Komentar Kurana O komentaru Kur'ana Hasana Basrija

OVAJ SVIJET KAO PREPREKA MORALNOM ŽIVLJENJU

Hasan Basri je živio u ovom vremenu za koje će Ibnu Haldun mnogo kasnije ustvrditi da je neminovni pad, nezaustavljiva propast njegova samo nužnost i zakonitost koja je vidljiva tek sa jedne historijske distance. El-Basri je mogao samo naslućivati znakove kraja. Iz jednog fragmenta uočava se bol i očajanje nad situacijom u kojoj se našao čovjek njegova vremena. Licemjerje svoga vremena Hasan Basri je najbolje iskazao riječima:

“Čovječe, oni koji te uvažavaju čine to zato što je tvoja duša još u tijelu tvojemu. A kad duša napusti tijelo tvoje, oni će te ostaviti i kad bi, nekim slučajem, u takvom stanju bio stavljen pred njih oni bi se razbježali od tebe kao što bježe od lava. Uzmite, ljudi, pouku iz čovjekovih djela a ne iz riječi, Jer Allah dž. š. nije dao ni Jednu riječ a da joj kao potvrdu nije odredio i čin. Sam čin potvrđuje ili pobija istinitost nečijeg govora. Kada čuješ lijep govor, polahko s onim koji govori, jer ako svoje riječi potvrdi i djelom, sjajan li je on čovjek. A ako se djelo bude razlikovalo do njegova govora, pribojavaj se da mu u bilo čemu budeš sličan, jer samo tako se obmanjuju nesretnici. Čovječe, data ti je riječ i djelo, a znaj da je djelo preče od riječi. Postoji javni i privatni život, ali ti je privatni preči nego javni, imaš djelo i njegovu posljedicu, ali znaj da je posljedica preča od trenutačnog čina.

Čovječe, zar ne znaš da je Allah dž.š, rekao u Kur'anu: “Ka Allahu se dižu lijepe riječi i dobro djelo Allah prima. A one koji imaju rđave nakane, čeka patnja nesnosna. Njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna” ! (Kur'an XXXV'10). Pogledajte kako je lijepoj riječi potrebno dobro djelo. Zato radite čineći dobra djela. Tako ćete imati kraj s kojim je Bog zadovoljan, a i vi sami ćete biti zadovoljni!”

Ruševno doba Hasana Basrija je, međutim, bilo inspiracija da se o čovjekovoj prirodi progovori na originalan način. Kao da on na jednom općem pomoru ljudskih vrijednosti vidi i kraj vjere! Zar bi, da je mislio drukčije, mogao reći: “Ono što je bilo, kao da nije bilo, a ono što će se zbiti, kao da već jest” Ovakva percepcija vremena redovna je pojava kod ljudi - glasonoša velikih udesa i pometnji na zemlji. Ona je samo korak do prezira prema bogatstvu, časti i ugledu što su stečeni na štetu ostalih ljudskih bića. A to je predvorje gdje ljudska imaginacija u jednom trenu spozna ovaj svijet. Hasan Basri je svoje tumačenje kur'anskih ajeta o ovom svijetu (dunja) redovito započinjao i završavao riječima: “Dunjaluk je san, a ahiret je java! Njih isključivo dijeli smrt a ljudi su prepušteni zbrkanim snovima svojim!”

Zatim bi nastavljao: “Divan li je okus onoga što dođe nakon strpljenja, pa makar trpljenje bilo isuvlše gorko. Okus lijepog završetka je najugodniji. Posljedice zadovoljavanja strasti tijela su gorke, a one će sigurno kad-tad doći, makar čovjek probao slast udovoljavanjima njihovim koja su tako kratka. Krajnji rezultat svega toga biće nesretan po onoga koji bude slušao strasti i puti svoje. Znaj da će se jedino spasiti onaj koji se bude sačuvao od grijeha i pazio da zadobije spas u vječnoj kući.

