- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,444
- Reakcije
- 83
- Bodovi
- 216
Razumijevanje strpljenja i iskušenja
Nedavno sretoh jednu svoju prijateljicu koja mi se požali na neka životna iskušenja. Podsjeti je da je sabur divan i da je posebno mjesto Uzvišeni Allah na onom svijetu pripremio za strpljive.
„Nije to taj sabur. U Kur’anu se spominje glad, rat, bolest. Ovo je nešto drugo, dolazi od ljudi“ – reče mi, kao da opravdava sama sebi svoju nestrpljivost, ili možda i neodlučnost.
„Ne“ – rekoh joj – „Kur’an nije samo jedan dio koji mi uzmemo, protumačimo kako želimo, a zatim na osnovu samo jednog ajeta donesemo zaključak o definiciji sabura. Iskušenja je mnogo, od onih što nam se čine kao blagostanje, do onih od čijeg se spomena izgubimo. U Kur’anu je Allah spomenuo mnogo više vrsta sabura i iskušenja.“
Većina ljudi koji se ne druže mnogo sa Kur’anom, ili pak druže ali ne razmišljaju o njegovim porukama i ne razumiju njegovo značenje, kada je u pitanju sabur, poznaju samo 155. ajet sure Al-Baqara u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetne. A ti obraduj strpljive.“
Ovo jesu iskušenja koja mi najlakše uočimo: glad, siromaštvo, suša, prirodne nepogode, kao i smrt nama dragih i bliskih osoba. Međutim, nisu samo to iskušenja. Smatrati da na drugim iskušenjima ne treba biti strpljiv, odraz je, najblaže rečeno, ljudskog neznanja. Sve što nam se u životu dešava, i dobro i loše, može biti iskušenje. I uznemiravanje od strane ljudi je, također, iskušenje. I na tom iskušenju je podjednako važno pokazati strpljenje i biti siguran da bez dozvole Uzvišenog Allaha ništa ne može da se dešava.
O težini iskušenja čiji sebeb mogu biti ljudi, govori se mnogo u Kur’anu Časnom. Obraćajući se svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi wa sellem, Allah kaže: „Mi dobro znamo da ti se u prsima steže zbog onoga što oni govore, zato, veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i budi od onih što na sedždu padaju.“ (sura Al-Hidžr, 97-98)
Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem, su uznemiravale riječi mušrika, bilo mu je teško zbog onoga što govore o Allahu, Kur’anu i poslanstvu. Jedno od njegovih iskušenja, ali i iskušenja svih poslanika, bili su drugi ljudi, počevši od Adema, alejhisselam. Iako tada na Zemlji nije bilo drugih ljudi koji bi ga uznemiravali, njegovo iskušenje su bila njegova rođena djeca, sin Kabil koji je ubio rođenog brata zbog zavisti i ljubomore.
„Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve.“ (sura El-Furkan, 20)
Sve dok bude ljudi na svijetu, mi ćemo doživljavati neugodnosti od njih. Nekome je iskušenje rođeno dijete, nekome brat, sestra, roditelj ili supružnik. I čim prije shvatimo da je i to jedno od naših iskušenja, neposlušno dijete, ljubomoran brat ili sestra, supružnik teške naravi – prije ćemo se prepustiti saburu i uvidjeti da nam je od svega na ovom svijetu najvažnije imati lijep odnos sa Allahom. Zbog čega da prigovaramo sudbini, kada tom sudbinom upravlja Gospodar svega? Zbog čega da ne budemo strpljivi, kada će nekome put do Dženneta biti upravo ona osoba kojom je iskušan? Zbog čega da prizivamo druga iskušenja i spominjemo sabur samo na njima, kada nas je Uzvišeni Allah svojom mudrošću sačuvao naš njih, najvećih iskušenja.
Koliko god nam bilo teško, trebamo imati i na umu da Allah nikog ne opterećuje preko njegove mogućnosti, pa u tako ni nas same. Sve što nam Gospodar dodijeli, to je taman po mjeri naše izdržljivosti. Samo, moramo naučiti kako prigrliti iskušenja, kako razvijati i održavati sabur, te kako se približiti Kur’anu i razmišljati o njemu.
