Onaj nemusliman koji muslimanima učini nekakvo dobro i ne čini im štetu,također zaslužuje da mu se dobročinstvo uzvrati ,kao što o tome Uzvišeni veli:“ Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.“(El-Mumtehana,8)
Dakle,onima nemuslimanima koji ne ugrožavaju muslimane ili koji pribave nekakvu korist muslimanima, biće uzvraćeno dobročinstvo, jer Islam je vjera pravednosti i takvima se treba dobrim uzvratiti i prema njima treba pravedan biti, jer nam tako Uzvišeni Allah naređuje.
Također i roditeljima, ukoliko su nevjernici, njihovo dijete treba dobro činiti,ali ih ne treba slijediti u njihovom nevjerstvu,međutim i pored toga njihova prava ne smije zapostaviti.
Rekao je Uzvišeni:“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meniobraća…“(Lukman,14-15)
Dakle,roditeljim se treba činiti dobro.
Jedne prilike je majka Esme kćerke Ebu Bekra ,koja je bila nevjernica stigla u Medinu, tražeći od nje nekakvu pomoć.Pa je Esma priupitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme:“Moja majka je stigla i treba od mene neku pomoć,pa da li da se sa njom lijepo ophodim?A Poslanik joj reče:Da,čini joj dobro.“(Buhari,5979)
Također i onaj koji u našu državu dođe zbog određenog posla ulazi pod našu zaštitu i ne smijemo ga ugrožavati, niti smijemo ikome dozvoliti da to čini sve dok se taj ne vrati u svoju državu.
Mi smo ti koji smo ga primili i obećali mu sugurnost i zato nam je obaveza da ispunimo ono što smo obećali,jer Islam nije vjera prevare ili kršenja obećanja,a nanošenje štete i ugrožavanje nevjernika utiče da ljudi bježe od islama.
Međutim,ukoliko nemuslimani vide kako se muslimani lijepo ophode to može biti uzrokom da prime Islam i da shvate koliko je Islam pravedan.
Allah nam zabranjuje da činimo štetu nevjernicima i da budemo nepravedni prema njima,ka što On u Kuranu veli:“ Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti…“(El-maide,8)
Ukoliko bi se desio spor između muslimana i nemuslimana,islamski kadija ne smije da dadne prednost muslimanu ukoliko je nemusliman upravu,nego će presudit u korist nemuslimana,zboga već spomenutog ajeta:“ Neka vas mržnja…“(El-Maide,8)
Pa koja vjera osim islama ima ovakve specifičnosti i ovakav način ophođenja sa ljudima.Ovo je veličanstvena vjera i kada bi njeni sljedbenici znali njene propise i primjenjivali ih, ona bi postala veoma značajna kao što je bila i za vrijeme Poslanika sallallahu alejhi ve selleme.
Spmenut ću događaj u kojem se navodi kako se Poslanik ophodio sa nevjernicima.
Naime,spominje se da je jedne prilike poglavar Jemame,Sumame b.Esal koji je bio nevjernik, krenuo ka Mekki zbog obavljanja umre,p a je bio zarobljen od strane Poslanikove izvidnice.Nakon što su ga doveli u Medinu,Poslanik ga je privezao za stub mesdžida.Kada god bi Poslanik prolazio pored njega upitao bi ga nešto,a Sumame mi odgovorio:Dobro je, o Muhammede,ako želiš imetak,uzmi ga,a ako mi oprostiš,oprostit ćeš onome koji je zahvalan.To se ponavljalo nekoliko puta,sve dok Poslanik nije na kraju kazao:Pustite Sumamu.Nakon što su ga pustili,on je otišao da uzme abdest i da se očisti,pa je nakon toga došao Poslaniku i izgovorio kelimei šehadet, te kazao:Tako mi Allaha,na zemaljskog kugli nije mi bilo mržeg čovjeka od tebe, niti sam ikog više prezirao od tebe i nije mi bilo mrže vjere od tvoje,a sada,o Allahov Poslaniče, ti si mi najdraži čovjek, a tvoja vjera mi je najdraža vjera.“(Buhari,4372)
Dakle,onima nemuslimanima koji ne ugrožavaju muslimane ili koji pribave nekakvu korist muslimanima, biće uzvraćeno dobročinstvo, jer Islam je vjera pravednosti i takvima se treba dobrim uzvratiti i prema njima treba pravedan biti, jer nam tako Uzvišeni Allah naređuje.