On će i milost Božiju zaslužiti i u džennet uveden biti... Ovaj svijet (dunja) je kuća zlobe i pakosti iz koje se treba seliti u dom stalnog boravka. Adem a. s. je izveden na zemlju da živi na njoj kako bi za grijeh koji je počinio kaznu iskusio. Zato, čovječe, budi oprezan od ovog svijeta. I onaj ko je zaljubljen u njega, mora ga ostaviti. Bogataš na njemu je siromah pravi, a sretan je onaj ko mu se (ovom svijetu) suprotstavi, ko mu se ne prepusti... Ovaj svijet je poput otrova.

Prihvata ga onaj koji ga ne poznaje i približava mu se jer ne zna za dunjalučku opasnost, a on, tako mi Boga, usmrćuje takvog. Stoga, budi na njemu kao onaj koji vida rane svoje! Strpi se i zadobićeš ono što je vječno! Pametan je i razborit onaj koji se čuva od ovog svijeta i ne zavaravaju ga čari njegove. On zna da je svijet opasan i vješt varalica. Nudi se i nadodaje svima i ukrašava se da bi se dopao svojim udvaračima. Ovaj svijet je poput mlade nevjeste u koju zure sve oči i ka kojoj streme sva srca zaljubljena. Ovaj svijet je, tako mi Onog koji je sa istinom poslao Muhammeda (mir i spas s njim), ubica svojih ljubimaca i obožavalaca! Zato se čuvaj da i tebe ne obori i budi oprezan da ne bi pokleknuo!”​

Sada bi se, nakon ovih fragmenata, moglo pomisliti da je Hasan Basri zaljubljenik askeze, da je blizak Rebiji Adevijji, Ibrahimu b. Edhemu i drugim pretečama islamskog misticizma. Ali, ništa pogrešnije od toga! Ibrahim b. Edhem iz svoje opijenosti ovim svijetom dolazi do jekin-istine, svojstvene svim sufijama, - odreći se dunjaluka! Rebija Adevijja zamjenjuje ljubav prema ovom svijetu ljubavlju prema Allahu i Njegovoj ljepoti! Tako oni, poput mnogih mistika, napuštaju ovaj svijet bez vidljiva čina, bez snažne riječi, bez odlučnije težnje da se pobijedi i ono što nagoni čovjeka da se ne odrekne ovoga svijeta. A Hasan Basri se ne odriče dunjaluka; on se odriče nepravde, zuluma, nasilja, bijede, oholosti; on se odriče onoga što je najniže na dunjaluku! On se bori protiv onog dunjaluka gdje je življenje bijeda, muka, jad.

Zato će, savjetujući emevijskog halifu, nastaviti dalje: “Obilje ovog svijeta donosi nesreću i iskušenje veliko. Vezanje za ovaj svijet neminovno vodi čovjeka u propast. Znaj, vladaru, da su obećanja svijeta samo lažna nadanja, njegova je bistrina ustvari mutnost, a život prava mučnina. Uspio je onaj ko ostavi ovaj svijet, a propao onaj ko ga je prihvatio. Pametan i mudar je onaj čovjek koji se boji na ovom svijetu onoga što je Allah zabranio i čime ga zastrašuje i koji je oprezan od onih stvari od kojih oprezan treba biti. Uspio je onaj koji je proračunao da nužno i neminovno slijedi odlazak iz prolazne u vječnu kuću... Ovaj svijet je, tako mi Allaha, kuća u kojoj se ispašta kazna. Prepušta mu se isključivo onaj koji pameti i razbora nema. On ga i gomila, a ovim svijetom je zadivljen onaj koji nema znanja.

-Razborit i dubokouman je onaj stanovnik ovog svijeta koji njime liječi rane svoje i trpi gorčinu takva lijeka nadajući se skorom izliječenju i bojeći se loša kraja. Dunjaluk je san a ahiret java. Samo ih smrt dijeli. Ljudi su prepušteni svojim zbrkanim snovima!”

Da li bi Hasan Basri da je živio u drugom, mirnijem vremenu, ostavio iza sebe fragmente drugačijeg sadržaja o ovom svijetu, suvišno je pitanje. Na dunjaluku žive uvijek i oni koji su svoje puti za božanstvo uzeli, koji misle da će ih njihov kapital vječnim učiniti. Uvijek im oči svjetlucaju demonskim iskrenjem dok zgrću ovaj svijet. A o prolaznosti bogatstva, moći, ugleda možda su najljepše riječi Hasana Basrija one koje je uputio namjesniku u Basri, Nasr b. Amru: “Boj se Allaha dž. š. za svoje dobro. Tako mi Allaha, i one prije tebe sam vidio i bili su na tvom položaju. I oni su izlazili na minber; kao što se i ti uspinješ.

