni državnim vlasništvom. Također, doseljenička naselja su stavljena na kartu nacionalnih prioriteta, kada je riječ o vlasništvu zemljišta, koje uključuje 78 doseljeničkih naselja, među kojima su i naselja u Jordanskoj dolini.