Također i roditeljima, ukoliko su nevjernici, njihovo dijete treba dobro činiti,ali ih ne treba slijediti u njihovom nevjerstvu,međutim i pored toga njihova prava ne smije zapostaviti.
Rekao je Uzvišeni:“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meniobraća…“(Lukman,14-15)
Dakle,roditeljim se treba činiti dobro.
Jedne prilike je majka Esme kćerke Ebu Bekra ,koja je bila nevjernica stigla u Medinu, tražeći od nje nekakvu pomoć.Pa je Esma priupitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme:“Moja majka je stigla i treba od mene neku pomoć,pa da li da se sa njom lijepo ophodim?A Poslanik joj reče:Da,čini joj dobro.“(Buhari,5979)
Također i onaj koji u našu državu dođe zbog određenog posla ulazi pod našu zaštitu i ne smijemo ga ugrožavati, niti smijemo ikome dozvoliti da to čini sve dok se taj ne vrati u svoju državu.
Mi smo ti koji smo ga primili i obećali mu sugurnost i zato nam je obaveza da ispunimo ono što smo obećali,jer Islam nije vjera prevare ili kršenja obećanja,a nanošenje štete i ugrožavanje nevjernika utiče da ljudi bježe od islama.
Međutim,ukoliko nemuslimani vide kako se muslimani lijepo ophode to može biti uzrokom da prime Islam i da shvate koliko je Islam pravedan.
Allah nam zabranjuje da činimo štetu nevjernicima i da budemo nepravedni prema njima,ka što On u Kuranu veli:“ Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti…“(El-maide,8)
Ukoliko bi se desio spor između muslimana i nemuslimana,islamski kadija ne smije da dadne prednost muslimanu ukoliko je nemusliman upravu,nego će presudit u korist nemuslimana,zboga već spomenutog ajeta:“ Neka vas mržnja…“(El-Maide,8)
Pa koja vjera osim islama ima ovakve specifičnosti i ovakav način ophođenja sa ljudima.Ovo je veličanstvena vjera i kada bi njeni sljedbenici znali njene propise i primjenjivali ih, ona bi postala veoma značajna kao što je bila i za vrijeme Poslanika sallallahu alejhi ve selleme.
Spmenut ću događaj u kojem se navodi kako se Poslanik ophodio sa nevjernicima.
Naime,spominje se da je jedne prilike poglavar Jemame,Sumame b.Esal koji je bio nevjernik, krenuo ka Mekki zbog obavljanja umre,p a je bio zarobljen od strane Poslanikove izvidnice.Nakon što su ga doveli u Medinu,Poslanik ga je privezao za stub mesdžida.Kada god bi Poslanik prolazio pored njega upitao bi ga nešto,a Sumame mi odgovorio:Dobro je, o Muhammede,ako želiš imetak,uzmi ga,a ako mi oprostiš,oprostit ćeš onome koji je zahvalan.To se ponavljalo nekoliko puta,sve dok Poslanik nije na kraju kazao:Pustite Sumamu.Nakon što su ga pustili,on je otišao da uzme abdest i da se očisti,pa je nakon toga došao Poslaniku i izgovorio kelimei šehadet, te kazao:Tako mi Allaha,na zemaljskog kugli nije mi bilo mržeg čovjeka od tebe, niti sam ikog više prezirao od tebe i nije mi bilo mrže vjere od tvoje,a sada,o Allahov Poslaniče, ti si mi najdraži čovjek, a tvoja vjera mi je najdraža vjera.“(Buhari,4372)