Njihove pratnje su bile ogromne, haljine su im se - zbog oholosti njihove - svojim krajevima vukle po tlu. Žudili su za time da se pokažu moćnim pred svijetom, pa su stalno gradili i u gizdanju se takmičili. Ali su sa položaja svojih, jednog dana, bili zgrabljeni i najednom sve postade uzalud! Sve što su od bogatstava ovog svijeta godinama brižljivo sakupljali! Privedeni su bili Stvoritelju i Gospodaru svome gdje su im predočena djela njihova. Pa teško li njima na Dan kada će im vidljivo biti da su sami sebe teško prevarili i obmanuli!”

Apokaliptičnost riječi Hasana Basrija, uvjerljivost i istinitost njihova da će se u njegovo vrijeme zbiti kraj jedne generacije, da će se čak i smak svijeta dogoditi, najbolje je vidljiva iz fragmenta što slijedi: “Slušao sam od posljednjih drugova Vjerovjesnikovih (a. s.) da u predznake posljednjeg časa spada i ovo: Prije smaka svijeta na zemlji će biti zapovjednici razvratnici, veziri lašci, povjerenici izdajnici, učenjaci pokvarenjaci, a vojskovođe i komandanti nasilnici. Ja se, uistinu, bojim da to nije ovo naše vrijeme, kaže Hasan Basrijski!”

Filip Hitti u “History of the Arabs” govori da se pred pad emevijskog hilafeta medu učenjacima osjećala težnja za novim, na tradiciji utemeljenim, tumačenjem Kur'ana. Uz Hasana Basrija poznata je još jedna sjajna ličnost - Šihab Zuhri. Popularnost Al-Basrija je, prema historičaru Hittiju bila velika, a razloge za to treba tražiti u njegovom zalaganju da se provede pravda za koju se i Poslanik zalagao, da se ukine nasilje. Hasan Basri je, prema riječima Hittija, upoznao sedamdesetoricu učesnika bitke na Bedru i u svim njegovim riječima vidi se odmjerenost i odvažnost u pristupu kur'anskim ajetima, upravo na način kako su i ashabi postupali.​

VJERSKA KONTEMPLACIJA KAO MORALNO OČIŠĆENJE

Hasana Basrija je najviše čudilo i obespokojavalo j jedno jedino pitanje: Kako mogu oni koji zagovaraju vjeru u Boga, oni koji je čuvaju i štite, oni koji svoju vlast na njoj zasnivaju, kako oni mogu biti loši, razvrata puni, nemoralni? Zar, pored ostalih moralnih izvora, i vjera nije izvor morala i jedna od njegovih garancija?

To pitanje Hasana iz Basre je iz temelja preobrazilo. U knjizi njegovih fragmenata mnoštvo je pisama, poslanica, upozorenja ljudima koji za sebe tvrde da su “Allahova sjena na zemlji” , “Njegova pravda i istina” i si. Koliko je hrabrosti imao Hasan Basri kada se usudio razgovarati sa dogmatom El-Hadžadžom!

Hasan Basri je za Basru tadašnjeg Iraka isto što i Sokrat za drevnu Atinu i atinske trgove. On ne žudi za bogatstvom, čašću, niti ugledom, on samo upozorava, više pita nego što odgovara, ali su mu pitanja važnija od odgovora. Zapravo, njegova su pitanja značajnija - jer su mudrosti puna - nego li odgovori koji nekada pitanjima postaju ustava i zapreka. Maksime Hasana Basrija o farizejstvu su neprolazne vrijednosti. Kao da je ovaj mudri čovjek uvidio da se svakom vrijednošću, pa i islamom farizejska duša može se poigrati i iznevjeriti je. Upravo toga svjestan, on veli:

“Čovječe, kako te nije stid? Govoriš riječima pobožnog a još uvijek poput silnika postupaš?” “Čovječe, oblačiš se u odjeću poput odjeće pobožnog, a živiš životom griješnog čovjeka. Tvrdiš da hodiš stazama onih koji su Allahu pokorni, a gledaš pogledom uobraženih. Uistinu, teško tebi, jer nemaš ni jedno svojstvo ljudi Bogu predanih. Na Sudnjem danu ćeš stati pred Allaha, a On zna poglede koji krišom gledaju u ono što je zabranjeno i zna šta ljudske grudi kriju!” Seid b. Džubejr je primijetio čovjeka koji se, izvršavajući ibadet, ponašao poput mrtvaca, pa mu je rekao: “Brate, islam je pun života - živ. Neka to bude vidljivo u djelu tvome. Ne umrtvljuj islam, Bog te umrtvio!”

Aiša (Bog s njom bio zadovoljan) vidjela je čovjeka koji se ponašao kao mrtvac pa se o njemu raspitala. Kada joj rekoše da je od dobrih ljudi, kazala je: “Omer je bio bolji od njega, ali kad je išao, znao bi požuriti, kada je udarao, bol je zadavao, a kada je koga hranio, od sitosti je to činio. Ljudi, ostavite se pretvaranja jer Allah ne prima djelo onog čovjeka koji se pretvara!” Jedan prosvijećeni u vjeri je rekao: “Najbolja odanost i pobožnost je sakriti pobožnost!” “Jedan sat dubokog razmišljanja bolji je i pribraniji kod Boga dž. š. od čitave noći klanjanja!” “Ako je u džematu dobro, u samoći je spas!”

Ebu Hurejre r. a. je prošao pored Mervana b. Hakema koji je gradio kuću, pa mu je rekao: “Stani, robe Svetoga Allaha! Gradi čvrsto, nadaj se dugo, živi malo, jedi sažvakano, jer na kraju je susret sa Allahom! Još davno prije ljudi su Iskušani nadanjima dalekim! Izvijestili su me da je neki čovjek čuo drugoga kako je izgovarao Allahove riječi: “One koji su vjerovali i dobra djela činili, Milostivi Allah će sigurno voljenim učiniti” , pa je rekao: “Činiću ibadet Allahu na takav način da će se o tome pričati po svijetu!” Počeo je tako da redovno klanja sve namaze i posti sve dane uopće se ne mrseći. Ljudi su ga jedino mogli vidjeti kako stalno klanja i spominje Allaha. Ah, kad god bi svijet pored njega prolazio, govorio bi: “Velikog li licemjera!”

Te riječi ga podstaknuše na razmišljanje i preispitivanje svoga ibadeta prema Bogu. Na kraju on zaključi: “Jadan li sam Ja! Svijet me spominje po lošim djelima, a to je zato što nisam radio u ime Boga!” Zatim je svoje namjere izmijenio i opet počeo ibadet činiti. Sada je i Allah svoj odnos izmijenio prema njemu, pa je svijet prolazeći pored njega govorio: “Divnog li pobožnjaka, Allah mu se smilovao! Sad je ovo pravi ibadet “

Ovi fragmenti Hasana Basrija su njegovo tumačenje farizejstva (nifak) što se javlja obično kod mase. Farizejstvo je posebno podvučeno u surama XLIX - 14 - te, te II - 8 - 15. H. Basri ove tekstove često navodi. Međutim, postoji neke vrste gradacija farizejstva po ovom učenjaku. Farizejstvo obične mase (prethodni fragmenti), farizejstvo uglednih ljudi i farizejstvo vladara, njegovih savremenika. Obični svijet rijetko može doživjeti pravu vjersku kontemplaciju. Učenjaci, ugledni ljudi i vladari vjerskom kontemplacijom doživljavaju preporod i pomoću nje umanjuju zlo i poriv dvoličnjaštva. Fragmenti što slijede govore o moralnom pročišćenju onih ljudi koji tumače Kur'an, a koji često sebe svrstavaju u prve dvije naprijed navedene kategorije: Tri su vrste učača Kur'ana:

Jedni ga uzimaju za trgovinu kupujući njime ono što je u svijetu.
Neki, pak, pravilno izgcvaraju njegova slova i lijepo ga uče, ali ne poštuju granice njegove. Oni učenjem Kur'ana zbijaju novčana sredstva namjesnika i žele se uzdići iznad ostalih ljudi. Danas se njihov broj namnožio, dabogda ih Allah sa zemlje zbrisao.
Drugi uče Kur'an ponirući svojim mislima u njegovim porukama. Cjelokupni Kur'an je za njih ljepota.

