Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati.” (Ali Imran, 19.); ”A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85.)
Islam je prirodna vjera sa kojom je Allah stvorio ljude i poslao je sve Svoje poslanike da tu vjeru prenesu ljudima. Osnova islama jeste vjerovanje u postojanje jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, Koji nema sudruga, i vjerovanje u sve Allahove poslanike i vjerovjesnike koji su poslani čovječanstvu. A riječ islam znači bezpogovorno pokoravanje Božijim naredbama i zabranama. Na osnovu toga kažemo da je islam vjera svih poslanika koji su bili muslimani po prirodi poslaničkog poziva (da've) čiju zastavu su nosili, a to je poziv u islam ili vjerovanje i pokoravanje samo jednom Bogu, Allahu, dželle šanuhu.
Allahovi poslanici su pozivali i širili vjeru tevhida, čistog monoteizma, diljem zemaljske kugle, tako da je to temelj njihove poruke na kojoj su se ujedinili. Svi oni su poslani sa savršenom i univerzalnom vjerom i njihov poziv objedinjuje sljedeća tri principa:
Prvo, poziv u vjerovanje u Svemogućeg Boga, Allaha, dželle šanuhu, i potvrđivanje Njegove jedinosti (monoteizam), obožavanje samo Allaha i napuštanje obožavanja bilo koga ili čega drugog osim Allaha, tako da je tevhid ili monoteizam vjera cijelog svijeta (čovječanstva), odnosno svih Allahovih poslanika od Adema, alejhi selam, do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugo, objašnjenje i definiranje puta koji vodi Allahu, u potvrđivanju poslanstva i vjerozakona (šerijat) i propisa koji se granaju iz njega, kao što su namaz, zekat, post, džihad i drugi..
Treće, objašnjenje i definiranje stanja ljudi nakon povratka Allahu: potvrda proživljenja nakon smrti, smrt i stanja u kaburu nakon smrti, vjerovanje u Ahiret, vjerovanje u Džennet i Džehennem, te nagradu i kaznu na Sudnjem danu.
Svi Allahovi poslanici bili su muslimani
Nuh, alejhi selam, bio je musliman, kao što se navodi u ajetu u kojem se on obraća svome narodu riječima: ”A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman.” (Junus, 72.)
Ibrahim, alejhi selam, bio je musliman (poslušni Allahov rob), kao što se navodi u ajetu: ”Kada mu je Gospodar njegov rekao: ‘Budi poslušan!’ – on je odgovorio: ‘Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!'” (El-Bekara, 131.) U Kur'anu se spominje i dova Ibrahima, alejhi selam, u kojoj je on molio Allaha za sebe i svog sina Ismaila, alejhi selam, govoreći: ”Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimin), i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!” (El-Bekara, 128.)
A to znači: ”Gospodaru naš, učini nas dvojicu postojanima u islamu, poslušnim i pokornim Tvojim propisima, i učini od našeg potomstva narod koji će Ti biti pokoran kroz iskreno vjerovanje i izvršavanje Tvojih naredbi i ostavljanje Tvojih zabrana, pokaži nam obrede naše i pređi preko naših hrđavih postupaka i grijeha, jer Ti si Onaj Koji mnogo prima pokajanje od Svojih robova i Tvoja milost je neizmjerna.”
Prije svoje smrti, Jakub, alejhi selam, isto kao i Ibrahim, alejhi selam, ostavio je u amanet svojim sinovima da žive i umru kao muslimani, kao što je objavljeno: ”I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!'” ( El-Bekara, 132.)
Musa, alejhi selam, bio je musliman i on je poruku islama vjerno prenio svome narodu: ”I Musa reče: ‘O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!”’ (Junus, 84.)
Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati.” (Ali Imran, 19.); ”A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85.)
Islam je prirodna vjera sa kojom je Allah stvorio ljude i poslao je sve Svoje poslanike da tu vjeru prenesu ljudima. Osnova islama jeste vjerovanje u postojanje jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, Koji nema sudruga, i vjerovanje u sve Allahove poslanike i vjerovjesnike koji su poslani čovječanstvu. A riječ islam znači bezpogovorno pokoravanje Božijim naredbama i zabranama. Na osnovu toga kažemo da je islam vjera svih poslanika koji su bili muslimani po prirodi poslaničkog poziva (da've) čiju zastavu su nosili, a to je poziv u islam ili vjerovanje i pokoravanje samo jednom Bogu, Allahu, dželle šanuhu.
Allahovi poslanici su pozivali i širili vjeru tevhida, čistog monoteizma, diljem zemaljske kugle, tako da je to temelj njihove poruke na kojoj su se ujedinili. Svi oni su poslani sa savršenom i univerzalnom vjerom i njihov poziv objedinjuje sljedeća tri principa:
Prvo, poziv u vjerovanje u Svemogućeg Boga, Allaha, dželle šanuhu, i potvrđivanje Njegove jedinosti (monoteizam), obožavanje samo Allaha i napuštanje obožavanja bilo koga ili čega drugog osim Allaha, tako da je tevhid ili monoteizam vjera cijelog svijeta (čovječanstva), odnosno svih Allahovih poslanika od Adema, alejhi selam, do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugo, objašnjenje i definiranje puta koji vodi Allahu, u potvrđivanju poslanstva i vjerozakona (šerijat) i propisa koji se granaju iz njega, kao što su namaz, zekat, post, džihad i drugi..
Treće, objašnjenje i definiranje stanja ljudi nakon povratka Allahu: potvrda proživljenja nakon smrti, smrt i stanja u kaburu nakon smrti, vjerovanje u Ahiret, vjerovanje u Džennet i Džehennem, te nagradu i kaznu na Sudnjem danu.
Svi Allahovi poslanici bili su muslimani
Nuh, alejhi selam, bio je musliman, kao što se navodi u ajetu u kojem se on obraća svome narodu riječima: ”A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman.” (Junus, 72.)
Ibrahim, alejhi selam, bio je musliman (poslušni Allahov rob), kao što se navodi u ajetu: ”Kada mu je Gospodar njegov rekao: ‘Budi poslušan!’ – on je odgovorio: ‘Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!'” (El-Bekara, 131.) U Kur'anu se spominje i dova Ibrahima, alejhi selam, u kojoj je on molio Allaha za sebe i svog sina Ismaila, alejhi selam, govoreći: ”Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimin), i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!” (El-Bekara, 128.)
A to znači: ”Gospodaru naš, učini nas dvojicu postojanima u islamu, poslušnim i pokornim Tvojim propisima, i učini od našeg potomstva narod koji će Ti biti pokoran kroz iskreno vjerovanje i izvršavanje Tvojih naredbi i ostavljanje Tvojih zabrana, pokaži nam obrede naše i pređi preko naših hrđavih postupaka i grijeha, jer Ti si Onaj Koji mnogo prima pokajanje od Svojih robova i Tvoja milost je neizmjerna.”
Prije svoje smrti, Jakub, alejhi selam, isto kao i Ibrahim, alejhi selam, ostavio je u amanet svojim sinovima da žive i umru kao muslimani, kao što je objavljeno: ”I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!'” ( El-Bekara, 132.)
Musa, alejhi selam, bio je musliman i on je poruku islama vjerno prenio svome narodu: ”I Musa reče: ‘O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!”’ (Junus, 84.)