Nastavit će se…
Nedavno sretoh jednu svoju prijateljicu koja mi se požali na neka životna iskušenja. Podsjeti je da je sabur divan i da je posebno mjesto Uzvišeni Allah na onom svijetu pripremio za strpljive.
„Nije to taj sabur. U Kur’anu se spominje glad, rat, bolest. Ovo je nešto drugo, dolazi od ljudi“ – reče mi, kao da opravdava sama sebi svoju nestrpljivost, ili možda i neodlučnost.
„Ne“ – rekoh joj – „Kur’an nije samo jedan dio koji mi uzmemo, protumačimo kako želimo, a zatim na osnovu samo jednog ajeta donesemo zaključak o definiciji sabura. Iskušenja je mnogo, od onih što nam se čine kao blagostanje, do onih od čijeg se spomena izgubimo. U Kur’anu je Allah spomenuo mnogo više vrsta sabura i iskušenja.“
Većina ljudi koji se ne druže mnogo sa Kur’anom, ili pak druže ali ne razmišljaju o njegovim porukama i ne razumiju njegovo značenje, kada je u pitanju sabur, poznaju samo 155. ajet sure Al-Baqara u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetne. A ti obraduj strpljive.“
Ovo jesu iskušenja koja mi najlakše uočimo: glad, siromaštvo, suša, prirodne nepogode, kao i smrt nama dragih i bliskih osoba. Međutim, nisu samo to iskušenja. Smatrati da na drugim iskušenjima ne treba biti strpljiv, odraz je, najblaže rečeno, ljudskog neznanja. Sve što nam se u životu dešava, i dobro i loše, može biti iskušenje. I uznemiravanje od strane ljudi je, također, iskušenje. I na tom iskušenju je podjednako važno pokazati strpljenje i biti siguran da bez dozvole Uzvišenog Allaha ništa ne može da se dešava.
O težini iskušenja čiji sebeb mogu biti ljudi, govori se mnogo u Kur’anu Časnom. Obraćajući se svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi wa sellem, Allah kaže: „Mi dobro znamo da ti se u prsima steže zbog onoga što oni govore, zato, veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i budi od onih što na sedždu padaju.“ (sura Al-Hidžr, 97-98)
Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem, su uznemiravale riječi mušrika, bilo mu je teško zbog onoga što govore o Allahu, Kur’anu i poslanstvu. Jedno od njegovih iskušenja, ali i iskušenja svih poslanika, bili su drugi ljudi, počevši od Adema, alejhisselam. Iako tada na Zemlji nije bilo drugih ljudi koji bi ga uznemiravali, njegovo iskušenje su bila njegova rođena djeca, sin Kabil koji je ubio rođenog brata zbog zavisti i ljubomore.
„Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve.“ (sura El-Furkan, 20)
Sve dok bude ljudi na svijetu, mi ćemo doživljavati neugodnosti od njih. Nekome je iskušenje rođeno dijete, nekome brat, sestra, roditelj ili supružnik. I čim prije shvatimo da je i to jedno od naših iskušenja, neposlušno dijete, ljubomoran brat ili sestra, supružnik teške naravi – prije ćemo se prepustiti saburu i uvidjeti da nam je od svega na ovom svijetu najvažnije imati lijep odnos sa Allahom. Zbog čega da prigovaramo sudbini, kada tom sudbinom upravlja Gospodar svega? Zbog čega da ne budemo strpljivi, kada će nekome put do Dženneta biti upravo ona osoba kojom je iskušan? Zbog čega da prizivamo druga iskušenja i spominjemo sabur samo na njima, kada nas je Uzvišeni Allah svojom mudrošću sačuvao naš njih, najvećih iskušenja.
Koliko god nam bilo teško, trebamo imati i na umu da Allah nikog ne opterećuje preko njegove mogućnosti, pa u tako ni nas same. Sve što nam Gospodar dodijeli, to je taman po mjeri naše izdržljivosti. Samo, moramo naučiti kako prigrliti iskušenja, kako razvijati i održavati sabur, te kako se približiti Kur’anu i razmišljati o njemu.
Nastavit će se…