Ipak, vrhunac kritike onih čija su usta puna Kur'ana i zakletvi Allahovim imenom, ali u čijim namjerama je, ustvari, korist i dunjaluk i koji su samo nasilnici nad ljudima u doba Hasana Basrija očituje se u sljedećem fragmentu:​

“Ljudi koji čitaju Kur'an ne postupaju po njemu, najgori su ljudi. Zato što Kur'an ne slijede Allah ih je prokleo i svi koji proklinju (lainun). Prije vas ljudi su čitali Kur'an i učili ga cijelu noć zadržavajući se na pojedinim poglavljima. Vidjelo se to ujutro na njihovim licima. A danas kada vi Kur'an čitate vi o njegovim porukama uopće ne razmišljate premda znate da je Bog dž. š. rekao o Kur'anu: “Knjiga koju ti objavljujemo je blagoslovljena da bi oni o riječima njenim razmišljali i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili!” (XXXVIII - 29).

Kada čovjek traži znanje Kur'ana i znanje uopće u Ime Allaha, onda se to mora vidjeti u njegovom imanu - skrušenosti, pobožnosti, blagosti i skromnosti!” Hasan El-Basri je, ponekada, sasvim slobodno i originalno tumačio neke kur'anske ajete. Tako je za ajet: “Allah čini da se dan i noć smjenjuju, to je pouka za onog koji hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran!” (XXV - 62), rekao: “Uzvišeni Allah je rekao, milost Allahova je neograničena, dobrota prostrana, a divno je djelo Njegovo. Allah je dao noć onome čovjeku koji u toku dana na odredište svoje stići nije mogao, a dan je podario onome koga je noć prevarila!” Ali, najomiljenija tema koja je zaokupljala Hasana Basriju je Dan Sudnji. Kako mu je i misao i poruka apokaliptičke naravi, Hasan Basri, u svojim tumačenjima najčešće navodi one ajete Kur'ana koji o smaku svijeta i o Danu sudnjem govore.

Tako on, u vidu jedne dove, tumači ajet: “Evo, to je džehennem koji su griješnici poricali! I između vatre i ključale vode oni će kružiti...” (Kur'an, LV - 43 - 44) te kaže: “Allah dž. š. će se smilovati onima koji su srcem bili skrušeni, koji su svoje poglede obarali i spolne organe čuvali... Ljudi, šta mislite o onima koji su čitav dan, koji je dug pedeset hiljada godina, stajali i čekali da im presuđeno bude i kada su im se vratovi polomili od žeđi, gladi i straha, Allah je naredio i oni su bili strovaljeni u džehenemsku vatru i u vodu uzavrelu! Allahu moj, samo ti daješ zaštitu i u Tebe je istinsko utočište! Kod Tebe je pribježište i samo se u Tebe pouzdati može. Spasi nas milošću Tvojom Te kunemo od kazne koju Ti daješ! Spasi, o Ti koji dosta praštaš!”

Riječi Hasana Basrija u današnjim tefsirskim djelima često se uzimaju zbog svoje jezgrovitosti i razgovijetnosti kao početni motto ili kao završna maksima. Koliko samo ima poslovica a da ne znamo da su od ovog čovjeka?! El-Basri je tumačeći Kur'an izrekao veličanstvene misli poput, na primjer, ovih: “Čovječe! Želiš da se pročuju tvoja dobra djela, a mrziš da se čuje i za tvoja rđava djela!” “Dosta je onih koji su propali jer su hvaljeni bili!” “Čuvajte se pohvale jer pohvala je ubistvo!”

“Najpreče ti je, čovječe, budeš vlastiti gospodar, da svoj jezik držiš svezanim i da ne podliježeš pohotama tijela!”

“O čovječe! Ti ne možeš promijeniti rok određenja, niti možeš izgubiti nafaku svoju! Ti ne možeš uzeti ni nafaku drugog čovjeka, pa čemu onda mučno naprezanje i samoubijanje?!” “Ko nije bio stavljen na kušnje bio je prevaren! Ko se suprotstavio istini bio je pobijeđen!” “Čovjek se uvijek nalazi između tri stvari: iskušenja koja nadolaze, blagodati koje odlaze i smrti koja odnosi!”

“Čovjek je permanentna meta ili iskušenjima, ili nesrećama, ili smrti!”

“Da nije plemenitih ljudi zemlja bi se prolomila, da nije dobrih ljudi propao bi narod, da nije učenjaka ljudi bi bili kao životinje, da nije vlasti, ljudi bi se međusobno uništavali i istrijebili, da nije blesavih svijet bi bio razrušen i da nije vjetra sve bi se ustajalo i nesnosno bi zaudaralo” . “Tri najveće propasti su: vođa kome se odaš pa te on zavede, komšija koji tvoje zle čine proširi a dobrotu sakrije i puko siromaštvo koje patnje donosi!”

“Ako primijetiš u djeteta svoga ono što mrziš onda se pokaj Allahu dž. š. i traži oprosta! Jer, u djetetu tvojemu je dio tvoje naravi, odnosno to je tvoj grijeh raniji koji si počinio!” “Neka obična ovca, o čovječe, ne bude pametnija od tebe! Nju goni povik a vraća pogled!” “Ne učiniti grijeh bolje je nego učiniti pokajanje!”

Mnogo je maksima kojima Hasan Basri tumači mekanske kratke sure ili njihova ajeta, a koje su kratke i jezgrovite poput ovih. Posebno su jezgrovite one maksime kojima se aludira na kur'anske sure LXVII. LXV1II, LXIV, LXIX, LXX itd. Hasan Basri je veliki poznavalac arapskog jezika; rečenice su mu kratke, riječi britke a misao oštra i duboka!​

PROTIV DOGMATIZMA I TEORIJA O PREDESTINACIJI (KISMET)

Od Hasana Basrija i Šihaba Zuhrija potiče jedna važna polemika unutar islamske misli a koja ovdje može biti samo spomenuta. Kako se već vidjelo iz navedenih fragmenata, Hasan Basri se uglavnom obraća čovjeku aludirajući tako na njegovu odgovornost za vlastite čine i vlastitu historiju. U njegovim poslanicama koje gorljivo upućuje birokratizovanom emevijskom hilafetu on ističe da zlo koje na zemlji krv prolijeva potiče od čovjeka i da je čovjekovo breme kojemu ima zahvaliti svoju sudbinu ustvari sloboda!

Ubrzo se za ovakve stavove pročulo širom emevijeskog hilafeta gdje se još prije sve zlo od strane vlasti pripisivalo Bogu. Hasan Basri je bio na udaru i morao je da se brani. Emevijska vlast je željela da Bog bude posmatran “kao posljednji beočug u lancu uzročnosti i, prema tome, kao pravi stvoritelj svega što se događa u svemiru.

Ali, praktični materijalizam oportunističkih omejevićkih vladara iz Damaska trebao je ispriku za zločin na Kerbeli, i da osigura plodove ustanka halife Muavija protiv mogućnosti narodne pobune. Prenosi se da je Ma'bed rekao Hasanu Basriji da su Emevije ubijali muslimane, i pripisivao njihove akcije Božijoj naredbi. “Ovi Božji neprijatelji” , odgovori Hasan, “lašci su”! Tako se pojavio, usprkos javnim protestima islamskih teologa (Hasan Basri je vodeća ličnost medu tadašnjim teolozima E. K.), fatalizam moralno degradirajući, i konstituciona teorija poznata kao “gotov čin” , namijenjena da održi stečene interese. To nas uopće ne iznenađuje!”

Otvoreno protivljenje Hasana Basrija kulminiralo je kada ga je halifa upozorio pismom o njegovim gledištfma. Jedna od verzija je i ova:

“Zapovjednik vjernika obaviješten je o tvojim gledištima o ljudskoj slobodi (qadar), gledištima kakva nikada nije čuo ni od kog drugog iz ranije generacije; zapovednik vernika ne zna ni za koga među poznatim mu sljedbenicima koji bi o tome imao takva gledišta kao što mu je rečeno da ih ti imaš... Zato, piši mu o tome - da li je to verbalno predanje (riwaya) koje potiče od nekog sljedbenika Božjeg Proroka, ili tvoje sopstveno promišljeno gledište (ra'y) ili nešto što se može potvrditi Kur'anom...” )

Hasan El-Basri je ubrzo odgovorio da poznaje sunnet Allahova poslanika, “ali da nije u stanju da pomene nijedno verbalno predenje koje potiče od Proroka III njegovih sljedbenika, a u kojem se spominje ovo specifično pitanje (iako obilno citira Kur'an). No, to ne znači da takvog predenja, ili hadisa, nije bilo - kao što smatra profesor Šaht - nego zato što Hasan El-Basri priznaje da je debata o ljudskoj slobodi ili slobodi izbora naspram teističkog determinizma nešto novo:

“Među našim (muslimanskim) prethodnicima nije bilo nijednog koji je ovo odbacivao (naime, da ljudska bića imaju slobodan Izbor), niti je to iko osporavao, postoje među njima postojao (prećutan) sporazum i oni su u tom pogledu bili jednodušni. Uveli smo ovu teološku raspravu (kelam) o tom pitanju zbog toga što su (neki) ljudi predožili njegovo odbacivanje...” )

Tako, ukratko, počinje pismo Hasana Basrija halifi. Međutim, pismo sadržava, kao što se iz fragmenata vidi, i druga upozorenja kojima on izvrgava ruglu emevijsko nasilje. Na kraju su Hasanu El- Basriju ponudili vlast (bilo je to prije nego li je postao vrhovni sudija Basre), našto je on odgovorio:

“Onaj koji neki položaj mrzi nedostojan je da obavlja njegovu funkciju i ne može je obavljati sve ako bi i morao da je obavlja. Onaj koji to ne radi bez istinske želje i istinske namjere, zaslužuje da mu se ne pomogne. U mogućnosti si, o halifa, da na položaj koji nudiš meni postaviš ljude koji su toga dostojniji i preče je da njima ukažeš povjerenje. Oni će ga bolje od mene čuvati. Jer nema dobra ako tražiš pomoć onoga koji smatra da mu nije dužnost primiti obavezu koja mu se želi povjeriti i zato me oslobodi od obaveze koju mi želiš nametnuti, Allah tebe oslobodio i dobro ti dao...)

Ovdje su samo naznačeni neki aspekti misaone dubine što je sadržavaju fragmenti Hasana Basrija. Za tefsirsku znanost njegova pojava je važna utoliko što se o Božjoj Knjizi počinje govoriti iz vremena u kojem se živi, ali sa dubokom težnjom da se u svemu bude i ostane vjeran tradiciji. Richard Bell tvrdi da je pojava Hasana EI-Basrija neobično važna, ali da se o njegovim tumačenjima Kur'ana, na žalost, ne može direktni je saznati već se to mora činiti prvenstveno preko veličanstvenog djela Muhammeda ibnu Džerir Et-Taberija. U njemu su najtačnije prenesena gledanja i stavovi bvog ranog komentatora Kur'ana.

Tefsir Hasana Basrija je pun života, životne mudrosti i pouke. Otuda je on bio jedan od rijetkih ranih komentatora Kur'ana koji je za svoje ime vezao već spomenuti spor o ljudskoj slobodi. Premda mu kraj nije bio tako bolan kao, recimo, kraj Sokratov, život im je, sigurno, bio podjednako težak. Zato u tefsirskoj znanosti ostaje Ime Hasana El-Basrija kao čovjeka koji prvi put nakon Muhammeda a. s. slobodno i na temelju tradicije tumači Kur'an. Time on povezuje vrijeme i vječnost, trenutak i neprolazno, slobodu i Božije određenje. Nakon njega historija tefsirske znanosti dobiva novije i snažnije impulse u svome razvoju, sto je, zasigurno, veličanstveno obilježje jedne nauke.

Autor: Enes Karić

"O komentaru kur'ana hasana basrija"

Islamska misao, VI/1984, 69, 24-29.​